Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima
Možda vas ne očekuje dugo putovanje tokom kojeg biste mogli na miru da čitate. Možda i želite da čitate najnovije bestselere o kojima pričaju vaši prijatelji, ali ipak sve slobodno vreme provodite gledajući neku televizijsku emisiju. Ili možda imate decu.
Ovog leta nema izgovora! Nije tako teško pronaći malo vremena za čitanje – to je dobro za vaš mozak, a i čini vas zanimljivijim društvom uz večeru. Neka vam saveti stručnjaka pomognu u tome.
Ukradite malo od vremena koje posvećujute društvenim mrežama
Baš zbog toga što ste znali da ćemo ovo reći, ne znači da nema istine u tome. Prema Fejsbuku, korisnici provedu oko 50 minuta dnevno na njegovim platformama (uključujući Instagram i Mesendžer). Prepolovite to vreme i biće vam dovoljno da pročitate poglavlje ili dva.
„Prekinite da govorite da ćete naći vreme za čitanje. Počnite da govorite da ćete stvoriti vreme za čitanje“ - kaže Majk Gardner, stručnjak za upravljanje vremenom.
Ugovorite sastanak sa knjigom
„U stvari, zabeležite to u svom kalendaru i upišite u dnevni raspored‟, kaže Šeli Diaz, izdavač časopisa o književnosti. „Ponašajte se kao da ste na pravom sastanku, nemojte proveravati svoj telefon ili sat ako ne želite. Vaš sastanak može trajati određeno vreme, još ako ga budete merili u stranicama, nećete ga doživeti kao obavezu. Zapišite u svoj rokovnik: 'Sastanak u 4 po podne u dužini od 30 stranica'.‟
Postignite više stvari u isto vreme
Uvek držite knjigu u svojoj torbi u slučaju da se nađete u redu ili čekate nešto. Pročitajte po nekoliko redova bilo čega, za vreme ručka, dok čekate dete da završi čas plivanja, ili dok sedite u čekaonici kod lekara. To su ti delići vremena koje obično provedemo gledajući u telefon samo zato što nemamo drugu opciju pri ruci, a ovako imamo rešenje – knjiga pri ruci. A možete i da slušate audio knjige dok obavljate kućne poslove, perete sudove, veš ili se tuširate.
Šta da čitam?
Naravno da možete čitati sve što vam u trenutku dođe pod ruku. Ali evo knjiga koje se lako mogu ostaviti i lako im se možete vratiti kada to poželite.
Kuvari. Puno njih uključuju memoare autora ili duge priče vezane za neke predele u Italiji gde je i nastao neki recept, itd. Možete da čitate po nekoliko stranica.
Knjige pisane iz više uglova. U romanima u kojima se menjaju naratorski glasovi lako možete da nađete mesto na kome ćete stati sa čitanjem, kaže urednica „Booklista‟ Rebeka Vnuk.
Redakcija Lagune preporučuje: „Atlas oblaka‟ Dejvida Mičela, „Devojka koja je pisala svilom‟ Keli Estiz, ili čudesno isprepletene naratore u romanu Žozea Saramaga „Sedam sunaca i sedam luna‟.
Komedije. Neki izdavači preporučuju lako letnje štivo kome možete lako da se vratite.
Redakcija Lagune preporučuje: „Poštašavili‟ Terija Pračeta, „Čovek po imenu Uve‟ Fredrika Bakmana ili „Pisma iz Srbije‟ Bojana Ljubenovića i „Zovem se mama‟ Jelice Greganović.
Zbirke eseja. Njihova kratka forma najčešće ne obavezuje čitaoca da ih linearno čita. Može da pravi pauze u čitanju i vraća im se.
Redakcija Lagune preporučuje: Pekićeva „Pisma iz tuđine‟ ili „Kratku istoriju bezmalo svačega‟ Bila Brajsona.
<p style="text-align: justify">Bil Brajson rođen je 1951. godine u De Moinu u Ajovi. Na svom prvom putovanju po Evropi, s rancem na leđima 1973, dospeo je i u Englesku, gde je upoznao ženu koja će mu postati supruga i rešio da se skrasi. Piše putopisne članke za Tajms i Indipendent. Do 1995. živeo je sa ženom i četvoro dece u Severnom Jorkširu, a potom odlučio da se vrati u Sjedinjene Države i preselio se s porodicom u Hanover u Nju Hempširu. Osam godina kasnije rešio se na još jedan povratak, i Brajsonovi od 2003. ponovo žive u Engleskoj.<br />
<br />
Prva Brajsonova knjiga bio je urnebesni putopis <em>The Lost Continent</em> (<em>Izgubljeni kontinent</em>), u kome je opisao putovanja po malim američkim gradovima u starom ševroletu svoje majke. Od tada je objavio, između ostalog, <em>A Walk in the Woods</em> (<em>Šetnja po šumi</em>), <em>I`m a Stranger Here Myself </em>(<em>I ja sam ovde stranac</em>), <em>The Mother Tongue </em>(<em>Maternji jezik</em>) i <em>Bill Bryson`s African Diary</em> (<em>Afrički dnevnik Bila Brajsona</em>). Pored duhovitog putopisa <em>Ni ovde ni tamo: putešestvija po Evropi</em>, Laguna je objavila i <em>A short History of Nearly Everything</em> (<em>Kratka istorija bezmalo svačega</em>). <br />
<br />
Bil Brajson je za <em>Kratku istoriju bezmalo svačega </em>dobio 2005. <em>Dekartovu </em>nagradu koju EU dodeljuje za izuzetna međunarodna ostvarenja u oblasti nauke. <em>Kratka istorija bezmalo svačega</em> je takođe dobila nagradu <em>Aventis</em> u kategoriji naučnih knjiga 2004.<a href="http://www.booksattransworld.co.uk/billbryson/" target="_blank"><br />
</a><br />
<span class="ql-special-link" contenteditable="false" data-kind="Eksterni link" data-text="http://www.booksattransworld.co.uk/billbryson/" data-value="http://www.booksattransworld.co.uk/billbryson/"><span class="ql-link-text">http://www.booksattransworld.co.uk/billbryson/</span></span></p>
<p style="text-align: justify">Bojan Ljubenović<br />
Rođen 1972. godine u Beogradu.<br />
Uređuje rubriku TRN u „Večernjim novostima“.<br />
<br />
Objavio:<br />
<br />
<em>Pisma iz Beograda</em>, aforizmi, 1998. <br />
<em>Pocepani suncobran</em>, aforizmi o deci 2002. <br />
<em>Beograd, live</em>, aforizmi o Beogradu 2006. <br />
Zastupljen je u zbirci kratkih antiratnih priča <em>Legenda za upućene</em> (B92, 1992. god)<br />
Koautor knjige <em>Metafore dr Zorana Đinđića</em>, 2004. <br />
<em>Triput sečem i opet kratko</em>, satirične priče 2009.<br />
<em>Smejalice</em>, aforizmi za decu i detinjaste 2012. <br />
<em>Ljubav za poneti</em>, aforizmi o ljubavi 2013.<br />
<em>Pisma iz Srbije</em>, 2014.<br />
<em>Trn u oku</em>, politički aforizmi, 2015.<br />
<em>Knjiga za zaljubljene dečake</em>, <em>Knjiga za zaljubljene devojčice</em>, 2015.<br />
<em>Crvena zvezda, moj fudbalski klub</em>, <em>Partizan, moj fudbalski klu</em>b, 2016.<br />
<em>Uki, mali fudbaler</em>, roman za decu, 2017.<br />
<em>Luna, mala teniserka</em>, roman za decu, 2017.<br />
<em>Vuk, mali glumac</em>, roman za decu, 2017.<br />
<em>Zanimljivi bukvar sa istorijskom čitankom za decu u rasejanju</em>, 2018.<br />
<em>Ljubav za poneti</em>, aforizmi o ljubavi, dopunjeno izdanje, 2018.<br />
<em>Naši fudbaleri na Mundijalima</em>, sportska knjiga za decu , 2018. <br />
<br />
Nagrade:<br />
<br />
„Mladi jež“ 2000., za najboljeg mladog satiričara Jugoslavije.<br />
Prva nagrada 2007., za najbolju kratku priču na Šabačkoj čivijadi.<br />
„Vladimir Bulatović VIB“ 2007., nagrada lista Politika za doprinos srpskoj satiri.<br />
Prva nagrada 2008., za najbolju kratku priču na Šabačkoj čivijadi.<br />
„Jovan Hadži Kostić“ 2009., nagrada lista Večernje novosti za novinsku satiru.<br />
Treća nagrada 2010., za aforizme na Šabačkoj čivijadi.<br />
„Radoje Domanović“ 2010., nagrada Udruženja književnika Srbije za knjigu <em>Triput sečem i opet kratko</em>.<br />
„Vuko Bezarević“ 2013., nagrada za najbolju satiričnu priču na Festivalu u Pljevljima (Crna Gora).<br />
„Letnji erski kabare“, Čajetina 2013., prva nagrada za dečje aforizme.<br />
„Dragiša Kašiković“ 2014., za satirično stvaralaštvo.<br />
Treća nagrada 2014., za satiričnu priču na Šabačkoj čivijadi.<br />
„Tipar“ 2015., nagrada za najbolju satiričnu knjigu na prostoru bivše Jugoslavije za knjigu <em>Pisma iz Srbije</em>, Festival u Pljevljima, Crna Gora.<br />
„Radoje Domanović“ 2015., nagrada Udruženja književnika Srbije za knjigu <em>Pisma iz Srbije</em>.<br />
„Interfer“ 2017., nagrada za novinsku reportažu na Internacionalnom festivalu novinskih reportaža.<br />
„Zlatna značka“ 2018. Kulturno-prosvetne zajednice Srbije</p>
<p style="text-align: justify">Borislav Pekić, jedan od najznačajnijih pisaca srpske književnosti XX veka, romansijer, dramski pisac i filmski scenarista, rođen je 4. februara 1930. godine u Podgorici. Detinjstvo je proveo u Podgorici, Novom Bečeju, Mrkonjić-Gradu, Kninu, Cetinju i Bavaništu u Banatu. Od 1945. godine je u Beogradu, gde je pohađao Treću mušku gimnaziju i maturirao 1948. godine. Te iste godine osuđen je na petnaest godina strogog zatvora sa prinudnim radom i gubitkom građanskih prava od deset godina kao pripadnik, tada ilegalnog, Saveza demokratske omladine Jugoslavije. Na izdržavanju kazne je bio u KPD Sremska Mitrovica i KPD Niš. Pomilovan je 1953. godine, pošto je proveo pet godina u zatvoru. <br />
<br />
Studirao je eksperimentalnu psihologiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Godine 1958. oženio se arhitektom Ljiljanom Glišić, sestričinom dr Milana Stojadinovića. Te godine je dobio prvu nagradu na anonimnom konkursu za originalni scenario, koji je raspisao „Lovćen film“. Godine 1959. počinje da radi kao dramaturg i scenarista za ovu filmsku kuću, a iste godine sa Ljiljanom dobija ćerku Aleksandru. Na početku svog književnog stvaralaštva pisao je scenarija za različita filmska preduzeća. Prema njegovom tekstu „Dan četrnaesti” snimljen je film koji je 1961. godine predstavljao Jugoslaviju na filmskom festivalu u Kanu. <br />
<br />
Godine 1965. objavljuje svoj prvi roman „Vreme čuda”. Od tada se posvećuje isključivo pisanju. Piše prozu, pozorišne, radio i televizijske drame. Član je uredništva „Književnih novina” od 1968. do 1969. godine i saradnik u časopisima „Stvaranje”, „Književnost”, „Savremenik” i „Književna reč”, kao i u brojnim novinama i dnevnim listovima. Za drugi roman, „Hodočašće Arsenija Njegovana” (1970), dobija prestižnu Ninovu nagradu za roman godine. Nakon odluke da se sa porodicom privremeno preseli u London 1970. vlasti mu bez obrazloženja oduzimaju pasoš. Posle godinu dana uspeo je da se pridruži porodici u Londonu, ali za jugoslovenske vlasti postaje persona non grata. Kratki roman „Uspenje i sunovrat Ikara Gubelkijana” objavljen je u izdanju „Slova ljubve“ iz Beograda tek 1975. godine (iako je napisan znatno ranije, ali Pekić nije uspeo da pronađe izdavača koji bi se usudio da objavljuje njegova književna dela). <br />
<br />
Rukopis sotije „Kako upokojiti vampira” izabran je na anonimnom književnom konkursu Udruženih izdavača i štampan 1977. godine. Sledi kratak roman „Odbrana i poslednji dani” (1977). Njegovo kapitalno delo, saga-fantazmagorija „Zlatno runo”, objavljuje se u sedam tomova (1978–1986), za koje Pekić 1987. godine dobija „Njegoševu nagradu“. Prema mišljenju žirija Televizije Srbije, ovaj roman je ušao u izbor deset najboljih romana napisanih na srpskom jeziku od 1982. do 1992. godine. <br />
<br />
Žanr-romanom „Besnilo” (1983), svojevrsnom apokaliptičkom vizijom sveta u kojem živimo, Pekić je odstupio iz istorijske tematike „Zlatnog runa” i napisao delo sa elementima trilera. Taj roman, zahvaljujući svojoj tematskoj provokativnosti, postao je bestseler i doživeo veliki broj izdanja. Po mišljenu čitalaca, „Besnilo” je, pored „Godina koje su pojeli skakavci”, ušlo u selekciju deset najboljih romana u srpskoj književnosti objavljenih od 1982. do 1992. godine. U sledećem, antropološkom romanu 1999, objavljenom 1984, za koji 1985. godine dobija nagradu za naučnu fantastiku, Pekić ostaje na tragu te uzbudljive fantastične utopije. <br />
<br />
Krajem 1984. godine, u izdanju „Partizanske knjige“ iz Beograda, izašla su Pekićeva „Odabrana dela” u 12 knjiga, za koja je dobio „Nagradu Udruženja književnika Srbije“. Časopis „Književnost” dodeljuje mu 1986. godine, povodom četrdesetogodišnjice izlaženja časopisa, specijalnu „Povelju“. „Nolit“ objavljuje zbirku gotskih priča „Novi Jerusalim” 1988. godine. Za roman-epos „Atlantida” (1988) dobija „Goranovu nagradu“. Autobiografsko- memoarska proza „Godine koje su pojeli skakavci” (prvi tom) proglašena je za najbolju knjigu u 1987. godini i za kratko vreme doživela tri izdanja. Drugi tom pod istim naslovom dobija 1989. godine nagradu „Miloš Crnjanski“ za memoarsku prozu. Iste godine „Srpska književna zadruga“ objavljuje njegovu fantazmagoriju „Argonautika”. Povelju „Majska rukovanja“ za izuzetne stvaralačke rezultate na polju književnosti i kulture dobija 1990. od Doma omladine „Budo Tomović“ iz Podgorice. „Pisma iz tuđine” (1987), „Nova pisma iz tuđine” (1989, nagrada Sent-Andreje „Jakov Ignjatović“ u Budimpešti 1990. godine) i „Poslednja pisma iz tuđine” (1991, godišnja nagrada Grafičkog ateljea „Dereta“ za najuspešnije izdanje te godine) spadaju u Pekićev publicistički stvaralački domen. Esejistička proza „Sentimentalna povest britanskog carstva” objavljena je posthumno 1992. godine i za nju je 1993. dobio Počasnu nagradu BIGZ-a. <br />
<br />
Borislav Pekić je autor i oko trideset dramskih dela za pozorište, radio i televiziju, emitovanih i igranih na našim i stranim radio i televizijskim stanicama i pozorišnim scenama. Pozorišni komad „Korešpodencija” beleži 300 izvođenja za 24 godine na repertoaru Ateljea 212. Između ostalih dramskih dela izvođena su „Generali ili srodstvo po oružju” (1972, nagrada za komediju godine na Sterijinom pozorju u Novom Sadu), 189. stepenik (1982, Prva nagrada Radio Zagreba), a povodom „Dana Radio televizije Beograd“ godine 1987. dodeljena mu je diploma za osvojenu prvu nagradu na konkursu u kategoriji radiodramskih emisija. Drami „Kako zabavljati gospodina Martina” dodeljena je prva nagrada na festivalima u Ohridu i Varni (1990). Sledi godišnja nagrada pozorišta u Kruševcu „Kneginja Milica“ (1991) i iste godine plaketa „Pečat“ Narodnog pozorišta u Beogradu za specijalne zasluge. <br />
<br />
Dela su mu prevođena na engleski, nemački, francuski, italijanski, španski, holandski, poljski, češki, slovački, mađarski, rumunski, retoromanski, makedonski, slovenački, albanski, grčki, švedski i ukrajinski.<br />
<br />
Godine 1990. postaje jedan od osnivača Demokratske stranke, potpredsednik i član Glavnog odbora. Učestvuje u uređivanju prvih brojeva obnovljenog opozicionog lista „Demokratija”, glasila Demokratske stranke i prvog demokratskog glasa Srbije. <br />
<br />
Pekić je bio dopisni član Srpske akademije nauka i umetnosti od 1985. godine, član Krunskog saveta, potpredsednik Srpskog PEN-centra, član Engleskog PEN-centra, honorarni komentator srpskohrvatske sekcije BBC-ja. Bio je član Udruženja književnika Srbije, član Udruženja filmskih umetnika i član Udruženja dramskih umetnika Srbije. Prestolonaslednik Aleksandar Karađorđević posthumno ga je odlikovao Kraljevskim ordenom dvoglavog belog orla prvog stepena. Septembra 1997. dodeljena mu je Počasna plaketa „Jugoslovenskog festivala Mojkovačke filmske jeseni“ povodom 50. godišnjice jugoslovenskog igranog filma. <br />
<br />
Borislav Pekić je preminuo 2. jula 1992. godine u Londonu. Sahranjen je u Aleji zaslužnih građana u Beogradu. <br />
<br />
Posle njegove smrti u Beogradu je osnovan Fond „Borislav Pekić“, čiji su osnivači Srpski PEN-centar, Srpska akademija nauka i umetnosti, Ministarstvo kulture, Branko Dragaš, Udruženje književnika Srbije i Ljiljana Pekić, koja je i direktor Fonda. Cilj Fonda je promocija i publikovanje Pekićevih dela, staranje o piščevoj zaostavštini kao i projekti „Borislav Pekić našoj deci“ i godišnja dodela nagrade „Borislav Pekić“ za književna dela u nastajanju. Fond redovno objavljuje i publikaciju „Anali Borislava Pekića”. Pisci koji su dobili nagradu Fonda „Borislav Pekić“ za nova dela vremenom su postali afirmisani stvaraoci savremene srpske književnosti. U „Analima Borislava Pekića” svake godine se štampaju kritike i studije o raznim aspektima Pekićevog stvaranja, kao i odlomci iz romana nagrađenih pisaca i iscrpna Pekićeva bibliografija, koja se svake godine ažurira. <br />
<br />
Nakon piščeve smrti brigu o publikovanju njegovih rukopisa, kako objavljenih tako i onih iz zaostavštine, kao i sajt www.borislavpekic.com, preuzele su njegova supruga Ljiljana Pekić i ćerka Aleksandra Pekić.<br />
<br />
Izdavačka kuća „Laguna“, prvi put u Pekićevom umetničkom stvaralaštvu, objavljuje njegova celokupna književna dela u 14 knjiga.</p>
<p style="text-align: justify">Dejvid Mičel rođen je 1969. godine u Sautportu, a odrastao je u Melvernu (Vorčesteršair, Velika Britanija). Studirao je englesku i američku književnost. Nakon studija živeo je godinu dana na Siciliji, a zatim se peselio u Hirošimu (Japan) gde je tokom osam godina predavao engleski jezik. Sada živi u Irskoj.<br />
<br />
Prvi roman Dejvida Mičela, <em>Ghostwritten</em>, objavljen je 1999. Dobio je nagradu „<em>Mejl on Sandej</em>/Džon Luelin Ris“ kao najbolja knjiga pisca mlađeg od trideset pet godina, a takođe je uvršten i u uži izbor za Gardijanovu nagradu za debitantsku knjigu. Njegov drugi roman,<em> number9dream</em>, usledio je 2001. i uključen je u uži izbor za Bukerovu nagradu kao i za Memorijalnu nagradu „Džejms Tejt Blek“.<br />
<br />
Dejvid Mičel je 2003. izabran za jednog od <em>Grantinih</em> najboljih mladih britanskih romanopisaca. Njegov roman <em>Atlas oblaka</em> po kojem je 2012. godine snimljen istoimeni film bio je u najužem izboru za Bukerovu nagradu. A roman <em>Hiljadu jeseni Jakoba de Zuta</em> osvojio je 2011. godine Komonvelt nagradu.</p>
<p>Fredrik Bakman (rođen 1981) započeo je karijeru kao jedan od najpoznatijih švedskih blogera i kolumnista. <br />
<br />
Debitovao je u književnosti 2012. godine, kada je objavio međunarodni fenomen <em>Čovek po imenu Uve</em>. <br />
<br />
Neobično smešni, dirljivi i mudri, Bakmanovi romani su odiseje običnih ljudi i zadivljujuće priče o svakodnevnoj hrabrosti. Fredrik Bakman je dosad napisao pet romana – svi su dobili pohvale kritike i postali međunarodni bestseleri – i jedno delo iz oblasti publicistike. Romani su mu prodati u dvanaest miliona primeraka širom sveta. <br />
<br />
<em>Čovek po imenu Uve</em> je preveden na četrdeset četiri jezika i nalazi se na petom mestu u Velikoj Britaniji po broju prodatih primeraka u 2016. godini, a 2017. ova priča o dopadljivom džangrizalu slavi godišnjicu kako se nalazi na listi bestselera Njujork tajmsa. <br />
<br />
Švedski film koji je snimljen po ovom romanu nominovan je za Oskara 2017. za najbolji strani film. <br><br>Foto: Henric Lindsten </p>
<p style="text-align: justify">Jelica Greganović je rođena 1964. godine u Kragujevcu. Od 1984. godine se bavi novinarstvom. Jedan je od osnivača Radija B92, kao i osnivač i prvi urednik njegove informativne redakcije. Do sada je pisala i izveštavala za B92, Vreme, NIN, Politikin Zabavnik, Šumadija Press, Studio B, Elle, Bazar, Ekonomist, Bankar...<br />
<br />
Objavila je devet zbirki humorističkih priča: <em>Priči nikad kraja</em>, <em>Samo da ti kažem</em>, <em>Od reči do reči</em>, <em>Ispod sedmog neba</em>, <em>Ljubav i druge sitnice</em>, <em>Osmeh za svaki dan</em>, <em>Zovem se Mama</em> i <em>Zovem se Mama 2</em>, <em>Život za poneti</em> kao i knjige za decu <em>Mravac Mrav</em> i <em>Uspavanka za miša</em>, koja je i dobitnik nagrade <em>Dobra slikovnica</em>, na <em>Međunarodnom festivalu slikovnica Čigra</em>.<br />
<br />
Svoje priče objavljuje i na portalu Blic Žena, kao i na blogu izdavačke kuće Laguna.<br />
<br />
Foto: Bojan Brecelj</p>
<p style="text-align: justify">Keli Estiz je odrasla među jabučarima istočnog Vašingtona pre no što će se upisati na koledž pri Univerzitetu Arizone, gde će shvatiti da mora živeti kraj vode i tamo gde će osetiti sva četiri godišnja doba, te se nakon diplomiranja preselila u Sijetl. Tamo je četiri godine radila za jednog proizvođača aviona pre nego što će konačno skupiti hrabrost da se oproba kao pisac. Posle šest rukopisa, dvoje dece i ukupno četrnaest godina, njen san o spisateljskoj karijeri ostvario se s knjigom <em>Devojka koja je pisala svilom</em>. <br />
<br />
Keli sada živi na trideset minuta od Sijetla s mužem i dva sina. Kada ne piše, voli dobrovoljno da radi u školi svoje dece, da čita, putuje, izlazi po restoranima, vežba, te da uči o zdravlju i ishrani. Stupite u kontakt sa Keli na www. kelliestes.com.<br />
<br />
Foto: Chad Estes</p>
<p style="text-align: justify">Arhimandrit Onufrije (Vranić) rođen je 1978. godine u Kragujevcu. Zamonašen je i rukopoložen u čin jerođakona u manastiru Hilandaru. Bio je iguman manastira Kaludra u Crnoj Gori i manastira Sarinac u Šumadiji. Danas je iguman manastira Denkovac u Eparhiji šumadijskoj.<br />
<br />
Autor je bloga <em>Svetogorske staze</em>. Objavljivao je novinske članke iz oblasti istorije Crkve i poznavanja <em>Tipika</em>, kao i tri knjige: <em>Otuđena dobra</em>, <em>Svetogorski bogoslužbeni ustav</em> i <em>Svetogorski kuvar</em>. <br />
<br />
Njegova knjiga, <em>Svetogorski kuvar</em>, prevedena je na ruski jezik, a objavljena je pod dva različita naslova (<em>Поваренная книга Афона</em> i <em>Тайна православной трапезы</em>) u izdanju ruske izdavačke kuće <em>Эксмо</em>.<br />
<br />
Ovaj kuvar plod je višegodišnjeg prikupljanja recepata posnih jela.</p>
<p style="text-align: justify">Teri Pračet (1948–2015) počeo je da radi kao novinar jednog dana 1965. godine i svoj prvi leš ugledao već posle tri sata, što je u to vreme bilo iskustvo koje je zaista nešto <em>značilo</em>. Pošto se oprobao u gotovo svakom poslu koji postoji u provincijskom novinarstvu, osim, naravno, praćenja fudbalskih utakmica subotom, prešao je u <em>Central Electricity Generating Board</em> i postao predstavnik za javnost četiri nuklearne elektrane.<br />
<br />
Sve ovo se završilo 1987, kada je postalo očigledno da je pisanje romana o Disksvetu mnogo zabavnije od pravog posla. Od tada je broj napisanih knjiga postao dvocifren, a svaka naredna ima rezervisano mesto na top-listi bestselera. Pisao je knjige i za mlađe čitaoce. Povremeno su ga optuživali da se bavi književnošću. Govorio je da je pisanje najveća zabava koju čovek može sebi da priušti.<br />
<br />
Više informacija o autoru potražite na sajtu <u><span class="ql-special-link" contenteditable="false" data-kind="Eksterni link" data-text="terrypratchettbooks.com" data-value="https://www.terrypratchettbooks.com/"><span class="ql-link-text">terrypratchettbooks.com</span></span></u></p>
<p>Doktor Vilijam Dejvis je specijalista preventivne kardiologije s dugogodišnjim iskustvom. U njegovu ordinaciju dolaze ljudi s prekomernom težinom, povišenim krvnim pritiskom, holesterolom, aterosklerotičnim plakom i drugim pojavama koje su uzročnici ozbiljnih oboljenja srca i arterija. Prateći preporuke američkih zvaničnih tela za prevenciju bolesti, dr Dejvis se dugo pridržavao osveštanog pravila „jedite više integralnih žitarica“, poštujući ga i sam. Međutim, s godinama je primetio da mu dolazi sve više gojaznih i zdravstveno ugroženih pacijenata koji se već hrane „zdravo“. Otkrivši da se i sam našao među njima – s viškom kilograma i visokim vrednostima šećera u krvi, štetnog LDL holesterola i triglicerida – dr Dejvis se zapitao kako „zdrave integralne žitarice“ uistinu utiču na zdravlje. Nakon ozbiljnog i pomnog proučavanja postojećih materijala i rezultata obimnih istraživanja širom sveta, odlučio se da pokuša sa potpuno suprotnim pristupom – „jedite što manje žitarica“, a na prvom mestu – što manje pšenice. Rezultat – hiljade pacijenata kod kojih su znatno ublaženi ili potpuno uklonjeni potencijalni uzroci bolesti, pa čak i sama oboljenja.<br />
<br />
U <em>Recite zbogom pšenici</em> dr Vilijam Dejvis pripoveda o svojim višegodišnjim lekarskim iskustvima i deli s čitaocem obuhvatna saznanja o uticaju savremene pšenice na ljudsko zdravlje. Kroz poglavlja o istoriji uzgajanja pšenice i njene uloge u ljudskom društvu, o hibridizaciji i genetskoj modifikaciji žitarica, te sastavu modernog zrna u odnosu na zrno prapočetnih vrsta, priča dr Dejvisa vodi ka gorućoj temi sve prisutnije gojaznosti i povećane učestalosti nekih bolesti koje su ranije bile izuzetno retke, poput celijakije ili dečjeg dijabetesa, i vrlo simptomatične pojave „pšeničnog stomaka“ – unutrašnjeg (visceralnog) sala koje s vremenom postaje metabolički aktivno i počinje da se ponaša kao samostalna „žlezda“. Podrobno i naučno osnovano u knjizi se obrađuje uloga pšenice u gojaznosti, nastajanju insulinske rezistencije i dijabetesa, poremećaju kiselosti organizma, ubrzanom starenju, formiranju izuzetno štetnih sitnih LDL čestica, psihičkim stanjima i bolestima poput šizofrenije, uz konkretne savete i preporuke o ishrani, praćene zanimljivim receptima. Zahvaljujući ovako širokom i detaljnom pristupu, smernice ove knjige <em>Recite zbogom pšenici</em> nisu „samo još jedna dijeta u nizu“, već istinski koristan vodič kroz naš savremeni, komercijalizovani svet namirnica, i dragocen izvor informacija koje nam mogu pomoći da sačuvamo zdravlje.</p>
Postanite član Laguna Kluba čitalaca i uživajte u benefitima!
Gift program od 10%, popusti do 30%, a specijalni rođendanski popust čak 40%!
E-mail adresa je obavezna
Da biste osigurali da su vaši podaci o nalogu ažurirani, molimo vas da potvrdite e-mail adresu koju želite da koristite za prijavu i obaveštenja o nalogu.