Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

BUKMARKER-logo

Laguna na regionalnoj književnoj konferenciji „Book Talk 2019“

Izdavačka kuća Laguna i mnogi njeni pisci učestvuju na ovogodišnjoj regionalnoj književnoj konferenciji „Book Talk“, koja se u petak 27. septembra peti put održava u Novom Sadu.
Konferencija „Book Talk“ okuplja najpoznatije pisce, izdavače i književne kritičare u regionu, a baš kao i prethodnih godina i ovoga puta će biti mnogo zanimljivih tema i književnih diskusija.

U galeriji Matice srpske u 10 sati počinje prvi panel „630 godina od Kosovskog boja, 30 godina od Gazimestana: Šta je danas najskuplja srpska reč“, gde učestvuje i Lagunin pisac Luka Mičeta.

Naredni panel počinje u 11 sati i 30 minuta, a tema je Sajam knjiga. Na panelu „Idemo li na Sajam ili na vašar knjiga – O Sajmu što je nekada bio, a šta je danas?“ učestvuje i direktor izdavačke kuće Laguna Dejan Papić.

U 15 sati i 15 minuta počinje razgovor „1 na 1“, u kojem će svoja književna mišljenja ukrstiti pisci Marko Šelić Marčelo i Rumena Bužarovska.

Nakon njihovog razgovora, u 16 sati počinje panel „Kaži mi, šta je bolje knjiga ili film: Kako junaci sa papira žive na celuloidnim trakama“. Učesnici panela su i Lagunini autori Jelena Bačić Alimpić, Vladislava Vojnović i Rajko Grlić, a moderatorka je Nevena Milojević, foreign rights menadžer u Laguni.

U 17 sati i 30 minuta počinje panel „Šta ćeš biti kad porasteš: Pisac ili kopirajter?“ O piscima u advertajzingu, reklamnim kampanjama i sloganima govoriće, između ostalih, i pisac Nenad Novak Stefanović.

Panel „Da li reč od olova stvarno može da ubije? – O patnjama, progonima i ponekoj robiji. Gde su danas disidenti?“ počinje sat vremena kasnije. U ovoj diskusiji učestvuju i pisci Svetlana Slapšak i Slobodan Vladušić.

Spomen-zbirka Pavla Beljanskog takođe je tog dana mesto zbivanja zanimljivih panela. Od 11 sati i 30 minuta možete prisustvovati priči o rok kulturi i rokerima u 21. veku. Na panelu „50 godina od Vudstoka“ učestvuju i Lagunini autori Branko Rosić i Muharem Bazdulj.

Autorka Mirjana Đurđević učestvuje na panelu „Kako pisci pišu: Male tajne velikih majstora“, koji počinje u 12 sati i 30 minuta, a Snežana Radojičić će učestvovati u razgovoru o književnosti inspirisanoj putovanjima, koji počinje sat vremena kasnije.

Autor: Mirjana Đurđević

Podelite na društvenim mrežama:

Slika Branko Rosić

Branko Rosić

<p style="text-align: justify">Branko Rosić rođen je u Beogradu. Svirao je u kultnom pank bendu <em>Urbana gerila</em>, a kasnije i u elektro grupi <em>Berliner</em> strasse. Sarađivao je u pisanju <em>Leksikona Yu mitologije</em> i objavljivao tekstove u časopisima <em>Playboy</em>, <em>Elle</em>, <em>L&rsquo;Europeo</em>, <em>Cosmopolitan</em>, <em>Max</em>, <em>National </em><em>Geographic</em>, <em>B92 online</em>, <em>Fame</em>. Zamenik je glavnog urednika magazina <em>Nedeljnik</em>. Diplomirani je mašinski inženjer. Svoj prvi roman <em>A tako je dobro počelo</em> objavio je 2015, a drugi <em>Za sutra najavljuju konačno razvedravanje</em> 2018. godine.<br /> <br /> Radio je intervjue sa svim značajnim ličnostima iz kulture i pop kulture na teritoriji nekadašnje Jugoslavije, ali i nekoliko intervjua sa značajnim ličnostima svetskog rokenrola, kao što su Stiven Patrik Morisi (<em>The Smiths</em>), Nik Mejson (<em>Pink Floyd</em>), Ijan Anderson (<em>Jethro Tull</em>), Stiv Heket (<em>Genesis</em>), Šarlin Spiteri (<em>Texas</em>), Ijan Gilan (<em>Deep Purple</em>), Žan-Žak Barnel (<em>The Stranglers</em>), Stiven van Zant (<em>Bruce Springsteen&rsquo;s & The Street Band</em>, Silvio Dante u seriji <em>Sopranos</em>). Uradio je intervjue sa piscima: Tonijem Parsonsom, Hanifom Kurejšijem, Irvinom Velšom, Frederikom Begbedeom, Juom Nesbeom, Tarikom Alijem. Intervjuisao je umetnike Joko Ono i Grejsona Perija, kao i modnog kreatora Žan-Pola Gotjea. Jedan je od prvih srpskih muzičara koji su dali intervju za čuvene engleske novine <em>New Musical Express</em>. Bio je glavni urednik publikacije <em>Exit</em> festivala <em>20 godina Exit aktivizma</em>.<br /> <br /> Princ Čarls ga je nazvao princom, a britanskom premijeru Borisu Džonsonu predstavljen je kao &bdquo;panker sa maskom novinara&ldquo;. Britanska kraljica Elizabeta II odlikovala ga je Medaljom Britanske imperije za izuzetan doprinos u promovisanju i unapređenju kulturnih veza između Velike Britanije i Srbije.<br /> <br /> Foto:&nbsp;Nebojša Babić</p>

Slika Jelena Bačić Alimpić

Jelena Bačić Alimpić

<p style="text-align: justify">Jelena Bačić Alimpić je rođena 1969. godine u Novom Sadu. Školovala se u Karlovačkoj gimnaziji u Sremskim Karlovcima i na Filozofskom fakultetu u rodnom gradu, na Katedri za jugoslovenske književnosti i srpskohrvatski jezik.<br /> <br /> Radila je kao novinar i autor dokumentarnih televizijskih emisija za JRT mrežu i TV Novi Sad u periodu od 1987. do 1993. godine. Devet godina je bila novinar i urednik u sistemu <em>Color Press Group</em>. Od 2002. godine do kraja 2013. radila je kao novinar, urednik i voditelj na Televiziji Pink. Dobitnica je mnogobrojnih nagrada za televizijsko stvaralaštvo u zemlji i regionu.<br /> <br /> Autorka je romana <em>Ringišpil</em> (2010), koji je preveden na makedonski, turski, bugarski i slovački jezik, nagrađen <em>Zlatnim Hit liberom</em> i dve godine zaredom proglašavan najčitanijom knjigom domaćeg autora. <em>Ringišpil</em> je objavljen i u luksuznom izdanju, u prestižnoj ediciji <em>Dragulji Lagune</em>, kao jedan od najprodavanijih i najčitanijih romana u istoriji izdavačke kuće Laguna.<br /> <br /> Njen drugi roman, <em>Pismo gospođe Vilme </em>(2012), i treći, <em>Poslednje proleće u Parizu</em> (2014), takođe su postali bestseleri, prevedeni su na makedonski jezik, nagrađeni <em>Zlatnim Hit liberom</em> i proglašeni za najčitanije knjige domaćeg autora u 2012. i 2014. godini. Takođe 2014. godine, Jelena Bačić Alimpić proglašena je za najčitanijeg stranog autora u Makedoniji i za to je dobila priznanje od Matice makedonske.<br /> <br /> U oktobru 2015. godine objavljen je njen četvrti roman <em>Noć kada su došli svatovi</em>, prva knjiga iz trilogije <em>Kazna za greh</em>, koja je postavila nove rekorde u prodaji i čitanosti. Prevedena je na makedonski jezik. Druga knjiga iz trilogije <em>Kazna za greh</em>, a autorkin peti roman, <em>Knjiga uspomena</em>, objavljena je u februaru 2016. godine, takođe je prevedena na makedonski jezik i zauzela je prvo mesto na listi najčitanijih i najprodavanijih knjiga u 2016. godini. Treća knjiga iz trilogije <em>Kazna za greh</em> &ndash; <em>Molitva za oproštaj</em>, autorkin šesti roman, objavljena je u junu 2016. godine. Kao sve knjige iz ove trilogije, ušla je u prvih pet najprodavanijih i najčitanijih knjiga u 2016. godini. Prevedena je na makedonski jezik.<br /> <br /> Njena sedma knjiga <em>Nigde nema te</em>, objavljena u maju 2017. godine, takođe je postala bestseler, prevedena je na makedonski jezik i oborila je rekorde u prodaji i čitanosti u Srbiji i regionu.<br /> <br /> Godine 2018. objavila je još jedan bestseler, roman <em>Kofer iz Berlina</em>. Godine 2019. objavila je knjigu <em>Njegove bele rukavice</em>, a iste godine je njen roman <em>Poslednje proleće u Parizu</em> preveden na francuski jezik.<br /> <br /> Do sada je objavila dvanaest romana, a iz godine u godinu njeni romani su najčitaniji u mreži biblioteka širom Srbije.<br /> <br /> Jelena Bačić Alimpić živi u Novom Sadu kao slobodna umetnica, udata je i majka je dvoje dece, Marka i Dunje.</p>

Slika Luka Mičeta

Luka Mičeta

<p style="text-align: justify">Luka Mičeta (Beograd, 1959). Završio Prvu beogradsku gimnaziju. Studirao ekonomiju na Beogradskom univerzitetu. Novinarstvom se bavi od 1980. godine.<br /> <br /> Bio komentator i urednik lista <em>Student</em>; komentator i urednik <em>NIN</em>-a; generalni direktor Tanjuga.<br /> <br /> Objavio je knjige <em>Srbi i demokratija</em> (Vidici i Dosije, Beograd, 1992), <em>Sudbina Bošnjaka</em> (NIN, 1997; Tersit, Beograd, 1999), <em>Panorama pogleda, pojmova i mišljenja Adila Zulfikarpašića</em> (Tersit, Beograd, 2001), <em>Vane Ivanović između Tita i Draže &ndash; Post scriptum jednog Jugoslavena</em> (Čigoja štampa i Otkrovenje, Beograd, 2010), <em>Sulejman, Hurem i Srbi</em> (Laguna, Beograd, 2012), <em>Povratak kralja &ndash; Sudbina Karađorđevića u egzilu</em> (Laguna, Beograd, 2013), <em>Stefan Nemanja &ndash; Nastanak evropske Srbije</em> (Laguna, Beograd, 2013), <em>Stefan Dečanski &ndash; biografija najnesrećnijeg srpskog kralja</em> (Laguna, Beograd, 2014), <em>Duh pobune &ndash; odabrani intervjui</em> (Laguna, Beograd, 2015), <em>Stefan Prvovenčani &ndash; biografija prvog srpskog kralja</em> (Laguna, Beograd, 2015), <em>Krik strasti i marševi trijumfa &ndash; Dr Aleksandar Obradović, impresario Crvene zvezde</em> (Danas, Beograd, 2015, Čigoja štmpa 2016), <em>Despot Stefan Lazarević &ndash; biografija prvog Beograđanina</em> (Laguna, Beograd, 2016), <em>Dušan Silni &ndash; biografija prvog srpskog cara</em> (Laguna, 2016), <em>Stefan Prvovenčani &ndash; biografija prvog srpskog kralja</em>, posebno izdanje (Laguna, Beograd, 2017),<em> Karađorđe I, II, biografija &ndash; Povest o životu srpskog vožda, njegovom dobu i vaskrsu države srpske</em> (Laguna, Beograd, 2018), <em>Odjek prošlosti </em>(Laguna, Beograd, 2019), <em>Zaveštanje Svetog Save</em> (Laguna, Beograd, 2019), <em>Odjek prošlosti II </em>(Laguna, Beograd, 2020).</p>

Slika Marko Šelić Marčelo

Marko Šelić Marčelo

<p style="text-align: justify"><strong>Marko Šelić Marčelo</strong> (Paraćin, 22.01.1983) pisac je kojem se dogodila muzika, iako hronologija objavljenih dela sugeriše da se desilo obrnuto. Objavio je studijske albume <em>De facto</em> (2003), <em>Puzzle shock!</em> (2005), <em>Treća strana medalje</em> (2008) i <em>Deca i Sunce</em> (2010), romane <em>Zajedno sami </em>(2008), <em>Malterego, knjiga prva: Rubikova stolica</em> (2012; izmenjeno i dopunjeno izdanje 2016), <em>Malterego, knjiga druga: Higijena nesećanja</em> (2017), zbirku tekstova <em>O ljudima, psima i mišima</em> (2009), stotinak kolumni za razne redakcije i <em>Napet šou</em> (2014), konceptualno delo koje objedinjuje peti studijski album i zbirku kolumnističko-esejističkih tekstova. Pažnju javnosti najpre je stekao tekstovima svojih pesama, kojima je zavredeo priznanja poput nagrade TV Metropolis (najbolja pesma) i Davorin za 2006. i 2009. godinu (najbolji urbani/rok album), a spot za <em>Pozerište</em> prvi je srpski spot uvršten u <em>World chart express</em> evropskog MTV-a. Prvi album bio je najprodavanije izdanje godine na listi IPS-a, tada najrelevantnijoj. Nekoliko godina objavljivao je kolumne u <em>Politici</em>, ali i u <em>Huperu</em>, gde je vodio i rubriku o stripovima. Ovaj angažman ovenčan je Nagradom za najboljeg mladog strip esejistu na Desetoj smotri mladih strip autora Balkana (2010), a od 2009. i poslom jednog od urednika u redakciji <em>Veselog četvrtka</em>, najvećeg domaćeg izdavača stripova, gde se stara o svim izdanjima Dilana Doga, italijanskog junaka. Uradio je, takođe, prevod i adaptaciju svih šest knjiga serijala <em>Lokot i Ključ</em> za kuću Darkwood. Učestvovao je u akcijama REX-a, Centra za nenasilje, Centra za ratnu traumu i organizacije ASTRA; temom tolerancije među narodima ex-Yu bavi se i aktuelna televizijska emisija Perspektiva, u kojoj je jedan od naratora i moderatora. Udruženje izdavača i knjižara Vojvodine dodelilo mu je titulu ambasadora knjige i čitanja (2007), a prva dva njegova romana dobila su Popboksovu nagradu publike za najbolju knjigu 2008. i 2012. Časopis <em>The Men</em> proglašava autora &bdquo;čovekom godine&ldquo; u kategoriji <em>New Idol</em> (2010), a 2012. Šelić otvara 49. Niški sajam knjiga i grafike. Poslednjih godina angažovan je i u pozorištu: u DADOV-u se 2010. igrala dramska adaptacija romana &ldquo;Zajedno sami&rdquo; (po tekstu Branislave Ilić), a radio je i na komadima &bdquo;Klasni neprijatelj&ldquo; P. Stojmenovića (tekst završnog songa), &bdquo;Istraživač noćnih mora&ldquo; N. Zavišića (scenario) i &bdquo;Doktor Nušić&ldquo; K. Mladenovića (tekstovi svih songova). <em>Napet šou</em> osvojio je nagradu City magazina za album godine, a celokupan Šelićev javni angažman doneo mu je i nagradu <em>Pravi muškarac</em>, kojom su ovenčani i Marko Somborac, Saša Janković, Zoran Kesić i Renato Grbić. <br /> <br /> Diplomirao je na Filološkom fakultetu u Beogradu, smer srpski jezik i književnost; Fakultet pedagoških nauka Univerziteta u Kragujevcu dodelio mu je počasnu diplomu Magister Humanitas za pedagoško delovanje i poseban doprinos razvoju kulture mladih. Radi i radi u Beogradu. Živi u svom svetu.<br /> &nbsp;</p>

Slika Muharem Bazdulj

Muharem Bazdulj

<p style="text-align: justify">Muharem Bazdulj (Travnik, 1977) pisac je, novinar i prevodilac. Pre <em>Kvadratnog korena</em><em> iz života</em> objavio je još sedam romana. Njegovi romani su objavljeni i u prevodima na engleski, nemački, poljski, bugarski i makedonski jezik. Osim romana, piše kratku prozu te eseje i publicistiku. Pojedine priče i eseji prevedeni su na petnaestak jezika.<br /> <br /> Redovno piše za sarajevski dnevni list <em>Oslobođenje</em>, kao i za beogradsku <em>Politiku</em> i magazin <em>Nedeljnik</em>. 2013. godine dobio je nagradu za najboljeg novinara u štampanim medijima u Bosni i Hercegovini od strane Društva novinara BiH. Iduće godine redakcija beogradskog lista <em>Danas</em> dodeljuje mu nagradu &bdquo;Stanislav Staša Marinković&ldquo; za novinarsku hrabrost i istraživačko novinarstvo. Iste godine dobija i nagradu &bdquo;Bogdan Tirnanić&ldquo; Udruženja novinara Srbije za najbolji komentar. <br /> <br /> Među delima koje je preveo sa engleskog jezika su i knjiga izabranih pesama irskog nobelovca V.B. Jejtsa te knjiga prepiske Alena Ginsberga i Džeka Keruaka.<br /> <br /> Živi u Beogradu.</p>

Slika Nenad Novak Stefanović

Nenad Novak Stefanović

<p style="text-align: justify">Nenad Novak Stefanović rođen je u Beogradu 1961. godine. Objavio je, između ostalog: <em>Darovi mrtvih</em> (1988), <em>Pokrštavanje petokrake</em> (1994), <em>Jedan svet na Dunavu</em> (1996), <em>Zemlja u koferu </em>(2007), <em>Doktor sluša sving </em>(2009), <em>Svetlarnik</em> (2013), <em>Ubistvo u Kapetan Mišinoj </em>(2016), <em>Vodič kroz ljubavnu istoriju Beograda</em> (2017), <em>Muzeopisi </em>(2018),<em> Jedno ubistvo u Patrijaršiji</em> (2018), <em>Beograd kroz ključaonice 100 kuća</em> (2019). Knjige su mu prevođene na engleski i nemački jezik. Zastupljen je u antologiji kratke priče <em>Četvrtasto mesto</em> (2014). Bio je urednik u redakciji <em>Srpski Who is Who 2011&ndash;2013</em>. Koautor je dokumentarnog TV serijala <em>Peti oktobar &ndash; poslednja revolucija u Evropi</em>. Bio je glavni urednik magazina <em>Duga </em>i <em>Krug</em>.<br /> <br /> nenadnovaks@gmail.com</p>

Slika Rajko Grlić

Rajko Grlić

<p style="text-align: justify">Rajko Grlić (Zagreb, 1947), režiju igranog filma magistrirao 1971. na FAMU u Pragu. Kao režiser i scenarista radio je sledeće dugometražne filmove:<br /> <br /> 2016: <em>Ustav Republike Hrvatske</em><br /> 2010: <em>Neka ostane među nama</em> <br /> 2006: <em>Karaula</em> <br /> 2002: <em>Josephine</em> <br /> 2001: <em>Novo novo vrijeme</em> (dokumntarni &ndash; korežiser) <br /> 1991: <em>Čaruga</em> <br /> 1989: <em>That Summer of White Roses</em> <br /> 1986: <em>Za sreću je potrebno troje</em> <br /> 1984: <em>U raljama života </em> <br /> 1981: <em>Samo jednom se ljubi </em> <br /> 1978: <em>Bravo, Maestro</em> <br /> 1974: <em>Kud puklo da puklo</em> <br /> <br /> Ovi su se filmovi igrali na redovnom bioskopskom repertoaru svih pet kontinenata, bili prikazivani u takmičarskim programima najvećih svetskih festivala uključujući i Kan, te dobili mnoštvo međunarodnih nagrada. <br /> <br /> Kao scenarista radio je na pet dugometražnih igranih filmova drugih režisera, kao i na televizijskoj seriji <em>Grlom u jagode</em>. Bio je i producent pet dugometražnih filmova. Uz to je napisao i režirao šesnaest kratkometražnih filmova i četrnaest dokumentarnih za televiziju. <br /> <br /> Napisao je, režirao i producirao interaktivnu filmsku školu <em>How to Make Your Movie; An Interactive Film School</em>, koja je 1998 u Njujorku proglašena za najbolju svetsku multimediju. <br /> <br /> Dobitnik je Nagrade grada Zagreba, Godisnje nagrade &bdquo;Vladimir Nazor&ldquo;, Nagrade &bdquo;Vladimir Nazor&ldquo; za životno delo, Nagrade grada Denvera za doprinos svetskom filmu, Nagrade beogradske kinoteke za doprinos evropskom filmu, počasni je građanin Monpeljea i počasni doktor Univerziteta u Novoj Gorici. <br /> <br /> Foto:&nbsp;Darije Petković</p>

Slika Slobodan Vladušić

Slobodan Vladušić

<p style="text-align: justify">Slobodan Vladušić, pisac i esejista, rođen je 1973. godine u Subotici, gde i danas živi.<br /> <br /> Radi na Odseku za srpsku književnost Filozofskog fakulteta u Novom Sadu u zvanju redovnog profesora.<br /> <br /> Romani:<em><br /> Forward</em> (2009) &ndash; stipendija &bdquo;Borislav Pekić&ldquo;, Vitalova nagrada.<br /> <em>Mi izbrisani</em> (2013) &ndash; nagada &bdquo;Meša Selimović&ldquo;.<br /> <em>Veliki juriš</em> (2018) &ndash; nagrade &bdquo;Svetozar Ćorović&ldquo;, &bdquo;Janko Veselinović&ldquo;.<br /> <em>Omama</em> (2021) &ndash; nagrada &bdquo;Beskrajni plavi krug&ldquo; koju dodeljuje Matica srpska.<br /> <br /> Teorijska proza:<br /> <em>Crnjanski, Megalopolis </em>(2011) &ndash; nagrada &bdquo;Isidora Sekulić&ldquo;. <br /> <em>Književnosti i komentari</em> (2017) &ndash; nagrade &bdquo;Laza Kostić&ldquo; i &bdquo;Đorđe Jovanović&ldquo;.<br /> <br /> Slobodan Vladušić je član neformalne grupe pisaca P-70, zajedno sa Vladimirom Kecmanovićem, Dejanom Stojiljkovićem, Markom Krstićem i Nikolom Malovićem.<br /> <br /> Oficijelni sajt: slobodanvladusic.rs<br /> <br /> Foto: Katarina Marčetić</p>

Slika Snežana Radojičić

Snežana Radojičić

<p style="text-align: justify">Snežana Radojičić je rođena u Beogradu 1967. Diplomirala na Grupi za jugoslovenske književnosti sa opštom književnošću. Prvu knjigu, pripovest &bdquo;Dok su duše lutale&ldquo;, objavila kao pobednik na konkursu Matice srpske, u ediciji &bdquo;Prva knjiga&ldquo;, 1994. Druga knjiga, zbirka priča &bdquo;LP &ndash; lične priče&ldquo;, objavljena je 2005. <br /> <br /> Roman &bdquo;Zakotrljaj me oko sveta&ldquo; objavljen je najpre kao autorsko izdanje, 2014. <br /> <br /> Nema stalno mesto življenja &ndash; putuje oko sveta na biciklu, boraveći kraće ili duže u raznim zemljama. Blogovi autorke mogu se pratiti na sajtu www.snezanaradojicic.com ili na portalu B92.</p>

Slika Svetlana Slapšak

Svetlana Slapšak

<p style="text-align: justify">Svetlana Slapšak (1948, Beograd), klasičnu gimnaziju završila je u Beogradu, gde je diplomirala, magistirala i doktorirala na Odeljenju za antičke studije na Filozofskom fakultetu. Bila je jedna od troje urednika satiričnog časopisa studenata Filozofskoga fakulteta u Beogradu <em>Frontisterion</em>, koji je zabranjen i uništen već sa prvim brojem, 1970. Pasoš oduzet od 1968. do 1973, pa ponovo 1975&ndash;1976. i 1988&ndash;1989. Saslušavana, praćena i pretučena od strane policije i tajnih službi. Dobila je univerzitetsku stipendiju kao najbolji diplomant Univerziteta u Beogradu 1971. Zaposlena u Institutu za književnost i umetnost u Beogradu 1972&ndash;1988. Optužena u sudskom procesu posle denuncijacije iz Instituta, izgubila službu posle internog samoupravnog suđenja organizovanog u Institutu, na sudu oslobođena svake krivice (1988). Predsednica Odbora za slobodu izražavanja Udruženja književnika Srbije 1986&ndash;1989, sastavila i izdala preko pedeset peticija, među njima i za oslobađanje Adema Demaćija. Bila je članica UJDI-ja. Preselila se u Ljubljanu 1991, državljanstvo dobila 1993, posle mnogih napada i kleveta u slovenačkim medijima. <br /> <br /> Sa mužem Božidarom vodila mirovne akcije od 1986. i za vreme rata pružila gostoprimstvo bosanskim i hrvatskim izbeglicama, organizovala sa njima letnju školu za bosanske izbeglice-tinejdžere (1993), koja se zbog velikog zanimanja od prvobitne tri nedelje produžila na četiri meseca. Nekoliko polaznika se zatim upisalo na univerzitete u Sloveniji. Izbačena iz UKS-a 1996, kako je navedeno &ndash; zbog negativnih kritika dela Dobrice Ćosića. Sastavila knjigu o dečjim pravima na bosansko-srpsko-hrvatsko-crnogorskom i na slovenačkom, koja je razdeljena svim osnovnim školama i centrima za izbeglice u Sloveniji. Knjiga je prevedena na romski jezik 2006. <br /> <br /> Predložena, u grupi Hiljadu žena za mir, za Nobelovu nagradu za mir 2005. <br /> <br /> Predavala na mnogim jugoslovenskim, evropskim i američkim univerzitetima. Redovna profesorka za antropologiju antičkih svetova, studije roda i balkanologiju (od 2003), koordinator studijskih programa na ISH-u (<em>Institutum Studiorum Humanitatis</em>), postdiplomskog fakulteta za humanistiku u Ljubljani (od 1997), dekanka ISH-a (2003&ndash;2013). Penzionisana 2014. Na Filozofskom fakultetu u Ljubljani je predavala srpsku i hrvatsku književnost (1985&ndash;1992) na slavistici i Balkanske žene (1995&ndash;2012) na sociologiji kulture. Glavna urednica časopisa <em>ProFemina</em> u Beogradu od 1994. Direktorka Srpskog kulturnog centra &bdquo;Danilo Kiš&ldquo; u Ljubljani (2009&ndash;2013), umetnička direktorka SKC &bdquo;Danilo Kiš&ldquo; od 2013, direktorka Instituta za balkanske i sredozemne studije i kulturu u Ljubljani (2009). <br /> <br /> Nagrade: &bdquo;Miloš Crnjanski&ldquo; za knjigu eseja 1990; American PEN Freedom of Expression Award 1993; Helsinki Watch Award 2000; Helen Award, Montreal, 2001; Nagrada &bdquo;Mirko Kovač&ldquo; za knjigu eseja 2014. <br /> <br /> Objavila (napisala i/ili uredila) preko šezdeset knjiga i zbornika, preko četiristo studija (lingvistika, antičke studije, komparativna književnost, balkanologija, studije roda), preko hiljadu petsto eseja, jedan roman, dve drame, libreto, nekoliko komada za Karađoz &ndash; pozorište senki, koje je uvela u Sloveniju, prevode sa grčkoga, novogrčkoga, latinskoga, francuskoga, engleskoga i slovenačkoga. Pisala je kolumne u <em>Književnoj reči</em>, <em>Teleksu</em>, <em>Vremenu</em>, <em>Nezavisnom</em> i drugim časopisima, kao i na portalu <em>Peščanik</em>. U mariborskom <em>Večeru</em> piše rubriku jednom nedeljno već osamnaest godina. Novije knjige: <em>Franc Kavčič in antika: pogled iz antropologije antičnih svetov</em>, Ljubljana, Narodna galerija, 2011; <em>Mikra theatrika: antropološki pogled na antično in sodobno gledališče</em> (Knjižnica Mestnega gledališča ljubljanskega, zv. 156), Ljubljana, 2012; Z<em>elje in spolnost: iz zgodovinske antropologije hrane</em>, Beletrina, Ljubljana, 2013; <em>Antička miturgija: žene</em>, XX vek, Beograd, 2013; <em>Leteći pilav: antropološki eseji o hrani</em>, XX vek, Beograd, 2014; <em>Kuhinja z razgledom</em>, Goga, Novo Mesto, 2016, <em>Preživeti i uživati: iz antropologije hrane</em><em>. Eseji i recepti</em>, Prosvjeta, Sarajevo, 2016.<br /> <br /> Za roman <em>Ravnoteža </em>(Laguna) dobila je Vitalovu nagradu za 2016. godinu, a 2017. dobila je Nagradu mira ženskog odbora slovenačkog PEN-a. Godine 2018. objavila je roman <em>Škola za delikatne ljubavnike</em>.<br /> <br /> Foto:&nbsp;Iztok Dimc</p>

Slika Vladislava Vojnović

Vladislava Vojnović

<p style="text-align: justify">Vladislava Vojnović (Bela Crkva, 1965). Završila je dramaturgiju na FDU u Beogradu. Objavila je zbirke pesama &bdquo;Ženske junačke pesme&ldquo; (2002), &bdquo;Lovac na grinje&ldquo; (2007), &bdquo;PeeMeSme&ldquo; (2010) i romane &bdquo;Lenjinova desnica&ldquo; (2010) i &bdquo;Kozje uši&ldquo; (2013). Piše za film, televiziju, pozorište i radio. Dobila je nagrade &bdquo;Rade Obrenović&ldquo; Zmajevih dečjih igara i &bdquo;Dositejevo pero&ldquo; za &bdquo;Princa od papira&ldquo; 2008. godine. Živi u Zemunu, gde s mužem Milošem Spasojevićem, filmskim i TV-snimateljem, gaji malu filmsku producentsku kuću, jednu običnu kuću, jednu kćerku i tri mačke.&nbsp;</p>

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Group-96634x
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x