Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

BUKMARKER-logo

„Kainov ožiljak“ najčitanija knjiga u zaječarskoj biblioteci u 2015.

Prema podacima Matične biblioteke „Svetozar Marković“ u Zaječaru, najčitanija knjiga tokom prošle godine bila je „Kainov ožiljak“, roman Dejana Stojiljkovića i Vladimira Kecmanovića.

„Kainov ožiljak“ – Proleće je 1939. godine i Evropa je na ivici novog rata. U Berlin, prestonicu nacističke Nemačke, Kraljevina Jugoslavija šalje novog ambasadora. Reč je o vrsnom diplomati, uglednom intelektualcu i književniku Ivi Andriću. Dan nakon prijema kod vođe „hiljadugodišnjeg“ Rajha Adolfa Hitlera, poslanik Andrić će na zgarištu ispred Berlinske opere pronaći knjigu pesama koja nosi naslov „Kainov ožiljak“. Napisao ju je austrijski nacista rođen u Bosni, misteriozno nestao u Noći dugih noževa. Istovremeno, prateći političke potrese u Evropi, kreću diplomatske i špijunske igre između Nemačke i Kraljevine Jugoslavije koje će imati tragičan ishod u potpisivanju Trojnog pakta, puču 27. marta i neminovnom ratu u kome će goreti cela Evropa. U srcu velikog zla, progonjen nemirima, nesanicom i žudnjom, rastrzan između dužnosti, ljubavi i moralnih dilema, ambasador Andrić će krenuti u potragu za zagonetnim zemljakom i tajnom njegove uklete knjige.

Bibliotekari ističu da su se na pozajmnom odeljenju za odrasle tražile i knjige: „Tušta i tma“ Miljenka Jergovića i Svetislava Basare, „Miris lošeg duvana“ Dušana Miklje, kao i „Kuća sećanja i zaborava“ Filipa Davida, koja je 2014. dobila Ninovu nagradu.

Knjigu aktuelnog dobitnika ove domaće prestižne nagrade, „Islednik“ Dragana Velikića, još nisu nabavili u zaječarskoj biblioteci, a kako saznajemo i svi primerci u knjižari Kaligraf su rasprodati. U knjižari očekuju nove primerke „Islednika“ naredne sedmice.

Podelite na društvenim mrežama:

Slika Dejan Stojiljković

Dejan Stojiljković

<p style="text-align: justify">Dejan Stojiljković (Niš, 1976), prozni i dramski pisac, filmski i strip scenarista.<br /> <br /> Do sada je objavio romane <em>Konstantinovo raskršće</em>, <em>Duge noći i crne zastave</em>, <em>Znamenje anđela</em>, <em>Kainov ožiljak</em> (u četiri ruke, sa Vladimirom Kecmanovićem) i <em>Olujni bedem</em>, kao i prozne zbirke <em>Leva strana druma</em>, <em>Low Life</em> i <em>Kišni psi</em>. Zajedno sa Vladimirom Kecmanovićem i Draganom Paunovićem autor je ilustrovane trilogije o Nemanjićima, koju čine knjige <em>U ime oca</em>, <em>Dva orla</em> i <em>U ime sina</em>.<br /> <br /> Autor je više dramskih tekstova i strip-scenarija.<br /> <br /> Jedan je od scenarista TV serije <em>Senke nad Balkanom</em>.<br /> <br /> Laureat je prestižne književne nagrade &bdquo;Miloš Crnjanski&ldquo; (za roman <em>Konstantinovo raskršće</em>), kao i nagrade za dečju književnost &bdquo;Dositejevo pero&ldquo; (za knjigu <em>Nemanjići: Dva orla</em>).<br /> <br /> Proza mu je prevođena na ruski, engleski, grčki, italijanski, slovački, makedonski, slovenački i francuski.<br /> <br /> Jedan je od najčitanijih savremenih srpskih pisaca.<br /> <br /> Član je književne grupe P-70, Srpskog književnog društva i Udruženja stripskih umetnika Srbije.<br /> <br /> Živi i radi u Nišu.</p> <hr /> <p style="text-align: justify">Posetite sajt autora: <span class="ql-special-link" contenteditable="false" data-kind="Eksterni link" data-text="dejanstojiljkovic.rs" data-value="http://www.dejanstojiljkovic.rs"><span class="ql-link-text">dejanstojiljkovic.rs</span></span></p>

Slika Dragan Velikić

Dragan Velikić

<p style="text-align: justify">Dragan Velikić, rođen u Beogradu 1953. godine. Diplomirao je opštu književnost sa teorijom književnosti na beogradskom Filološkom fakultetu. Od 1994. do 1999. godine bio je urednik izdavačke delatnosti <em>Radija B 92</em>. Pisao je kolumne za <em>NIN</em>, <em>Vreme</em>, <em>Danas</em>, <em>Reporter</em> i <em>Status</em>. Od juna 2005. Do novembra 2009. godine bio je ambasador Republike Srbije u Austriji. Živi u Beogradu kao slobodni književnik.<br /> <br /> Romani: <em>Via Pula</em> (1988 &ndash; <em>Nagrada Miloš Crnjanski</em>), <em>Astragan</em> (1991), <em>Hamsin 51</em> (1993), <em>Severni zid</em> (1995 &ndash; stipendija Fonda &bdquo;Borislav Pekić&ldquo;), <em>Danteov trg</em> (1997), <em>Slučaj Bremen</em> (2001), <em>Dosije Domaševski</em> (2003), <em>Ruski prozor</em> (2007 &ndash; Ninova nagrada za najbolji roman godine, Nagrada &bdquo;Meša Selimović&ldquo; za najbolju knjigu godine, Srednjoevropska nagrada za književnost), <em>Bonavia</em> (2012), <em>Islednik</em> (2015 &ndash; Nagrada &bdquo;Kočićevo pero&ldquo;, Ninova nagrada za najbolji roman godine, VItalova nagrada)<br /> <br /> Knjige priča: <em>Pogrešan pokret </em>(1983), <em>Staklena bašta</em> (1985), <em>Beograd i druge priče</em> (2009). <br /> <br /> Knjige eseja: <em>YU-Atlantida</em> (1993), <em>Deponija</em> (1994), <em>Stanje stvari</em> (1998), <em>Pseća pošta</em> (2006) <em>O piscima i gradovima</em> (2010). <br /> <br /> Knjiga izabranih intervjua: <em>39,5</em> (2010).<br /> <br /> Monografija<em> Pula &ndash; grad interval</em> (2014) &ndash; u koautorstvu sa fotografom Igorom Zirojevićem i istoričarkom umetnosti Paolom Orlić.<br /> <br /> Knjige Dragana Velikića prevedene su na šesnaest evropskih jezika, te na arapski i farsi. Zastupljen je u domaćim i inostranim antologijama. <br /> <br /> Dobitnik je Nagrade grada Budimpešte za 2013. godinu.</p>

Slika Dušan Miklja

Dušan Miklja

<p>Dušan Miklja rođen je u Beogradu, gde se i školovao. Mnogo je putovao i boravio više godina u Africi, odakle je kao dopisnik izveštavao o dramatičnim istorijskim događajima. Lično je poznavao mnoge državnike, ali i gerilske vođe. Autor je zbirki priča <em>Sultan od Zanzibara, Kosmopolitske priče, Bilo jednom u Beogradu, Hronika nastranosti</em>,kao i njenih proširenih izdanja <em>Dranje dabrova </em>i <em>Uloga jelovnika u svetskoj revoluciji, Potapanje Velikog ratnog ostrva</em>,romana <em>Put u Adis Abebu, Krpljenje paučine, Kraj puta </em>i<em> Njujork, Beograd</em>,putopisno-esejističke proze <em>Crni Sizif</em>, <em>Trbuh sveta </em>i <em>Putopisi po sećanju. </em>U pozorištu mu je izvedena drama <em>Orden</em>, koja je na međunarodnom festivalu u Moskvi dobila nagradu za najbolji savremeni antiratni tekst. <em>Hronika nastranosti</em> prevedena je na engleski jezik. Na osnovu romana <em>Njujork, Beograd</em> napisao je scenario po kome je snimljen film. Isti roman dobitnik je nagrade &bdquo;Zlatni Hit Libris&ldquo; za jedno od najčitanijih književnih dela. Napisao je i više publicističkih dela, istorijskih hronika i radio-drama. Bavi se i prevođenjem. &nbsp; Živi i radi u Beogradu kao nezavisni novinar i pisac. <br /> <br /> &nbsp;</p>

Slika Filip David

Filip David

<p style="text-align: justify">Filip David (Kragujevac, 1940 &ndash; Beograd, 2025) književnik, esejista, scenarista, dugogodišnji urednik Dramskog programa Televizije Beograd. Diplomirao je na Filološkom fakultetu i na Akademiji za pozorište, film, radio i TV, smer dramaturgija. Jedan je od osnivača Nezavisnih pisaca, udruženja osnovanog 1989. u Sarajevu, koje je okupljalo najznačajnije pisce iz svih delova bivše Jugoslavije, osnivač Beogradskog kruga (1990), udruženja nezavisnih intelektualaca, kao i Foruma pisaca. Član je međunarodne književne asocijacije &bdquo;Grupa 99&ldquo;, osnovane na Međunarodnom sajmu knjiga u Frankfurtu. Objavio knjige pripovedaka: <em>Bunar u tamnoj šumi</em>, <em>Zapisi o stvarnom i nestvarnom</em>, <em>Princ vatre</em>; romane <em>Hodočasnici neba i zemlje</em>, <em>San o ljubavi i smrti</em>, <em>Kuća sećanja i zaborava</em>; knjige eseja <em>Fragmenti iz mračnih vremena</em>, <em>Jesmo li čudovišta</em>, <em>Svetovi u haosu</em>. S Mirkom Kovačem objavio <em>Knjigu pisama 1992&ndash;1995</em>. Dobitnik je mnogih nagrada za prozu, između ostalih Ninove nagrade za roman godine, nagrade &bdquo;Mladost&ldquo; i nagrade &bdquo;Milan Rakić&ldquo;, BIGZ-ove i Prosvetine nagrade za najbolju knjigu godine, Andrićeve nagrade za zbirku priča, kao i priznanja za doprinos fantastici u književnosti &bdquo;Aleksandar Lem&ldquo; i &bdquo;Zlatni zmaj&ldquo;. Dobitnik je regionalne nagrade &bdquo;Meša Selimović&ldquo; sa književnih susreta u Tuzli za najbolji roman u prethodnoj godini i nagrade Narodne biblioteke za najbolju knjigu u mreži javnih biblioteka Srbije. Autor više televizijskih drama. Romani su mu prevedeni na više jezika, a pripovetke se nalaze u dvadesetak antologija. Kao dramaturg, koscenarista ili scenarista radio, između ostalih, na filmovima: <em>Okupacija u 26 slika</em>, <em>Pad Italije</em>, <em>Večernja zvona</em>, <em>Ko to tamo peva</em>, <em>Bure baruta</em>, <em>Poseban tretman</em>, <em>Paviljon br. 6</em>, <em>San zimske noći</em>, <em>Optimisti</em>, <em>Kad svane dan</em>...</p>

Slika Miljenko Jergović

Miljenko Jergović

<p style="text-align: justify">Miljenko Jergović (1966, Sarajevo), živi na selu pokraj Zagreba, piše i objavljuje na svom jeziku. U Srbiji je od 2001. objavio osam proznih knjiga, romana i zbirki kratkih priča.<br /> <br /> Pesničke knjige: <em>Opservatorija Varšava</em>, Zagreb, 1988; <em>Uči li noćas neko u ovom gradu japanski</em>, Sarajevo, 1990; <em>Himmel Comando</em>, Sarajevo, 1992; <em>Preko zaleđenog mosta</em>, Zagreb, 1996; <em>Hauzmajstor Šulc</em>, Zagreb, 2001; <em>Dunje 1983</em> (izabrane i nove pjesme), Zagreb, 2005; <em>Izabrane pjesme Nane Mazutha</em>, Cetinje 2011; <br /> <br /> Zbirke priča: <em>Sarajevski Marlboro</em>, Zagreb, 1994; <em>Karivani</em>, Zagreb, 1995; <em>Mama Leone</em>, Zagreb, 1999; I<em>nšallah, Madona, Inšallah</em>, Zagreb, 2004; <em>Mačka čovjek pas</em>, Beograd, 2012. Izabrane priče: <em>Sarajevski Marlboro, Karivani i druge priče</em>, Zagreb 1999; <em>Rabija i sedam meleka</em>, Sarajevo, 2004; <em>Drugi poljubac Gite Danon</em>, Zagreb, 2007; <em>Tango bal i druge priče</em>, Cetinje, 2010. <br /> <br /> Romani i novele: <em>Buick Rivera</em> (novela), Zagreb, 2002; <em>Dvori od oraha</em>, Zagreb, 2003; <em>Gloria in excelsis</em>, Zagreb, 2005; <em>Ruta Tannenbaum</em>, Zagreb 2006; <em>Srda pjeva, u sumrak, na Duhove</em>, Zagreb 2007; <em>Freelander</em> (novela), Sarajevo 2007;<em> Volga, Volga</em> (novela), Zagreb 2009; <em>Roman o Korini</em> (pripovest), Beograd, 2010; <em>Otac</em>, Beograd, 2010; <em>Psi na jezeru</em>, Zagreb, 2010; <em>Rod</em>, Zagreb, 2013.<br /> <br /> Ogledi, eseji, članci i dr. književne forme: <em>Naci bonton</em>, Zagreb, 1998; <em>Historijska čitanka</em>, Zagreb-Sarajevo, 2001; <em>Historijska čitanka 2</em>, Zagreb-Sarajevo, 2004; <em>Žrtve sanjaju veliku ratnu pobjedu</em>, Zagreb, 2006; <em>Transatlantic Mail</em> (koautor s Semezdinom Mehmedinovićem, fotografije Milomira Kovačevića Strašnog), Zagreb, 2009; <em>Zagrebačke kronike</em> (novinske kronike, kolumne, feljtoni), Beograd, 2010; <em>Bosna i Hercegovina, budućnost nezavršenog rata</em> (esej, intervju; koautor s Ivanom Lovrenovićem), Zagreb, 2010; <em>Pamti li svijet Oscara Schmidta</em> (projekti, skice, nacrti), Zagreb, 2010; <em>Muškat, limun i kurkuma</em>, Zagreb, 2011;<br /> <br /> Drame: <em>Kažeš anđeo</em>, Zagreb, 2000. <br /> <br /> Njegov neobjavljeni roman <em>Wilimowski</em> pročitan je i emitovan na Trećem programu Radio Beograda od 4. do 21. maja 2012 (čitala Koviljka Panić).<br /> <br /> Knjige su mu prevođene na dvadesetak jezika.</p>

Slika Svetislav Basara

Svetislav Basara

Svetislav Basara (1953, Bajina Bašta), romansijer, pripovedač i dramski pisac. Autor je više od dvadeset knjiga – romana, zbirki pripovedaka, drama i eseja. Dobitnik je mnogih srpskih i međunarodnih književnih nagrada. Bio je ambasador Srbije na Kipru 2001–2005. godine. Objavio je: – knjige priča: „Priče u nestajanju“ (1982), „Peking by Night“ (1985), „Izgubljen u samoposluzi“ (2008) i „Majmunoopisanije“ (2008); „Očaj od nane“ (2016); – romane i novele: „Kinesko pismo“ (1985), „Fama o biciklistima“ (1987), „Na Gralovom tragu“ (1990), „Napuklo ogledalo“ (1986), „Mongolski bedeker“ (1992, Nolitova nagrada), „De Bello Civili“ (1993), „Looney Tunes“ (1997), „Sveta mast“ (1998), „Ukleta zemlja“ (1995), „Kratkodnevica“ (2000), „Džon B. Malkovič“ (2001), „Srce zemlje“ (2003), „Fantomski bol“ (2005), „Uspon i pad Parkinsonove bolesti“ (2006), „Dnevnik Marte Koen“ (2008), „Fundamentalizam debiliteta“ (2009), „Tajna istorija Bajine Bašte“ (2010), „Početak bune protiv dahija“ (2010), „Mein Kampf“ (2011), „Dugovečnost“ (2012), „Gnusoba“ (2013), „Anđeo atentata“ (2015) i „Andrićeva lestvica užasa“ (2016); – drame: „Bumerang“, „Oksimoron“ (2001) i „Nova Stradija“ (2009); – knjige eseja: „Na ivici“ (1987), „Tamna strana Meseca“ (1992), „Drvo istorije“ (1995), „Virtuelna kabala“ (1996), „Vučji brlog“ (1998), „Pušači crvenog bana“ (2017), „Atlas pseudomitogije“ (2019); – prepisku: sa Miljenkom Jergovićem „Tušta i tma“ (2014) i „Drugi krug“ (2015). Laguna je, počev od 2009, objavila nova izdanja romana „Fama o biciklistima“, „Ukleta zemlja“, „Looney Tunes“, „Sveta mast“, „Napuklo ogledalo“, „Mongolski bedeker“ i „Srce zemlje“. Dvostruki je dobitnik je Ninove nagrade za romane „Uspon i pad Parkinsonove bolesti“ i „Kontraendorfin“; nagrade „Isidora Sekulić“ i nagrade Srpskog književnog društva „Biljana Jovanović“ za roman „Anđeo atentata“ i prvi je dobitnik stipendije iz Fonda „Borislav Pekić“ za rukopis u nastajanju. Drame su mu izvođene na mnogim scenama, a knjige prevođene na engleski, francuski, nemački, mađarski, bugarski, italijanski i makedonski jezik. Član je Srpskog književnog društva.

Slika Vladimir Kecmanović

Vladimir Kecmanović

<p style="text-align: justify">Vladimir Kecmanović (Sarajevo, 1972) diplomirao je na Filološkom fakultetu u Beogradu, na Katedri za opštu književnost sa teorijom književnosti.<br /> <br /> Objavio je romane <em>Poslednja šansa</em> (1999), <em>Sadržaj šupljine</em> (2001), <em>Feliks</em> (2007), <em>Top je bio vreo</em> (2008), <em>Sibir </em>(2011), <em>Osama </em>(2015), <em>Kad đavoli polete</em> (2022) i zbirke pripovedaka <em>Zidovi koji se ruše</em> (2012), <em>Kao u sobi sa ogledalima</em> (2017). Sa Dejanom Stojiljkovićem objavio je roman <em>Kainov ožiljak</em> (2014) i trilogiju &bdquo;Nemanjići&ldquo;: <em>U ime oca</em> (2016), <em>Dva orla</em> (2016) i <em>U ime sina</em> (2017). Objavio je i esejističko-biografsku knjigu <em>Das ist Princip!</em> (2014), kao i istorijsko-esejističku hroniku <em>Dva krsta i jedna krv</em> (2017). Sa istoričarem Predragom Markovićem napisao je knjigu <em>Tito, pogovor</em> (2012).<br /> <br /> Dobitnik je stipendije Fondacije &bdquo;Borislav Pekić&ldquo; i nagrada &bdquo;Branko Ćopić&ldquo;, &bdquo;Meša Selimović&ldquo;, &bdquo;Hit libris&ldquo;, &bdquo;Vitez srpske književnosti&ldquo;, &bdquo;Pečat vremena&ldquo;, &bdquo;Pero despota Stefana&ldquo;, &bdquo;Teslina golubica&ldquo;, &bdquo;Krst vožda Đorđa Stratimirovića&ldquo;, &bdquo;Zlatni beočug&ldquo;, Velike nagrade &bdquo;Ivo Andrić&ldquo; Andrićevog instituta u Andrićgradu, kao i Andrićeve nagrade za priču &bdquo;Ratne igre&ldquo; iz zbirke <em>Kao u sobi sa ogledalima</em>. Roman <em>Kad đavoli polete</em> dobio je Vitalovu nagradu.<br /> <br /> Kecmanovićeva proza doživela je više filmskih, pozorišnih i dramskih adaptacija i prevedena je na engleski, francuski, nemački, ukrajinski, mađarski i rumunski jezik.<br /> <br /> Prevod romana <em>Top je bio vreo</em> (<em>The Canon Was Red Hot</em>) nominovan je za nagradu &bdquo;Dablin impac&ldquo;, koja se u Dablinu dodeljuje za najbolji roman na engleskom jeziku.<br /> <br /> Vladimir Kecmanović je stalni kolumnista lista <em>Politika</em>. Povremeno piše za više medija u zemlji i u okruženju. Vlasnik je i urednik izdavačke kuće VIA.<br /> <br /> Scenarista je serija <em>Senke nad Balkanom</em> i <em>Državni službenik</em>.<br /> <br /> Član je književne grupe P&ndash;70 (&bdquo;Proza na putu&ldquo;) i Srpskog književnog društva.<br /> <br /> Živi i radi u Beogradu.</p>

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Group-96634x
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x