Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

BUKMARKER-logo

Knjige u izdanju Lagune najčitanije u srpskim bibliotekama

Prema podacima o najčitanijim knjigama u bibliotekama u Srbiji, koje prenosi Novosti, u prvih deset knjiga našlo se čak sedam u izdanju Lagune.

Prva na listi je knjiga „Arzamas“ aktuelne dobitnice Ninove nagrade Ivane Dimić, a zatim slede „Ubiti pticu rugalicu“ Harper Li, „Islednik“ Dragana Velikića, „Utvara“ Jua Nesbea, „Osama“ Vladimira Kecmanovića, „Pa kao“ Vladimira Tabaševića i „Kuća sećanja i zaborava“ Filipa Davida.

Izbor čitalaca pokazuje da preferiraju domaću književnost, pre svih nagrađene knjige, ali i svetske klasike. I ova lista govori u prilog popularnosti jednog od najboljih pisaca kriminalističkih romana na svetu u poslednje vreme Jua Nesbea, budući da se njegov roman „Utvara“, deveti u serijalu o inspektoru Hariju Huleu, našao na petom mestu. 

Podelite na društvenim mrežama:

Povezane knjige

Slika Dragan Velikić

Dragan Velikić

<p style="text-align: justify">Dragan Velikić, rođen u Beogradu 1953. godine. Diplomirao je opštu književnost sa teorijom književnosti na beogradskom Filološkom fakultetu. Od 1994. do 1999. godine bio je urednik izdavačke delatnosti <em>Radija B 92</em>. Pisao je kolumne za <em>NIN</em>, <em>Vreme</em>, <em>Danas</em>, <em>Reporter</em> i <em>Status</em>. Od juna 2005. Do novembra 2009. godine bio je ambasador Republike Srbije u Austriji. Živi u Beogradu kao slobodni književnik.<br /> <br /> Romani: <em>Via Pula</em> (1988 &ndash; <em>Nagrada Miloš Crnjanski</em>), <em>Astragan</em> (1991), <em>Hamsin 51</em> (1993), <em>Severni zid</em> (1995 &ndash; stipendija Fonda &bdquo;Borislav Pekić&ldquo;), <em>Danteov trg</em> (1997), <em>Slučaj Bremen</em> (2001), <em>Dosije Domaševski</em> (2003), <em>Ruski prozor</em> (2007 &ndash; Ninova nagrada za najbolji roman godine, Nagrada &bdquo;Meša Selimović&ldquo; za najbolju knjigu godine, Srednjoevropska nagrada za književnost), <em>Bonavia</em> (2012), <em>Islednik</em> (2015 &ndash; Nagrada &bdquo;Kočićevo pero&ldquo;, Ninova nagrada za najbolji roman godine, VItalova nagrada)<br /> <br /> Knjige priča: <em>Pogrešan pokret </em>(1983), <em>Staklena bašta</em> (1985), <em>Beograd i druge priče</em> (2009). <br /> <br /> Knjige eseja: <em>YU-Atlantida</em> (1993), <em>Deponija</em> (1994), <em>Stanje stvari</em> (1998), <em>Pseća pošta</em> (2006) <em>O piscima i gradovima</em> (2010). <br /> <br /> Knjiga izabranih intervjua: <em>39,5</em> (2010).<br /> <br /> Monografija<em> Pula &ndash; grad interval</em> (2014) &ndash; u koautorstvu sa fotografom Igorom Zirojevićem i istoričarkom umetnosti Paolom Orlić.<br /> <br /> Knjige Dragana Velikića prevedene su na šesnaest evropskih jezika, te na arapski i farsi. Zastupljen je u domaćim i inostranim antologijama. <br /> <br /> Dobitnik je Nagrade grada Budimpešte za 2013. godinu.</p>

Slika Filip David

Filip David

<p style="text-align: justify">Filip David (Kragujevac, 1940 &ndash; Beograd, 2025) književnik, esejista, scenarista, dugogodišnji urednik Dramskog programa Televizije Beograd. Diplomirao je na Filološkom fakultetu i na Akademiji za pozorište, film, radio i TV, smer dramaturgija. Jedan je od osnivača Nezavisnih pisaca, udruženja osnovanog 1989. u Sarajevu, koje je okupljalo najznačajnije pisce iz svih delova bivše Jugoslavije, osnivač Beogradskog kruga (1990), udruženja nezavisnih intelektualaca, kao i Foruma pisaca. Član je međunarodne književne asocijacije &bdquo;Grupa 99&ldquo;, osnovane na Međunarodnom sajmu knjiga u Frankfurtu. Objavio knjige pripovedaka: <em>Bunar u tamnoj šumi</em>, <em>Zapisi o stvarnom i nestvarnom</em>, <em>Princ vatre</em>; romane <em>Hodočasnici neba i zemlje</em>, <em>San o ljubavi i smrti</em>, <em>Kuća sećanja i zaborava</em>; knjige eseja <em>Fragmenti iz mračnih vremena</em>, <em>Jesmo li čudovišta</em>, <em>Svetovi u haosu</em>. S Mirkom Kovačem objavio <em>Knjigu pisama 1992&ndash;1995</em>. Dobitnik je mnogih nagrada za prozu, između ostalih Ninove nagrade za roman godine, nagrade &bdquo;Mladost&ldquo; i nagrade &bdquo;Milan Rakić&ldquo;, BIGZ-ove i Prosvetine nagrade za najbolju knjigu godine, Andrićeve nagrade za zbirku priča, kao i priznanja za doprinos fantastici u književnosti &bdquo;Aleksandar Lem&ldquo; i &bdquo;Zlatni zmaj&ldquo;. Dobitnik je regionalne nagrade &bdquo;Meša Selimović&ldquo; sa književnih susreta u Tuzli za najbolji roman u prethodnoj godini i nagrade Narodne biblioteke za najbolju knjigu u mreži javnih biblioteka Srbije. Autor više televizijskih drama. Romani su mu prevedeni na više jezika, a pripovetke se nalaze u dvadesetak antologija. Kao dramaturg, koscenarista ili scenarista radio, između ostalih, na filmovima: <em>Okupacija u 26 slika</em>, <em>Pad Italije</em>, <em>Večernja zvona</em>, <em>Ko to tamo peva</em>, <em>Bure baruta</em>, <em>Poseban tretman</em>, <em>Paviljon br. 6</em>, <em>San zimske noći</em>, <em>Optimisti</em>, <em>Kad svane dan</em>...</p>

Slika Harper Li

Harper Li

<p style="text-align: justify">Harper Li (1926&ndash;2016) rođena je u Monrovilu u Alabami. Godine 1959. završila je rukopis svog bestseler romana <em>Ubiti pticu rugalicu</em>, ovenčanog Pulicerovom nagradom 1960. godine. Ubrzo nakon toga, pomogla je svom prijatelju Trumanu Kapoteu da napiše članak za <em>Njujorker</em>, koji će kasnije prerasti u njegovo remek-delo <em>In Cold Blood</em>. Godine 2007. odlikovana je Predsedničkom medaljom slobode za svoj doprinos književnosti. <br /> <br /> Nakon velikog i neočekivanog uspeha, Harper Li je odlučila da se povuče iz javnosti.&nbsp;<br /> <br /> <em>Ubiti pticu rugalicu</em> smatra se klasikom američke književnosti, po kojem je 1962. godine snimljen istoimeni kultni film.</p>

Slika Ivana Dimić

Ivana Dimić

<p style="text-align: justify">Ivana Dimić (Beograd, 1957), diplomirani dramaturg, autor je brojnih kratkih priča, drama, dramatizacija i TV scenarija. Osim toga, prevodi sa engleskog i francuskog jezika i radi kao dramaturg u beogradskim pozorištima. Obavljala je funkcije pomoćnika ministra za kulturu, direktora drame Narodnog pozorišta i direktora Ateljea 212. Član je Srpskog književnog društva od 2001, a od 2005. ima status istaknutog umetnika. <br /> <br /> Objavljene knjige priča: <em>Crna zelen</em> (1995), <em>Mahorka, mastilo i muž</em> (1998), <em>Uzimanje vremena</em> (2001), <em>Ima li koga?</em> (2006), <em>Popis imovine</em> (2009).<br /> <br /> Izvedene drame: <em>Pred ogledalom</em> (Atelje 212, 1986), <em>Pepeljuga</em> (Malo pozorište &bdquo;Duško Radović&ldquo;, 1989), <em>Beli ugao</em> (objavljena u časopisu <em>Književnost</em> 1998), <em>Golje</em> (Pozorište na Terazijama, 2001), <em>Zmajovini pangalozi</em> (Pozorište &bdquo;Boško Buha&ldquo;, 2007).<br /> <br /> Izvedene dramatizacije: <em>Mamac</em> &ndash; prema romanima D. Albaharija (Narodno pozorište, 1998), <em>Cigani lete u nebo</em> &ndash; prema pripoveci M. Gorkog (Pozorište na Terazijama, 2004), <em>Petar Pan</em> &ndash; prema romanu M. Barija (Pozorište &bdquo;Boško Buha&ldquo;, 2010).<br /> <br /> Prevodi: drame sa engleskog M. Frejna, H. Pintera, N. Kauarda, B. Eltona, R. Munro, M. Džons, Maknelija i T. Stoparda; romani sa engleskog A. Makola Smita <em>Prva damska detektivska agencija</em> i <em>Žirafine suze</em>, kao i <em>Umreti u Čikagu</em> N. Tešić; drame sa francuskog V. Sardua, M. Marivoa, R. Kusa, E. Joneska, J. Reze, V. Lanua. <br /> <br /> Nagrade: Nagrada Tiba festivala za najbolji dramski tekst za <em>Zmajovine pangaloze</em> (2010), Zlatni beočug za trajni doprinos kulturi (2011), godišnja nagrada za predstave <em>Henri Šesti</em> i <em>Ženski orkestar</em> (2012).<br /> <br /> Živi i radi u Beogradu.<br /> <br /> Foto: vreme.com</p>

Slika Vladimir Kecmanović

Vladimir Kecmanović

<p style="text-align: justify">Vladimir Kecmanović (Sarajevo, 1972) diplomirao je na Filološkom fakultetu u Beogradu, na Katedri za opštu književnost sa teorijom književnosti.<br /> <br /> Objavio je romane <em>Poslednja šansa</em> (1999), <em>Sadržaj šupljine</em> (2001), <em>Feliks</em> (2007), <em>Top je bio vreo</em> (2008), <em>Sibir </em>(2011), <em>Osama </em>(2015), <em>Kad đavoli polete</em> (2022) i zbirke pripovedaka <em>Zidovi koji se ruše</em> (2012), <em>Kao u sobi sa ogledalima</em> (2017). Sa Dejanom Stojiljkovićem objavio je roman <em>Kainov ožiljak</em> (2014) i trilogiju &bdquo;Nemanjići&ldquo;: <em>U ime oca</em> (2016), <em>Dva orla</em> (2016) i <em>U ime sina</em> (2017). Objavio je i esejističko-biografsku knjigu <em>Das ist Princip!</em> (2014), kao i istorijsko-esejističku hroniku <em>Dva krsta i jedna krv</em> (2017). Sa istoričarem Predragom Markovićem napisao je knjigu <em>Tito, pogovor</em> (2012).<br /> <br /> Dobitnik je stipendije Fondacije &bdquo;Borislav Pekić&ldquo; i nagrada &bdquo;Branko Ćopić&ldquo;, &bdquo;Meša Selimović&ldquo;, &bdquo;Hit libris&ldquo;, &bdquo;Vitez srpske književnosti&ldquo;, &bdquo;Pečat vremena&ldquo;, &bdquo;Pero despota Stefana&ldquo;, &bdquo;Teslina golubica&ldquo;, &bdquo;Krst vožda Đorđa Stratimirovića&ldquo;, &bdquo;Zlatni beočug&ldquo;, Velike nagrade &bdquo;Ivo Andrić&ldquo; Andrićevog instituta u Andrićgradu, kao i Andrićeve nagrade za priču &bdquo;Ratne igre&ldquo; iz zbirke <em>Kao u sobi sa ogledalima</em>. Roman <em>Kad đavoli polete</em> dobio je Vitalovu nagradu.<br /> <br /> Kecmanovićeva proza doživela je više filmskih, pozorišnih i dramskih adaptacija i prevedena je na engleski, francuski, nemački, ukrajinski, mađarski i rumunski jezik.<br /> <br /> Prevod romana <em>Top je bio vreo</em> (<em>The Canon Was Red Hot</em>) nominovan je za nagradu &bdquo;Dablin impac&ldquo;, koja se u Dablinu dodeljuje za najbolji roman na engleskom jeziku.<br /> <br /> Vladimir Kecmanović je stalni kolumnista lista <em>Politika</em>. Povremeno piše za više medija u zemlji i u okruženju. Vlasnik je i urednik izdavačke kuće VIA.<br /> <br /> Scenarista je serija <em>Senke nad Balkanom</em> i <em>Državni službenik</em>.<br /> <br /> Član je književne grupe P&ndash;70 (&bdquo;Proza na putu&ldquo;) i Srpskog književnog društva.<br /> <br /> Živi i radi u Beogradu.</p>

Slika Vladimir Tabašević

Vladimir Tabašević

<p style="text-align: justify">Vladimir Tabašević rođen je 1986. godine u Mostaru pod punim imenom Bošnjak-Tabašević Vladimir. Početkom građanskog rata u BiH s majkom je došao u Beograd, gde i danas živi.<br /> <br /> Studirao je filozofiju.<br /> <br /> Prva knjiga pesama <em>Koagulum</em> (2010) štampana je u okviru Festivala mladih pesnika u Zaječaru kao nagrada laureata festivala. Samostalno objavljuje knjige poezije <em>Tragus</em> (2011), <em>Kundak </em>(2012) i konceptualno-poetski rad zajedno s Milošem Čvorovićem <em>Hrvatski kundak</em> (2013).<br /> <br /> Prvi roman <em>Tiho teče Misisipi</em> (2015) objavljuje najpre samostalno. Roman ulazi u uži izbor za Ninovu nagradu, a dobija regionalnu nagradu &bdquo;Mirko Kovač&ldquo;.<br /> <br /> Roman <em>Pa kao</em> (2016) ulazi u najuži izbor za Ninovu nagradu, dok <em>Zabluda Svetog Sebastijana</em> (2018) osvaja <em>Ninovu nagradu</em>. Roman <em>Noćne reči</em> (2023) odlukom autora nije kandidovan za Ninovu nagradu.<br /> <br /> Zajedno sa rediteljem Ivicom Buljanom realizovao je pozorišne adaptacije romana <em>Tiho teče Misisipi</em> i romana <em>Idiot </em> F. M. Dostojevskog.</p>

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Group-96634x
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x