Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

BUKMARKER-logo

Knjige Gorana Markovića i Branka Anđića u užem izboru za Vitalovu nagradu

Za Vitalovu nagradu, odnosno Zlatni suncokret, objavljen je uži izbor na kome se našlo 15 naslova, među kojima su „ZavodGorana Markovića i „Da si dobra, i Bog bi te imaoBranka Anđića u izdanju Lagune.
Laguna-Zlatni-Suncokret-800x500px
Poznati reditelj, pisac „Beogradskog trija“, i u ovom svom romanu ispričaće intrigantnu priču o poznatim žiteljima Beograda, služeći se pritom i rečju i slikom. Ovoga puta glavni protagonisti su psihijatar i pozorišni reditelj Hugo Klajn, pijanistkinja i muzikolog Stana Đurić i vlasnik i direktor „Politike“ Vladislav Ribnikar. Priča o njihovim isprepletanim odnosima utoliko je zanimljivija što im se sudbine i karijere prelamaju kroz dve različite epohe, onu pre i onu posle Drugog svetskog rata.

U zbirci priča „Da si dobra, i Bog bi te imao“ Branko Anđić se bavi porodičnim temama i sofisticirano i na trenutke izrazito vrcavo piše secirajući pojam porodice. Da li je ona kamen oko vrata u dubokoj vodi postojanja ili je zaista poslednja sigurna kuća na vetrometini života? Odgovor pokušava da dâ samim naslovom i idejom da se ne pita o svemu samo Bog, već i da đavo upliće svoje prste.

Porodica, ta najintimnija društvena ćelija, mikrokosmička je retorta u kojoj Anđić, svojim prepoznatljivim urbanim diskursom punim prefinjene ironije i humora, kuva glavne sastojke.

Nagradu „Zlatni suncokret“ dodeljuje kompanija Vital a. d. za najbolje književno ostvarenje na srpskom govornom području u žanrovima romana, pripovetke, poezije, književne kritike, eseja i književne publicistike.

Najuži izbor za Vitalovu nagradu biće saopšten sredinom marta, dok će priznanje za 2024, koje podrazumeva diplomu i novčani iznos, biti uručeno krajem marta u Beogradu.

Podelite na društvenim mrežama:

Slika Branko Anđić

Branko Anđić

<p style="text-align: justify">Neostvareni klavirista, osrednji teniser, džez meloman i vlasnik mnogih nekorisnih stvari, dorćolski Beograđanin Branko Anđić gotovo oduvek živi višestrukim životom književnika i novinara, prevodioca i evrobirokrate.<br /> <br /> Napisao je priličan broj priča i romana od kojih se usudio da objavi romane <em>Veličina sveta</em>, <em>Teški metal</em>, <em>Tajna agencija nove Jugoslavije</em>, pripovedačke knjiga <em>Posle svirke</em>, <em>Lavica liže rane</em>, <em>Kao iz kabla</em>, <em>Ovo je istinita priča</em>, <em>Playback </em>i <em>Veliko spremanje</em>, i esejističko-putopisnu knjigu <em>Na mapi Utopije</em>. Osim u Srbiji i Jugoslaviji, njegove pripovetke objavljivane su u prevodu u Rusiji, Argentini, Bugarskoj, SAD i Kolumbiji.<br /> <br /> Dobitnik je Nagrade grada Beograda &ldquo;Despot Stefan Lazarević&rdquo; za književno stvaralaštvo (2023), kao i Nagrade &ldquo;Ljubomir Nenadović&rdquo; za najbolju putopisnu knjigu godine (2023, <em>Na mapi Utopije</em>). Za roman Veličina sveta, Vlada Republike Srbije mu je dodelila nagradu &ldquo;Miloš Crnjanski&rdquo; (2011).<br /> <br /> Zbirka pripovedaka <em>Veliko spremanje</em> je bila finalist za Andrićevu nagradu 2018. i u najužem izboru za još nekoliko, ali nije dobila nijednu, verovatno zbog ružnih korica. Roman <em>Tajna agencija nove Jugoslavije</em> bila je u izboru za NIN-ovu i nekoliko drugih nagrada, ali nije dobio nijednu, verovatno zbog lepih korica.<br /> <br /> Napisao je scenario za argentinski igrani film <em>Fuga de Cerebros</em> (<em>Odliv mozgova</em>), svog prijatelja, reditelja Fernanda Muse; oduvek čita i piše više knjiga odjednom što stvara ili smiruje njegovu umerenu neurotičnost. Od toga najviše koristi imaju čitaoci do kojih su dospeli njegovi prevodi mnogih latinskoameričkih autora, poput H. L. Borhesa, M. Vargasa Ljose, K. Fuentesa, H. Donosa, G. Kabrere Infantea, G. Martinesa, S.Šveblin, R. Kasteljanos, G. Netel, A.M. Šua i drugih.<br /> <br /> U mladim godinama diplomirao je Opštu književnost s teorijom na Filološkom fakultetu u svom rodnom gradu, završio postdiplomske studije na istom odseku i posvetio se proučavanju hispanoameričke proze. Iz želje da i njegovi zemljaci uživaju u njoj, sastavio je i delimično preveo prvu jugoslovensku <em>Antologiju savremene hispanoameričke pripovetke</em>, izbor omladinskih pripovedaka tog kontinenta, Treća obala reke, antologiju savremene argentinske priče &ndash; Borhesova deca &ndash; jedan izbor hirovitih priča, Otkačene priče <em>Latinska Amerike</em> i proročansku antologiju hispanoameričke priče dvadeset prvog veka, <em>Budući klasici</em> (sve tri sa suprugom Ljiljanom Popović-Anđić). Sa prof. Ksenijom Bilbijom osmislio je i preveo antologiju novih spisateljica sa istog područja, <em>Buntovnice sa razlogom</em>.<br /> <br /> Saradnik raznih novina, kao i mnogih domaćih i stranih književnih časopisa u minulo zlatno doba naše kulture, borio se za mesto urbane književnosti kao ko-osnivač i urednik časopisa za svetsku književnost <em>Pismo</em>, i kao negdašnji urednik za prozu (1980&rsquo;) u <em>Književnim novinama</em>.<br /> <br /> Čest putnik koga ne drži mesto, više voli putovanja od mesta do kojih stiže. Što je stariji, sve više piše, čime ne teži besmrtnosti već očuvanju zdravog razuma u potpuno sumanutim vremenima. Od 1990. živeo je u Buenos Ajresu, gde je radio kao dopisnik raznih medija, a potom kao savetnik za štampu, informacije i kulturu Evropske Unije u Argentini. Vratio se u Beograd 2018, gde šetnjama i posmatranjem Botaničke bašte, na koju gledaju prozori i terasa njegovog stana, pokušava da sačuva zdravo telo i zdrav duh.</p>

Slika Goran Marković

Goran Marković

<p style="text-align: justify">Goran Marković je rođen 1946. u Beogradu, od roditelja Olivere i Radeta, poznatih dramskih umetnika. Posle završene osnovne škole i gimnazije u svom rodnom gradu odlazi na studije u Prag, u Čehoslovačku. Tamo od 1965. do 1970, na poznatom Filmskom fakultetu pri Univerzitetu umetničkih muza (FAMU), studira, diplomira i magistrira filmsku režiju.<br /> <br /> Posle završenih studija, od 1970. do 1976, radi za televiziju dokumentarne filmove. Snimio je oko pedeset filmova, od kojih se neki izdvajaju svojom provokativnom formom i smelim sadržajima.<br /> <br /> Od 1976. godine počinje da se bavi pisanjem i režiranjem igranih filmova. Do sada ih je snimio petnaest, uglavnom po sopstvenim scenarijima, uključujući i tri televizijske serije.<br /> <br /> Od 1978. godine radi na FDU, gde je počeo kao asistent pripravnik kod profesora Radoša Novakovića. U toku svog rada na ovom fakultetu bio je docent na predmetu rad sa glumcima, zatim redovni profesor predmeta filmska režija, da bi se penzionisao u zvanju profesora emeritusa. U jednom periodu je bio šef katedre odseka Filmske i televizijske režije kao i predsednik Saveta fakulteta. Godine 1984. i 2018. gostuje kao predavač na Columbia University u Njujorku. Od 2010. do 2012. godine gostujući je profesor na Fakultetu dramskih umetnosti u Banskoj Bistrici u Slovačkoj. Od 2017. godine predaje predmet Poetike velikih reditelja na doktorskim studijama Akademije umetnosti u Novom Sadu i na FDU u Beogradu. Takođe je mentor doktorandima na ovim fakultetima.<br /> <br /> Do sada su u Francuskoj prikazane tri retrospektive filmova Gorana Markovića: u La Rošelu 1986, u Monpeljeu 1988, u Strazburu 1991. godine. Na velikoj retrospektivi Jugoslovenskog filma organizovanoj u Centru <em>Pompidu </em>u Parizu 1987. godine, Goran Marković je bio predstavljen sa četiri filma. Retrospektive svih filmova ovog autora u 2002. godini prikazali su Međunarodni filmski festival u Roterdamu, Kinoteka u Ljubljani i Kinoteka u Zagrebu. Godine 2008. prikazana je retrospektiva njegovih filmova u Kijevu.<br /> <br /> Na Međunarodnom filmskom festivalu u Monpeljeu, u Francuskoj, Goran Marković je 1992. godine bio predsednik međunarodnog žirija. Bio je član međunarodnog žirija na internacionalnom festivalu u Solunu, u Grčkoj, 1995. godine, na međunarodnom filmskom festivalu u Jerusalimu, u Izraelu, 2009. godine, i na međunarodnom internacionalnom festivalu u Orenburgu, u Rusiji, 2013. godine. Mnogo puta je bio član žirija filmskih i pozorišnih festivala u Jugoslaviji i Srbiji.<br /> <br /> Od 1986. godine počinje da režira u pozorištu i piše pozorišne komade. Napisao je jedanaest pozorišnih komada i režirao isto toliko predstava po svojim i tuđim tekstovima. Njegova <em>Turneja </em>nagrađena je Sterijinom nagradom za najbolji dramski tekst na Sterijinom pozorju 1997. godine.<br /> <br /> Dva puta je nagrađen godišnjom Nagradom grada Beograda za oblast kinematografije, 1983. godine za film <em>Variola vera</em> i 2001. godine za film <em>Kordon</em>. Od 1986. Goran Marković predstavljen je u <em>Rečniku filma</em> (<em>Librairie Larousse</em>), a od 2007. godine u obimnom vodiču istaknutih svetskih reditelja <em>501 filmski reditelj</em> (<em>Barron's Educational Series, Inc.</em>). Filmski centar Srbije je izdao monografiju o ovom autoru pod naslovom <em>Nacionalna klasa</em>. Nagradu za životno delo dobio je od Udruženja filmskih umetnika Srbije. Na Festivalu filmskog scenarija u Vrnjačkoj banji 2021. dobio je nagradu za životno delo <em>Zlatno pero Gordana Mihića</em>, a iste godine nagradu za životno delo <em>Živojin Pavlović</em> na Festivalu filmske režije u Leskovcu. Na Festivalu autorskog filma u Beogradu 2022. godine takođe je dobio nagradu za životno delo. Na festivalu u Motovunu, u Hrvatskoj, iste godine dobio je počasnu nagradu <em>Maverick</em>, koja se dodeljuje za kinematografsku hrabrost i širenje granica filmskog izražavanja. Godine 2012. odlikovan je francuskim ordenom <em>Officier dans l&rsquo;ordre des Arts et des Lettres</em>.<br /> <br /> Napisao je deset knjiga: četiri romana (<em>Tito i ja</em>, 1992; <em>Beogradski trio</em>, 2018 &ndash; najuži izbor za Ninovu nagradu; <em>Doktor D.</em>, 2022. i <em>Zavod</em>, 2024), prozne knjige <em>Češka škola ne postoji</em>, 1990; <em>Male tajne</em>, 2008; <em>Tri priče o samoubicama</em>, 2015. i <em>Izmišljeni život</em>, 2017; dnevnik <em>Godina dana</em>, 2000; i zbirku drama <em>Drame</em>, 1997.<br /> <br /> Foto: ©Mitar Mitrović</p>

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Group-96634x
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x