Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

BUKMARKER-logo

Lagunina biblioteka „Bez prevoda“ – omiljeni autori iz regiona

Lagunina biblioteka „Bez prevoda“ privukla je pažnju čitalaca u Srbiji.
Ova edicija obuhvata književna dela afirmisanih regionalnih autora i ima za cilj negovanje jezičkih bogatstava i različitosti koje treba da nas spajaju a ne razdvajaju. Trenutno broji osam knjiga: „Pedeset cigareta za Elenu“ Marine Vujčić, „Nevidljiva žena i druge priče“ Slavenke Drakulić, „Pogledaj što je mačka donijela“ Ante Tomića, „Bljuzga u podne“ Predraga Ličine, „O zlatu, ljudima i psima“ Josipa Mlakića, „Jebo sad hiljadu dinara“ Borisa Dežulovića, „Žena s drugog kata“ Jurice Pavičića i „Bomboni od meda“ Milane Vlaović.
Ovi romani i zbirke priča napisani su na nama razumljivim jezicima i narečjima i otvaraju pitanja aktuelna za posleratni period na zajedničkom nam jezičkom prostoru: tranzicija, susedski odnosi, promena društvenog uređenja, mlada demokratija, kapitalizam, kriminal, korupcija, nacionalizmi, nacionalni jezici, jezici mržnje, istorijski revizionizam, (jugo)nostalgija...

Marina Vujčić, autorka knjige „Pedeset cigareta za Elenu“ koja je otvorila ediciju, smatra ovu biblioteku važnim događajem na regionalnoj književnoj sceni, jer će čitaocima u Srbiji omogućiti da bolje upoznaju stvaralaštvo hrvatskih i bosanskih pisaca. „Zbilja nije bilo nikakve logike u tome da su nam nedostupne knjige pisaca koji pišu na jezicima za koje nam ne treba prevoditelj – a biblioteka ’Bez prevoda’ ispravlja tu nepravdu.“ „Pedeset cigareta za Elenu“ je majstorski napisan roman, s atmosferom neizvesnosti i napetosti, koji ispituje efekat leptira, fenomen u kojem sitnice menjaju živote a da pokretač promena nije svestan toga.

Čitaoce je oduševila i zbirka priča Ante Tomića „Pogledaj što je mačka donijela“, gde autor predstavlja sudbine dovoljno nestvarne da postanu predložak za književnost, a opet dovoljno stvarne da deluju zastrašujuće, kao i roman „Jebo sad hiljadu dinara“ Borisa Dežulovića. „Jebo sad hiljadu dinara“ je antiratni roman čija radnja počiva na komediji zabune. Dve grupe vojnika, hrvatska i bošnjačka, 29. avgusta 1993. naći će se jedna drugoj na nišanu ne znajući pri tome koga na nišanu drže. Obe grupe dolaze na vrlo „originalnu“ ideju da za potrebe tajnog zadatka obuku neprijateljske uniforme. Tako će potpuno obesmisliti najvažnije pitanje u svakom ratu: „Ko su ’naši’ a ko ’njihovi’?“

Josip Mlakić, autor knjige „O zlatu, ljudima i psima“, distopijskog romana, triptiha o beznađu i potrazi za nadom tamo gde ona ne postoji, objašnjava da ova edicija baca jedno dragoceno svetlo na knjige koje dolaze s bliskih jezika i narečja. „Kulturne ’razmjene’ između ta dva razdvojena svijeta bile su prije iznimka negoli pravilo, što je šteta. Šira publika u Srbiji imat će tako prilike pročitati neka od najvažnijih djela hrvatske književnosti iz tog perioda ’razdvojenosti’“.

Odlična je i zbirka „Nevidljiva žena i druge priče“, u kojoj autorka Slavenka Drakulić otvoreno, emotivno i upečatljivo govori o najvećem tabuu današnjice – starenju. A „Bljuzga u podne“, autora filma „Poslednji Srbin u Hrvatskoj“ Predraga Ličine, uzbudljiva je proza utemeljena na umeću pisanja filmskog scenarija, pa su tri novele iz ove zbirke i više nego uzbudljive.

Skrećemo vam pažnju i na nedavno objavljene romane „Žena s drugog kata“ Jurice Pavičića i „Bomboni od meda“ Milane Vlaović, koji pripovedaju o sudbinama potpuno različitih žena, ali čije su priče neverovatne i važne za razumevanje ženskog položaja nekad i sad.

Podelite na društvenim mrežama:

Slika Ante Tomić

Ante Tomić

<p style="text-align: justify">Ante Tomić (1970, Split) studije filozofije i sociologije završio je na Filozofskom fakultetu u Zadru. Objavio je romane <em>Što je muškarac bez brkova</em> (2000, adaptiran za pozorište; snimljen film 2005. u rečiji Hrvoja Hribara), <em>Ništa nas ne smije iznenaditi</em>, (2003, adaptiran za pozorište; snimljen film <em>Karaula</em>, u režiji Rajka Grlića), <em>Ljubav, struja, voda, telefon</em> (2005), <em>Građanin pokorni</em> (Nagrada Kiklop, 2006), <em>Čudo u Poskokovoj Dragi</em> (2009), <em>Punoglavci</em> (2011) i <em>Veličanstveni Poskokovi</em> (2015)&nbsp;i <em>Nada </em>(2024). Objavio je i zbirke priča <em>Zaboravio sam gdje sam parkirao</em> (1997), <em>Veliki šoping</em> (2004) i <em>Pogledaj što je mačka donijela</em> (2019); zbirku drama <em>Krovna udruga i druge drame</em> (2005, u saradnji sa Ivicom Ivaniševićem); kao i publicistička dela <em>Smotra folklora</em> (feljtoni, 2001), <em>Klasa optimist</em> (kolumne, 2004); <em>Dečko koji obećava</em> (kolumne 2009) i <em>Nisam pametan</em> (kolumne 2010). Stalni je kolumnista <em>Jutarnjeg lista</em> i portala <em>Velike priče</em>. Dobitnik je nagrade Hrvatskog novinarskog društva &bdquo;Marija Jurić Zagorka&ldquo; za najbolju reportažu.<br /> <br /> Foto: Petar Marković</p>

Slika Boris Dežulović

Boris Dežulović

<p style="text-align: justify">Boris Dežulović rođen je 20. novembra 1964. u Splitu.<br /> <br /> Karijeru u novinarstvu započeo je 1977. kao vlasnik i urednik <em>Đulabija</em>, nedeljnika 7a razreda Osnovne škole &bdquo;Bruno Ivanović&ldquo; u Splitu, i <em>Glasila razredne ćelije</em>, časopisa I27 razreda splitske Srednje škole &bdquo;Ante Jonić&ldquo;, te istraživački novinar <em>Građevinara</em>, lista Srednje građevinske škole &bdquo;Ćiro Gamulin&ldquo;, gde je doživeo prvi susret s cenzurom i zabranu teksta o korupciji u upravi škole. Nakon kraćih izleta u nogomet, veslanje, ragbi, rokenrol, alternativno kazalište, strip, drogu i sitni kriminal, sredinom osamdesetih postaje grafički urednik u splitskoj <em>Omladinskoj iskri</em> i urednik satiričkog priloga <em>Le Spizd</em>. Od 1990. radi kao novinar <em>Nedjeljne Dalmacije</em>, te ratni reporter i komentator <em>Slobodne Dalmacije</em>.<br /> <br /> Od 1988. zajedno s Viktorom Ivančićem i Predragom Lucićem u <em>Nedjeljnoj</em>, odnosno <em>Slobodnoj Dalmaciji</em>, uređuje satirički podlistak <em>Feral Tribune,</em> koji nakon HDZ-ovog preuzimanja splitske novinske kuće 1993. izdvajaju i utemeljuju kao nezavisni satiričko-politički nedeljnik. Krajem 1999. napušta <em>Feral </em>i postaje kolumnista <em>Globusa</em>, te saradnik ostalih izdanja <em>Europa Press Holdinga</em>, odakle odlazi nakon otkazivanja saradnje u <em>Slobodnoj Dalmaciji</em> 2015. godine. Danas radi za <em>Novosti</em>, nedeljnik <em>Srpskog narodnog vijeća</em>.<br /> <br /> Dugogodišnji je redovni kolumnista ljubljanskog <em>Dnevnika</em> i portala N1, te stalni ili povremeni saradnik brojnih hrvatskih, srpskih i bosanskohercegovačkih medija. U izboru Hrvatskog novinarskog društva 2004. proglašen je novinarom godine, a 2014. u Londonu je dobio i <em>European Press Award</em> za najbolji novinski komentar.<br /> <br /> Koautor je brojnih proznih zbirki i monografija, i autor scenarija za dokumentarni film Jasmile Žbanić <em>Dnevnik graditelja</em> (2007) o rekonstrukciji mostarskog Starog mosta. S pjesničko-satiričkim kabareom <em>Melodije Bljeska i Oluje</em> zajedno s Predragom Lucićem deset je godina, od 2007. do 2017, nastupao po gradovima i selima bivše Jugoslavije, te sadašnje Švedske, Norveške, Nemačke, Belgije i Luksemburga.<br /> <br /> S Lucićem je 1999. u Biblioteci <em>Feral Tribune</em> uredio i <em>Antologiju suvremene hrvatske gluposti</em>, a objavio je još romane <em>Christkind</em> (2003) &ndash; za koji je dobio nagradu <em>Jutarnjeg lista</em> za najbolje prozno delo godine &ndash; i <em>Jebo sad hiljadu dinara </em>(2005), pesničku zbirku <em>Pjesme iz Lore</em> (2005) i zbirku priča <em>Poglavnikova bakterija</em> (2007), izbore kolumni <em>Ugovor s đavlom </em>(2008), <em>Crveno i crno</em> (2010), <em>Zločin i kazna</em> (2010), <em>Rat i mir</em> (2012) i <em>U potrazi za izgubljenim vremenom</em> (2013), knjigu intervjua <em>Razgovori sa Smojom</em> (2015), te zbirke eseja <em>Diego Armando i sedam patuljaka</em> (2011) i <em>Summa Atheologiae: Nekoliko heretičkih rasprava o nemogućnosti Svemogućeg</em> (2019).<br /> <br /> Knjige, pripovetke, pesme i eseji prevođeni su mu na nemački, italijanski, francuski, engleski, grčki, poljski, ukrajinski, slovenski i makedonski jezik.<br /> <br /> Živi i radi u jednom malom ribarskom selu između Trsta i Dubrovnika gde ilegalno peče rakiju, lovi ribu i povremeno zapisuje stvari. <br /> &nbsp;<br /> Foto:&nbsp;Tanja Draškić Savić</p>

Slika Josip Mlakić

Josip Mlakić

<p style="text-align: justify">Josip Mlakić (1964, Bugojno) diplomirao je na Mašinskom fakultetu u Sarajevu. Objavio je romane <em>Kad magle stanu</em> (2002), <em>Živi i mrtvi</em> (2002), <em>Psi i klaunovi</em> (2006), <em>Tragom zmijske košuljice</em> (2007), <em>Čuvari mostova</em> (2007), <em>Ljudi koji su sadili drveće</em> (2010), <em>Planet Friedman</em> (2012), <em>Svježe obojeno</em> (2014), <em>Božji gnjev</em> (2015), <em>Majstorović i Margarita</em> (2016), <em>Bezdan</em> (2016), <em>Crni gavran i bijele vrane</em> (2018), <em>Skica u ledu</em> (2018), zbirke priča <em>Puževa kućica</em> (1997), <em>Odraz u vodi</em> (2002), <em>Obiteljska slika</em> (2002) i <em>Ponoćno sivo</em> (2004). Roman <em>Živi i mrtvi</em> doneo mu je 2002. V. B. Z.-ovu nagradu za najbolji neobjavljeni roman. Istoimeni film u režiji Kristijana Milića osvojio je osam Zlatnih arena na Pulskom festivalu i mnoštvo drugih filmskih nagrada. Nagradu &bdquo;Vladimir Nazor&ldquo; 2014. dobio je za roman <em>Svježe obojeno</em>, nagradu za najbolji hrvatski kriminalistički roman dobio je dva puta, za <em>Božji gnjev</em> 2014. i za <em>Crni gavran i bijele vrane</em> 2018, a Nagradu &bdquo;Mirko Kovač&ldquo; za najbolji roman 2018. godine za <em>Skicu u ledu</em>. Živi u Gornjem Vakufu &ndash; Uskoplju.&nbsp;</p>

Slika Jurica Pavičić

Jurica Pavičić

<p style="text-align: justify">Jurica Pavičić (1965, Split), pisac, kolumnista, scenarista, filmski kritičar. Godine 1992. nagrađen je nacionalnom nagradom za filmsku kritiku &bdquo;Vladimir Vuković&ldquo;. Od 1994. piše u različitim novinama nedeljnu kolumnu <em>Vijesti iz Liliputa</em>, u kojoj secira društvo, politiku i kulturu ratne i posleratne Hrvatske. Za tekstove iz te serije 1996. dobija Nagradu nacionalnog novinarskog društva &bdquo;Marija Jurić Zagorka&ldquo;, 2002. Nagradu za doprinos novinarstvu &bdquo;Veselko Tenžera&ldquo;, a 2007. Nagradu &bdquo;Miljenko Smoje&ldquo; <em>Slobodne Dalmacije</em>. Kolumna danas izlazi u <em>Jutarnjem listu</em>.<br /> <br /> Kao književnik debitovao je 1997. socijalnim trilerom <em>Ovce od gipsa</em>, u kojem problematizuje tematiku ratnog zločina u ambijentu ratnog Splita godine 1992. Po istom romanu snimljen je i film u režiji Vinka Brešana <em>Svjedoci</em>, koji je uvršten u konkurenciju filmskog festivala u Berlinu, gde je nagrađen i ekumenskom nagradom. Za scenario tog filma Pavičić je 2003. nagrađen Velikom zlatnom arenom festivala u Puli.<br /> <br /> Napisao je i romane: <em>Nedjeljni prijatelj</em> (2000), <em>Minuta 88 </em>(2002), <em>Kuća njene majke</em> (2005), <em>Crvenkapica</em> (2006), <em>Žena s drugog kata</em> (2015), <em>Crvena voda</em> (2017) i <em>Prometejev sin</em> (2020); zbirke priča: <em>Patrola na cesti</em> (2008, po čijoj naslovnoj priči je snimljena mini-serija u režiji Zvonimira Jurića), <em>Brod u dvorištu</em> (2013) i <em>Skupljač zmija</em> (izbor najboljih priča s pogovorom Dragana Velikića, 2019); monografije: <em>Hrvatski fantastičari &ndash; jedna književna generacija </em>(2000), <em>Postjugoslavenski film &ndash; stil i ideologija</em> (2011) i <em>Klasici hrvatskog filma jugoslavenskog razdoblja</em> (2017); zbirke eseja i kolumni: <em>Vijesti iz Liliputa</em> (2001), <em>Split by Night</em> (2003), <em>Nove vijesti iz Liliputa</em> ( 2011), <em>Knjiga o jugu</em> (2018).<br /> <br /> Foto:&nbsp;Duje Klarić</p>

Slika Marina Vujčić

Marina Vujčić

<p style="text-align: justify">Marina Vujčić (1966, Trogir) diplomirala je hrvatski jezik i jugoslovenske književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavila je romane <em>Tuđi život</em> (2010), <em>A onda je Božo krenuo ispočetka</em> (2014), <em>Mogla sam to biti ja</em> (2015), <em>Susjed</em> (2015), <em>Otpusno pismo</em> (2016, u koautorstvu s Ivicom Ivaniševićem), <em>Pitanje anatomije</em> (2017) i <em>Pedeset cigareta za Elenu</em> (2019). Objavila je i knjigu drama <em>Umri ženski</em> (2014). Kolumnistkinja je časopisa <em>Cosmopolitan</em>. Živi i radi u Zagrebu.<br /> <br /> Nagrade i priznanja:<br /> <br /> 2006. &ndash; Posebna nagrada publike na Animafestu za animirani film <em>Kućica u krošnji</em><br /> 2006. &ndash; Nagrada za najbolji scenario za film <em>Kućica u krošnji</em> na Međunarodnom festivalu filma i videa Dugo Selo <br /> 2014. &ndash; Treća Nagrada za dramsko djelo &bdquo;Marin Držić&ldquo;, za dramu <em>Umri ženski</em><br /> 2015. &ndash; Stimulacija Ministarstva kulture RH za roman <em>A onda je Božo krenuo ispočetka</em><br /> 2015. &ndash; Nagrada za najbolji neobjavljeni roman na konkursu V.B.Z.-a i Tisak Medije za roman <em>Susjed</em><br /> 2016. &ndash; Stimulacija Ministarstva kulture RH za roman <em>Mogla sam to biti ja<br /> 2</em>016. &ndash; Treća Nagrada za dramsko djelo &bdquo;Marin Držić&ldquo;, za dramu&nbsp;Podmornica<br /> <br /> Foto: Siniša Sunara</p>

Slika Milana Vlaović

Milana Vlaović

<p style="text-align: justify">Milana Vlaović (1971, Metković) diplomirala je novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu 2008. Završila je četvorogodišnju edukaciju iz integrativne psihoterapije 2015. S dvadeset pet godina počela je da piše tekstove i muziku za pop kompozicije, a 2002. godine njena pesma <em>Sasvim sigurna</em> (engleska verzija: <em>Everything I Want</em>), u izvođenju Vesne Pisarović, predstavljala je Hrvatsku na Pesmi Evrovizije, gde je osvojila 11. mesto. Objavila je romane <em>Blato </em>(2007), <em>Bomboni od meda</em> (2011) i <em>Glad </em>(2016), kao i zbirku priča <em>Rašeljka i druge žene</em> (2013).</p>

Slika Predrag Ličina

Predrag Ličina

<p style="text-align: justify">Predrag Ličina (1972, Zagreb &ndash; ?) ljubitelj je naučne fantastike i horora. Omiljeni film mu je <em>Alien</em>, omiljeni superheroj Spajdermen, a omiljena knjiga <em>Autostoperski vodič kroz galaksiju</em>. Provodi i mnogo vremena slušajući muziku i gledajući fudbal. Omiljena grupa mu je <em>The Cramps</em>, omiljeni pevač Nik Kejv, a omiljeni fudbalski klub Liverpul. U slobodno vreme bavi se filmskom režijom, pisanjem scenarija i knjiga. Iza njega je TV serija <em>Nedjeljom ujutro, subotom navečer,</em> kratki igrani film <em>Teleport Zovko</em>, dugometražni film <em>Posljednji Srbin u Hrvatskoj</em>, zbirka priča <em>Bljuzga u praskozorje</em>, i ova najnovija &ndash; <em>Bljuzga u podne</em>.</p>

    Slika Slavenka Drakulić

    Slavenka Drakulić

    <p style="text-align: justify">Slavenka Drakulić, novinarka i spisateljica, rođena je u Rijeci 1949. Objavljuje knjige na hrvatskom i engleskom, a neke su prevedene na više od dvadeset jezika. U izdanju američke izdavačke kuće <em>Penguin </em>izašlo joj je šest naslova. U publicističkim knjigama uglavnom se bavi svakodnevicom u socijalizmu, a posle 1989. i ratom. Njena prva publicistička knjiga <em>Smrtni grijesi feminizma</em> (1984) jedan je od prvih priloga o feminizmu u bivšoj Jugoslaviji. Usledile su: <em>Kako smo preživjeli</em>, <em>Cafe Europa</em>, <em>Oni ne bi ni mrava zgazili</em>, <em>Tijelo njenog tijela</em> i <em>Basne o komunizmu</em>. <br /> <br /> U književnim delima Slavenka Drakulić okrenuta je ženskom telu, bolesti i traumi, propitujući i živote kreativnih žena koje su živele s poznatim umetnicima. Objavila je romane <em>Hologrami straha</em>, <em>Mramorna koža</em>, <em>Kao da me nema</em>, <em>Božanska glad</em>, <em>Frida ili o boli</em>, <em>Optužena</em>, <em>Dora i Minotaur </em>i <em>Mileva Ajnštajn: Teorija tuge</em>. <br /> <br /> Živi na relaciji Hrvatska&ndash;Švedska. Objavljuje članke, kolumne i političke komentare u novinama i časopisima <em>The Nation</em>, <em>The New Republi</em><em>c</em>, <em>The New York Times Magazine</em>, <em>The New York Review of Books</em>, <em>Suddeutsche Zeitung</em>, <em>Internazionale</em>, <em>Dagens Nyheter</em>, <em>The Guardian</em> i <em>Eurozine</em>.<br /> <br /> Foto:&nbsp;Roko Crnić</p>

    Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

    visa-logo4x
    Group-96674x
    Group4x
    Group-96724x
    layer14x
    Group-96634x
    Group-96654x
    Group-96664x
    image-4384x
    Group-96644x
    image-4394x