Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

BUKMARKER-logo

Igor Marojević – intimna abeceda

Pisac čija je poslednja knjiga „Prave Beograđanke“ postala bestseler ubrzo po objavljivanju u intimnoj abecedi otkriva zašto mu je bitan Toni Soprano, kako mnogo vremena provodi u fotelji za masiranje i zbog čega je Zemun njegov životni izbor.

a Aleksandra Rakin. Jedna od glavnih junakinja romana „Prave Beograđanke“. Na osnovu njene česte potrebe za paralelnim vezama kojima kontroliše oba muškarca, poneki čitalac bi pomislio da u savremenom Beogradu ima žena kojima toliko nedostaje ljubavi da im ne preostaje ništa drugo do da budu fatalne.

b Beograd. Glavni junak ‒ ne samo ‒ mog poslednjeg romana i mog života. Jedini grad u koji sam se ozbiljno vraćao, i to dva puta. Nadam se samo da usled društvenog ludila koga smo siti neće doći do trećeg odlaska, koji bi verovatno bio konačan. 

c Cedevita. Jedna od omiljenih porudžbina otkako ne pijem žešća i društveno prihvatljivija pića.

č Čast. Za neki njen oblik se hvataju čak i mnoge od onih Beograđanki koje žive na neki način ponižavajuće. Recimo, Nina Obradović, najpromiskuitetnija i kriminalcima najsklonija junakinja romana koja smatra da živi pakao na zemlji i da je važno samo dostojanstveno propadati, po cenu osvete.

ć Ćipelj Karlos. Moj barselonski advokat s kojim sam u kontaktu oko obnavljanja rezidencije i još nekih pravnih poslova kojima ću se u Kataloniji pozabaviti po završetku udarnog dela skromne medijske kampanje za „Prave Beograđanke“.

d Dama ‒ prava Beograđanka.

Džukci, omiljeni psi. Po pravilu tvrđi, oprezniji, bistriji i, na kraju priče, lojalniji od pristojno udomljenih. Ne bih uzeo mešanca kod sebe samo zato da ne pati u nevelikom stanu i da ga ne lišim slobode. Jednog sam nedavno ponudio hamburgerom i hteo da ga vodim kući, ali me je odbio.

đ Đorđijević Milena. Teoretičarka književnosti.

e Emilija Reljić, „najpozitivnija“ i najmonogamnija junakinja „Pravih Beograđanki“. Životom zastupa veoma ambiciozan koncept damstva.

f Fotelja za masiranje. U poslednje vreme u njoj provodim više vremena no ikad.

g Gosti mog novozemunskog stana. Nudim ih da ih fotelja izmasira i po pravilu se postide.

h Hajdučija. Državno uređenje jedne republike s rojalističkom himnom.

i Ildefonso Falkones. Španski pisac, zajedno smo na Sajmu knjiga dočekali Pućdemonovo proglašavanje ništave nezavisnosti Katalonije.

j Jadnici. Neprestano se ispostavlja da je Viktor Igo bio u pravu.

k Katalonija. Poslednjih mesec i po pratio sam tamošnje političke neprilike znatno više no ovdašnje.

l „Laguna“. Izdavač osam mojih knjiga.

lj Ljubljenje. Najčarobniji šmek možda ipak imaju nepca.

m Marihuana. Pod hitno je legalizovati i stvoriti prihodnu ekonomiju od rapidnog skoka turizma koji bi neizbežno usledio.

n Nežnost. Toliko je fina da ide gotovo uz sve, i sa gotovo svim se slaže, čak i sa grubošću.

nj Njujork. Centar sveta. Nisam bio mnogo gde, pa ni u Njujorku. Izgleda da sam ekscentričan.

o Olga Košutić. Junakinja „Pravih Beograđanki“ usavršena u disciplini koju moj pripovedač namerno gramatički nekorektno naziva „vrućehlađenjem“ partnera.

p Pretnje koje dobijam otkako sam kod Marića u jutarnjem programu dokazao da neki lik lupeta i da je prava slika i prilika medijske Srbije.

r Referendum. Katalonski, naravno. O referendumu i posledicama baštinim sasvim drugačije mišljenje od većine mojih barselonskih prijatelja, pa će moj boravak tamo biti zanimljiv i s te strane.

s Sajam knjiga. Najznačajniji opšti utisak: prvi put da za prvu nedelju bude posećeniji nego u ponedeljak i utorak, što možda na neki pomeren način uliva izvesnu neobjašnjivu nadu.

š Šetnja. Uz Dunav. Bilo gde, ako slučajno ne može uz Dunav. Metodična šetnja iskorenjuje histeriju. Neuporedivo bolje je biti peripatetičan (hodajući) nego patetičan. 

t Toni Soprano. Često sam mu se vraćao, da bi jedan kriminalac u novom romanu postao toliko opsednut njime da ga brka sa samim sobom i pokušava da živi na njegov način.

u Urmus. Udruženje rok muzičara Srbije. Pošto uz svaki roman nudim neformalnu plejlistu, tamo već tradicionalno promovišem svaku novu knjigu u rokerskoj TV emisiji „Bunt“ na RTS-u.

v Vrbas. Rodni grad, s vremena na vreme se čujem s kumom i najbližim rođakom koji su ostali tamo. Poslednji put sam bio pre dve godine da primim mađarsko-srpsku  književnu nagradu „Karolj Sirmaj“.

z Zemun. Osim ako se nešto naglo ne promeni, moj životni izbor. Dunav, pojedini splavovi, druga brzina umesto pete u histeričnom centru, nekonfliktan svet, makar tamo kod mene, na Retenziji, u Novom Zemunu. Uostalom, ni na nivou opštine Zemun ne spada u deset najopasnijih u Beogradu. Drugo su legende, pojedini slučajevi i vicevi ‒ po mirnoći bi možda bio osrednja barselonska opština. Doduše, trenutno, dok se u Kataloniji uvodi vanredna lokalna vlada a stara je svrgnuta, Zemun bi verovatno bio najmirniji barrio Barselone.

ž Život nije vredan ako je sačinjen iz trulih kompomisa. Ne uspevam to da objasnim nekim bliskim ljudima, verovatno su u pravu. Ali po mom skromnom iskustvu, do gornjeg zaključka na kraju dođu gotovo svi, a ja smatram da sam došao kasno.

Autor: Tanja Nikolić
Izvor: Glorija

Autor: Igor Marojević

Podelite na društvenim mrežama:

Slika Igor Marojević

Igor Marojević

<p style="text-align: justify">Igor Marojević rođen je 1968. u Vrbasu. Diplomirao je Srpski jezik i književnost na Filološkom fakultetu u Beogradu i studirao master iz Svetske književnosti na Univerzitetu Autonoma u Barseloni.<br /> <br /> Objavio je <em>Beogradsko petoknjižje</em>: romane &bdquo;Dvadeset četiri zida&ldquo; (1998, 2010), &bdquo;Parter&ldquo; (2009), &bdquo;Prave Beograđanke&ldquo; (2017) i &bdquo;Tuđine&ldquo; (2018) i zbirku priča &bdquo;Beograđanke&ldquo; (2014, šest izdanja), kao i četiri romana iz &bdquo;Etnofikcije&ldquo;, još nedovršene pentalogije: &bdquo;Žega&ldquo; (2004, 2008), &bdquo;Šnit&ldquo; (2007, 2008, 2014), &bdquo;Majčina ruka&ldquo; (2011) i &bdquo;Ostaci sveta&ldquo; (2020, 2022). Ostala dela: novela &bdquo;Obmana boga&ldquo; (1997), zbirke priča &bdquo;Tragači&ldquo; (2001), &bdquo;Mediterani&ldquo; (2006, 2008) i &bdquo;Sve za lepotu&ldquo; (izbor kratke proze, 2021), knjigu sociokulturnih eseja &bdquo;Kroz glavu&ldquo; (2012) i &bdquo;Roman o pijanstvima&ldquo; (2019). Napisao je i drame: &bdquo;Nomadi&ldquo; (u produkciji barselonskog Instituta za teatar izvođena 2004. na katalonskom i španskom, na kojem je i napisana), &bdquo;Tvrđava Evropa&ldquo; (prevod prethodnog komada sa španskog, BELEF 2008) i &bdquo;Bar sam svoj čovek&ldquo; (Beogradsko dramsko pozorište 2009‒2011). Prema njegovom romanu &bdquo;Dvadeset četiri zida&ldquo; istoimena pozorišna adaptacija izvođena je takođe u BDP, 2003/2004. Njegova dela objavljivana su na španskom, ukrajinskom, katalonskom, mađarskom, portugalskom, slovenačkom i makedonskom jeziku. Zastupljen u desetak reprezentativnih antologija srpske, ex-YU, južnoistočnoevropske i evropske kratke proze. Dobio je više od deset književnih nagrada, između ostalih Andrićevu, &bdquo;Meša Selimović&ldquo;, Nagradu grada Beograda, &bdquo;Zlatni Beočug&ldquo;, &bdquo;Károly Szirmai&ldquo;, Nagradu iz Fonda &bdquo;Borislav Pekić&ldquo;, &bdquo;Desimir Tošić&ldquo;&hellip;<br /> <br /> Izbor iz svojih književnih eseja sprema za zbirku pod radnim naslovom &bdquo;Preteče&ldquo;. Piše i knjigu pripovedaka &bdquo;Granična stanja&ldquo;. Preveo je preko 20 proznih knjiga sa španskog i katalonskog jezika. Član je Srpskog i Katalonskog PEN-a i Udruženja književnih prevodilaca Srbije te jedan od osnivača Srpskog književnog društva, preko kojeg od 2002. ostvaruje status samostalnog umetnika.<br /> <br /> Živi u Zemunu.</p>

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Group-96634x
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x