Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

BUKMARKER-logo

Kritika „Slike Dorijana Greja“ iz 1890. godine

Prenosimo vam jednu od prvih kritika čuvenog romana Oskara Vajlda. Iako je naizgled negativna, ukazuje na nešto što se izgleda nikada neće promeniti: knjige koje svet naziva nemoralnim upravo su one koje svetu predočavaju njegovu sopstvenu sramotu.
Zašto preturati po izmetu? Svet je pošten, a broj muškaraca zdravog razuma i poštenih žena u odnosu na one koji su pokvareni, posrnuli ili neprirodni znatno je veći. Gospodin Vajld ponovo piše ono što bi bolje bilo da je ostalo nenapisano. I dok je „Slika Dorijana Greja“, objavljena u izdavačkoj kući Lipinkot, ingeniozna, interesantna, puna domišljatosti i očigledno delo koje je napisao čovek u potpunosti posvećen rečima, predstavlja lažnu umetnost – njena je tema, naime, medicinsko-pravna. Nesvojstvena je ljudskoj prirodi – njen je junak đavo. Suprotna je moralu – nedovoljno je jasno da autoru nije bliža ideja neprirodne izopačenosti u odnosu na život ispunjen čistunstvom, zdravljem i zdravim razumom. Priča, baveći se temama dostojnim pažnje Odeljenja za istraživanje kriminala ili pak saslušanja, diskredituje kako autora tako i urednika. Gospodin Vajld je mudar, ima stil i smisla za umetnost, ali ako će nastaviti da piše isključivo za plemiće koji su se zatekli sa one strane zakona i izopačene muške prostitutke, za njegov će lični ugled i javni moral biti bolje da se što pre posveti krojačkom (ili nekom drugom pristojnom) zanatu.

The Scots Observer, 5. jul 1890.

Izvor: bookmarks.reviews
Prevod: Milan Radovanović

Podelite na društvenim mrežama:

Slika Oskar Vajld

Oskar Vajld

<p style="text-align: justify">Oskar Fingal O&rsquo;Flaherti Vils Vajld rođen je 16. oktobra 1854. godine u Dablinu u znamenitoj porodici irskih intelektualaca. Erudicija, elokvencija i ekscentričnost po kojima je Oskar Vajld kroz život i istoriju postao prepoznatljiv umnogome su poticale iz kuće. <br /> <br /> Diplomiravši na univerzitetu Triniti u Dablinu, Oskar Vajld je nastavio studije na koledžu Modlen u Oksfordu. Redovno je pisao umetničku kritiku i 1881. godine objavio debitantsku zbirku poezije pod nenametljivim naslovom Pesme (Poems).<br /> <br /> Početkom 1882. godine Vajld se otisnuo preko Atlantika i upustio u jednogodišnju turneju po Severnoj Americi, gde je kao samoproklamovani &bdquo;apostol esteticizma&ldquo; držao nesvakidašnja predavanja o savremenoj poeziji i uređivanju enterijera. Do kraja turneje, Vajld je stasao u dendija koji pleni ličnom filozofijom i u umetnika spremnog da krene put književnog ostvarenja.<br /> <br /> Po povratku iz Sjedinjenih Država, Vajld se oženio Konstancom Lojd. Skućivši se u Čelziju, mladi bračni par je uskoro dobio dva sina. Krajem 1886. godine Vajld se prihvatio uređivanja magazina <em>Ženski svet</em> (<em>The Woman&rsquo;s World</em>), u kom je nastojao da afirmiše ženske umetničke i društveno-političke poduhvate. Sredinom 1888. godine, Vajld je objavio <em>Srećnog kraljevića i druge bajke</em>, zbirku romansiranih alegorijskih priča koje je pripovedao svojim sinovima.<br /> <br /> <em>Srećni kraljević </em>obeležio je početak najplodnijeg spisateljskog perioda u Vajldovoj karijeri. Usledile su još dve zbirke kratke proze, iz kojih su se izdvojile humorističke misterije &bdquo;Zločin lorda Artura Sevila&ldquo; i &bdquo;Kantervilski duh&ldquo;. U istom razdoblju nastala je i pripovetka &bdquo;Portret gospodina V. H.&ldquo;, koja kroz intrigu i romansu fabulira književno-istorijske polemike o identitetu mladića kom je Šekspir posvetio svoje sonete. Zbirka <em>Namere</em> iz 1891. godine objedinila je Vajldove eseje i platonističke dijaloge. Vanredan primer Vajldove esejističke proze je &bdquo;Duša čoveka u socijalizmu&ldquo;, nadahnuta društveno-politička rasprava koja priziva utopijsku viziju socijalističkog uređenja kroz individualnu ostvarenost svakog građanina ponaosob. Vajldov jedini roman <em>Slika Dorijana Greja</em> predstavljao je krunu ovog perioda. U februaru 1895. godine postavljena je farsična komedija <em>Važno je zvati se Ernest </em>(<em>The Importance of Being Earnest</em>), koja se ispostavila kao Vajldov poslednji scenski podvig i remek-delo engleske drame.<br /> <br /> Vajldova ljubavna veza sa kapricioznim lordom Alfredom Daglasom imala je za ishod tri skandalozna suđenja u proleće 1895. Doživotno osramoćen i slomljenog zdravlja, Vajld se po puštanju na slobodu sklonio u kontinentalnu Evropu, gde je pod lažnim imenom proveo ostatak života kao izgnanik. <br /> <br /> Skrhan porazima i poniženjima, umro je u Parizu 30. novembra 1900. godine, ne dočekavši novi vek u kom će njegov legat doživeti preporod.</p>

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Group-96634x
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x