Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

BUKMARKER-logo

Lagunina biblioteka „Bez prevoda“ – omiljeni autori iz regiona

Lagunina biblioteka „Bez prevoda“ privukla je pažnju čitalaca u Srbiji.
Ova edicija obuhvata književna dela afirmisanih regionalnih autora i ima za cilj negovanje jezičkih bogatstava i različitosti koje treba da nas spajaju a ne razdvajaju. Trenutno broji osam knjiga: „Pedeset cigareta za Elenu“ Marine Vujčić, „Nevidljiva žena i druge priče“ Slavenke Drakulić, „Pogledaj što je mačka donijela“ Ante Tomića, „Bljuzga u podne“ Predraga Ličine, „O zlatu, ljudima i psima“ Josipa Mlakića, „Jebo sad hiljadu dinara“ Borisa Dežulovića, „Žena s drugog kata“ Jurice Pavičića i „Bomboni od meda“ Milane Vlaović.
Ovi romani i zbirke priča napisani su na nama razumljivim jezicima i narečjima i otvaraju pitanja aktuelna za posleratni period na zajedničkom nam jezičkom prostoru: tranzicija, susedski odnosi, promena društvenog uređenja, mlada demokratija, kapitalizam, kriminal, korupcija, nacionalizmi, nacionalni jezici, jezici mržnje, istorijski revizionizam, (jugo)nostalgija...

Marina Vujčić, autorka knjige „Pedeset cigareta za Elenu“ koja je otvorila ediciju, smatra ovu biblioteku važnim događajem na regionalnoj književnoj sceni, jer će čitaocima u Srbiji omogućiti da bolje upoznaju stvaralaštvo hrvatskih i bosanskih pisaca. „Zbilja nije bilo nikakve logike u tome da su nam nedostupne knjige pisaca koji pišu na jezicima za koje nam ne treba prevoditelj – a biblioteka ’Bez prevoda’ ispravlja tu nepravdu.“ „Pedeset cigareta za Elenu“ je majstorski napisan roman, s atmosferom neizvesnosti i napetosti, koji ispituje efekat leptira, fenomen u kojem sitnice menjaju živote a da pokretač promena nije svestan toga.

Čitaoce je oduševila i zbirka priča Ante Tomića „Pogledaj što je mačka donijela“, gde autor predstavlja sudbine dovoljno nestvarne da postanu predložak za književnost, a opet dovoljno stvarne da deluju zastrašujuće, kao i roman „Jebo sad hiljadu dinara“ Borisa Dežulovića. „Jebo sad hiljadu dinara“ je antiratni roman čija radnja počiva na komediji zabune. Dve grupe vojnika, hrvatska i bošnjačka, 29. avgusta 1993. naći će se jedna drugoj na nišanu ne znajući pri tome koga na nišanu drže. Obe grupe dolaze na vrlo „originalnu“ ideju da za potrebe tajnog zadatka obuku neprijateljske uniforme. Tako će potpuno obesmisliti najvažnije pitanje u svakom ratu: „Ko su ’naši’ a ko ’njihovi’?“

Josip Mlakić, autor knjige „O zlatu, ljudima i psima“, distopijskog romana, triptiha o beznađu i potrazi za nadom tamo gde ona ne postoji, objašnjava da ova edicija baca jedno dragoceno svetlo na knjige koje dolaze s bliskih jezika i narečja. „Kulturne ’razmjene’ između ta dva razdvojena svijeta bile su prije iznimka negoli pravilo, što je šteta. Šira publika u Srbiji imat će tako prilike pročitati neka od najvažnijih djela hrvatske književnosti iz tog perioda ’razdvojenosti’“.

Odlična je i zbirka „Nevidljiva žena i druge priče“, u kojoj autorka Slavenka Drakulić otvoreno, emotivno i upečatljivo govori o najvećem tabuu današnjice – starenju. A „Bljuzga u podne“, autora filma „Poslednji Srbin u Hrvatskoj“ Predraga Ličine, uzbudljiva je proza utemeljena na umeću pisanja filmskog scenarija, pa su tri novele iz ove zbirke i više nego uzbudljive.

Skrećemo vam pažnju i na nedavno objavljene romane „Žena s drugog kata“ Jurice Pavičića i „Bomboni od meda“ Milane Vlaović, koji pripovedaju o sudbinama potpuno različitih žena, ali čije su priče neverovatne i važne za razumevanje ženskog položaja nekad i sad.

Podelite na društvenim mrežama:

Slika Boris Dežulović

Boris Dežulović

<p style="text-align: justify">Boris Dežulović rođen je 20. novembra 1964. u Splitu.<br /> <br /> Karijeru u novinarstvu započeo je 1977. kao vlasnik i urednik <em>Đulabija</em>, nedeljnika 7a razreda Osnovne škole &bdquo;Bruno Ivanović&ldquo; u Splitu, i <em>Glasila razredne ćelije</em>, časopisa I27 razreda splitske Srednje škole &bdquo;Ante Jonić&ldquo;, te istraživački novinar <em>Građevinara</em>, lista Srednje građevinske škole &bdquo;Ćiro Gamulin&ldquo;, gde je doživeo prvi susret s cenzurom i zabranu teksta o korupciji u upravi škole. Nakon kraćih izleta u nogomet, veslanje, ragbi, rokenrol, alternativno kazalište, strip, drogu i sitni kriminal, sredinom osamdesetih postaje grafički urednik u splitskoj <em>Omladinskoj iskri</em> i urednik satiričkog priloga <em>Le Spizd</em>. Od 1990. radi kao novinar <em>Nedjeljne Dalmacije</em>, te ratni reporter i komentator <em>Slobodne Dalmacije</em>.<br /> <br /> Od 1988. zajedno s Viktorom Ivančićem i Predragom Lucićem u <em>Nedjeljnoj</em>, odnosno <em>Slobodnoj Dalmaciji</em>, uređuje satirički podlistak <em>Feral Tribune,</em> koji nakon HDZ-ovog preuzimanja splitske novinske kuće 1993. izdvajaju i utemeljuju kao nezavisni satiričko-politički nedeljnik. Krajem 1999. napušta <em>Feral </em>i postaje kolumnista <em>Globusa</em>, te saradnik ostalih izdanja <em>Europa Press Holdinga</em>, odakle odlazi nakon otkazivanja saradnje u <em>Slobodnoj Dalmaciji</em> 2015. godine. Danas radi za <em>Novosti</em>, nedeljnik <em>Srpskog narodnog vijeća</em>.<br /> <br /> Dugogodišnji je redovni kolumnista ljubljanskog <em>Dnevnika</em> i portala N1, te stalni ili povremeni saradnik brojnih hrvatskih, srpskih i bosanskohercegovačkih medija. U izboru Hrvatskog novinarskog društva 2004. proglašen je novinarom godine, a 2014. u Londonu je dobio i <em>European Press Award</em> za najbolji novinski komentar.<br /> <br /> Koautor je brojnih proznih zbirki i monografija, i autor scenarija za dokumentarni film Jasmile Žbanić <em>Dnevnik graditelja</em> (2007) o rekonstrukciji mostarskog Starog mosta. S pjesničko-satiričkim kabareom <em>Melodije Bljeska i Oluje</em> zajedno s Predragom Lucićem deset je godina, od 2007. do 2017, nastupao po gradovima i selima bivše Jugoslavije, te sadašnje Švedske, Norveške, Nemačke, Belgije i Luksemburga.<br /> <br /> S Lucićem je 1999. u Biblioteci <em>Feral Tribune</em> uredio i <em>Antologiju suvremene hrvatske gluposti</em>, a objavio je još romane <em>Christkind</em> (2003) &ndash; za koji je dobio nagradu <em>Jutarnjeg lista</em> za najbolje prozno delo godine &ndash; i <em>Jebo sad hiljadu dinara </em>(2005), pesničku zbirku <em>Pjesme iz Lore</em> (2005) i zbirku priča <em>Poglavnikova bakterija</em> (2007), izbore kolumni <em>Ugovor s đavlom </em>(2008), <em>Crveno i crno</em> (2010), <em>Zločin i kazna</em> (2010), <em>Rat i mir</em> (2012) i <em>U potrazi za izgubljenim vremenom</em> (2013), knjigu intervjua <em>Razgovori sa Smojom</em> (2015), te zbirke eseja <em>Diego Armando i sedam patuljaka</em> (2011) i <em>Summa Atheologiae: Nekoliko heretičkih rasprava o nemogućnosti Svemogućeg</em> (2019).<br /> <br /> Knjige, pripovetke, pesme i eseji prevođeni su mu na nemački, italijanski, francuski, engleski, grčki, poljski, ukrajinski, slovenski i makedonski jezik.<br /> <br /> Živi i radi u jednom malom ribarskom selu između Trsta i Dubrovnika gde ilegalno peče rakiju, lovi ribu i povremeno zapisuje stvari. <br /> &nbsp;<br /> Foto:&nbsp;Tanja Draškić Savić</p>

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Group-96634x
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x