Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

BUKMARKER-logo

Igor Marojević i Vule Žurić gostovali na Filozofskom fakultetu na Palama

Tokom proteklog vikenda na Filozofskom fakultetu na Palama održana su dva književna programa čiji su protagonisti bili Lagunini autori Igor Marojević i Vule Žurić. Pred gotovo punim amfiteatrom fakulteta dva pisca su praktično nastupali i kao autori i književni kritičari, u smislu da nisu samo pričali o sopstvenoj poetici i čitali odlomke iz svojih knjiga nego su i govorili jedan o drugom.

U drugom programu Žurić i Marojević su studentima književnosti održali kreativnu radionicu u kojoj je bilo reči i o još dva Lagunina izdanja: zborniku priča inspirisanih Ivom Andrićem „Zemaljski dugovi“ i romanu „2666“ Roberta Bolanja. Povod za to je da su oba gosta fakulteta na Palama zastupljeni u „Zemaljskim dugovima“, odnosno u tome što je Marojević preveo „2666“.

Na kraju ovih književnih susreta, na kojima su se dva Lagunina autora uspešno predstavila paljanskoj publici i studentima, Biblioteka Filozofskog fakulteta je između ostalog darivana Laguninim izdanjima knjiga Igora Marojevića i Vuleta Žurića, kao i zbornikom „Zemaljski dugovi“.

Podelite na društvenim mrežama:

Povezane knjige

Slika Igor Marojević

Igor Marojević

<p style="text-align: justify">Igor Marojević rođen je 1968. u Vrbasu. Diplomirao je Srpski jezik i književnost na Filološkom fakultetu u Beogradu i studirao master iz Svetske književnosti na Univerzitetu Autonoma u Barseloni.<br /> <br /> Objavio je <em>Beogradsko petoknjižje</em>: romane &bdquo;Dvadeset četiri zida&ldquo; (1998, 2010), &bdquo;Parter&ldquo; (2009), &bdquo;Prave Beograđanke&ldquo; (2017) i &bdquo;Tuđine&ldquo; (2018) i zbirku priča &bdquo;Beograđanke&ldquo; (2014, šest izdanja), kao i četiri romana iz &bdquo;Etnofikcije&ldquo;, još nedovršene pentalogije: &bdquo;Žega&ldquo; (2004, 2008), &bdquo;Šnit&ldquo; (2007, 2008, 2014), &bdquo;Majčina ruka&ldquo; (2011) i &bdquo;Ostaci sveta&ldquo; (2020, 2022). Ostala dela: novela &bdquo;Obmana boga&ldquo; (1997), zbirke priča &bdquo;Tragači&ldquo; (2001), &bdquo;Mediterani&ldquo; (2006, 2008) i &bdquo;Sve za lepotu&ldquo; (izbor kratke proze, 2021), knjigu sociokulturnih eseja &bdquo;Kroz glavu&ldquo; (2012) i &bdquo;Roman o pijanstvima&ldquo; (2019). Napisao je i drame: &bdquo;Nomadi&ldquo; (u produkciji barselonskog Instituta za teatar izvođena 2004. na katalonskom i španskom, na kojem je i napisana), &bdquo;Tvrđava Evropa&ldquo; (prevod prethodnog komada sa španskog, BELEF 2008) i &bdquo;Bar sam svoj čovek&ldquo; (Beogradsko dramsko pozorište 2009‒2011). Prema njegovom romanu &bdquo;Dvadeset četiri zida&ldquo; istoimena pozorišna adaptacija izvođena je takođe u BDP, 2003/2004. Njegova dela objavljivana su na španskom, ukrajinskom, katalonskom, mađarskom, portugalskom, slovenačkom i makedonskom jeziku. Zastupljen u desetak reprezentativnih antologija srpske, ex-YU, južnoistočnoevropske i evropske kratke proze. Dobio je više od deset književnih nagrada, između ostalih Andrićevu, &bdquo;Meša Selimović&ldquo;, Nagradu grada Beograda, &bdquo;Zlatni Beočug&ldquo;, &bdquo;Károly Szirmai&ldquo;, Nagradu iz Fonda &bdquo;Borislav Pekić&ldquo;, &bdquo;Desimir Tošić&ldquo;&hellip;<br /> <br /> Izbor iz svojih književnih eseja sprema za zbirku pod radnim naslovom &bdquo;Preteče&ldquo;. Piše i knjigu pripovedaka &bdquo;Granična stanja&ldquo;. Preveo je preko 20 proznih knjiga sa španskog i katalonskog jezika. Član je Srpskog i Katalonskog PEN-a i Udruženja književnih prevodilaca Srbije te jedan od osnivača Srpskog književnog društva, preko kojeg od 2002. ostvaruje status samostalnog umetnika.<br /> <br /> Živi u Zemunu.</p>

Slika Roberto Bolanjo

Roberto Bolanjo

<p>Roberto Bolanjo je rođen 1953. u Santjago de Čileu. Umro je 2003. u Barseloni.<br /><br />Najpoznatiji je kao autor romana, kojih ima 12: &bdquo;Saveti jednog Morisonovog učenika Džojsovom fanu&ldquo; (<em>Consejos de un discípulo de Morrison a un fanático de Joyce</em>, 1984; koautorski; nagrada Ámbito literario), &bdquo;Ledena staza&ldquo; (<em>La pista de hielo</em>, 1993; Nagrada grada Alkala de Enares), &bdquo;Staza slonova&ldquo; (<em>La senda de los elefantes</em>, 1994; nagrada Feliks Urabajen), &bdquo;Nacistička literatura u Americi&ldquo; (<em>La literatura nazi en America</em>, 1996), &bdquo;Udaljena zvezda&ldquo; (<em>Estrella distante</em>, 1996), &bdquo;Divlji detektivi&ldquo; (<em>Los detectives salvajes</em>, 1998, nagrade Romulo Galjegos i Eralde, Nagrada Čileanskog saveta), &bdquo;Amajlija&ldquo; (<em>Amuleto</em>, 1999), <em>Monsieur Pain</em> (1999), &bdquo;Čile noću&ldquo; (<em>Nocturno de Chile</em>, 2000), &bdquo;Antverpen&ldquo; (<em>Amberes</em>, 2002), &bdquo;Lumpenromančić&ldquo; (<em>Una novelita lumpen</em>, 2002) i <em>2666</em> (posthumno; nagrade Salambo i Hose Manuel Lara, Nagrada grada Barselone). Značajan i kao pisac zbirki priča &bdquo;Telefonski pozivi&ldquo; (<em>Llamadas telefónicas</em>, 1997, Nagrada grada Santjago de Čilea), &bdquo;Kurve ubice&ldquo; (<em>Putas asesinas</em>, 2001) i &bdquo;Nesnosni gaučo&ldquo; (<em>El gaucho insufrible</em>, posthumno). Objavio je i šest knjiga poezije.<br /><br />Bolanjo je svojevremeno bio aktivni levičar, zatvaran u vreme Pinočeove diktature. Osim u Čileu, značajan deo života proveo je i u Meksiku (desetak godina) i Španiji (od kasnih sedamdesetih do smrti). Prevođen je na oko dvadeset jezika. Značajan je pre svega kao autor koji je, podržan mlađim hispanskim piscima koji ga u velikoj meri smatraju pretečom, svojim istovremeno neposrednim, bespoštednim i vrlo poetičnim jezikom i originalnim formama, praktično ukinuo magijski realizam kao vodeći pravac latinoameričkih književnosti.</p>

Slika Vule Žurić

Vule Žurić

<p style="text-align: justify">Vule Žurić rođen je u Sarajevu 1969. godine.<br /> <br /> Zbirke priča: <em>Umri muški </em>(1991), <em>Dvije godine hladnoće</em> (1995), <em>U krevetu sa Madonom</em> (1998), <em>Valceri i snošaji</em> (2001), <em>Katenačo</em> (2011) i <em>Tajna crvenog zamka</em> (2015).<br /> <br /> Romani: <em>Blagi dani zatim prođu</em> (2001), <em>Rinfuz</em> (2003), <em>Tigrero</em> (2005), <em>Crne ćurke i druga knjiga crnih ćurki</em> (2006), <em>Mrtve brave</em> (2008), <em>Narodnjakova smrt </em>(2009),<em> Nedelja pacova</em> (2010), <em>Srpska trilogija</em> (2012) i <em>Republika Ćopić</em> (2015).<br /> <br /> Autor je knjige radio-drama <em>Crni glas za belu hartiju</em> (2017), knjige za decu <em>Roman bez ormana</em> (2017), kao i zvezdaškog dela monografije <em>Mnogo smo jači/Derbi, moj derbi</em> (2014).<br /> <br /> Za Lagunu je priredio tematske zbirke priča savremenih jugoslovenskih autora posvećene Gavrilu Principu (<em>Gavrilov princip</em>) i Branku Ćopiću (<em>Orlovi ponovo lete</em>).<br /> <br /> Napisao je scenario za film Gorana Markovića <em>Slepi putnik na brodu ludaka</em> (2017) i dramu <em>Posljednji mejdan Petra Kočića</em>, koja je imala praizvedbu na sceni Narodnog pozorišta Republike Srpske u oktobru 2017. godine, u režiji Nebojše Bradića.<br /> <br /> Njegove priče prevođene su na desetak jezika, a sa engleskog je preveo monografiju o savremenoj umetnosti Vila Gomperca <em>Šta gledaš</em> (2015) i sa italijanskog roman Huga Prata <em>Korto Malteze u Sibiru</em> (2017).<br /> <br /> Dobitnik je nekoliko književnih nagrada, među kojima je i &bdquo;Andrićeva nagrada&ldquo; za zbirku priča <em>Tajna crvenog zamka</em>, koju je 2014. godine objavila Laguna.<br /> <br /> Živi u Pančevu.</p>

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Group-96634x
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x