Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

BUKMARKER-logo

Klasici nikada ne umiru

Mnogo se pričalo o vrstama knjiga koje bi trebalo čitati tokom određene sezone. Ali šta ako postoji knjiga koja se može čitati svake sezone? Ove četiri knjige su večne. U ovom vremenu dobro je vratiti se klasicima i periodu kada su autori počeli da izlaze iz konvencija svog doba i krče sebi put. Svaki put kada okrenete stranicu, otkrijete nešto novo.
Nadam se da ćete uz pomoć ovih pet knjiga zaviriti u prošlost, kao što sam to ja uradila.

1. Voljena

„Voljena“, iako kontroverzna, zaista čini da ljudi ustuknu od iznenađenja. Seta, koja se rodila kao rob, pobegla je u Ohajo. Umesto da zaboravi na Slatki dom, nju neprestano proganja duh njenog deteta. Zbog iznenadne smrti, dete je sahranjeno bez imena i na spomeniku je ugravirano: Voljena. Seta je, iako majka živog deteta po imenu Denver, dozvolila da njenim životom upravlja Voljena i učiniće sve kako bi je smirila.

Nagoveštaji ironije i zablude pojavljuju se više puta. Očigledno je da je Seta sebi dozvolila da se navikne na stvari kakve jesu, posebno kada se pojavio Pol Di. Pol Di, stari prijatelj iz Slatkog doma, pokušava da pomogne Seti da shvati da treba da živi u prošlosti. Ali suočavaju se sa prošlošću kada se Voljena pojavi na njihovim ulaznim vratima.

2. Slika Dorijana Greja

„Slika Dorijana Greja“ je priča o otmenom mladiću koji prodaje dušu kako bi ostao mlad i lep. Priča je izazvala polemiku 1890. godine, ali to nije sprečilo ljude da je čitaju kroz vekove. Knjiga i njena moralna dilema o kojoj je govori, postale su problem za Vajldove homoseksualne partnere, zbog čega je završio u zatvoru.

Javnost bi volela da može da gleda sliku i tako promeni svoj spoljašnji izgled. Ova knjiga pokazuje šta bi čovek bio spreman da uradi kako bi izgledao „savršeno“ u očima drugih.

3. Sluškinjina priča

Roman „Sluškinjina priča“ napisan je iz ugla Fredovice, sluškinje u državi Galad. Iz kuće sme da izađe samo jednom dnevno, kada ide na pijacu. Svaka sluškinja je primorana da leži na leđima i da se nada da će ostati trudna sa zvaničnikom. Međutim, svaka od njih vredi samo ako ima zdrave jajnike.

Kao i mnoge druge priče Margaret Atvud, i ova sadrži ironiju i igru reči, koje zaista govore o moći koju muškarci imaju nad sobaricama. Žena ima ulogu da rađa decu i da odgovori samo kada joj se obrate.

4. 1984

.„Hiljadu devetsto osamdeset četvrta“ je delo koje, što se više čita, deluje zastrašujuće. Knjiga i dalje govori o političkoj satiri koja zadire u privatnost, i potrebi da se govori samo izmenjenim glasom. Ako se neko usudi da se pobuni protiv velikog brata, biće izbrisan iz postojanja i iz sećanja.

Zbog realističnih elemenata u priči, „1984“ jedan je od najstrašnijih i najintrigantnijih romana ikada napisanih.

Nisam pročitala sve klasike na svetu. Iako su ove knjige najbolje za čitanje, postoji još mnogo onih koje će vam privući pažnju. Pronađite najbolje i nikada ne prestajte da čitate.

Autor: Emilija Rivera
Izvor: bookstr.com
Prevod: Lidija Janjić

Podelite na društvenim mrežama:

Slika Margaret Atvud

Margaret Atvud

<p style="text-align: justify">Margaret Atvud rođena je 1939. u Otavi. Zahvaljujući obrazovanim roditeljima, već sa četiri godine je naučila da čita i piše. Pod njihovim uticajem (Atvudova je osnovno obrazovanje stekla u roditeljskoj kući) postala je posvećena čitanju i razvila je snažno interesovanje za pisanje.<br /> <br /> Već u srednjoj školi objavljivala je pesme, međutim presudnu ulogu u njenom literarnom razvoju odigrao je Nortrop Fraj, profesor engleskog jezika na koledžu koji je Atvudova pohađala. Tada istaknuti književni kritičar, Fraj je isticao vrednosti zanemarene kanadske književnosti, a u Margaret Atvud je prepoznao pisca koji tu književnost može podići na još viši nivo. Podrška koju je imala u profesoru, ubrzo je rezultirala zbirkom pesama<em> Double Persephone</em>, da bi po diplomiranju objavila još jednu, <em>The Circle Game</em>, dobivši ovaj put za zbirku najznačajnije kanadsko književno priznanje, <em>Governor's General Award</em>. Time je otpočela serija nagrada koje će ova književnica dobijati tokom narednih trideset i više godina, potvrđujući da je jedan od najvećih autora svog vremena. Među nagradama su i neke od najprestižnijih koje se dodeljuju u književnom svetu poput Bukerove, Welsh Arts International i drugih, za romane <em>Sluškinjina priča</em>, <em>Mačje oko</em> i <em>Slepi ubica</em>. Teme o kojima Atvudova piše veoma su raznovrsne: priroda, muško-ženski odnosi, politička pitanja, nacionalni identitet, istorija.<br /> <br /> Radeći kao urednik u jednoj izdavačkoj kući, Margaret Atvud se bavila i književnom kritikom. Iza ovog angažovanja ostalo je vrhunsko delo iz oblasti esejistike nazvano <em>Opstanak</em>, svojevrstan pogled na rad književnog urednika.<br /> <br /> Margaret Atvud trenutno živi u Torontu.<br /> <br /> Foto:&nbsp;© Luis Mora</p>

Slika Oskar Vajld

Oskar Vajld

<p style="text-align: justify">Oskar Fingal O&rsquo;Flaherti Vils Vajld rođen je 16. oktobra 1854. godine u Dablinu u znamenitoj porodici irskih intelektualaca. Erudicija, elokvencija i ekscentričnost po kojima je Oskar Vajld kroz život i istoriju postao prepoznatljiv umnogome su poticale iz kuće. <br /> <br /> Diplomiravši na univerzitetu Triniti u Dablinu, Oskar Vajld je nastavio studije na koledžu Modlen u Oksfordu. Redovno je pisao umetničku kritiku i 1881. godine objavio debitantsku zbirku poezije pod nenametljivim naslovom Pesme (Poems).<br /> <br /> Početkom 1882. godine Vajld se otisnuo preko Atlantika i upustio u jednogodišnju turneju po Severnoj Americi, gde je kao samoproklamovani &bdquo;apostol esteticizma&ldquo; držao nesvakidašnja predavanja o savremenoj poeziji i uređivanju enterijera. Do kraja turneje, Vajld je stasao u dendija koji pleni ličnom filozofijom i u umetnika spremnog da krene put književnog ostvarenja.<br /> <br /> Po povratku iz Sjedinjenih Država, Vajld se oženio Konstancom Lojd. Skućivši se u Čelziju, mladi bračni par je uskoro dobio dva sina. Krajem 1886. godine Vajld se prihvatio uređivanja magazina <em>Ženski svet</em> (<em>The Woman&rsquo;s World</em>), u kom je nastojao da afirmiše ženske umetničke i društveno-političke poduhvate. Sredinom 1888. godine, Vajld je objavio <em>Srećnog kraljevića i druge bajke</em>, zbirku romansiranih alegorijskih priča koje je pripovedao svojim sinovima.<br /> <br /> <em>Srećni kraljević </em>obeležio je početak najplodnijeg spisateljskog perioda u Vajldovoj karijeri. Usledile su još dve zbirke kratke proze, iz kojih su se izdvojile humorističke misterije &bdquo;Zločin lorda Artura Sevila&ldquo; i &bdquo;Kantervilski duh&ldquo;. U istom razdoblju nastala je i pripovetka &bdquo;Portret gospodina V. H.&ldquo;, koja kroz intrigu i romansu fabulira književno-istorijske polemike o identitetu mladića kom je Šekspir posvetio svoje sonete. Zbirka <em>Namere</em> iz 1891. godine objedinila je Vajldove eseje i platonističke dijaloge. Vanredan primer Vajldove esejističke proze je &bdquo;Duša čoveka u socijalizmu&ldquo;, nadahnuta društveno-politička rasprava koja priziva utopijsku viziju socijalističkog uređenja kroz individualnu ostvarenost svakog građanina ponaosob. Vajldov jedini roman <em>Slika Dorijana Greja</em> predstavljao je krunu ovog perioda. U februaru 1895. godine postavljena je farsična komedija <em>Važno je zvati se Ernest </em>(<em>The Importance of Being Earnest</em>), koja se ispostavila kao Vajldov poslednji scenski podvig i remek-delo engleske drame.<br /> <br /> Vajldova ljubavna veza sa kapricioznim lordom Alfredom Daglasom imala je za ishod tri skandalozna suđenja u proleće 1895. Doživotno osramoćen i slomljenog zdravlja, Vajld se po puštanju na slobodu sklonio u kontinentalnu Evropu, gde je pod lažnim imenom proveo ostatak života kao izgnanik. <br /> <br /> Skrhan porazima i poniženjima, umro je u Parizu 30. novembra 1900. godine, ne dočekavši novi vek u kom će njegov legat doživeti preporod.</p>

Slika Toni Morison

Toni Morison

<p style="text-align: justify">Američka književnica Toni Morison (1931-2019) bila je jedna je od najznačajnijih savremenih američkih stvaralaca. Ona je prva crna autorka koja je ovenčana Nobelovom nagradom, koju je dobila 1993. godine. Švedska akademija je hvalila njen jezički stil i &bdquo;vizionarsku snagu&ldquo;.<br /> <br /> Čuvena po svojoj posvećenosti temi rasnih predrasuda u SAD, Toni Morison je neumorno pripovedala o njoj sa istom dozom besa i saosećanja.<br /> <br /> Među mnogim priznanjima kojima je ovenčana je i Pulicerova nagrada iz 1988. godine za roman &bdquo;Voljena&ldquo;, a 2012. dobila je Medalju za slobodu od svog prijatelja i bivšeg predsednika Baraka Obame. Pre nego što je započela spisateljsku karijeru, Morisonova je dugi niz godina radila kao urednica u čuvenoj izdavačkoj kući Rendom Haus, i zaslužna je sa promovisanje crnačke literature. Nakon karijere u izdavaštvu, predavala je na brojnim čuvenim univerzitetima kao što su Jejl i Prinston. <br /> <br /> Napisala je jedanaest romana, od kojih su najpoznatiji <em>Voljena </em>i <em>Pesma Solomonova</em>.<br /> <br /> Pohvale kritičara su uvek bile jednoglasne: &bdquo;Ona poseduje besprekoran osećaj za emocionalni detalj. Možemo je slobodno nazvati najsvesnijim lirskim piscem današnjice.&ldquo;<em> The Philadelphia Inquirer</em><br /> &nbsp;</p>

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Group-96634x
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x