Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

BUKMARKER-logo

Kako bi trebalo da mirišu klasici?

Nedavno je najavljen izlazak knjige „Žvaka“ koja će mirisati na – žvake. Da li je ovo početak trenda knjiga sa mirisnim notama?
Ljubitelji knjiga često razglabaju o njihovom mirisu – mirisu starog mastila i papira, koji je toliko voljen da se može kupiti čak i u vidu parfema. Međutim, knjiga Adama Levina, pod nazivom Bubblegum (Žvaka), najavljena je kao knjiga koja će se u prodaji naći sa jednom novinom – zaštitnim koricama koje će mirisati na žvake. To naravno poteže pitanje: šta bi bilo kada bi sve knjige imale miris koji odgovara njihovom sadržaju? To lako može postati novi trend u izdavaštvu, zato seldi naša vizija toga kakav bi miris neki od književnih klasika trebalo da imaju.

Mobi Dik

Mirisao bi na more, ali na onaj specifičan, grozan i težak miris mora nakon plime. Mešavina mirisa uginule životinje koja se prži na suncu, uz dodatak mirisa soli i gasova. Vonj ljudskog hibrisa i homoerotizma (uz dodatak gasova). Ovo delo je bez sumnje odlično štivo, ukoliko uspete da zanemarite njegov miris, što mnogi ne bi uspeli.

Male žene

Skup samo najdražih i najnostalgičnijih mirisa: medenjaka, borovine, svežeg snega. Miris toplog kamina, suvog cveća i povetarca koji ulazi kroz otvoren prozor. Svi oni mirisi koji mogu da vas raspekmeze kada pomislite na detinjstvo provedeno početkom 19. veka u Masačusetsu, uz svoje tri talentovane sestre i – o, to nije bilo vaše detinjstvo? Jadničci...

„Gospođa Dalovej“

Na prvi mah ćete osetiti miris cveća koji se iznenada meša sa... mirisom benzina? Ili baruta? Ili neprijatnog mirisa iz detinjstva koji jedva razaznajete ali koji izaziva snažne emocije? Miris koji je teško objasniti jer se stalno menja, i svaki put kad pomislite da konačno znate njegove sastojke, on se pretvara u nešto novo.

„1984“

Miriše na pacove! (prevaru)

Slika Dorijana Greja

Ova knjiga je natopljena celom bočicom parfema, toliko jakog da vam suze oči (ali miris je i dalje prefinjen i lep). Ipak, ispod note parfema, možete namirisati miris raspadanja, nečeg slatakastog i odvratnog. Jedan dan proveden uz ovu knjigu i mirisaćete kao skupocen parfem (koji će vas večno podsećati na sopstvenu smrtnost) čitavih nedelju dana.

„Orkanski visovi“

Oh, taj sveži miris na visinama. Miris zemlje i vresišta, kao vazduh pred sneg. Vrtsa mirisa koji stvara uzbuđenje – miris koji u vama budi nezaustavljivu i nepredvidljivu energiju, energiju koje se većina ljudi s pravom plaši. Neki će obožavati ovaj miris, dok će drugima biti zbunjujuć i preteran. I obe strane bi bile u pravu.

„Jadnici“

Miris hleba koji nikada nećete okusiti, hleba koji miriše kao najukusniji hleb na svetu. Hleb zbog kog biste bili u iskušenju da uništite svoj život zauvek. Miris takođe sadrži blagu notu francuskog kanalizacionog sistema iz sredine 19. veka. Mogli biste da se usprotivite za količinu note francuskog kanalizacionog sistema, ali se Viktor Igo nikako ne bi složio. On bi, čak, verovatno voleo da upravo ta nota dođe više do izražaja.

„Oduvek smo živele u zamku“

Miris domaće hrane. Pečena jagnjetina, žele od nane, krompirići, grašak i sveža salata iz bašte. A za desert? Kupine posute šećerom. Ima li nečeg lepšeg od toga? Zapravo, počinjem da se osećam čudno. Sve nestaje u mraku. Gubim svest i...

Autor: Mekejla Kojl
Izvor: electricliterature.com
Prevod: Aleksandra Branković

Podelite na društvenim mrežama:

Slika Oskar Vajld

Oskar Vajld

<p style="text-align: justify">Oskar Fingal O&rsquo;Flaherti Vils Vajld rođen je 16. oktobra 1854. godine u Dablinu u znamenitoj porodici irskih intelektualaca. Erudicija, elokvencija i ekscentričnost po kojima je Oskar Vajld kroz život i istoriju postao prepoznatljiv umnogome su poticale iz kuće. <br /> <br /> Diplomiravši na univerzitetu Triniti u Dablinu, Oskar Vajld je nastavio studije na koledžu Modlen u Oksfordu. Redovno je pisao umetničku kritiku i 1881. godine objavio debitantsku zbirku poezije pod nenametljivim naslovom Pesme (Poems).<br /> <br /> Početkom 1882. godine Vajld se otisnuo preko Atlantika i upustio u jednogodišnju turneju po Severnoj Americi, gde je kao samoproklamovani &bdquo;apostol esteticizma&ldquo; držao nesvakidašnja predavanja o savremenoj poeziji i uređivanju enterijera. Do kraja turneje, Vajld je stasao u dendija koji pleni ličnom filozofijom i u umetnika spremnog da krene put književnog ostvarenja.<br /> <br /> Po povratku iz Sjedinjenih Država, Vajld se oženio Konstancom Lojd. Skućivši se u Čelziju, mladi bračni par je uskoro dobio dva sina. Krajem 1886. godine Vajld se prihvatio uređivanja magazina <em>Ženski svet</em> (<em>The Woman&rsquo;s World</em>), u kom je nastojao da afirmiše ženske umetničke i društveno-političke poduhvate. Sredinom 1888. godine, Vajld je objavio <em>Srećnog kraljevića i druge bajke</em>, zbirku romansiranih alegorijskih priča koje je pripovedao svojim sinovima.<br /> <br /> <em>Srećni kraljević </em>obeležio je početak najplodnijeg spisateljskog perioda u Vajldovoj karijeri. Usledile su još dve zbirke kratke proze, iz kojih su se izdvojile humorističke misterije &bdquo;Zločin lorda Artura Sevila&ldquo; i &bdquo;Kantervilski duh&ldquo;. U istom razdoblju nastala je i pripovetka &bdquo;Portret gospodina V. H.&ldquo;, koja kroz intrigu i romansu fabulira književno-istorijske polemike o identitetu mladića kom je Šekspir posvetio svoje sonete. Zbirka <em>Namere</em> iz 1891. godine objedinila je Vajldove eseje i platonističke dijaloge. Vanredan primer Vajldove esejističke proze je &bdquo;Duša čoveka u socijalizmu&ldquo;, nadahnuta društveno-politička rasprava koja priziva utopijsku viziju socijalističkog uređenja kroz individualnu ostvarenost svakog građanina ponaosob. Vajldov jedini roman <em>Slika Dorijana Greja</em> predstavljao je krunu ovog perioda. U februaru 1895. godine postavljena je farsična komedija <em>Važno je zvati se Ernest </em>(<em>The Importance of Being Earnest</em>), koja se ispostavila kao Vajldov poslednji scenski podvig i remek-delo engleske drame.<br /> <br /> Vajldova ljubavna veza sa kapricioznim lordom Alfredom Daglasom imala je za ishod tri skandalozna suđenja u proleće 1895. Doživotno osramoćen i slomljenog zdravlja, Vajld se po puštanju na slobodu sklonio u kontinentalnu Evropu, gde je pod lažnim imenom proveo ostatak života kao izgnanik. <br /> <br /> Skrhan porazima i poniženjima, umro je u Parizu 30. novembra 1900. godine, ne dočekavši novi vek u kom će njegov legat doživeti preporod.</p>

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Group-96634x
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x