Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

BUKMARKER-logo

Klasici kojima se uvek vraćamo i oni koje tek upoznajemo

Postoje stvari ili navike kojima se u životu uvek vraćamo, a jedna od njih su i knjige. Pravi zaljubljenici u književnost su po nekoliko puta pročitali omiljene naslove, i svaki put spoznali nešto novo što su u prethodnim čitanjima propustili. Pravo vreme za čitanje za ljude koji istinski vole i poznaju književnost ne postoji. Čita se sve, svuda i stalno. Ipak, kada bismo mogli da biramo idealan trenutak u kome smo najopušteniji i najspokjiniji, većina nas bi izabrala jedan kutak koji je isključivo samo naš, mekano ćebe, udobna fotelja, topli napitak u jednoj i omiljena knjiga u drugoj ruci. U današnjem tekstu predstavićemo vam nekoliko klasika u izdanju izdavačke kuće Laguna koji su nam svima dobro poznati, ali možda do sada nismo imali vremena ili mogućnosti da ih sve pročitamo.
Image by jcomp on Freepik

Ljubavnik ledi Četerli“ – Dejvid Herbert Lorens

Objavljen krajem dvadesetih godina prošlog veka, roman „Ljubavnik ledi Četerli“ doživeo je svetsku slavu tek nakon trideset i nešto godina od objavljivanja. Zbog svog za to vreme veoma osetljivog i delikatnog sadržaja ovaj roman je bio i predmet sudskih sporova. Dejvid Herbert Lorens je napisao izuzetno lirski i senzualan prikaz jedne žene i njenih osećanja, koja je sticajem okolnosti i zbog društvenih normi vremena u kome je živela upala u zamku braka sterilisanog od bilo kakvog emotivnog uticaja. Ipak, kada ledi Četerli pronađe svoj beg iz sterilne sredine u liku i delu lovočuvara, njen izbor nailazi na osude i književnih kritičara i čitalaca, koje ne jenjavaju gotovo vek kasnije od kada je roman prvi put objavljen.
En Veronika“ – H. Dž. Vels

Autor romana „En Veronika“ široj publici je poznat pre svega kao pisac naučne fantastike, a jedan od njegovih najpoznatijih romana „Rat svetova“ takođe možete pronaći u izdanju Lagune. Pored toga što je pisao romane iz žanra naučne fantastike, Vels je bio i vesnik svog vremena, hroničar društva i borac za revoluciju. „En Veronika“ je upravo jedan od romana koji prikazuje sve ono za šta se njen autor i borio. Veronika je mlada, misleća žena sa progresivnim stavovima, koja se zbog svojih principa sukobljava sa ocem i zauvek napušta porodični dom. Zbog stavova koji su zastupali žensku slobodu i otvoreno govorili o ženskoj seksualnosti, roman je po objavljivanju osuđivan, a u bibliotekama zabranjivan.
Nana“ – Emil Zola

Objavljena 1880. godine, kada počinje i čuveni bel epok, „Nana“ oslikava tadašnji javni život Pariza i njenih stanovnika. Roman o najpoznatijoj kurtizani na svetu prikazuje moralno posrnuće pariskog visokog društva koje svoju intimu prodaje za zrno sladostrašća i jeftinog užitka. Iako sebe predstavlja kao eksperimentalistu, tj. nekoga ko reprodukuje stvarnost kroz naučna dostignuća, Zola se u „Nani“ okreće simbolizmu prikazujući kroz život jedne mlade prostitutke sve nakaznosti visokog društva koje podrazumeva bigamiju, raskalašnost i neumerenost. Ubrzo nakon objavljivanja ovaj roman je prodat u desetinama hiljada primeraka, a doživeo je i pozorišnu adaptaciju širom Evrope, pre svega u Francuskoj i Italiji.
Srce tame“ – Džozef Konrad

Nakon osam godina provedenih u Kongu, tadašnjoj belgijskoj koloniji u Africi, Džozef Konrad je napisao roman o sudaru civilizacija, imperijalizmu, kolonijalizmu i licimerstvu svega onoga što je Zapad tada predstavljao. Izvanredan prikaz sunovrata civilizacije čiji je jedini cilj stvaranje profita pokazatelj je kako se gotovo vek i po kasnije ništa nije promenilo u načinu na koji svet funkcioniše. Ovaj vanvremenski klasik oduševljava čitaoce širom sveta i služi kako inspiracija ljudima iz drugih sfera umetnosti.
Životinjska farma“ – Džordž Orvel

Napisana pre svega kao satira o ruskoj revoluciji, „Životinjska farma“ je zapravo roman o svakoj nasilnoj revoluciji koju predvode ljudi gladni vlasti i moći. Svedoci smo da danas kada se u svetu svakodnevno dešavju borbe i različita politička previranja, ovaj roman više nego ikada pre živi svoju priču. Orvel je jednom izjavio: „Hteo sam da naravoučenije bude da revolucije donose radikalno poboljšanje samo kada su mase budne i znaju kako da zbace svoje vođe čim ovi obave svoj posao. Trebalo je da prekretnica u priči bude trenutak kada svinje zadrže mleko i jabuke za sebe.“ I pored autorove sumnjičavosti, „Životinjska farma“ je privukla pažnju mnogih odmah nakon objavljivanja, a danas je postala neizostavno štivo svakog istinskog zaljubljenika u književnost i deo njegove lične biblioteke.
„Sumorna kuća“ – Čarls Dikens

Prvi put objavljen na srpskom jeziku u izdanju Lagune, ovaj dvotomni roman predstavlja jedno od najznačajnijih Dikensovih dela. U „Sumornoj kući“ upoznajemo dve junakinje čiji se životi pralelno prepliću. Jedna junakinja je ohola i bogata ledi Deldok, a druga junakinja je siromašna Ester Samerson. Živote ovih dveju žena spaja jedan sudski proces. Inspirisan događajima koji su se stvarno dogodili, ovaj roman je savršen prikaz kompleksnog britanskog pravosuđa, ali i izvanredna detektivska priča o inspektoru Baketu koji pokušava da razreši misterije koje su povezane sa likovima u ovom izuzetnom engleskom klasiku iz devetnaestog veka.
Gavran i najbolje priče“ – Edgar Alan Po

Mnogi čitaoci smatraju da priče ne zahtevaju mnogo truda i da nisu toliko sadržajne kao roman. Edgar Alan Po, „otac horora“, dokazuje upravo suprotno. Mračno, setno i sanjivo kroz svaku priču, Po nam budi osećaj jeze i izvesnu dozu straha. Sve u vezi sa ovim piscem je mistično: njegov život koji su od početka pratile razne nesreće, a zatim i misteriozna smrt koja nikada do kraja nije razjašnjena. Pisanje Edgara Alana Poa postalo je simbol američke kulture koje je uticalo na dalje stvaranje književnosti, književne fantastike i filmova. Njegov uticaj se ubrzo proširio i na ostatak sveta i danas nijedan istinski zaljubljenik u žanr horora i fantastike ne može za sebe reći da to jeste a da prethodno nije pročitao bar nekoliko priča Edgara Alana Poa.

Autor: Maja Zuber

Podelite na društvenim mrežama:

Povezane knjige

Slika Emil Zola

Emil Zola

<p style="text-align: justify">Emil Zola (Emile Zola) rodio se 1840. u Parizu, odakle se već 1843. s roditeljima seli u Eks-an-Provans. Godine 1858. napušta Eks-an-Provans i nastanjuje se u Parizu, gde nastavlja gimnazijsko školovanje i dva puta pada na maturi. I pored neuspeha u školi, Zola veoma mnogo čita, naročito francuske romantičare kojima se tada divi.<br /> <br /> U prestonici živi boemski i u velikom siromaštvu i piše stihove. Prvo ozbiljno nameštenje te iste godine dobija u izdavačkoj kući <em>Ašet </em>(<em>Hachette</em>), kao trgovački pomoćnik, a zatim biva unapređen u šefa odeljenja za reklame i upoznaje svet izdavaštva i štampe. Posle prvih ljubavnih iskustava, godine 1864. upoznaje Aleksandrinu Mele (Alexandrine Meley), s kojom otpočinje ljubavnu vezu i zajednički život. Godine 1866. napušta <em>Ašet </em>i u potpunosti se posvećuje književnom i novinarskom radu. Već u tim prvim godinama života u Parizu druži se s nekima od kasnije slavnih slikara, kao što su Pisaro i Eduar Mane, a počinje da se bavi i likovnom kritikom, u kojoj se zalaže za novo slikarstvo protiv vladajućeg akademizma. Iz tog doba čuven je Maneov portret Zole na kome se u pozadini vidi i Maneova <em>Olimpija</em>.<br /> <br /> Još od 1868. Zola planira da napiše jedan romaneskni ciklus koji će dobiti naziv <em>Rugon-Makari</em> (s podnaslovom: <em>Prirodna i društvena istorija jedne porodice u doba Drugog carstva</em>) po dvema porodicama čiji članovi će biti glavni likovi budućih romana. Pisac pravi svoje nacrte, detaljan plan i rodoslovno stablo porodice, a prvi tom ovog ciklusa, pod nazivom <em>Uspon Rugonovih</em>, počinje da izlazi u nastavcima 1870, ali njegovo izlaženje prekida Francusko-pruski rat.<br /> <br /> Po završetku rata pisac se vraća u Pariz i izdaje <em>Uspon Rugonovih</em> (1871). Za tim prvim romanom nižu se, gotovo iz godine u godinu <em>Kaljuga </em>(1872), <em>Trbuh Pariza</em> (1873), <em>Osvajanje Plasana</em> (1874), <em>Greh opata Murea</em> (1875), <em>Njegova Ekselencija Ežen Rugon</em> (1876), <em>Trovačnica</em> (1877), <em>Stranica ljubavi</em> (1878), <em>Nana </em>(1880). Romani <em>Trovačnica </em>i <em>Nana </em>nesumnjivo predstavljaju prekretnicu u Zolinom stvaralaštvu: uspeh koji doživljavaju, praćen skandalima, Zoli donosi slavu i novac, kao i uvažavanje nekih značajnijih pisaca njegovog doba.<br /> <br /> Pisac se u to vreme sprijateljuje s Dodeom i Edmonom Gonkurom, a Flobera smatra svojim učiteljem i velikim uzorom. Osamdesete godine XIX veka donose i neke gubitke: Zolu će duboko potresti prvo smrt njegovog učitelja Flobera, zatim smrt njegove majke (obe 1880). No on i dalje neumorno radi, izdaje studije: <em>Eksperimentalni roman</em> (1880), <em>Naturalizam u pozorištu</em> (1881), <em>Romanopisci naturalisti</em> (1881). Istovremeno nastavlja s objavljivanjem romana iz ciklusa <em>Rugon-Makari</em> i do 1893. izlaze redom, iz godine u godinu, <em>U ključalom loncu</em> (1882), <em>Kod </em>Ženskog raja (1883), <em>Radost života</em> (1884), <em>Žerminal </em>(1885), <em>Delo </em>(1886), <em>Zemlja </em>(1887), <em>San </em>(1888), <em>Čovek zver</em> (1890), <em>Novac </em>(1891), <em>Slom </em>(1892) i poslednji tom <em>Doktor Paskal </em>(1893). Posebno značajan datum predstavlja izlazak <em>Žerminala</em>, romana o mukotrpnom životu rudara i njihovom velikom štrajku na severu Francuske. Ovaj roman Zolu je definitivno učinio &bdquo;radničkim&ldquo; piscem.<br /> <br /> Posebno poglavlje u Zolinom životu predstavlja njegovo učešće u kampanji za reviziju Drajfusovog procesa, poznatijeg kao &bdquo;afera Drajfus&ldquo;. Iako je Drajfus osuđen za izdaju vojne tajne još 1894, Zola se u borbu za njegovo oslobođenje uključuje od 1897. godine. Zbog čuvenog pisma <em>Optužujem </em>(<em>J&rsquo;accuse</em>) iz 1898, upućenog tadašnjem francuskom predsedniku Feliksu Foru (Felix Faure) i objavljenog u dnevnom listu <em>Oror </em>(<em>L&rsquo;Aurore</em>), osuđen je na godinu dana zatvora i na novčanu kaznu, a gubi i Legiju časti koju je prethodno dobio (1888). Kako bi izbegao zatvor, zapućuje se u egzil i nešto manje od godinu dana provodi u Engleskoj. Kako je Drajfus oslobođen 1899, Zola se vraća u Francusku i nastavlja s radom sve do smrti. Umire iznenada, u svojoj pariskoj kući, u nerazjašnjenim okolnostima, od gušenja monoksidom, 29. septembra 1902.<br /> <br /> Zola je u dva navrata bio predsednik Udruženja književnika Francuske, ali nikada nije postao akademik iako se kandidovao čak devetnaest puta. Nekoliko godina posle Zoline smrti njegov pepeo prenet je u Panteon (1908), čime mu je Francuska odala vrhunsku počast kao književniku i kao neumornom borcu za pravdu.&nbsp;</p>

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Group-96634x
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x