Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

BUKMARKER-logo

Klasici kojima se uvek vraćamo i oni koje tek upoznajemo

Postoje stvari ili navike kojima se u životu uvek vraćamo, a jedna od njih su i knjige. Pravi zaljubljenici u književnost su po nekoliko puta pročitali omiljene naslove, i svaki put spoznali nešto novo što su u prethodnim čitanjima propustili. Pravo vreme za čitanje za ljude koji istinski vole i poznaju književnost ne postoji. Čita se sve, svuda i stalno. Ipak, kada bismo mogli da biramo idealan trenutak u kome smo najopušteniji i najspokjiniji, većina nas bi izabrala jedan kutak koji je isključivo samo naš, mekano ćebe, udobna fotelja, topli napitak u jednoj i omiljena knjiga u drugoj ruci. U današnjem tekstu predstavićemo vam nekoliko klasika u izdanju izdavačke kuće Laguna koji su nam svima dobro poznati, ali možda do sada nismo imali vremena ili mogućnosti da ih sve pročitamo.
Image by jcomp on Freepik

Ljubavnik ledi Četerli“ – Dejvid Herbert Lorens

Objavljen krajem dvadesetih godina prošlog veka, roman „Ljubavnik ledi Četerli“ doživeo je svetsku slavu tek nakon trideset i nešto godina od objavljivanja. Zbog svog za to vreme veoma osetljivog i delikatnog sadržaja ovaj roman je bio i predmet sudskih sporova. Dejvid Herbert Lorens je napisao izuzetno lirski i senzualan prikaz jedne žene i njenih osećanja, koja je sticajem okolnosti i zbog društvenih normi vremena u kome je živela upala u zamku braka sterilisanog od bilo kakvog emotivnog uticaja. Ipak, kada ledi Četerli pronađe svoj beg iz sterilne sredine u liku i delu lovočuvara, njen izbor nailazi na osude i književnih kritičara i čitalaca, koje ne jenjavaju gotovo vek kasnije od kada je roman prvi put objavljen.
En Veronika“ – H. Dž. Vels

Autor romana „En Veronika“ široj publici je poznat pre svega kao pisac naučne fantastike, a jedan od njegovih najpoznatijih romana „Rat svetova“ takođe možete pronaći u izdanju Lagune. Pored toga što je pisao romane iz žanra naučne fantastike, Vels je bio i vesnik svog vremena, hroničar društva i borac za revoluciju. „En Veronika“ je upravo jedan od romana koji prikazuje sve ono za šta se njen autor i borio. Veronika je mlada, misleća žena sa progresivnim stavovima, koja se zbog svojih principa sukobljava sa ocem i zauvek napušta porodični dom. Zbog stavova koji su zastupali žensku slobodu i otvoreno govorili o ženskoj seksualnosti, roman je po objavljivanju osuđivan, a u bibliotekama zabranjivan.
Nana“ – Emil Zola

Objavljena 1880. godine, kada počinje i čuveni bel epok, „Nana“ oslikava tadašnji javni život Pariza i njenih stanovnika. Roman o najpoznatijoj kurtizani na svetu prikazuje moralno posrnuće pariskog visokog društva koje svoju intimu prodaje za zrno sladostrašća i jeftinog užitka. Iako sebe predstavlja kao eksperimentalistu, tj. nekoga ko reprodukuje stvarnost kroz naučna dostignuća, Zola se u „Nani“ okreće simbolizmu prikazujući kroz život jedne mlade prostitutke sve nakaznosti visokog društva koje podrazumeva bigamiju, raskalašnost i neumerenost. Ubrzo nakon objavljivanja ovaj roman je prodat u desetinama hiljada primeraka, a doživeo je i pozorišnu adaptaciju širom Evrope, pre svega u Francuskoj i Italiji.
Srce tame“ – Džozef Konrad

Nakon osam godina provedenih u Kongu, tadašnjoj belgijskoj koloniji u Africi, Džozef Konrad je napisao roman o sudaru civilizacija, imperijalizmu, kolonijalizmu i licimerstvu svega onoga što je Zapad tada predstavljao. Izvanredan prikaz sunovrata civilizacije čiji je jedini cilj stvaranje profita pokazatelj je kako se gotovo vek i po kasnije ništa nije promenilo u načinu na koji svet funkcioniše. Ovaj vanvremenski klasik oduševljava čitaoce širom sveta i služi kako inspiracija ljudima iz drugih sfera umetnosti.
Životinjska farma“ – Džordž Orvel

Napisana pre svega kao satira o ruskoj revoluciji, „Životinjska farma“ je zapravo roman o svakoj nasilnoj revoluciji koju predvode ljudi gladni vlasti i moći. Svedoci smo da danas kada se u svetu svakodnevno dešavju borbe i različita politička previranja, ovaj roman više nego ikada pre živi svoju priču. Orvel je jednom izjavio: „Hteo sam da naravoučenije bude da revolucije donose radikalno poboljšanje samo kada su mase budne i znaju kako da zbace svoje vođe čim ovi obave svoj posao. Trebalo je da prekretnica u priči bude trenutak kada svinje zadrže mleko i jabuke za sebe.“ I pored autorove sumnjičavosti, „Životinjska farma“ je privukla pažnju mnogih odmah nakon objavljivanja, a danas je postala neizostavno štivo svakog istinskog zaljubljenika u književnost i deo njegove lične biblioteke.
„Sumorna kuća“ – Čarls Dikens

Prvi put objavljen na srpskom jeziku u izdanju Lagune, ovaj dvotomni roman predstavlja jedno od najznačajnijih Dikensovih dela. U „Sumornoj kući“ upoznajemo dve junakinje čiji se životi pralelno prepliću. Jedna junakinja je ohola i bogata ledi Deldok, a druga junakinja je siromašna Ester Samerson. Živote ovih dveju žena spaja jedan sudski proces. Inspirisan događajima koji su se stvarno dogodili, ovaj roman je savršen prikaz kompleksnog britanskog pravosuđa, ali i izvanredna detektivska priča o inspektoru Baketu koji pokušava da razreši misterije koje su povezane sa likovima u ovom izuzetnom engleskom klasiku iz devetnaestog veka.
Gavran i najbolje priče“ – Edgar Alan Po

Mnogi čitaoci smatraju da priče ne zahtevaju mnogo truda i da nisu toliko sadržajne kao roman. Edgar Alan Po, „otac horora“, dokazuje upravo suprotno. Mračno, setno i sanjivo kroz svaku priču, Po nam budi osećaj jeze i izvesnu dozu straha. Sve u vezi sa ovim piscem je mistično: njegov život koji su od početka pratile razne nesreće, a zatim i misteriozna smrt koja nikada do kraja nije razjašnjena. Pisanje Edgara Alana Poa postalo je simbol američke kulture koje je uticalo na dalje stvaranje književnosti, književne fantastike i filmova. Njegov uticaj se ubrzo proširio i na ostatak sveta i danas nijedan istinski zaljubljenik u žanr horora i fantastike ne može za sebe reći da to jeste a da prethodno nije pročitao bar nekoliko priča Edgara Alana Poa.

Autor: Maja Zuber

Podelite na društvenim mrežama:

Povezane knjige

Slika Čarls Dikens

Čarls Dikens

<p style="text-align: justify">Čarls Džon Hafam Dikens (7. februar 1812 &ndash; 9. jun 1870) bio je engleski književnik i kritičar društva. Stvorio je neke najpoznatije svetske književne likove i mnogi ga smatraju najvećim romanopiscem viktorijanskog doba. Njegova dela uživala su nezapamćenu popularnost još za njegovog života, a do dvadesetog veka kritičari i stručnjaci priznali su ga za književnog genija.<br /> <br /> Rođen u Portsmutu, Dikens je napustio školu i zaposlio se u fabrici kad mu je otac dospeo u dužnički zatvor. Iako nije imao zvaničnog obrazovanja, uređivao je jedan nedeljni časopis punih dvadeset godina, napisao je petnaest romana, pet novela, stotine pripovedaka i publicističkih članaka, često je držao predavanja i javna čitanja svojih dela, neumorno je pisao pisma i živahno je vodio kampanje za prava dece, obrazovanje i druge društvene reforme.<br /> <br /> Prvi književni uspeh Dikens je doživeo 1836. godine, kada je u nastavcima objavljen <em>Pikvikov klub</em>, književni fenomen svog vremena &ndash; uglavnom zahvaljujući uvođenju lika Sema Velera u četvrtom nastavku &ndash; što je podstaklo proizvodnju predmeta nadahnutih knjigom i nastanak drugih dela sa sličnom temom. Za nekoliko godina Dikens je stekao književnu slavu i u drugim zemljama i postao poznat po duhovitosti, satiričnosti i pažljivom posmatranju ličnosti i društva. Njegovi romani, koji su uglavnom&nbsp;izlazili u nedeljnim ili mesečnim nastavcima, prvi su objavljivani na ovaj način koji će postati preovlađujući u viktorijansko vreme. Napeti završeci nastavaka držali su čitaoce u neizvesnosti. Ovaj format omogućavao je Dikensu da procenjuje reakciju publike i često prilagođava zaplete i razvoj likova prema tim informacijama. Svoje zaplete gradio je vrlo brižljivo i često je u priče uplitao elemente savremenih događaja. Mnogobrojni nepismeni siromasi plaćali su po pola penija da im se pročita nova mesečna epizoda, što je stvaralo i nadahnjivalo novi stalež čitalaca.<br /> <br /> Dikensova novela <em>Božićna priča</em> iz 1843. godine i dalje je izuzetno popularna i neprestano nadahnjuje adaptacije u svim umetničkim žanrovima. <em>Oliver Tvist</em> i <em>Velika očekivanja</em> takođe su često adaptirani i, kao i mnogi njegovi romani, prizivaju slike ranoviktorijanskog Londona. Dikensov najpoznatiji istorijski roman je <em>Priča o dva grada</em> (odvija se u Londonu i Parizu) iz 1859. Kao najslavnija ličnost svog vremena, Dikens će u kasnijem razdoblju karijere, na zahtev javnosti, poći na turneje na kojima je čitao svoja dela.<br /> <br /> Osmog juna 1870. Dikens je pretrpeo moždani udar posle čitavog dana rada na romanu <em>Edvin Drud</em>. Sutradan je, ne došavši svesti, preminuo u svom seoskom domu Gadshil plejsu.</p>

Slika Dejvid Herbert Lorens

Dejvid Herbert Lorens

<p style="text-align: justify">Dejvid Herbert Lorens je rođen u rudarskom gradiću Istvud u blizini Notingema, Engleska, 1885. godine. Otac Artur Džon Lorens bio je rudar dok je majka Lidija Lorens, poreklom iz porodice srednje klase, bila obrazovana i intelektualno superiorna u odnosu na oca. Dejvid je od majke nasledio ljubav prema knjigama.<br /> <br /> Sa šesnaest godina počeo je da radi kao službenik u prodavnici hirurških instrumenata, ali je ubrzo napustio posao zbog zapaljenja pluća. Sledećih nekoliko godina predaje engleski u školama u Notingemu i tu upoznaje svoju prvu veliku ljubav, Džesi Čejmbers koja podstiče njegov umetnički dar. Prvi roman <em>Beli paun</em> objavljen mu je 1911. godine, a zatim i roman <em>Prestupnici </em>(1911). Godine 1913. godine izlazi prvi od njegovih kontroverznih romana, <em>Sinovi i ljubavnici</em>, u kome je opisao svoj dotadašnji život, detinjstvo u Istvudu i mladost u Notingemu.<br /> <br /> Za vreme rata, 1915. izlazi drugi Lorensov kontroverzni roman, <em>Duga</em>, koji je skandalizovao javnost eksplicitnim opisima seksualnog čina. Zabranjen je a hiljadu primeraka je spaljeno. Uprkos negovodanjima i zabranama Lorens je u delu književnih i društvenih krugova ostao rado viđen.<br /> <br /> Sledeći kontroverzni roman <em>Zaljubljene žene</em>, objavljen je 1920. najpre u Njujorku, a zatim u Londonu 1921. Lorens je ovaj roman smatrao nastavkom <em>Duge</em>. Negodovanje savremenika nije se moglo izbeći. Razočaran, Lorens napušta Englesku i putuje u Australiju i na Cejlon, gde smešta radnju romana <em>Aaron&rsquo;s Rod</em>. Istovremeno objavljuje esejistička dela, studije <em>Movements in European History</em> i <em>Psychoanalysis and the Unconscious</em>. Godine 1923. objavljuje <em>Studies in </em><em>Classic American Literature</em>, u kojoj piše o velikanima američke književnosti &ndash; Voltu Vitmanu, Hermanu Melvilu i Netenjelu Hotornu. Prozi se vraća 1926, kada objavljuje politički roman o Meksiku <em>Pernata zmija</em> (1926).<br /> <br /> Prva verzija romana <em>Ljubavnik ledi Četerli</em>, a zatim i ostale dve, objavljene su u toku 1927. i 1928. godine. Štampane su van Engleske. U Engleskoj je knjiga zabranjena i proglašena opscenom, kao i Lorensove ekspresionističke slike na izložbi u Londonu sledeće 1929. godine. Preminuo je u Francuskoj 1930. godine.</p>

Slika Džordž Orvel

Džordž Orvel

<p style="text-align: justify">Džordž Orvel (pravo ime Erik Artur Bler; Motihari, 25. jun 1903 &ndash; London, 21. januar 1950) bio je engleski književnik. Stekao je slavu romanima, među kojima se posebno ističu &bdquo;Životinjska farma&ldquo; i &bdquo;1984&ldquo;, kritikama, političkim i književnim radovima. Orvel se smatra jednim od najpoznatijih engleskih esejista 20. veka.</p>

Slika Džozef Konrad

Džozef Konrad

<p style="text-align: justify">Jedan od najvećih stilista engleskog jezika Džozef Konrad rođen je 1857. godine kao Jozef Teodor Konrad Koženjovski u jednom mestu u Ukrajini. Poreklom je iz poljske plemićke porodice, njegov otac se bavio pisanjem i prevođenjem. Boreći se za oslobođenje Poljske, Konradovi roditelji su došli u sukob sa ruskim vlastima, pa je cela porodica izgnana u udaljenu pokrajinu na severu Rusije. Otac i majka su ubrzo umrli od tuberkuloze, a njihov jedanaestogodišnji sin je ozbiljno narušenog zdravlja poslat u Poljsku kod ujaka. Rđavo zdravlje će Konrada pratiti sve do smrti. Ujak je Konrada u pratnji privatnog tutora poslao u školu u Krakov i potom u Ženevu. Budući pisac nije bio dobar đak, ali je bio radoznali čitalac, čitao je u poljskom ili francuskom prevodu romane Čarlsa Dikensa i tada popularnog pisca Kapetana Frederika Marijeta. Iako je potekao iz ravnice stotinama kilometara udaljene od mora i okeana, pročitane knjige su u njemu rasplamsale želju da proputuje svetom kao mornar na trgovačkom brodu. Godine 1874. odlazi do francuske luke Marselj i pridružuje se Francuskoj trgovačkoj mornarici na tri putovanja u Indiju (1875&ndash;1878). Četiri godine kasnije pada u depresiju zbog kockarskih dugova i zabrane da plovi na brodovima pod francuskom zastavom, koja mu je izreknuta zbog lažnih tvrdnji da poseduje propisnu dokumentaciju i dozvole za rad. U to vreme je čak pokušao samoubistvo: pucao je kroz rame i srećom prošao bez povreda vitalnih organa. Iste godine postaje član posade jednog engleskog broda. Ubrzo je naučio engleski jezik. Poslu mornara je pristupio ambiciozno i savesno, proputovao je Indiju, Singapur, Afriku i Australiju, od najnižeg ranga za osam godina je dogurao do kapetana, promenio je ime u Džozef Konrad i postao državljanin Velike Britanije. <br /> <br /> Godine 1890. plovi na parobrodu rekom Kongo u Africi sa nadom da će uspeti da zaradi preko potreban novac. Tokom putovanja postaje svedok nehumanosti, varvarstva i bolesti, što će kasnije ostaviti traga u njegovom najpoznatijem delu, u romanu <em>Srce tame</em>. U to vreme počinje da razmišlja da svoje pomorske pustolovine pretoči u romane. Konradova književna karijera zvanično počinje 1895. godine objavljivanjem prvog romana <em>Almajerova ludost</em>, pustolovne priče o putovanju na Borneo. Uspeh ovog dela odvojio ga je trajno od mora, a naredne godine se, nakon ženidbe sa Džesi Džordž sa kojom će kasnije dobiti sinove Borisa i Džona, skrasio u Engleskoj. Do kraja veka napisao je dva svoja najpoznatija romana <em>Lord Džim</em> (1900) i <em>Srce tame</em> (1899, 1902). Nastavio je da niže umetničke, ali i ekonomske uspehe kao pisac, pa je narednih godina objavio više romana, među kojima su najpoznatiji <em>Nostromo </em>(1904), <em>Tajni agent</em> (1907) i <em>Očima zapada</em> (1911). U književnoj istoriji Konrad je upamćen kao figura na prelazu između visokog realizma i modernizma. Njegova dela uticala su na brojne pisce 20. stoleća kao što su T. S. Eliot, Virdžinija Vulf, Grejam Grin, Vilijam Fokner, Ernest Hemingvej. <br /> <br /> Konrad je umro od srčanog udara u avgustu 1924. godine.</p>

Slika Edgar Alan Po

Edgar Alan Po

<p style="text-align: justify">Edgar Alan Po (1809&ndash;1849) bio je američki pisac, urednik i književni kritičar. Pored poezije i kratkih priča, Po je naročito bio poznat kao pisac jezivih priča. Smatra se glavnim predstavnikom romantizma u Americi. Osim što se smatra i osnivačem detektivskog žanra, doprineo je tada još uvek mladom žanru naučne fantastike, koji je tek počinjao da se probija u književnosti. Poznato je da je bio jedan od prvih književnika koji je pokušao da živi od pisanja, zbog čega je imao finansijski težak život i karijeru.<br /> <br /> Rođen je u Bostonu kao drugo dete dvoje glumaca. Otac je napustio porodicu 1810. godine, a njegova majka je preminula naredne godine. Kao siroče je odveden u Virdžiniju u grad Ričmond, gde su ga primili Džon i Fransis Alan. Iako nikad nije zvanično usvojen, proveo je veliki deo detinjstva kao deo te porodice. Uskoro je počela da se pojavljuje napetost između Džona i Edgara zbog dugova, najviše zbog Poovog kockanja i troškova školovanja. Po je pohađao jedan semestar na Univerzitetu u Virdžiniji pre nego što se ispisao zbog nemaštine. Potom se pod lažnim imenom regrutovao u vojsku 1827. godine. Tada je otpočela, mada na početku skromna, njegova književna karijera, i to anonimnom zbirkom pesama &bdquo;Tamerlan i druge pesme&ldquo; (<em>Tamerlane and Other Poems</em>), koja je pripisana &bdquo;Bostoncu&ldquo;. Smrću Fransis Alan 1829. godine, Po i Džon su se opet privremeno zbližili. Kasnije kao neuspešni oficirski pitomac (kadet) na Vest Pointu, Po se čvrsto odlučuje da bude pesnik i pisac, i prekida odnos sa Džonom Alanom.<br /> <br /> Nedugo potom Po se okrenuo prozi, i narednih nekoliko godina radio je u književnim časopisima, gde je njegova književna kritika postala poznata. Zbog prirode posla često se selio, a najviše vremena proveo je u Baltimoru, Filadelfiji i Njujorku. U Baltimoru se 1835. godine oženio Virdžinijom Klem, svojom trinaestogodišnjom rođakom. U januaru 1845. godine objavio je svoju najpoznatiju pesmu &bdquo;Gavran&ldquo; (<em>The Raven</em>), koja je odmah postigla uspeh. Dve godine nakon objavljivanja &bdquo;Gavrana&ldquo;, žena mu umire od tuberkuloze. Četiri godine je planirao da stvori sopstveni časopis <em>The Penn</em> (kasnije nazvan <em>The Stylus</em>), ali je umro pre nego što je uspeo da tu ideju realizuje. Po je umro u četrdesetoj godini života u Baltimoru, 7. oktobra 1849. godine. Uzrok smrti je nepoznat, ali često se kao uzroci navode alkohol, kolera, droge, srčana bolest, besnilo, samoubistvo i tuberkuloza.<br /> <br /> Po i njegova dela su ostavili dubok trag na književnost u SAD i svetu, kao i na kosmologiju i kriptografiju. Česta su tema popularne književnosti, muzike, filma i televizije. Kuće u kojima je živeo danas su muzeji. <em>Mystery Writers of America</em> svake godine istaknutim radovima u žanru misterije dodeljuju nagradu poznatu kao nagrada &bdquo;Edgar&ldquo;.</p>

Slika Emil Zola

Emil Zola

<p style="text-align: justify">Emil Zola (Emile Zola) rodio se 1840. u Parizu, odakle se već 1843. s roditeljima seli u Eks-an-Provans. Godine 1858. napušta Eks-an-Provans i nastanjuje se u Parizu, gde nastavlja gimnazijsko školovanje i dva puta pada na maturi. I pored neuspeha u školi, Zola veoma mnogo čita, naročito francuske romantičare kojima se tada divi.<br /> <br /> U prestonici živi boemski i u velikom siromaštvu i piše stihove. Prvo ozbiljno nameštenje te iste godine dobija u izdavačkoj kući <em>Ašet </em>(<em>Hachette</em>), kao trgovački pomoćnik, a zatim biva unapređen u šefa odeljenja za reklame i upoznaje svet izdavaštva i štampe. Posle prvih ljubavnih iskustava, godine 1864. upoznaje Aleksandrinu Mele (Alexandrine Meley), s kojom otpočinje ljubavnu vezu i zajednički život. Godine 1866. napušta <em>Ašet </em>i u potpunosti se posvećuje književnom i novinarskom radu. Već u tim prvim godinama života u Parizu druži se s nekima od kasnije slavnih slikara, kao što su Pisaro i Eduar Mane, a počinje da se bavi i likovnom kritikom, u kojoj se zalaže za novo slikarstvo protiv vladajućeg akademizma. Iz tog doba čuven je Maneov portret Zole na kome se u pozadini vidi i Maneova <em>Olimpija</em>.<br /> <br /> Još od 1868. Zola planira da napiše jedan romaneskni ciklus koji će dobiti naziv <em>Rugon-Makari</em> (s podnaslovom: <em>Prirodna i društvena istorija jedne porodice u doba Drugog carstva</em>) po dvema porodicama čiji članovi će biti glavni likovi budućih romana. Pisac pravi svoje nacrte, detaljan plan i rodoslovno stablo porodice, a prvi tom ovog ciklusa, pod nazivom <em>Uspon Rugonovih</em>, počinje da izlazi u nastavcima 1870, ali njegovo izlaženje prekida Francusko-pruski rat.<br /> <br /> Po završetku rata pisac se vraća u Pariz i izdaje <em>Uspon Rugonovih</em> (1871). Za tim prvim romanom nižu se, gotovo iz godine u godinu <em>Kaljuga </em>(1872), <em>Trbuh Pariza</em> (1873), <em>Osvajanje Plasana</em> (1874), <em>Greh opata Murea</em> (1875), <em>Njegova Ekselencija Ežen Rugon</em> (1876), <em>Trovačnica</em> (1877), <em>Stranica ljubavi</em> (1878), <em>Nana </em>(1880). Romani <em>Trovačnica </em>i <em>Nana </em>nesumnjivo predstavljaju prekretnicu u Zolinom stvaralaštvu: uspeh koji doživljavaju, praćen skandalima, Zoli donosi slavu i novac, kao i uvažavanje nekih značajnijih pisaca njegovog doba.<br /> <br /> Pisac se u to vreme sprijateljuje s Dodeom i Edmonom Gonkurom, a Flobera smatra svojim učiteljem i velikim uzorom. Osamdesete godine XIX veka donose i neke gubitke: Zolu će duboko potresti prvo smrt njegovog učitelja Flobera, zatim smrt njegove majke (obe 1880). No on i dalje neumorno radi, izdaje studije: <em>Eksperimentalni roman</em> (1880), <em>Naturalizam u pozorištu</em> (1881), <em>Romanopisci naturalisti</em> (1881). Istovremeno nastavlja s objavljivanjem romana iz ciklusa <em>Rugon-Makari</em> i do 1893. izlaze redom, iz godine u godinu, <em>U ključalom loncu</em> (1882), <em>Kod </em>Ženskog raja (1883), <em>Radost života</em> (1884), <em>Žerminal </em>(1885), <em>Delo </em>(1886), <em>Zemlja </em>(1887), <em>San </em>(1888), <em>Čovek zver</em> (1890), <em>Novac </em>(1891), <em>Slom </em>(1892) i poslednji tom <em>Doktor Paskal </em>(1893). Posebno značajan datum predstavlja izlazak <em>Žerminala</em>, romana o mukotrpnom životu rudara i njihovom velikom štrajku na severu Francuske. Ovaj roman Zolu je definitivno učinio &bdquo;radničkim&ldquo; piscem.<br /> <br /> Posebno poglavlje u Zolinom životu predstavlja njegovo učešće u kampanji za reviziju Drajfusovog procesa, poznatijeg kao &bdquo;afera Drajfus&ldquo;. Iako je Drajfus osuđen za izdaju vojne tajne još 1894, Zola se u borbu za njegovo oslobođenje uključuje od 1897. godine. Zbog čuvenog pisma <em>Optužujem </em>(<em>J&rsquo;accuse</em>) iz 1898, upućenog tadašnjem francuskom predsedniku Feliksu Foru (Felix Faure) i objavljenog u dnevnom listu <em>Oror </em>(<em>L&rsquo;Aurore</em>), osuđen je na godinu dana zatvora i na novčanu kaznu, a gubi i Legiju časti koju je prethodno dobio (1888). Kako bi izbegao zatvor, zapućuje se u egzil i nešto manje od godinu dana provodi u Engleskoj. Kako je Drajfus oslobođen 1899, Zola se vraća u Francusku i nastavlja s radom sve do smrti. Umire iznenada, u svojoj pariskoj kući, u nerazjašnjenim okolnostima, od gušenja monoksidom, 29. septembra 1902.<br /> <br /> Zola je u dva navrata bio predsednik Udruženja književnika Francuske, ali nikada nije postao akademik iako se kandidovao čak devetnaest puta. Nekoliko godina posle Zoline smrti njegov pepeo prenet je u Panteon (1908), čime mu je Francuska odala vrhunsku počast kao književniku i kao neumornom borcu za pravdu.&nbsp;</p>

Slika H. Dž. Vels

H. Dž. Vels

<p style="text-align: justify">Herbert Džordž Vels rođen je 21. septembra 1866. u Bromliju, varošici u engleskoj provinciji Kent, kao četvrto i najmlađe dete Džozefa Velsa, profesionalnog igrača kriketa i dućandžije. Strast prema čitanju i književnosti mladi Herbert je razvio još kao dečak, kada je usled preloma noge morao da leži, a čitanjem je ispunjavao vreme. Čitanje ga je potom podstaklo i na pisanje. Kada je posao njegovog oca propao, Vels je jedno vreme radio kao pripravnik kod lokalnog trgovca tekstilom, i taj posao nikako nije voleo. Studirao je u Londonu biologiju kod slavnog Tomasa Henrija Hakslija, Darvinovog prijatelja i učenika.<br /> <br /> Pisanjem počinje da se bavi od 1893. godine, najpre kao novinar, a zatim i kao prozni pisac i društveni aktivista. Objavljivanje romana <em>Vremenska mašina</em> (1895) predstavlja književnu senzaciju, jer iako je siže bio zabavan, roman se obavio i društvenim i naučnim temama, od klasnih sukoba do evolucije. Zatim objavljuje romane <em>Ostrvo doktora Moroa</em> (1896), <em>Nevidljivi čovek</em> (1897) i <em>Rat svetova</em> (1898). Verovatno je najpoznatija činjenica u vezi sa <em>Ratom svetova</em> ta da je na Noć veštica 1938. Orson Vels uživo izvodio radio-dramu, svoju verziju <em>Rata svetova</em>, o vanzemaljcima koji su se spustili u Nju Džerzi, zbog čega je usledila nezapamćena panika među slušaocima.<br /> <br /> Vels se posle velikog uspeha naučnofantastičnih romana okreće pisanju ljubavnih romana u kojima najnovija naučna i tehnološka otkrića koristi da bi izneo svoja politička uverenja i poglede na društvo. Napisao je brojne eseje, članke i knjige iz oblasti publicistike. Radio je nekoliko godina i kao književni kritičar za <em>Saterdej rivju</em>, i promovisao Džejmsa Džojsa i Džozefa Konrada. Njegovi napredni stavovi i proročanska društvena kritika obeležili su njegov život, posvećen progresivnoj viziji na globalnom nivou. Predvideo je pojavu aviona, tenkova, svemirskih putovanja, nuklearnog oružja, satelitske televizije i nečega što podseća na veb.<br /> <br /> Kao međunarodno priznat intelektualac i pisac, Vels je mnogo putovao. Posetio je i Rusiju 1920. gde se sreo sa Vladimirom Lenjinom i Lavom Trockim. Desetak godina kasnije, imao je priliku da razgovara i sa Josifom Staljinom i Frenklinom Ruzveltom.<br /> <br /> Vels je bio dijabetičar i suosnivač dobrotvorne organizacije Dijabetičarske asocijacije, danas poznate kao <em>Diabetes UK</em>. Malo je poznata i činjenica da je smislio ime jednoj globalnoj organizaciji &ndash; Društvu naroda, koja je bila preteča Ujedinjenih nacija. Dodajmo i to da se smatra začetnikom strateških društvenih igara sa minijaturama.<br /> <br /> Četiri puta je bio nominovan za Nobelovu nagradu, ali je nije dobio. To nimalo nije uticalo na značaj njegovog dela, niti na to što je nakon smrti, 1946. ostao upamćen kao &bdquo;otac naučne fantastike&ldquo;. Njegove priče i dalje fasciniraju publiku, a njegovi romani se i u trećem milenijumu adaptiraju za filmsko platno.</p>

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Group-96634x
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x