Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

BUKMARKER-logo

Književne ekskluzive u Noći knjige

Pripremite na vreme svoj spisak naslova za Noć knjige! Ovu jubilarnu dvadesetu manifestaciju obeležiće mnogo novih hitova domaće i svetske književnosti.
Od autorke Jelene Bačić Alimpić stigla je prava književna poslastica za čitaoce. U novom romanu „Njegove bele rukavice“, ona nas vodi u Sarajevo početkom 20. veka. Njena junakinja je Ljubica Ignjatović, lepa i pametna Jevremova kći, koja slučajno upoznaje Karela Dragutina Harta, poverenika vlade koji će joj pomutiti razum. Zaslepljena strašću i ljubavnim nasladama, ona neće imati snage da se suoči sa istinom.
A od autora bestselera „Čovek po imenu Uve“, stiže nam nova knjiga „Put do kuće svakog jutra sve je duži“. Onako kako to samo on ume, Bakman ovde daje nežan prikaz borbe starog čoveka da zadrži svoje najdraže uspomene, kao i načina na koji njegova sudbina utiče na njegove najbliže.
Pasionirani čitaoci knjiga Jua Nesbea, jednog od najpoznatijih i najboljih savremenih pisaca kriminalističkog žanra na svetu, na svoj spisak moći će da stave i njegov novi roman „Nož“ – dvanaesti u serijalu o inspektoru Hariju Huleu.
Roman „Na sve strane mali požari“ američke autorke Selest Ing vrlo je snažna i intrigantna priča. Bavi se prirodom identiteta i majčinstva – ali i prividom da se poštovanjem pravila može preduprediti katastrofa.
Tu je i knjiga „Tesla: pronalazač modernog“ autora Ričarda Mansona. U pitanju je lucidna, stručno i detaljno istražena biografija briljantnog Nikole Tesle, najbolja nakon njegove autobiografije „Moji izumi“.
Knjiga „Raj na drugom ćošku“ dobitnika Nobelove nagrade za književnost Marija Vargasa Ljose retko je umešna studija strasti i ambicija dve čuvene ličnosti: impresionističkog slikara Pola Gogena i revolucionarke Flore Tristan.
Radnja nove knjige Vanje Bulića „Teodorin prsten“ vrlo je uzbudljiva. Za nepun sat, u toku modne revije u uglednom beogradskom hotelu, pronađena su tri leša. Svi ubijeni bili su u neposrednom dodiru sa prstenom kraljice Teodore, majke cara Dušana Silnog. Potvrdila se legenda o prstenu vizantijske princeze i potom srpske kraljice: umreće svako ko na ruku stavi njen prsten!
Novi roman svetski poznatog pisca Majkla Ondačija „Ratno svetlo“ je elegična, snolika priča o uspomenama, porodičnim tajnama i lažima. Radnja se odvija 1945. godine u Londonu, koji se još oporavlja od rata. Četrnaestogodišnji Natanijel i njegova starija sestra Rejčel prepušteni su brizi tajanstvenog čoveka zvanog Leptirica, kad im roditelji zbog posla napuste zemlju. Natanijel upoznaje neobične Leptiričine prijatelje iz sveta kriminala i upada u niz avantura, od krijumčarenja hrtova za ilegalne trke pasa do ljubavnih noćnih sastanaka u napuštenim kućama.
Izdvajamo i dva naslova za decu: „Kako su postale ružne reči“ i „Fazoni i fore 2“. U knjizi Dušana Radovića „Kako su postale ružne reči“ nalazi se izbor njegovih najboljih pesama i priča za decu. Sve su vrlo zabavne i poučne, a Radović ih čini još zabavnijim, jer u njima često izmišlja neke nove, urnebesne reči ili one obične pretvara u smešne. A u knjizi Ljubivoja Ršumovića „Fazoni i fore 2“ najmlađi će
saznati šta znače uzrečice i nizrečice, otkriti nove spravice neverovatnog pronalazača Raše i čitati viceve svojim roditeljima da bi im vratili osmeh na lice.
Čekamo vas u Noći knjige, 14. juna od 17 sati do ponoći u svim Delfi knjižarama, Laguninim klubovima čitalaca, ali i na sajtovima www.laguna.rs i www.delfi.rs!

Podelite na društvenim mrežama:

Povezane knjige

Slika Dušan Radović

Dušan Radović

<p style="text-align: justify">Dušan Radović (Niš, 29. novembar 1922 &ndash; Beograd, 16. avgust 1984) je bio srpski pesnik, pisac, novinar, aforističar i TV urednik. Bio je glavni urednik <em>Pionirskih novina</em>, urednik Programa za decu Radio Beograda, urednik Programa za decu Televizije Beograd, urednik lista <em>Poletarac</em>, novinar <em>Borbe</em> i (od 1975. godine) urednik <em>Studija B</em>.<br /> <br /> Rekao je o svom pisanju: &bdquo;Pisati sam počeo u samoodbrani. Branio sam se od svih koji su me ugrožavali zdravljem, snagom, lepotom, boljim uspehom u školi. Vadio sam se, dokazivao i sebi i drugima da sam samo drukčiji a ne gori od njih. Ima i izuzetaka, ali ja mislim da je umetnost posao za one koji imaju problema sa sobom. Oni razvijaju čula i osobine koji nisu potrebni zdravim i uspešnim ljudima. Niko bolje ne poznaje ljude od umetnika. A to dragoceno znanje stiče se dramatičnim poznanstvom sa samim sobom.&ldquo;<br /> &nbsp;</p>

Slika Fredrik Bakman

Fredrik Bakman

<p>Fredrik Bakman (rođen 1981) započeo je karijeru kao jedan od najpoznatijih švedskih blogera i kolumnista. <br /> <br /> Debitovao je u književnosti 2012. godine, kada je objavio međunarodni fenomen <em>Čovek po imenu Uve</em>. <br /> <br /> Neobično smešni, dirljivi i mudri, Bakmanovi romani su odiseje običnih ljudi i zadivljujuće priče o svakodnevnoj hrabrosti. Fredrik Bakman je dosad napisao pet romana &ndash; svi su dobili pohvale kritike i postali međunarodni bestseleri &ndash; i jedno delo iz oblasti publicistike.&nbsp;Romani su mu prodati u dvanaest miliona primeraka širom sveta. <br /> <br /> <em>Čovek po imenu Uve</em> je preveden na četrdeset četiri jezika i nalazi se na petom mestu u Velikoj Britaniji po broju prodatih primeraka u 2016. godini, a 2017. ova priča o dopadljivom džangrizalu slavi godišnjicu kako se nalazi na listi bestselera Njujork tajmsa.&nbsp;&nbsp;<br /> <br /> Švedski film koji je snimljen po ovom romanu nominovan je za Oskara 2017. za najbolji strani film. <br><br>Foto: Henric Lindsten&nbsp;</p>

Slika Jelena Bačić Alimpić

Jelena Bačić Alimpić

<p style="text-align: justify">Jelena Bačić Alimpić je rođena 1969. godine u Novom Sadu. Školovala se u Karlovačkoj gimnaziji u Sremskim Karlovcima i na Filozofskom fakultetu u rodnom gradu, na Katedri za jugoslovenske književnosti i srpskohrvatski jezik.<br /> <br /> Radila je kao novinar i autor dokumentarnih televizijskih emisija za JRT mrežu i TV Novi Sad u periodu od 1987. do 1993. godine. Devet godina je bila novinar i urednik u sistemu <em>Color Press Group</em>. Od 2002. godine do kraja 2013. radila je kao novinar, urednik i voditelj na Televiziji Pink. Dobitnica je mnogobrojnih nagrada za televizijsko stvaralaštvo u zemlji i regionu.<br /> <br /> Autorka je romana <em>Ringišpil</em> (2010), koji je preveden na makedonski, turski, bugarski i slovački jezik, nagrađen <em>Zlatnim Hit liberom</em> i dve godine zaredom proglašavan najčitanijom knjigom domaćeg autora. <em>Ringišpil</em> je objavljen i u luksuznom izdanju, u prestižnoj ediciji <em>Dragulji Lagune</em>, kao jedan od najprodavanijih i najčitanijih romana u istoriji izdavačke kuće Laguna.<br /> <br /> Njen drugi roman, <em>Pismo gospođe Vilme </em>(2012), i treći, <em>Poslednje proleće u Parizu</em> (2014), takođe su postali bestseleri, prevedeni su na makedonski jezik, nagrađeni <em>Zlatnim Hit liberom</em> i proglašeni za najčitanije knjige domaćeg autora u 2012. i 2014. godini. Takođe 2014. godine, Jelena Bačić Alimpić proglašena je za najčitanijeg stranog autora u Makedoniji i za to je dobila priznanje od Matice makedonske.<br /> <br /> U oktobru 2015. godine objavljen je njen četvrti roman <em>Noć kada su došli svatovi</em>, prva knjiga iz trilogije <em>Kazna za greh</em>, koja je postavila nove rekorde u prodaji i čitanosti. Prevedena je na makedonski jezik. Druga knjiga iz trilogije <em>Kazna za greh</em>, a autorkin peti roman, <em>Knjiga uspomena</em>, objavljena je u februaru 2016. godine, takođe je prevedena na makedonski jezik i zauzela je prvo mesto na listi najčitanijih i najprodavanijih knjiga u 2016. godini. Treća knjiga iz trilogije <em>Kazna za greh</em> &ndash; <em>Molitva za oproštaj</em>, autorkin šesti roman, objavljena je u junu 2016. godine. Kao sve knjige iz ove trilogije, ušla je u prvih pet najprodavanijih i najčitanijih knjiga u 2016. godini. Prevedena je na makedonski jezik.<br /> <br /> Njena sedma knjiga <em>Nigde nema te</em>, objavljena u maju 2017. godine, takođe je postala bestseler, prevedena je na makedonski jezik i oborila je rekorde u prodaji i čitanosti u Srbiji i regionu.<br /> <br /> Godine 2018. objavila je još jedan bestseler, roman <em>Kofer iz Berlina</em>. Godine 2019. objavila je knjigu <em>Njegove bele rukavice</em>, a iste godine je njen roman <em>Poslednje proleće u Parizu</em> preveden na francuski jezik.<br /> <br /> Do sada je objavila dvanaest romana, a iz godine u godinu njeni romani su najčitaniji u mreži biblioteka širom Srbije.<br /> <br /> Jelena Bačić Alimpić živi u Novom Sadu kao slobodna umetnica, udata je i majka je dvoje dece, Marka i Dunje.</p>

Slika Ljubivoje Ršumović

Ljubivoje Ršumović

<p style="text-align: justify">Ljubivoje Ršumović je rođen u Ljubišu, na Zlatiboru, 3. jula 1939. godine. Školovao se u Ljubišu, Čajetini, Užicu i Beogradu, gde je završio komparativnu književnost na Filološkom fakultetu, 1965. godine.<br /> <br /> Počeo je pisati rano, još kao osnovac u Ljubišu. Prve pesme je objavio kao gimnazijalac, 1957. godine, najpre u užičkim <em>Vestima</em>, a zatim u <em>Književnim novinama</em>.<br /> <br /> Godine 1965. zaposlio se u Radio Beogradu, u redakciji programa za decu. Svoj literarni rad uspešno ugrađuje u emisije <em>Utorak uveče &ndash; ma šta mi reče</em>, <em>Subotom u dva</em>, <em>Veseli utorak</em>. U tim programima primenjuje dokumentarnu poetiku koju je usvojio od Zmaja i Duška Radovića i pedagošku doktrinu Džona Loka: &bdquo;Što pre dete smatraš čovekom &ndash; pre će čovek i postati!&ldquo; Godine 1968. prelazi na televiziju i radi poznate serije: <em>Dvogled</em>, <em>Hiljadu zašto</em> i<em> Hajde da rastemo</em>. Kao televizijski poslenik napisao je, vodio i režirao više od šeststo emisija. Jedna od najpopularnijih serija za decu <em>Fazoni i fore</em> imala je sto pedeset sedam epizoda.<br /> <br /> Pored programa za decu uradio je i nekoliko serija dokumentarnih programa. Najpoznatija je serija <em>Dijagonale &ndash; priče o ljudima i naravima</em>, u kojima Ršumović govori o pojedinim etničkim grupama, puštajući pripadnike tih grupa da sami daju karakterizaciju svojih saplemenika. To su emisije o Mijacima, Brsjacima, Malisorima, Torbešima, Bunjevcima, Erama, Lalama, Dubrovčanima, Bodulima, Šopovima, Gorancima, Piperima itd.<br /> <br /> Objavio je devedeset dve knjige, uglavnom za decu. Najpoznatiji su mu naslovi: <em>Ma šta mi reče</em>, <em>Pričanka</em>, <em>Pevanka</em>, <em>Još nam samo ale fale</em>, <em>Vesti iz nesvesti</em>, <em>Nevidljiva ptica</em>, <em>Domovina se brani lepotom</em>, <em>Sjaj na pragu</em>, <em>Rošavi anđeo</em>, <em>Zov tetreba</em>, <em>Uspon vrtovima</em>, <em>Pesme uličarke</em>, <em>Severozapadni krokodil</em>, <em>Pošto prodaš to što misliš</em>, <em>Opasan svedok</em>, <em>Ne vucite me za jezik</em>, <em>Gujina stena</em>, <em>Bukvar dečjih prava</em>, <em>Tri čvora na trepavici</em>,<em> Poverenje u sunce</em>, <em>Tajna ledene pećine</em>, <em>Beli paketi</em>, <em>Sunčanje na mesečini</em>, <em>Ujdurme i zvrčke iz antičke Grčke</em>, <em>Zauvari</em>, <em>Planiranje prošlosti</em>, <em>Zemlja hoda nebom</em>, <em>Vidovite priče</em>, <em>Vid iz Talambasa</em>...<br /> <br /> U pozorištima je izvedeno više njegovih dela: <em>Šuma koja hoda</em>, <em>Nevidljiva ptica</em>, <em>Baba Roga</em>, <em>Rokenrol za decu</em>, <em>Uspavana lepotica</em>, <em>Au, što je škola zgodna</em>,<em> U cara Trojana kozje uši</em>, <em>Snežana i sedam patuljaka</em>...<br /> <br /> Dobio je književne nagrade: &bdquo;Neven&ldquo;, &bdquo;Mlado pokolenje&ldquo;, Nagradu Zmajevih dečjih igara, Brankovu nagradu, Oktobarsku nagradu grada Beograda, Goranovu plaketu, Vukovu nagradu, Zlatni prsten Festivala pesnika za decu u Crvenki, nagradu &bdquo;Porodica bistrih potoka&ldquo; Udruženja književnika Srbije, prvu nagradu za dramski tekst U cara Trojana kozje uši na Festivalu pozorišta za decu u Kotoru, &bdquo;Zlatni beočug&ldquo;, nagradu Politikinog zabavnika za knjigu <em>Tri čvora na trepavici</em>, nagradu &bdquo;Duško Radović&ldquo;, titulu &bdquo;Saradnik Sunca&ldquo;, Instelovu nagradu za poeziju, nagradu &bdquo;Miroslav Antić&ldquo; (kao prvi dobitnik 2008), nagradu &bdquo;Princ dečjeg carstva Tamaris&ldquo; u Banjaluci i nagradu &bdquo;Branko Ćopić&ldquo; za knjigu <em>Sunčanje na mesečini</em>.<br /> <br /> Dobio je i tri zapažene međunarodne nagrade: &bdquo;Pulja&ldquo; u Bariju, za celokupno stvaralaštvo za decu, nagradu Uneska za <em>Bukvar dečjih prava</em>, na svetskom konkursu za knjigu koja propagira mir i toleranciju, i nagradu &bdquo;Tabernakul&ldquo; za poeziju u Skoplju.<br /> <br /> Dela su mu prevedena na više stranih jezika.<br /> <br /> Autor je udžbenika za osnovnu školu: <em>Deca su narod poseban</em> (drugi razred), za izborni predmet Građansko vaspitanje, i <em>Azbukovar</em> i <em>Pismenar</em> (prvi razred).<br /> <br /> Uporedo sa književnim radom bavio se i sportom. Osnivač je, takmičar i prvi predsednik Karate kluba &bdquo;Crvena zvezda&ldquo;. Bio je predsednik Karate saveza Srbije i savezni je sudija karatea.<br /> <br /> Od 1986. do 2002. bio je direktor Pozorišta &bdquo;Boško Buha&ldquo;.<br /> <br /> Predsednik je Kulturno-prosvetne zajednice Srbije i jedan od osnivača i član Upravnog odbora Zadužbine Dositeja Obradovića.<br /> <br /> Jedan je od osnivača i prvi predsednik Odbora za zaštitu prava deteta Srbije, pri organizaciji Prijatelji dece Srbije, u kojoj je aktuelni predsednik Skupštine.<br /> <br /> Više nije član Udruženja književnika Srbije.<br /> <br /> Živi i radi na Slobodnoj teritoriji, nedaleko od Beograda.</p>

Slika Mario Vargas Ljosa

Mario Vargas Ljosa

<p style="text-align: justify">Mario Vargas Ljosa rodio se u Arekipi, u Peruu 1936. godine. Iako je u Pjuri izvedena jedna njegova drama i objavljena zbirka priča <em>Šefovi</em>, koja je dobila nagradu <em>Leopoldo Alas</em>, postao je poznat posle objavljivanja romana <em>Grad i psi</em>, za koji je dobio Nagradu Kratke biblioteke kuće <em>Seix Barral</em> 1962. i Nagradu kritike 1963. godine. Njegov drugi roman <em>Zelena kuća</em>, objavljen 1965, dobio je Nagradu kritike i Međunarodnu nagradu Romulo Galjegos. Potom je objavio dramska dela (<em>Gospođica iz Takne, Kati i nilski konj, La Čunga, Ludak sa balkona i Lepe oči, ružne slike</em>), studije i eseje (kao <em>Neprekidna orgija, Istina o lažama i Izazov nemogućeg</em>), sećanja (<em>Riba u vodi</em>), priče (<em>Štenad</em>) i, pre svega, romane: <em>Razgovor u katedrali, Pantaleon i posetiteljke, Tetka Hulija i piskaralo, Rat za smak sveta, Povest o Majti, Ko je ubio Palomina Molera?, Pripovedač, Pohvala pomajci, Lituma u Andima, Jarčeva fešta i Raj na drugom ćošku</em>. Dobio je najvažnije književne nagrade, od već spomenutih do nagrade Servantes, nagrade Princa Asturije, PEN/Nabokov i <em>Grinzane Cavour</em>. 2010. godine dobio je Nobelovu nagradu za književnost. Preminuo je 13. aprila 2025. godine.</p>

Slika Ričard Manson

Ričard Manson

<p style="text-align: justify">Ričard Manson je američki autor i zagovornik čiste energije. Rođen i odrastao u južnoj Kaliforniji, diplomirao je na Univerzitetu Kalifornija u Santa Barbari, a magistrirao na Univerzitetu u Mičigenu, gde i danas živi. Za borbu protiv zagađenja prirodne sredine opredelio se početkom 1969. godine nakon izlivanja nafte u Santa Barbari kada je uginulo na hiljade morskih ptica i drugih morskih životinja. Uz knjigu <em>Tesla: pronalazač modernog</em>, objavio je i pet naslova sa temama koje se kreću od energetske politike vlade SAD do profila okeanografa Žaka Kustoa. Manson je direktor &bdquo;Srednjezapadne čiste energije&ldquo;, fonda za zaštitu životne sredine.<br /> <br /> Foto:&nbsp;Amy L. Tripple&nbsp;</p>

    Slika Selest Ing

    Selest Ing

    <p style="text-align: justify">Selest je odrasla u Pitsburgu, u američkoj državi Pensilvanija u porodici naučnika. Pohađala je Harvard i Univerzitet Mičigen. Njen prvi roman <em>Sve što ti nikad nisam rekla</em> bio je bestseler <em>Njujork tajmsa</em> i <em>Amazonova</em> knjiga 2014. godine. Drugi roman <em>Na sve strane mali požari</em> objavljen je 2017, dobio je nekoliko književnih nagrada i po njemu je <em>Hulu</em> snimio televizijsku seriju. <br /> <br /> Selest Ing živi u Kembridžu, u državi Masačusets. Za više informacija možete posetiti njen sajt www.celesteng.com.</p>

    Slika Vanja Bulić

    Vanja Bulić

    <p style="text-align: justify">Vanja Bulić (1947) čitav radni vek je proveo kao novinar u pisanim i elektronskim medijima. Za televiziju je uradio više od četiri hiljade emisija različitih žanrova, a pisao je za gotovo sve prestižne listove nekadašnje Jugoslavije. Bio je glavni urednik časopisa <em>ITD</em>, <em>Zum</em>, <em>Praktična žena</em>, pomoćnik glavnog urednika časopisa <em>Duga</em>, glavni urednik satelitskog programa TV BK, urednik zabavnog programa TV BK i TV <em>Happy</em>. Dobitnik je više novinarskih nagrada za pisano novinarstvo i gotovo svih priznanja koja se dodeljuju za posao voditelja na televiziji. Radio je dokumentarne filmove (<em>Državni radnik</em>, <em>Crveni barjak</em> <em>Filipa Filipovića</em>), scenarista je četiri TV serije (<em>Jugovići </em>&ndash; RTS, <em>Javlja mi se iz dubine duše</em> &ndash; TV Košava, <em>Drugo stanje</em> &ndash; BK TV i <em>Kafana na Balkanu</em> &ndash; Telekom). Koscenarista je dugometražnog filma <em>Lepa sela lepo gore</em> i scenarista filmova <em>Drugo stanje</em> i <em>Pokidan</em>. Napisao je zbirke priča <em>Kako sam gajio blizance</em> (1995), <em>Sto bisera</em> (2009), <em>Istorija u krevetu</em> (2012), <em>Muškarac u izvesnim godinama</em> (2014), <em>Zašto bog nema auto</em> (2016) i <em>Rupe u glavi</em> (2020), i romane <em>Tunel </em>&ndash; <em>lepa sela lepo gore </em>(1996), <em>Ratna sreća</em> (1999), <em>Zadah belog</em> (2000), <em>Vrele usne</em> (2001), <em>Parada strasti</em> (2003), <em>Drugo stanje</em> (2006), <em>Oko otoka</em> (2009), <em>Šole </em>(2010), <em>Simeonov pečat</em> (2012), <em>Jovanovo zaveštanje</em> (2013), <em>Dosije Bogorodica</em> (2014), <em>Devedesete </em>(2015 &ndash; knjiga u kojoj se nalaze četiri romana objavljena devedesetih godina prošlog veka), <em>Teslina pošiljka</em> (2015), <em>Šmekeri </em>(2016), <em>Šmekerke </em>(2017), <em>Viza za nebo</em> (2017), <em>Dušanova kletva</em> (2018), <em>Teodorin prsten</em> (2019), <em>Savin osvetnik</em> (2020), <em>Tata u drugom stanju</em> (2021), <em>Milutinov greh</em> (2023). Priredio je dnevnik iz Haga Veselina Šljivančanina <em>Branio </em><em>sam istinu</em> (2012), a napisao je i romansirane biografije glumaca Petra Božovića, Miše Janketića, Marka Nikolića, Lazara Ristovskog, Jelisavete Seke Sablić i pevača Ace Lukasa. Napisao je pet pozorišnih komada: <em>Državni radnik</em>, <em>Rijaliti obračun</em>, <em>Jače smo od sudbine</em>, <em>Braća po Hagu</em> i <em>Bitanga u boji</em>. Među nagradama dobijenim za spisateljski rad izdvajaju se <em>Zlatni beočug</em> za trajni doprinos kulturi Beograda, nagrada &bdquo;Radoje Domanović&ldquo; za najbolju knjigu satiričnih priča, kao i tri godišnja priznanja Redakcije za kulturu RTS <em>Zlatni hit liber</em> za najtraženije knjige u knjižarama i bibliotekama Srbije 2012, 2013. i 2015. godine.<br /> <br /> Otac je trojice sinova, imao je rok sastav, strastveni je igrač preferansa i još uvek igra odbojku. Član je Udruženja novinara Srbije i Udruženja književnika Srbije.</p>

    Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

    visa-logo4x
    Group-96674x
    Group4x
    Group-96724x
    layer14x
    Group-96634x
    Group-96654x
    Group-96664x
    image-4384x
    Group-96644x
    image-4394x