Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

BUKMARKER-logo

Lagunine knjige iz edicije „Savremenice“ promovisane u biblioteci grada Uba

U Gradskoj biblioteci „Božidar Knežević“ u Ubu promovisane su dve knjige iz Lagunine edicije „Savremenice“ – „Zatvorenice“ i „Nove ljubavi“. O knjigama koje se bave motivima zločina i životom zatvorenica pre izvršenja kazne, kao i preljubom, govorile su Jasmina Radojičić, urednica u Laguni, i profesorka Svetlana Tomić, koja je priredila knjigu „Zatvorenice“. One su predstavile značaj ovih retkih dela srpske literature, neuobičajenih za naše prostore, odgovarajući na pitanja prisutnih čitalaca.
Knjiga „Zatvorenice“ Milutina A. Popovića zapravo je reizdanje albuma zatvorenica iz Kazneno-popravnog zavoda u Požarevcu, iz 1898. godine. To je prva publikacija ovakvog tipa, koja na početku sadrži predgovor autora i trideset pet različitih priča i sudbina žena, koje su bile prinuđene na neki način da izvrše zločin. Na početku svake priče, postoje i ilustracije i fotografije zatvorenica.

„Bez obzira na to što je prošlo pola veka od njenog objavljivanja, knjiga ’Zatvorenice’ je veoma aktuelna, pre svega, imajući u vidu nemile događaje koji su se desili u našoj istoriji. Često su žene, zbog toga što su bile žrtve, postajale zločinci. A što se tiče njene ponovne recepcije, ona je vrlo zanimljiva, zato što se ljudi iz različitih delova sveta i različitih segmenata humanistike interesuju za ovu knjigu. Ovo izdanje je veoma dragoceno“, napomenula je Jasmina Radojičić, urednica u Laguni.
Profesorka Svetlana Tomić pronašla je jedini primerak ove knjige u Narodnoj biblioteci Srbije i založila se da se knjiga spase od zaborava, uradivši pogovor i statistiku zločina po okruzima. „U samoj knjizi sadržano je 35 ispovesti samih zatvorenica. To su uglavnom bile nepismene žene, koje nisu mogle same da dokumentuju svoju sudbinu. Samim tim, otkriva se jedna istorija, koja je večito bila potiskivana i prećutkivana. Autor Milutin A. Popović osuđuje društvo, koje se ne pita o svojoj odgovornosti, koje toleriše roditeljsku prostituciju i slično. On, takođe, upućuje ozbiljne kritike i često staje na stranu žena, posebno u slučajevima kada su one iz pozicije žrtve postale ubice ili kada su morale da uzimaju zakon u svoje ruke, jer sudstvo nije stalo na njihovu stranu, nisu imale nikakvu zaštitu.“

Delove iz knjige na promociji je čitala knjižničarka i glumica ubskog pozorišta Snežana Jovanović.

Razgovaralo se i o knjizi „Nove ljubavi“, koja se sastoji od dva romana – „Plava gospođa“ Milice Janković i „Jedno dopisivanje“ Julke Hlapec Đorđević, napisanih između dva svetska rata. Ovo su prvi romani u istoriji srpske književnosti koji se bave temom ženske preljube. Spadaju u kategoriju ljubavne drame, koja govori o ženi koja se ne povinuje patrijahalnim normama, već se bori za svoje pravo da voli i bude voljena, a ne tretirana kao ptica u „lepom bračnom kavezu“.

Podelite na društvenim mrežama:

Slika Julka Hlapec Đorđević

Julka Hlapec Đorđević

<p style="text-align: justify">Julka Hlapec Đorđević je rođena 1882. godine u Starom Bečeju. Najveći deo života provela je u inostranstvu, najviše u Beču i u Češkoj. Maturu iz klasičnih jezika položila je u Ljubljani. Doktorirala je filozofiju u Beču sa svega 24 godine i time postala jedna od prvih žena doktora nauka u Srbiji. Bila je poliglotkinja: govorila je engleski, nemački, francuski, mađarski i češki jezik. Nakon udaje za češkog oficira Zdenjka Hlapeca preselila se u Češku gde i provela najveći deo života. Pisala je romane, putopise, eseje i književnu kritiku. Sarađivala je sa brojnim časopisima i objavljivala za značajne izdavačke kuće. Bila je angažovana intelektualka &ndash; feministkinja i kao takva članica i osnivačica domaćih i internacionalnih feminističkih udruženja. Učestvovala je u negovanju jugoslovensko&ndash;čehoslovačkih kulturnih veza. Jedna je od najobrazovanijih žena prve polovine XX veka. Gotovo sve svoje knjige objavila je tokom jedne decenije. U esejističkim knjigama je objedinila studije koje je tokom 20-ih godina XX veka objavljivala u časopisima. Njeno stvaralaštvo povezano je sa feminističkim idejama. Umrla je u Češkoj 1969. godine. Najznačajnija dela: roman <em>Jedno dopisivanje</em> (1932); putopisna proza <em>Osećanja i opažanja</em> (1935); studije i eseji <em>Sudbina žene. Kriza seksualne etike</em> (1930), <em>Studije i eseji o feminizmu I i II</em> (1935, 1937). &nbsp;</p>

Slika Milica Janković

Milica Janković

<p style="text-align: justify">Milica Janković je rođena 1889. godine u Požarevcu. Zbog razvoda roditelja ubrzo se sa majkom i sestrama preselila kod ujaka u Veliko Gradište gde je provela najveći deo detinjstva i mladosti. U Velikom Gradištu je završila osnovnu školi i položila malu maturu. U Beogradu je završila slikarsku školu Bete i Riste Vukanovića i studirala ruski jezik kod Radovana Košutića. Radila je kao nastavnica crtanja u Kragujevcu i Beogradu. Usavršavala je slikanje u Minhenu. Prevodila je sa ruskog jezika (najznačajniji prevod: Tolstojeva trilogija romana <em>Detinjstvo</em>, <em>Dečaštvo</em>, <em>Mladost</em>). Pisala je pripovetke i romane. Debitovala je 1909. godine u časopisu <em>Srpski književni glasnik</em> (urednik Jovan Skerlić) pod pseudonimom L. Mihajlović. Sarađivala je sa izdavačkim kućama i časopisima širom Jugoslavije. Pored knijiževnost za odrasle, objavljivala je i književnost za decu. Njena dela su u bila među najčitanijim u prvoj polovini XX veka. Već sa dvadeset godina je osetila prve simptome bolesti (hronični reumatizam) sa kojom je živela do smrti. Najveći deo života provela je po lečilištima i banjama i vezana za krevet gotovo nepokretna. Umrla je 1939. godine u Niškoj banji. Najznačajnija dela: zbirka pripovedaka <em>Ispovesti</em> (1913, drugo izdanje 1922); romani <em>Pre sreće </em>(1918), <em>Kaluđer iz Rusije</em> (1919), <em>Plava gospođa</em> (1924), <em>Mutna i krvava</em> (1932); autobiografski zapisi <em>Među zidovima</em> (1932). &nbsp;</p>

Milutin A. Popović

<p style="text-align: justify">Osim što se zna da je Milutin A. Popović zabeležio priče o zatvorenicama Srbije s kraja 19. veka i štampao album o njima, za sada nismo uspeli da nađemo pouzdane podatke o njemu. Popović se ne pominje u enciklopedijama i leksikonima. Kada je 1898. godine u <em>Bosanskoj vili</em> najavljena vest o izlasku njegovog <em>Albuma</em> iz štampe, nisu unesene dodatne informacije o autoru. Te godine stručni list <em>Policijski glasnik</em> izgleda izbegava da pomene tu knjigu.<br /> <br /> Recepcija <em>Albuma</em> takođe predstavlja istraživački problem. Na primer, u autorskom i predmetnom katalogu Narodne biblioteke Srbije nismo uspeli da pronađemo dodatne reference. U najnovijoj naučnoj monografiji o istoriji Požarevačkog zatvora izostale su informacije o autoru <em>Albuma</em> i o tome kako je ta publikacija dočekana u ondašnjoj javnosti.</p>

    Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

    visa-logo4x
    Group-96674x
    Group4x
    Group-96724x
    layer14x
    Group-96634x
    Group-96654x
    Group-96664x
    image-4384x
    Group-96644x
    image-4394x