Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima
Izdavačka kuća Laguna i mnogi njeni pisci učestvuju na ovogodišnjoj regionalnoj književnoj konferenciji „Book Talk“, koja se u petak 27. septembra peti put održava u Novom Sadu.
Konferencija „Book Talk“ okuplja najpoznatije pisce, izdavače i književne kritičare u regionu, a baš kao i prethodnih godina i ovoga puta će biti mnogo zanimljivih tema i književnih diskusija.
U galeriji Matice srpske u 10 sati počinje prvi panel „630 godina od Kosovskog boja, 30 godina od Gazimestana: Šta je danas najskuplja srpska reč“, gde učestvuje i Lagunin pisac Luka Mičeta.
Naredni panel počinje u 11 sati i 30 minuta, a tema je Sajam knjiga. Na panelu „Idemo li na Sajam ili na vašar knjiga – O Sajmu što je nekada bio, a šta je danas?“ učestvuje i direktor izdavačke kuće Laguna Dejan Papić.
U 15 sati i 15 minuta počinje razgovor „1 na 1“, u kojem će svoja književna mišljenja ukrstiti pisci Marko Šelić Marčelo i Rumena Bužarovska.
Nakon njihovog razgovora, u 16 sati počinje panel „Kaži mi, šta je bolje knjiga ili film: Kako junaci sa papira žive na celuloidnim trakama“. Učesnici panela su i Lagunini autori Jelena Bačić Alimpić, Vladislava Vojnović i Rajko Grlić, a moderatorka je Nevena Milojević, foreign rights menadžer u Laguni.
U 17 sati i 30 minuta počinje panel „Šta ćeš biti kad porasteš: Pisac ili kopirajter?“ O piscima u advertajzingu, reklamnim kampanjama i sloganima govoriće, između ostalih, i pisac Nenad Novak Stefanović.
Panel „Da li reč od olova stvarno može da ubije? – O patnjama, progonima i ponekoj robiji. Gde su danas disidenti?“ počinje sat vremena kasnije. U ovoj diskusiji učestvuju i pisci Svetlana Slapšak i Slobodan Vladušić.
Spomen-zbirka Pavla Beljanskog takođe je tog dana mesto zbivanja zanimljivih panela. Od 11 sati i 30 minuta možete prisustvovati priči o rok kulturi i rokerima u 21. veku. Na panelu „50 godina od Vudstoka“ učestvuju i Lagunini autori Branko Rosić i Muharem Bazdulj.
Autorka Mirjana Đurđević učestvuje na panelu „Kako pisci pišu: Male tajne velikih majstora“, koji počinje u 12 sati i 30 minuta, a Snežana Radojičić će učestvovati u razgovoru o književnosti inspirisanoj putovanjima, koji počinje sat vremena kasnije.
<p style="text-align: justify">Branko Rosić rođen je u Beogradu. Svirao je u kultnom pank bendu <em>Urbana gerila</em>, a kasnije i u elektro grupi <em>Berliner</em> strasse. Sarađivao je u pisanju <em>Leksikona Yu mitologije</em> i objavljivao tekstove u časopisima <em>Playboy</em>, <em>Elle</em>, <em>L’Europeo</em>, <em>Cosmopolitan</em>, <em>Max</em>, <em>National </em><em>Geographic</em>, <em>B92 online</em>, <em>Fame</em>. Zamenik je glavnog urednika magazina <em>Nedeljnik</em>. Diplomirani je mašinski inženjer. Svoj prvi roman <em>A tako je dobro počelo</em> objavio je 2015, a drugi <em>Za sutra najavljuju konačno razvedravanje</em> 2018. godine.<br />
<br />
Radio je intervjue sa svim značajnim ličnostima iz kulture i pop kulture na teritoriji nekadašnje Jugoslavije, ali i nekoliko intervjua sa značajnim ličnostima svetskog rokenrola, kao što su Stiven Patrik Morisi (<em>The Smiths</em>), Nik Mejson (<em>Pink Floyd</em>), Ijan Anderson (<em>Jethro Tull</em>), Stiv Heket (<em>Genesis</em>), Šarlin Spiteri (<em>Texas</em>), Ijan Gilan (<em>Deep Purple</em>), Žan-Žak Barnel (<em>The Stranglers</em>), Stiven van Zant (<em>Bruce Springsteen’s & The Street Band</em>, Silvio Dante u seriji <em>Sopranos</em>). Uradio je intervjue sa piscima: Tonijem Parsonsom, Hanifom Kurejšijem, Irvinom Velšom, Frederikom Begbedeom, Juom Nesbeom, Tarikom Alijem. Intervjuisao je umetnike Joko Ono i Grejsona Perija, kao i modnog kreatora Žan-Pola Gotjea. Jedan je od prvih srpskih muzičara koji su dali intervju za čuvene engleske novine <em>New Musical Express</em>. Bio je glavni urednik publikacije <em>Exit</em> festivala <em>20 godina Exit aktivizma</em>.<br />
<br />
Princ Čarls ga je nazvao princom, a britanskom premijeru Borisu Džonsonu predstavljen je kao „panker sa maskom novinara“. Britanska kraljica Elizabeta II odlikovala ga je Medaljom Britanske imperije za izuzetan doprinos u promovisanju i unapređenju kulturnih veza između Velike Britanije i Srbije.<br />
<br />
Foto: Nebojša Babić</p>
<p style="text-align: justify">Jelena Bačić Alimpić je rođena 1969. godine u Novom Sadu. Školovala se u Karlovačkoj gimnaziji u Sremskim Karlovcima i na Filozofskom fakultetu u rodnom gradu, na Katedri za jugoslovenske književnosti i srpskohrvatski jezik.<br />
<br />
Radila je kao novinar i autor dokumentarnih televizijskih emisija za JRT mrežu i TV Novi Sad u periodu od 1987. do 1993. godine. Devet godina je bila novinar i urednik u sistemu <em>Color Press Group</em>. Od 2002. godine do kraja 2013. radila je kao novinar, urednik i voditelj na Televiziji Pink. Dobitnica je mnogobrojnih nagrada za televizijsko stvaralaštvo u zemlji i regionu.<br />
<br />
Autorka je romana <em>Ringišpil</em> (2010), koji je preveden na makedonski, turski, bugarski i slovački jezik, nagrađen <em>Zlatnim Hit liberom</em> i dve godine zaredom proglašavan najčitanijom knjigom domaćeg autora. <em>Ringišpil</em> je objavljen i u luksuznom izdanju, u prestižnoj ediciji <em>Dragulji Lagune</em>, kao jedan od najprodavanijih i najčitanijih romana u istoriji izdavačke kuće Laguna.<br />
<br />
Njen drugi roman, <em>Pismo gospođe Vilme </em>(2012), i treći, <em>Poslednje proleće u Parizu</em> (2014), takođe su postali bestseleri, prevedeni su na makedonski jezik, nagrađeni <em>Zlatnim Hit liberom</em> i proglašeni za najčitanije knjige domaćeg autora u 2012. i 2014. godini. Takođe 2014. godine, Jelena Bačić Alimpić proglašena je za najčitanijeg stranog autora u Makedoniji i za to je dobila priznanje od Matice makedonske.<br />
<br />
U oktobru 2015. godine objavljen je njen četvrti roman <em>Noć kada su došli svatovi</em>, prva knjiga iz trilogije <em>Kazna za greh</em>, koja je postavila nove rekorde u prodaji i čitanosti. Prevedena je na makedonski jezik. Druga knjiga iz trilogije <em>Kazna za greh</em>, a autorkin peti roman, <em>Knjiga uspomena</em>, objavljena je u februaru 2016. godine, takođe je prevedena na makedonski jezik i zauzela je prvo mesto na listi najčitanijih i najprodavanijih knjiga u 2016. godini. Treća knjiga iz trilogije <em>Kazna za greh</em> – <em>Molitva za oproštaj</em>, autorkin šesti roman, objavljena je u junu 2016. godine. Kao sve knjige iz ove trilogije, ušla je u prvih pet najprodavanijih i najčitanijih knjiga u 2016. godini. Prevedena je na makedonski jezik.<br />
<br />
Njena sedma knjiga <em>Nigde nema te</em>, objavljena u maju 2017. godine, takođe je postala bestseler, prevedena je na makedonski jezik i oborila je rekorde u prodaji i čitanosti u Srbiji i regionu.<br />
<br />
Godine 2018. objavila je još jedan bestseler, roman <em>Kofer iz Berlina</em>. Godine 2019. objavila je knjigu <em>Njegove bele rukavice</em>, a iste godine je njen roman <em>Poslednje proleće u Parizu</em> preveden na francuski jezik.<br />
<br />
Do sada je objavila dvanaest romana, a iz godine u godinu njeni romani su najčitaniji u mreži biblioteka širom Srbije.<br />
<br />
Jelena Bačić Alimpić živi u Novom Sadu kao slobodna umetnica, udata je i majka je dvoje dece, Marka i Dunje.</p>
<p style="text-align: justify">Luka Mičeta (Beograd, 1959). Završio Prvu beogradsku gimnaziju. Studirao ekonomiju na Beogradskom univerzitetu. Novinarstvom se bavi od 1980. godine.<br />
<br />
Bio komentator i urednik lista <em>Student</em>; komentator i urednik <em>NIN</em>-a; generalni direktor Tanjuga.<br />
<br />
Objavio je knjige <em>Srbi i demokratija</em> (Vidici i Dosije, Beograd, 1992), <em>Sudbina Bošnjaka</em> (NIN, 1997; Tersit, Beograd, 1999), <em>Panorama pogleda, pojmova i mišljenja Adila Zulfikarpašića</em> (Tersit, Beograd, 2001), <em>Vane Ivanović između Tita i Draže – Post scriptum jednog Jugoslavena</em> (Čigoja štampa i Otkrovenje, Beograd, 2010), <em>Sulejman, Hurem i Srbi</em> (Laguna, Beograd, 2012), <em>Povratak kralja – Sudbina Karađorđevića u egzilu</em> (Laguna, Beograd, 2013), <em>Stefan Nemanja – Nastanak evropske Srbije</em> (Laguna, Beograd, 2013), <em>Stefan Dečanski – biografija najnesrećnijeg srpskog kralja</em> (Laguna, Beograd, 2014), <em>Duh pobune – odabrani intervjui</em> (Laguna, Beograd, 2015), <em>Stefan Prvovenčani – biografija prvog srpskog kralja</em> (Laguna, Beograd, 2015), <em>Krik strasti i marševi trijumfa – Dr Aleksandar Obradović, impresario Crvene zvezde</em> (Danas, Beograd, 2015, Čigoja štmpa 2016), <em>Despot Stefan Lazarević – biografija prvog Beograđanina</em> (Laguna, Beograd, 2016), <em>Dušan Silni – biografija prvog srpskog cara</em> (Laguna, 2016), <em>Stefan Prvovenčani – biografija prvog srpskog kralja</em>, posebno izdanje (Laguna, Beograd, 2017),<em> Karađorđe I, II, biografija – Povest o životu srpskog vožda, njegovom dobu i vaskrsu države srpske</em> (Laguna, Beograd, 2018), <em>Odjek prošlosti </em>(Laguna, Beograd, 2019), <em>Zaveštanje Svetog Save</em> (Laguna, Beograd, 2019), <em>Odjek prošlosti II </em>(Laguna, Beograd, 2020).</p>
<p style="text-align: justify"><strong>Marko Šelić Marčelo</strong> (Paraćin, 22.01.1983) pisac je kojem se dogodila muzika, iako hronologija objavljenih dela sugeriše da se desilo obrnuto. Objavio je studijske albume <em>De facto</em> (2003), <em>Puzzle shock!</em> (2005), <em>Treća strana medalje</em> (2008) i <em>Deca i Sunce</em> (2010), romane <em>Zajedno sami </em>(2008), <em>Malterego, knjiga prva: Rubikova stolica</em> (2012; izmenjeno i dopunjeno izdanje 2016), <em>Malterego, knjiga druga: Higijena nesećanja</em> (2017), zbirku tekstova <em>O ljudima, psima i mišima</em> (2009), stotinak kolumni za razne redakcije i <em>Napet šou</em> (2014), konceptualno delo koje objedinjuje peti studijski album i zbirku kolumnističko-esejističkih tekstova. Pažnju javnosti najpre je stekao tekstovima svojih pesama, kojima je zavredeo priznanja poput nagrade TV Metropolis (najbolja pesma) i Davorin za 2006. i 2009. godinu (najbolji urbani/rok album), a spot za <em>Pozerište</em> prvi je srpski spot uvršten u <em>World chart express</em> evropskog MTV-a. Prvi album bio je najprodavanije izdanje godine na listi IPS-a, tada najrelevantnijoj. Nekoliko godina objavljivao je kolumne u <em>Politici</em>, ali i u <em>Huperu</em>, gde je vodio i rubriku o stripovima. Ovaj angažman ovenčan je Nagradom za najboljeg mladog strip esejistu na Desetoj smotri mladih strip autora Balkana (2010), a od 2009. i poslom jednog od urednika u redakciji <em>Veselog četvrtka</em>, najvećeg domaćeg izdavača stripova, gde se stara o svim izdanjima Dilana Doga, italijanskog junaka. Uradio je, takođe, prevod i adaptaciju svih šest knjiga serijala <em>Lokot i Ključ</em> za kuću Darkwood. Učestvovao je u akcijama REX-a, Centra za nenasilje, Centra za ratnu traumu i organizacije ASTRA; temom tolerancije među narodima ex-Yu bavi se i aktuelna televizijska emisija Perspektiva, u kojoj je jedan od naratora i moderatora. Udruženje izdavača i knjižara Vojvodine dodelilo mu je titulu ambasadora knjige i čitanja (2007), a prva dva njegova romana dobila su Popboksovu nagradu publike za najbolju knjigu 2008. i 2012. Časopis <em>The Men</em> proglašava autora „čovekom godine“ u kategoriji <em>New Idol</em> (2010), a 2012. Šelić otvara 49. Niški sajam knjiga i grafike. Poslednjih godina angažovan je i u pozorištu: u DADOV-u se 2010. igrala dramska adaptacija romana “Zajedno sami” (po tekstu Branislave Ilić), a radio je i na komadima „Klasni neprijatelj“ P. Stojmenovića (tekst završnog songa), „Istraživač noćnih mora“ N. Zavišića (scenario) i „Doktor Nušić“ K. Mladenovića (tekstovi svih songova). <em>Napet šou</em> osvojio je nagradu City magazina za album godine, a celokupan Šelićev javni angažman doneo mu je i nagradu <em>Pravi muškarac</em>, kojom su ovenčani i Marko Somborac, Saša Janković, Zoran Kesić i Renato Grbić. <br />
<br />
Diplomirao je na Filološkom fakultetu u Beogradu, smer srpski jezik i književnost; Fakultet pedagoških nauka Univerziteta u Kragujevcu dodelio mu je počasnu diplomu Magister Humanitas za pedagoško delovanje i poseban doprinos razvoju kulture mladih. Radi i radi u Beogradu. Živi u svom svetu.<br />
</p>
<p style="text-align: justify">Mirjana Đurđević (1956), autorka je četrnaest romana i koautorka još dva, objavljenih u više izdanja. Piše i priče, eseje, kolumne… Prevođena na egleski i slovenački jezik. Njen roman <em>Kaja, Beograd i dobri</em> Amerikanac osvojio je regionalnu nagradu „Meša Selimović“ za najbolji roman objavljen na prostoru Srbije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Crne Gore u 2009. godini. Živi i piše u Beogradu.</p>
<p style="text-align: justify">Muharem Bazdulj (Travnik, 1977) pisac je, novinar i prevodilac. Pre <em>Kvadratnog korena</em><em> iz života</em> objavio je još sedam romana. Njegovi romani su objavljeni i u prevodima na engleski, nemački, poljski, bugarski i makedonski jezik. Osim romana, piše kratku prozu te eseje i publicistiku. Pojedine priče i eseji prevedeni su na petnaestak jezika.<br />
<br />
Redovno piše za sarajevski dnevni list <em>Oslobođenje</em>, kao i za beogradsku <em>Politiku</em> i magazin <em>Nedeljnik</em>. 2013. godine dobio je nagradu za najboljeg novinara u štampanim medijima u Bosni i Hercegovini od strane Društva novinara BiH. Iduće godine redakcija beogradskog lista <em>Danas</em> dodeljuje mu nagradu „Stanislav Staša Marinković“ za novinarsku hrabrost i istraživačko novinarstvo. Iste godine dobija i nagradu „Bogdan Tirnanić“ Udruženja novinara Srbije za najbolji komentar. <br />
<br />
Među delima koje je preveo sa engleskog jezika su i knjiga izabranih pesama irskog nobelovca V.B. Jejtsa te knjiga prepiske Alena Ginsberga i Džeka Keruaka.<br />
<br />
Živi u Beogradu.</p>
<p style="text-align: justify">Nenad Novak Stefanović rođen je u Beogradu 1961. godine. Objavio je, između ostalog: <em>Darovi mrtvih</em> (1988), <em>Pokrštavanje petokrake</em> (1994), <em>Jedan svet na Dunavu</em> (1996), <em>Zemlja u koferu </em>(2007), <em>Doktor sluša sving </em>(2009), <em>Svetlarnik</em> (2013), <em>Ubistvo u Kapetan Mišinoj </em>(2016), <em>Vodič kroz ljubavnu istoriju Beograda</em> (2017), <em>Muzeopisi </em>(2018),<em> Jedno ubistvo u Patrijaršiji</em> (2018), <em>Beograd kroz ključaonice 100 kuća</em> (2019). Knjige su mu prevođene na engleski i nemački jezik. Zastupljen je u antologiji kratke priče <em>Četvrtasto mesto</em> (2014). Bio je urednik u redakciji <em>Srpski Who is Who 2011–2013</em>. Koautor je dokumentarnog TV serijala <em>Peti oktobar – poslednja revolucija u Evropi</em>. Bio je glavni urednik magazina <em>Duga </em>i <em>Krug</em>.<br />
<br />
nenadnovaks@gmail.com</p>
<p style="text-align: justify">Rajko Grlić (Zagreb, 1947), režiju igranog filma magistrirao 1971. na FAMU u Pragu. Kao režiser i scenarista radio je sledeće dugometražne filmove:<br />
<br />
2016: <em>Ustav Republike Hrvatske</em><br />
2010: <em>Neka ostane među nama</em> <br />
2006: <em>Karaula</em> <br />
2002: <em>Josephine</em> <br />
2001: <em>Novo novo vrijeme</em> (dokumntarni – korežiser) <br />
1991: <em>Čaruga</em> <br />
1989: <em>That Summer of White Roses</em> <br />
1986: <em>Za sreću je potrebno troje</em> <br />
1984: <em>U raljama života </em> <br />
1981: <em>Samo jednom se ljubi </em> <br />
1978: <em>Bravo, Maestro</em> <br />
1974: <em>Kud puklo da puklo</em> <br />
<br />
Ovi su se filmovi igrali na redovnom bioskopskom repertoaru svih pet kontinenata, bili prikazivani u takmičarskim programima najvećih svetskih festivala uključujući i Kan, te dobili mnoštvo međunarodnih nagrada. <br />
<br />
Kao scenarista radio je na pet dugometražnih igranih filmova drugih režisera, kao i na televizijskoj seriji <em>Grlom u jagode</em>. Bio je i producent pet dugometražnih filmova. Uz to je napisao i režirao šesnaest kratkometražnih filmova i četrnaest dokumentarnih za televiziju. <br />
<br />
Napisao je, režirao i producirao interaktivnu filmsku školu <em>How to Make Your Movie; An Interactive Film School</em>, koja je 1998 u Njujorku proglašena za najbolju svetsku multimediju. <br />
<br />
Dobitnik je Nagrade grada Zagreba, Godisnje nagrade „Vladimir Nazor“, Nagrade „Vladimir Nazor“ za životno delo, Nagrade grada Denvera za doprinos svetskom filmu, Nagrade beogradske kinoteke za doprinos evropskom filmu, počasni je građanin Monpeljea i počasni doktor Univerziteta u Novoj Gorici. <br />
<br />
Foto: Darije Petković</p>
<p style="text-align: justify">Slobodan Vladušić, pisac i esejista, rođen je 1973. godine u Subotici, gde i danas živi.<br />
<br />
Radi na Odseku za srpsku književnost Filozofskog fakulteta u Novom Sadu u zvanju redovnog profesora.<br />
<br />
Romani:<em><br />
Forward</em> (2009) – stipendija „Borislav Pekić“, Vitalova nagrada.<br />
<em>Mi izbrisani</em> (2013) – nagada „Meša Selimović“.<br />
<em>Veliki juriš</em> (2018) – nagrade „Svetozar Ćorović“, „Janko Veselinović“.<br />
<em>Omama</em> (2021) – nagrada „Beskrajni plavi krug“ koju dodeljuje Matica srpska.<br />
<br />
Teorijska proza:<br />
<em>Crnjanski, Megalopolis </em>(2011) – nagrada „Isidora Sekulić“. <br />
<em>Književnosti i komentari</em> (2017) – nagrade „Laza Kostić“ i „Đorđe Jovanović“.<br />
<br />
Slobodan Vladušić je član neformalne grupe pisaca P-70, zajedno sa Vladimirom Kecmanovićem, Dejanom Stojiljkovićem, Markom Krstićem i Nikolom Malovićem.<br />
<br />
Oficijelni sajt: slobodanvladusic.rs<br />
<br />
Foto: Katarina Marčetić</p>
<p style="text-align: justify">Snežana Radojičić je rođena u Beogradu 1967. Diplomirala na Grupi za jugoslovenske književnosti sa opštom književnošću. Prvu knjigu, pripovest „Dok su duše lutale“, objavila kao pobednik na konkursu Matice srpske, u ediciji „Prva knjiga“, 1994. Druga knjiga, zbirka priča „LP – lične priče“, objavljena je 2005. <br />
<br />
Roman „Zakotrljaj me oko sveta“ objavljen je najpre kao autorsko izdanje, 2014. <br />
<br />
Nema stalno mesto življenja – putuje oko sveta na biciklu, boraveći kraće ili duže u raznim zemljama. Blogovi autorke mogu se pratiti na sajtu www.snezanaradojicic.com ili na portalu B92.</p>
<p style="text-align: justify">Svetlana Slapšak (1948, Beograd), klasičnu gimnaziju završila je u Beogradu, gde je diplomirala, magistirala i doktorirala na Odeljenju za antičke studije na Filozofskom fakultetu. Bila je jedna od troje urednika satiričnog časopisa studenata Filozofskoga fakulteta u Beogradu <em>Frontisterion</em>, koji je zabranjen i uništen već sa prvim brojem, 1970. Pasoš oduzet od 1968. do 1973, pa ponovo 1975–1976. i 1988–1989. Saslušavana, praćena i pretučena od strane policije i tajnih službi. Dobila je univerzitetsku stipendiju kao najbolji diplomant Univerziteta u Beogradu 1971. Zaposlena u Institutu za književnost i umetnost u Beogradu 1972–1988. Optužena u sudskom procesu posle denuncijacije iz Instituta, izgubila službu posle internog samoupravnog suđenja organizovanog u Institutu, na sudu oslobođena svake krivice (1988). Predsednica Odbora za slobodu izražavanja Udruženja književnika Srbije 1986–1989, sastavila i izdala preko pedeset peticija, među njima i za oslobađanje Adema Demaćija. Bila je članica UJDI-ja. Preselila se u Ljubljanu 1991, državljanstvo dobila 1993, posle mnogih napada i kleveta u slovenačkim medijima. <br />
<br />
Sa mužem Božidarom vodila mirovne akcije od 1986. i za vreme rata pružila gostoprimstvo bosanskim i hrvatskim izbeglicama, organizovala sa njima letnju školu za bosanske izbeglice-tinejdžere (1993), koja se zbog velikog zanimanja od prvobitne tri nedelje produžila na četiri meseca. Nekoliko polaznika se zatim upisalo na univerzitete u Sloveniji. Izbačena iz UKS-a 1996, kako je navedeno – zbog negativnih kritika dela Dobrice Ćosića. Sastavila knjigu o dečjim pravima na bosansko-srpsko-hrvatsko-crnogorskom i na slovenačkom, koja je razdeljena svim osnovnim školama i centrima za izbeglice u Sloveniji. Knjiga je prevedena na romski jezik 2006. <br />
<br />
Predložena, u grupi Hiljadu žena za mir, za Nobelovu nagradu za mir 2005. <br />
<br />
Predavala na mnogim jugoslovenskim, evropskim i američkim univerzitetima. Redovna profesorka za antropologiju antičkih svetova, studije roda i balkanologiju (od 2003), koordinator studijskih programa na ISH-u (<em>Institutum Studiorum Humanitatis</em>), postdiplomskog fakulteta za humanistiku u Ljubljani (od 1997), dekanka ISH-a (2003–2013). Penzionisana 2014. Na Filozofskom fakultetu u Ljubljani je predavala srpsku i hrvatsku književnost (1985–1992) na slavistici i Balkanske žene (1995–2012) na sociologiji kulture. Glavna urednica časopisa <em>ProFemina</em> u Beogradu od 1994. Direktorka Srpskog kulturnog centra „Danilo Kiš“ u Ljubljani (2009–2013), umetnička direktorka SKC „Danilo Kiš“ od 2013, direktorka Instituta za balkanske i sredozemne studije i kulturu u Ljubljani (2009). <br />
<br />
Nagrade: „Miloš Crnjanski“ za knjigu eseja 1990; American PEN Freedom of Expression Award 1993; Helsinki Watch Award 2000; Helen Award, Montreal, 2001; Nagrada „Mirko Kovač“ za knjigu eseja 2014. <br />
<br />
Objavila (napisala i/ili uredila) preko šezdeset knjiga i zbornika, preko četiristo studija (lingvistika, antičke studije, komparativna književnost, balkanologija, studije roda), preko hiljadu petsto eseja, jedan roman, dve drame, libreto, nekoliko komada za Karađoz – pozorište senki, koje je uvela u Sloveniju, prevode sa grčkoga, novogrčkoga, latinskoga, francuskoga, engleskoga i slovenačkoga. Pisala je kolumne u <em>Književnoj reči</em>, <em>Teleksu</em>, <em>Vremenu</em>, <em>Nezavisnom</em> i drugim časopisima, kao i na portalu <em>Peščanik</em>. U mariborskom <em>Večeru</em> piše rubriku jednom nedeljno već osamnaest godina. Novije knjige: <em>Franc Kavčič in antika: pogled iz antropologije antičnih svetov</em>, Ljubljana, Narodna galerija, 2011; <em>Mikra theatrika: antropološki pogled na antično in sodobno gledališče</em> (Knjižnica Mestnega gledališča ljubljanskega, zv. 156), Ljubljana, 2012; Z<em>elje in spolnost: iz zgodovinske antropologije hrane</em>, Beletrina, Ljubljana, 2013; <em>Antička miturgija: žene</em>, XX vek, Beograd, 2013; <em>Leteći pilav: antropološki eseji o hrani</em>, XX vek, Beograd, 2014; <em>Kuhinja z razgledom</em>, Goga, Novo Mesto, 2016, <em>Preživeti i uživati: iz antropologije hrane</em><em>. Eseji i recepti</em>, Prosvjeta, Sarajevo, 2016.<br />
<br />
Za roman <em>Ravnoteža </em>(Laguna) dobila je Vitalovu nagradu za 2016. godinu, a 2017. dobila je Nagradu mira ženskog odbora slovenačkog PEN-a. Godine 2018. objavila je roman <em>Škola za delikatne ljubavnike</em>.<br />
<br />
Foto: Iztok Dimc</p>
<p style="text-align: justify">Vladislava Vojnović (Bela Crkva, 1965). Završila je dramaturgiju na FDU u Beogradu. Objavila je zbirke pesama „Ženske junačke pesme“ (2002), „Lovac na grinje“ (2007), „PeeMeSme“ (2010) i romane „Lenjinova desnica“ (2010) i „Kozje uši“ (2013). Piše za film, televiziju, pozorište i radio. Dobila je nagrade „Rade Obrenović“ Zmajevih dečjih igara i „Dositejevo pero“ za „Princa od papira“ 2008. godine. Živi u Zemunu, gde s mužem Milošem Spasojevićem, filmskim i TV-snimateljem, gaji malu filmsku producentsku kuću, jednu običnu kuću, jednu kćerku i tri mačke. </p>
Postanite član Laguna Kluba čitalaca i uživajte u benefitima!
Gift program od 10%, popusti do 30%, a specijalni rođendanski popust čak 40%!
E-mail adresa je obavezna
Da biste osigurali da su vaši podaci o nalogu ažurirani, molimo vas da potvrdite e-mail adresu koju želite da koristite za prijavu i obaveštenja o nalogu.