Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

BUKMARKER-logo

Knjige zbog kojih ćete zablistati u društvu!

Proučavajući prošlost, možemo bolje da razumemo sadašnjost. U knjigama koje se bave istorijom jednog naroda možemo da dobijemo jasan prikaz prilika u jednoj zemlji kroz vekove i saznamo više o okolnostima razvoja te države. Takođe, možemo da pronađemo i mnogo zanimljivih priča kojih nema u udžbenicima, a koje nam detaljno govore o mentalitetu i kulturi jednog naroda.

Među knjigama domaćih Laguninih pisaca nalaze se pravi biseri među kojima ćete pronaći odlične istorijske priče.

Izdvojili smo za vas najzanimljivije i najinteresantnije priče iz Srbije i Beograda i organizovali dve lepe akcije: „Knjige zbog kojih ćete zablistati u društvu – Priče iz Srbije“ i „Knjige zbog kojih ćete zablistati u društvu – Priče iz Beograda“. Uz knjige sa ova dva spiska zaista ćete dobiti savršen uvid u prošlost naše zemlje i naše prestonice, pa ćete svom društvu moći da se pohvalite velikim znanjem, a možda se, zašto da ne, prijavite i za neki kviz.

Krećemo sa „Pričama iz Srbije“, pa od 1. do 31. jula 2021. dajemo dodatnih 10% popusta na knjige „Nestvarno, a stvarno“ i „Nestvarno, a stvarno 2“ Živojina Petrovića, „Tajna istorija Miloševe Srbije“ Vuka Karadžića, „Sabor junaka“ Petra Žebeljana, „Zatvorenice“ Milutina A. Popovića, „Pisma iz Srbije“ Bojana Ljubenovića, „Prvi u Srbiji“ Zorana Penevskog, „Neviđena Srbija“ Vlade Arsića i „Odjek prošlosti“ i „Odjek prošlosti II“ Luke Mičete.

Odobravaćemo i članski i količinski popust, a akcija će važiti u svim Delfi knjižarama, kao i na sajtovima laguna.rs i delfi.rs.

Podelite na društvenim mrežama:

Slika Vuk Stefanović Karadžić

Vuk Stefanović Karadžić

<p style="text-align: justify">Vuk Stefanović Karadžić (1787, Tršić &ndash; 1864, Beč), reformator srpskog jezika i pravopisa, sakupljač narodnih umotvorina, pisac, istoričar, etnolog i prosvetitelj. Osnovno obrazovanje stekao je u Lozničkoj školi i manastiru Tronoši, a jedno vreme i u gimnaziji u Sremskim Karlovcima, gde mu je učitelj bio kaluđer i pesnik Lukijan Mušicki. Učestvovao u Prvom srpskom ustanku kao pisar u Negotinskoj krajini. Zbog reumatične bolesti lečio se neuspešno u Novom Sadu, Pešti i Oršavi, i hrom, sa štulom i štapom, vratio se u Srbiju 1810. godine i uskoro počeo da opisuje Negotinsku krajinu i beleži jezičke osobenosti narodnog govora. Putuje u Beč 1813, upoznaje bečke Srbe i sarađuje u njihovim <em>Novinama serbskim</em>, a krajem godine upoznaje slovenačkog filologa Jerneja Kopitara, čiji će uticaj i podstrek biti presudni za Vukov dalji rad. Upoznaje Bečlijku Anu Kraus 1814, s kojom će se 1818. godine oženiti i koja će mu roditi pet sinova i osam kćeri, od kojih su mnoga deca umrla u najranijoj mladosti, a roditelje će nadživeti samo sin Dimitrije i kćer Mina (Vilhelmina). Nastavlja rad na gramatici narodnog govora i skupljanju narodnih pesama, objavljuje <em>Pjesnaricu</em> (1814), reformisanu <em>Pismenicu srbskoga jezika</em> (1814), koju je Kopitar pozdravio rečima &bdquo;dobrodošla prva srpska gramatiko sa ćiriličnim slovima&ldquo;, drugu knjigu srpskih narodnih pesama <em>Narodnu srpsku pjesnaricu</em> (1815) i prvi <em>Srpski rječnik</em> (1818) sa preko 26 hiljada reči, protumačenih na nemačkom i latinskom jeziku, kada se opredelio za fonetski pravopis umesto etimološkog (<em>srpski</em> umesto <em>srbski</em>) i za 29 slova azbuke koja važe do danas (ćirilično slovo <em>х</em> je uneo kasnije). Sam je osmislio ćirilične grafeme <em>ђ, љ, њ, ћ и џ,</em> a iz latinske abecede preuzeo slovo <em>j</em>.<br /> <br /> Putuje u Rusiju 1820, gde je dočekan s velikim uvažavanjem, a 1823. putuje u Nemačku, gde je upoznao Jakoba Grima i Getea. Njegova gramatika i pesnarice prevode se na nemački, češki i ruski, u Lajpcigu stiče titulu počasnog doktora filozofije i postaje dopisni član mnogih evropskih učenih društava.<br /> <br /> Objavljuje prvu knjigu <em>Narodnih srpskih pesama</em> 1824. i piše biografiju kneza Miloša na nemačkom jeziku. Sumnjičen je za zapadnjački uticaj i često u sukobu sa knezom Milošem, pa su njegove knjige bile jedno vreme zabranjene u Srbiji. Najzad se zbog svojih veza i uticaja u naučnim krugovima Evrope i Rusije izmirio sa Milošem i jedno vreme čak bio postavljen za predsednika Velikog suda (gradonačelnika) Beograda 1831.<br /> <br /> Godina 1847. smatra se godinom pobede Vukovih reformatorskih ideja, kada su objavljeni na narodnim jeziku Vukov prevod <em>Novog zaveta</em>, <em>Pesme</em> Branka Radičevića, Njegošev <em>Gorski vijenac</em> i Daničićeva studija <em>Rat za srpski</em> <em>jezik i pravopis</em>.<br /> <br /> Među njegovim najvažnijim delima su još <em>Prvi srpski bukvar</em> (1827), pokretanje kalendara <em>Danica</em>, knjige <em>Srpske narodne poslovice</em> (1836), <em>Srpske narodne pripovijetke</em> (1821, i prošireno izdanje 1853), <em>Kovčežić za istoriju</em><em>, jezik i običaje Srba</em> <em>sva tri zakona</em> (1849), drugo izdanje <em>Srpskog rječnika</em> (1852), sa preko 47 hiljada reči, kao i niz polemičkih, etnoloških i istorijskih spisa.<br /> <br /> Njegovi posmrtni ostaci preneseni su iz Beča u Beograd 1897. i sahranjeni u porti Saborne crkve, pored Dositeja Obradovića.<br /> &nbsp;</p>

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Group-96634x
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x