Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

BUKMARKER-logo

Domaći i strani hitovi u Noći knjige

I ova Noć knjige donosi novitete domaće i svetske književnosti. Napravite na vreme svoj spisak za 13. decembar, jer je ova manifestacija i više nego dobra prilika da kućnoj biblioteci dodate nove naslove ili da pripremite novogodišnje poklone za drage ljude.
Ekskluzivno za Noć knjige Laguna objavljuje novi roman Sofi Kinsele iz serijala o Kupoholičarki, „Božić kod kupoholičarke“. Proslavite Božić sa kupoholičarkom! Ove godine Beki sama priprema božićno slavlje. Sestra Džes traži vegansku ćurku, muž Luk opet hoće losion za brijanje – ali Beki svakako može da se izbori sa svim tim zahtevima, kao i sa iznenadnom pojavom bivšeg momka i njegove nametljive nove devojke. Hoće li Beki uspeti da proslavi Božić u miru i veselju?

U iščekivanju novog romana iz bestseler serijala „Sedam sestara“, Laguna objavljuje novu knjigu Lusinde Rajli „Anđeosko drvo“. Reč je o očaravajućoj priči o porodičnim tajnama i zaboravljenoj prošlosti.

Fredrik Bakman je postao omiljeni pisac čitalaca u našoj zemlji. „Poslednja prilika“ je duboka i dirljiva priča koja se događa uoči Božića. Govori nam o isprepletenim sudbinama hrabre djevojčice koja se bori za svoj život i čoveka koji je izgradio globalno poslovno carstvo, ali je usput izgubio svoju porodicu. Prateći njihove sudbine, Bakman nam postavlja pitanje: po koju cenu biste iskoristili priliku da ispravite sve greške u životu?

Ilustrovani roman „Ledeni zmaj“ je neizostavno štivo za svakog istinskog ljubitelja Martinovog fantastičnog sveta. U svetu „Pesme leda i vatre“, ledeni zmaj bio je zastrašujuće stvorenje o kojem su se ispredale legende jer ga niko nikada nije ukrotio. Tamo kuda bi proleteo, za sobom bi ostavljao trag hladne i smrznute pustoši. Ali Adara se nije bojala. Jer Adara je bila zimsko dete, rođeno za vreme najgore studeni, kakve su se samo još Stari bogovi mogli setiti.

„Golmanov strah od penala“ je rani roman nobelovca Petera Handkea koji Laguna objavljuje za Noć knjige. Bivši golman Jozef Bloh ostaje sada i bez posla na gradilištu. Luta Bečom, provodi dane odlazeći u bioskop, čitajući novine, telefonirajući… Bez ikakvog jasnog motiva ubija bioskopsku blagajnicu, sa kojom je prethodno proveo noć…

Uroš Petrović je pripremio novu knjigu za mališane! „Zagonetna potraga“ će vas povesti sa Lantanom i drugim mališanima u vratolomnu i glavolomnu trku za mesto u Domu za domišljatu decu „Ludi Šeširdžija, Martovski Zeka i pajac Alfred Kikli“! Potrebno je rešiti tridesetak zagonetki, utkanih u otkačeni roman Uroša Petrovića, sa čudesnim ilustracijama Aleksandra Zolotića.

Posle fantastične zbirke priča „Iznenada neko pokuca na vrata“, stigla je nova knjiga izraelskog pisca Etgara Kereta, koji će biti specijalni gost u Noći knjige.
Krećući se vešto od ličnog do političkog, od razigranog do mudrog, knjiga „Sedam dobrih godina“ iskazuje afirmativan pogled na našu potrebu da i na najneočekivanijim mestima tragamo za dobrotom i stvaramo priče koje ovom hirovitom svetu daju smisao.

„Foliranti“ Mome Kapora su nostalgična priča o ljubavi i prijateljstvu, koja nas vraća u vreme kasnih pedesetih. Tridesetsedmogodišnji Momo Kapor seća se sebe sa devetnaest godina, tadašnjeg Beograda, kao i svih onih ljudi koji su mu tada bili važni. Ova knjiga je pismo upućeno njima, ali u isto vreme je i upečatljiv dnevnik jednog davno iščezlog vremena.

„Glad“ Mirjane Bobić Mojsilović je roman o svim našim gladima. Priča o čoveku koga svi poznajemo i na koga svi pomalo i ponekad ličimo. A on je oduvek želeo da bude neko drugi. Ovo je priča o beogradskom Getsbiju, koji je živeo ne samo u iluziji da će osvojiti Dejzi svoje mladosti već i da veliki novac znači veliku sreću.

U knjizi „Sapijens“ Juval Noa Harari obuhvata čitavu istoriju čovečanstva, od prvih ljudskih bića pa do radikalnih preokreta na našem razvojnom putu: kognitivne, poljoprivredne i naučne revolucije. Harari istražuje kako su tokovi istorije oblikovali naša društva, i naše ličnosti. Jesmo li srećniji? Hoćemo li ikada uspeti da se oslobodimo nasleđa? I možemo li išta da uradimo kako bismo uticali na budućnost?

Kao što je knjiga „E, zabole me“ preispitivala našu konvencionalnu mudrost o tome šta nas čini srećnim, tako nova knjiga Marka Mansona „Ma, sve je sje*ano“ preispituje naše pretpostavke o tome šta život čini vrednim življenja. Manson nas podseća da malo o’ladimo, da se ne gnjavimo sitnicama i da se nadamo boljem svetu.

U knjižarama je novo izdanje knjige „Nož“ Vuka Draškovića, kultnog romana o zločinu i praštanju, koji je pre 40 godina bio zabranjen zbog „širenja nacionalne mržnje“. Posle pokolja u hercegovačkom selu 1942, muslimani otimaju srpsko dete, koje će kasnije vaspitavati kao muslimansko. Uskoro u istom selu usledi i četnički pogrom nad muslimanima, koji preživi jedno muslimansko dete za koje četnici misle da je srpsko. Sudbina ova dva dečaka preokrenuće se nekoliko decenija kasnije, kada se otkrije istina o njihovom poreklu.

Stiže i novo izdanje regionalnog bestselera „Kainov ožiljak“ Vladimira Kecmanovića i Dejana Stojiljkovića, koji je prvi put objavljen 2014. U ovom posebnom izdanju knjige o misiji Ive Andrića u nacističkoj Nemačkoj nalaze se dve pripovetke koje za svog glavnog junaka imaju Andrića, eseji o njegovoj diplomatskoj karijeri, njegovom odnosu sa Milicom Jovanović i fotografije iz tog perioda.

Posebno izdanje prvog romana legendarnog Terija Pračeta „Narod iz Tepiha“ sadrži autorov predgovor, ilustracije Marka Biča i bonus priču. U Tepihu žive raznorazna plemena i narodi, i tamo upravo sada nastaje priča o Grozi, koja seje pustoš po Tepihu, o krtarima žednim moći i o dva brata koja kreću u pustolovinu nad pustolovinama.

Podelite na društvenim mrežama:

Povezane knjige

Slika Dejan Stojiljković

Dejan Stojiljković

<p style="text-align: justify">Dejan Stojiljković (Niš, 1976), prozni i dramski pisac, filmski i strip scenarista.<br /> <br /> Do sada je objavio romane <em>Konstantinovo raskršće</em>, <em>Duge noći i crne zastave</em>, <em>Znamenje anđela</em>, <em>Kainov ožiljak</em> (u četiri ruke, sa Vladimirom Kecmanovićem) i <em>Olujni bedem</em>, kao i prozne zbirke <em>Leva strana druma</em>, <em>Low Life</em> i <em>Kišni psi</em>. Zajedno sa Vladimirom Kecmanovićem i Draganom Paunovićem autor je ilustrovane trilogije o Nemanjićima, koju čine knjige <em>U ime oca</em>, <em>Dva orla</em> i <em>U ime sina</em>.<br /> <br /> Autor je više dramskih tekstova i strip-scenarija.<br /> <br /> Jedan je od scenarista TV serije <em>Senke nad Balkanom</em>.<br /> <br /> Laureat je prestižne književne nagrade &bdquo;Miloš Crnjanski&ldquo; (za roman <em>Konstantinovo raskršće</em>), kao i nagrade za dečju književnost &bdquo;Dositejevo pero&ldquo; (za knjigu <em>Nemanjići: Dva orla</em>).<br /> <br /> Proza mu je prevođena na ruski, engleski, grčki, italijanski, slovački, makedonski, slovenački i francuski.<br /> <br /> Jedan je od najčitanijih savremenih srpskih pisaca.<br /> <br /> Član je književne grupe P-70, Srpskog književnog društva i Udruženja stripskih umetnika Srbije.<br /> <br /> Živi i radi u Nišu.</p> <hr /> <p style="text-align: justify">Posetite sajt autora: <span class="ql-special-link" contenteditable="false" data-kind="Eksterni link" data-text="dejanstojiljkovic.rs" data-value="http://www.dejanstojiljkovic.rs"><span class="ql-link-text">dejanstojiljkovic.rs</span></span></p>

Slika Džordž R. R. Martin

Džordž R. R. Martin

<p style="text-align: justify">Džordž Martin je rođen 1948. u Nju Džerziju kao Džordž Rejmond Ričard Martin. Sklonost ka pisanju razvio je još kao dete, pišući priče o čudovištima i prodajući ih komšijskoj deci. Kasnije, u srednjoj školi, postao je ljubitelj stripa i predani kolekcionar, usmerivši svoje literarno delovanje na pisanje strip scenarija za različite opskurne fanzine. Prvi profesionalni ugovor sklopio je 1970, prodavši priču za strip <em>Heroj</em>. <br /> <br /> Godine 1971. diplomirao je žurnalistiku na univerzitetu Nortvestern. Nekoliko sledećih godina radio je u administraciji okruga Kuk, organizovao šahovske turnire i bio predavač na katedri za novinarstvo univerziteta Klark u Ajovi. Tokom sedamdesetih samo je povremeno pisao.<br /> <br /> Pošto se 1979. razveo, svu energiju usmerio je ka pisanju. Sve ostalo je legenda: za svoj literarni rad Džordž R. R. Martin dobio je sve važnije nagrade u žanru epske fantastike, nekoliko nagrada Nebula i Hugo. <br /> <br /> Godine 1986. seli se u Holivud, gde radi kao urednik serijala <em>Zona sumraka</em>, konsultant na scenariju za <em>Lepoticu i zver</em>, producent istog projekta, a na kraju i supervizor. <br /> <br /> Martin danas živi u Santa Feu u Novom Meksiku. Potpredsednik je Američkog udruženja SF pisaca.<br /> <br /> Foto:&nbsp;Copyright Fevre River Packet Company</p>

Slika Etgar Keret

Etgar Keret

<p style="text-align: justify">Etgar Keret (hebrejski: תרק רגתא , Ramat Gan, 1967) majstor je kratke forme i jedan od najpoznatijih savremenih izraelskih književnika. Njegove knjige su bestseleri u mnogim zemljama, a zanimljiv je i podatak da se u Izraelu najviše kradu po knjižarama i da su najčitanije u zatvorima. Po njegovim pričama je do sada snimljeno pedesetak filmova. Etgar Keret je jedini izraelski autor čije su knjige objavljene u Palestini. Poznat je i kao filmski i televizijski scenarista. Film <em>Meduze</em>, koji je režirao zajedno sa svojom suprugom Širom Gefen, osvojio je 2007. <em>Zlatnu kameru</em> na festivalu u Kanu. <br /> <br /> Knjige Etgara Kereta prevedene su sa hebrejskog ili engleskog na više od trideset jezika.<br /> <br /> Foto:&nbsp;Alessandro Moggi</p>

Slika Fredrik Bakman

Fredrik Bakman

<p>Fredrik Bakman (rođen 1981) započeo je karijeru kao jedan od najpoznatijih švedskih blogera i kolumnista. <br /> <br /> Debitovao je u književnosti 2012. godine, kada je objavio međunarodni fenomen <em>Čovek po imenu Uve</em>. <br /> <br /> Neobično smešni, dirljivi i mudri, Bakmanovi romani su odiseje običnih ljudi i zadivljujuće priče o svakodnevnoj hrabrosti. Fredrik Bakman je dosad napisao pet romana &ndash; svi su dobili pohvale kritike i postali međunarodni bestseleri &ndash; i jedno delo iz oblasti publicistike.&nbsp;Romani su mu prodati u dvanaest miliona primeraka širom sveta. <br /> <br /> <em>Čovek po imenu Uve</em> je preveden na četrdeset četiri jezika i nalazi se na petom mestu u Velikoj Britaniji po broju prodatih primeraka u 2016. godini, a 2017. ova priča o dopadljivom džangrizalu slavi godišnjicu kako se nalazi na listi bestselera Njujork tajmsa.&nbsp;&nbsp;<br /> <br /> Švedski film koji je snimljen po ovom romanu nominovan je za Oskara 2017. za najbolji strani film. <br><br>Foto: Henric Lindsten&nbsp;</p>

Slika Juval Noa Harari

Juval Noa Harari

<p style="text-align: justify">Juval Noa Harari rođen je u Haifi u Izraelu 1976. godine, a diplomirao je na Univerzitetu u Oksfordu 2002. godine. Profesor Harari je sručnjak za istoriju sveta, srednjovekovnu i vojnu istoriju. Trenutno je usmeren ka istraživanju sledećih makro-istorijskih pitanja: Koji je odnos između istorije i biologije? Kakva je suštinska razlika između Homo sapijensa i životinja? Postoji li pravda u istoriji? Ima li istorija svoj pravac? Da li ljudi postaju srećniji tokom istorije? Koje i kakve etičke dileme pred nas postavlja uspon tehnologije u 21. veku.<br /> <br /> Dobitnik je mnogih međunarodnih nagrada, a postao je poznat širom sveta nakon što je objavio knjigu <em>Sapijens: Kratka istorija čovečanstva</em>, koja je prevedena na više od 50 jezika. Dve godine kasnije, objavio je i knjigu <em>Homo deus: Kratka istorija sutrašnjice</em>, koja je prodata u više od 4.000.000 primeraka i takođe prevedena na više od 50 jezika. U knjizi <em>21 Lekcija za 21. vek</em> u kojoj se posle pogleda u prošlost u <em>Sapijensu </em>i zagledanosti u budućnost u <em>Homo deusu</em> zaustavlja u sadašnjem trenutku on daje odgovore na ključna pitanja: Šta nam se sad upravo događa? Koji su današnji najveći izazovi i izbori? Na šta bi trebalo da obratimo posebnu pažnju? 2024. Harari je objavio i knjigu <em>Neksus: Kratka istorija informacionih mreža</em>, <em>od kamenog doba do veštačke inteligencije</em> u kojoj je težište na izazovima koje će nove informacione mreže staviti pred nas.. <br /> <br /> Profesor Harari širom sveta drži predavanja na kojima predstavlja teme iz svojih knjiga i članaka, a redovno objavljuje u časopisima <em>Guardian, Financial Times, The Times, Nature magazine</em> i <em>Wall Street Journal</em>.<br /> <br /> Često volontira za mnoge humanitarne organizacije i obraća se publici na otvorenim predavanjima kojima svi mogu da prisustvuju.</p>

Slika Lusinda Rajli

Lusinda Rajli

<p style="text-align: justify">Lusinda Rajli je rođena 1965. godine u Irskoj i, nakon kratke glumačke karijere na filmu, televiziji i u pozorištu, napisala je svoj prvi roman u 24. godini. Njene knjige su prevedene na trideset sedam jezika i postigle su veliki uspeh širom sveta zbog snažnih emocija koje nadrastaju sudbine njenih junaka. Serijal &bdquo;Sedam sestara&ldquo; se posebno izdvojio i postao globalni fenomen stvorivši sopstveni žanr &ndash; a u toku su i planovi za adaptaciju romana u seriju od sedam sezona.<br /> <br /> Lusindine knjige su nominovane za brojne nagrade, uključujući <em>Balcerelu </em>u Italiji, <em>The Lovely Books award</em> u Nemačkoj i nagradu za romantični roman godine. Rajlijeva je 2020. godine dobila holandsku nagradu za platinasti roman jer je za godinu dana prodato preko 300 hiljada primeraka jednog romana &ndash; ovu nagradu je prethodno dobila Dž. K. Rouling za serijal o Hariju Poteru.<br /> <br /> U saradnji sa sinom Harijem Vitakerom razvila je i napisala serijal knjiga za decu pod nazivom &bdquo;The Guardian Angels&ldquo;.<br /> <br /> Iako je četvoro dece odgajala uglavnom u Norfolku u Engleskoj, Lusinda je 2015. godine ispunila svoj san i kupila izolovano imanje u Vest Korku u Irskoj, mestu za koje je oduvek verovala da je njen duhovni dom &ndash; upravo tamo je napisala svojih poslednjih pet romana.<br /> <br /> Lusindi je 2017. godine dijagnostifikovan rak i umrla je 11. juna 2021. godine okružena porodicom.<br /> <br /> Foto: © Boris Breuer</p>

Slika Mark Manson

Mark Manson

<p>Mark Manson je bestseler autor sa liste <em>Njujork Tajmsa</em> knjiga <em>E, zabole me: Suptilna umetnost življenja</em> i <em>Ma sve je sje*ano: Knjiga o nadi</em>. Mansonove knjige su prevedene na više od pedeset jezika i prodate u preko dvanaest miliona primeraka širom sveta. Manson upravlja jednim od najvećih svetskih sajtova za lični rast, <u><span class="ql-special-link" contenteditable="false" data-kind="Eksterni link" data-text="markmanson.net" data-value="https://markmanson.net/"><span class="ql-link-text">markmanson.net</span></span></u>, sa više od dva miliona čitalaca mesečno i pola miliona pretplatnika.<br /> <br /> Foto:&nbsp;©&nbsp;Maria Midões</p>

Slika Mirjana Bobić Mojsilović

Mirjana Bobić Mojsilović

<p style="text-align: justify">Mirjana Bobić Mojsilović je spisateljica i slikarka. Objavila je romane <em>Dnevnik srpske domaćice</em> (2000), <em>Happy End</em> (2002), <em>Majke mi, bajka</em> (2003), <em>Ono sve što znaš o meni</em> (2005), <em>Tvoj sam</em> (2006), <em>Srce moje</em> (2007), <em>Azbuka mog života</em> (2008), <em>Glad</em> (2009), <em>Gospodin pogrešni</em> (2010), <em>Traži me</em> (2012), <em>Tvoj anđeo čuvar</em> (2016), kratke priče <em>Baba, nemoj ništa da me pitaš</em> (1997) i zbirku poezije <em>Obećao si mi</em> (2016). Autorka je šest pozorišnih komada <em>Suze su O. K</em>., <em>Verica među šljivama</em>, <em>Pozovi M radi užitka</em>, <em>Poslednja šansa</em>, <em>Pogodi ko dolazi na večeru</em>, <em>Svlačenje</em>, koji su izvođeni u Narodnom pozorištu, Ateljeu 212, Kult Teatru, Zvezdara Teatru, Akademiji 28 i na sceni KC &bdquo;Palilula&ldquo;. Dvanaest njenih naslova objavljeno je u Francuskoj, Italiji, Češkoj, Hrvatskoj, Sloveniji i Makedoniji. Autorka je nekoliko samostalnih izložbi slika. Bila je jedan od prvih autora &ndash; samostalnih izdavača u Beogradu. Nekoliko puta je dobila nagradu &bdquo;Zlatni bestseler&ldquo; i dobitnica je &bdquo;Zlatne značke&ldquo; Kulturno-prosvetne zajednice Srbije. Mirjana Bobić Mojsilović je slobodna umetnica i živi u Beogradu.&nbsp;<br /> <br /> Foto:&nbsp;Vukica Mikača</p>

Slika Momo Kapor

Momo Kapor

<p style="text-align: justify">Momo Kapor rođen je 1937. godine u Sarajevu kao jedino dete Bojane Kapor (devojačko Velimirović) i Gojka Kapora. <br /> <br /> <em>Bilo je predviđeno da se rodim, kao i ostali slikari, u Firenci, ali roda koja me je nosila 8. aprila 1937. godine imala je prinudno sletanje u grad Sarajevo zbog guste magle koja tamo uvek vlada. Tako je ime tog lepog i nesrećnog grada zauvek upisano u sve moje dokumente. Ma kuda da krenem ne mogu pobeći od njega.</em><br /> <br /> Jedan tragičan događaj zauvek je obeležio rane godine, ali i čitav život Mome Kapora. Za veme nemačkog bombardovanja Sarajeva, 13. aprila 1941. godine, na kuću u koju su se skonili Momina majka, baka i još četrdesetak ljudi pala je bomba, a četvorogodišnji Momo je jedini preživeo zahvaljujući tome što ga je majka pokrila sopstvenim telom, ostavši na mestu mrtva.<br /> <br /> Tako je na samom početku života Momčilo ostao bez dvadesetosmogodišnje majke, ali i bez oca, koji je zarobljen na početku rata kao rezervni oficir kraljevske vojske i interniran u logor u Nirnbergu, odakle će izaći tek nakon kapitulacije Nemačke.<br /> <br /> Svoje najranije detinjstvo provodi u Sarajevu, kod bakine sestre Janje Baroš, a u Beograd prelazi godinu dana po završetku rata, sa svojim ocem.<br /> <br /> U septembru 1955. godine upisuje se na Akademiju likovnih umetnosti u Beogradu, gde diplomira 1961. godine, u klasi profesora Nedeljka Gvozdenovića.<br /> <br /> Momo Kapor, još kao gimnazijalac Treće beogradske gimnazije a zatim i kao student, počinje saradnju sa nekoliko časopisa u kojima objavljuje likovne kritike. Nešto kasnije počinje da piše putopise, feljtone i priče koje objavljuje u <em>Vidicima</em>, <em>Politici</em>, <em>Oslobođenju</em>, <em>Ninu</em>, <em>Mladosti</em> i <em>Književnim novinama</em>. Tada nastaju i njegove prve radio drame koje šalje na konkurse, često pod pseudonimom.<br /> <br /> U vreme završetka Akademije, 1961. godine upoznaje Anu Pjerotić, kćerku uglednog lekara Ante Pjerotića, sa kojom se venčava posle nekoliko godina, 1964. godine. U ovom braku rođene su kćerke Ana i Jelena.<br /> <br /> <em>Nakon venčanja živeli smo u iznajmljenoj sobi na Crvenom krstu, a zatim u iznajmljenom stanu u Siminoj ulici. Kiriju za taj stan smo platili godinu dana unapred od nagrade koju je dobio za jednu od svojih radio-drama, baš u trenutku kad se rodila naša kćerka Ana. Ubrzo se zapošljava u Jugoslavija publiku, a ja nastavljam studije na Filozofskom fakultetu, gde sam 1966. diplomirala na katedri za psihologiju. Naš prvi pravi dom nalazio se u ulici Kraljevića Marka, gde se rodila naša mlađa kćerka Jelena. Nekoliko godina kasnije zamenili smo ga za prostraniji stan u Kondinoj ulici, u kojem smo zajedno živeli do Momine pedesete godine. Tu su nastale </em>Beleške jedne Ane<em>, </em>Provincijalac<em>, </em>Foliranti<em>, </em>Zoe<em>...</em><br /> <br /> U ženskom časopisu <em>Bazar</em> počinju da izlaze tekstovi o tinejdžerki Ani, ilustrovani rukom autora. Oni vrlo brzo nalaze put do publike i 1972. godine postaju knjiga <em>Beleške jedne Ane</em>.<br /> <br /> <em>Tu sam iznosio mnogo opasnije stavove od onih koji su se mogli naći u disidentskoj literaturi. Tadašnji Politbiro bi ispao smešan da je napadao tinejdžerku sa kikicama (...) Tada sam sebe proglasio za lakog pisca čija su dela bila zgodna za čitanje pod haubama frizerskih salona, da bih se zaštitio od napada političkih oligarhija koje su se smenjivale na vlasti tokom mog života.</em><br /> <br /> U tom periodu počinje i saradnja Mome Kapora i izdavačke kuće <em>Znanje</em>, koja u okviru biblioteke HIT objavljuje prve Kaporove romane koji će mu doneti ogromnu popularnost. Njegove knjige su godinama bile na vrhu lista najčitanijih dela, a on je vrlo brzo postao miljenik publike. Zahvaljujući svojim autorskim emisijama na radiju i televiziji stekao je široku popularnost koja je u to vreme bila neuobičajena za književnike. <br /> <br /> 1988. godine razvodi se od prve supruge da bi ubrzo nakon toga ušao u novi brak. <br /> <br /> Momo Kapor je autor preko četrdeset knjiga. Osim romana i priča pisao je drame, putopise, esejističku prozu i bavio se ilustracijom. Njegove knjige su prevedene na mnoge strane jezike. <br /> <br /> Tokom života potvrdio je svoje pripadanje srpskom književnom korpusu i bio je dragocen hroničar zbivanja, često nesrećnih, koja su pratila njegov narod. <br /> <br /> Paralelno sa književnim radom bavio se i slikarstvom, a u isto vreme je i ilustrovao gotovo sve svoje knjige. Imao je samostalne izložbe u Srbiji, SAD, Italiji, Švajcarskoj, Venecueli, Nemačkoj i Velikoj Britaniji.<br /> <br /> Umro je 2010. godine u Beogradu.<br /> <br /> Uz podršku <em>Fonda Momo Kapor</em>, koji su osnovale kćerke Ana i Jelena, Učiteljski fakultet u Beogradu organizovao je prvi naučni skup o književnom stvaralaštvu Mome Kapora. Skup je održan u Beogradu i u Rimu, a rezultat je zbornik radova <em>Pripovedač urbane melanholije</em> koji je do danas najpotpunija analiza Kaporovog književnog opusa.</p>

Slika Peter Handke

Peter Handke

<p style="text-align: justify">Peter Handke (1942, Grifen, Austrija) jedan je od najznačajnijih pisaca nemačkog jezika i savremene svetske književnosti. Pisac stotinak knjiga, romana, pripovesti, drama, poezije, eseja i filmskih scenarija; autor više filmova, i koautor i saradnik u mnogim filmovima Vima Vendersa; likovni ilustrator svojih tekstova. Dobitnik niza nagrada: Bihnerove, Kafkine, Šilerove, Ibzenove, Nestrojeve, nagrade &bdquo;Tomas Man&ldquo;, nagrade &bdquo;Milovan Vidaković&ldquo; i drugih. Nobelova nagrada za književnost dodeljena mu je 2019. &bdquo;zbog uticajnog rada koji sa lingvističkom genijalnošću istražuje periferiju i posebnost ljudskog postojanja.&ldquo;<br /> <br /> Handkeov prvi roman <em>Stršljenovi</em> i prva drama <em>Psovanje publike</em> objavljeni su 1966. Iste godine se na sastanku Grupe 47 u Prinstonu u SAD distancirao od &bdquo;opisivačke&ldquo; književnosti novog realizma i utvrdio poziciju svoje književnosti kao usmerenost na jezik i na odnos jezika i sveta. Motiv ugroženog subjekta u problematičnoj komunikaciji sa spoljašnjim svetom karakterističan je za rana Handkeova ostvarenja, kao što su romani <em>Golmanov strah od penala</em> (1970), <em>Bezželjna nesreća</em> (1972), <em>Kratko pismo za dugo rastajanje</em> (1972) i <em>Levoruka žena</em> (1976), potom proslavljeni dramski komad <em>Kaspar</em> (1968) ili zbirka poezije <em>Unutrašnji svet spoljašnjeg sveta unutrašnjeg sveta</em> (1969). <br /> <br /> Knjiga <em>Spori povratak kući</em> (1979) predstavlja prekretnicu u Handkeovoj književnosti i okretanje prirodi i materijalnosti sveta, gde su film i slikarstvo izvori književne inspiracije. Istovremeno je u Handkeovim ostvarenjima prisutno neprekidno traganje za smislom postojanja. Otuda su lutanje i migracija primarni modus aktivnosti i aktivizma, a put je mesto za tzv. &bdquo;epski korak&ldquo;, koji nije posebno vezan za određeni žanr. Njegovom delu je otad svojstven snažan avanturistički duh, ali i nostalgija, koji su uočljivi u pripovestima kao što su <em>Pouka planine Saint Victoire</em> (1980), <em>Ponavljanje</em> (1986), <em>Još jedanput za Tukidida</em> (1990), <em>Zimsko putovanje do reka Dunava, Save, Drine i Morave ili Pravda za Srbiju</em> (1996), <em>Moravska noć</em> (2008) i <em>Veliki Pad</em> (2011) ili u dramama <em>Vožnja čunom ili komad za film o ratu</em> (1999) i <em>Lepi dani u Aranhuezu</em> (2012). <br /> <br /> Peter Handke je oduvek mnogo vremena provodio izvan Austrije i na putovanjima, a od 1990. pretežno živi i radi u Francuskoj.<br /> <br /> Foto:&nbsp;© Jerry Bauer / Suhrkamp Verlag<br /> <br /> &nbsp;</p><div data-type="youtube-block" url="https://www.youtube.com/watch?v=nT4Uhd4fF34"></div>

Slika Sofi Kinsela

Sofi Kinsela

<p style="text-align: justify">Medlin Vikam, koja se potpisuje pseudonimom Sofi Kinsela, rođena je 12. decembra 1969. Sofi je njeno srednje ime, a Kinsela majčino prezime. Prijatelji i porodica je zovu Medi.<br /> <br /> Ova autorka je, pre nego što će se posvetiti književnosti, radila kao novinar prateći sektor tržišta i finansija. Na prvi pogled, tu se nazire veza sa tematikom i, prevashodno, naslovima romana koji će joj doneti punu afirmaciju: <em>Tajni svet snova jedne kupoholičarke</em>, <em>Kupoholičarka u inostranstvu</em>, <em>Kupoholičarka staje na ludi kamen</em>, <em>Kupoholičarka i sestra</em>, <em>Kupoholičarka i beba</em>, <em>Mini kupoholičarka</em>, <em>Kupoholičarka u Holivodu</em>, <em>Kupoholičarka spasava stvar</em> i <em>Božić kod kupoholičarke</em>. Romani <em>Umeš li da čuvaš tajnu?</em>, <em>Bogomdana domaćica, Sećaš me se?</em>, <em>Devojka iz dvadesetih</em>, <em>Imam tvoj broj</em>, <em>Prva bračna noć</em>, <em>Iznenadi me! </em>i <em>Dugujem ti</em> predstavljaju tematski iskorak iz ljupkog Kinselinog kupoholičarskog ambijenta, iskorak koji nipošto neće razočarati one koji su njeno pisanje zavoleli čitajući pomenute knjige. <em>Potraga za Odri</em> je njen prvi roman za tinejdžere, a <em>Mama Vila i ja </em>serijal knjiga za decu. Prodato je više od 50 miliona primeraka njenih knjiga u svetu. <br /> <br /> Sofi Kinsela ima tri sina: Fredija, Huga i Oskara. Suprug joj je nastavnik i predaje latinski jezik u osnovnoj školi.<br /> <br /> Preminula je 10. decembra 2025. godine u 55. godini života.<br /> <br /> Za više informacija o autorki posetite njen veb-sajt: <span class="ql-special-link" contenteditable="false" data-kind="Eksterni link" data-text="www.sophiekinsella.co.uk." data-value="http://www.sophiekinsella.co.uk."><span class="ql-link-text">www.sophiekinsella.co.uk.</span></span></p>

Slika Teri Pračet

Teri Pračet

<p style="text-align: justify">Teri Pračet (1948&ndash;2015) počeo je da radi kao novinar jednog dana 1965. godine i svoj prvi leš ugledao već posle tri sata, što je u to vreme bilo iskustvo koje je zaista nešto <em>značilo</em>. Pošto se oprobao u gotovo svakom poslu koji postoji u provincijskom novinarstvu, osim, naravno, praćenja fudbalskih utakmica subotom, prešao je u <em>Central Electricity Generating Board</em> i postao predstavnik za javnost četiri nuklearne elektrane.<br /> <br /> Sve ovo se završilo 1987, kada je postalo očigledno da je pisanje romana o Disksvetu mnogo zabavnije od pravog posla. Od tada je broj napisanih knjiga postao dvocifren, a svaka naredna ima rezervisano mesto na top-listi bestselera. Pisao je knjige i za mlađe čitaoce. Povremeno su ga optuživali da se bavi književnošću.&nbsp;Govorio je da je pisanje najveća zabava koju čovek može sebi da priušti.<br /> <br /> Više informacija o autoru potražite na sajtu <u><span class="ql-special-link" contenteditable="false" data-kind="Eksterni link" data-text="terrypratchettbooks.com" data-value="https://www.terrypratchettbooks.com/"><span class="ql-link-text">terrypratchettbooks.com</span></span></u></p>

Slika Uroš Petrović

Uroš Petrović

<p style="text-align: justify">Uroš Petrović (1967) je književnik čija dela pomeraju granice u savremenoj literaturi za decu i mlade. Počev od zbirki priča-mozgalica i romana u zagonetkama do grafičkih romana, bajki i fantastičnih pripovesti, dela ovog autora jesu originalne pustolovine koje bogato nagrađuju čitaoce. Razmrdavanje vijuga, susret sa čudesnim, neobičnim ali i zastrašujućim, raskošna mašta i osobeni humor u njegovim knjigama, odavno su postali omiljenim štivom i za odrasle.<br /> <br /> Autor je trideset knjiga (prodatih u više od pola miliona primeraka) i dobitnik većeg broja najprestižnijih nagrada za književnost za decu i mlade. Knjige su mu do sada objavljene i u Italiji, Mađarskoj, Grčkoj, Rusiji, Sloveniji, Rumuniji, Severnoj Makedoniji i Češkoj, kao i na engleskom jeziku.<br /> <br /> Svako njegovo druženje sa čitaocima, kako sa domaćim tako i sa onima van zemlje, jeste svojevrsni spoj književnog susreta, kreativne radionice i pozorišne predstave, umetničko-intelektualni performans koji uvek protiče u živoj, interaktivnoj atmosferi i potom se dugo pamti i prepričava.<br /> <br /> Po njegovom nagrađenom romanu <em>Peti leptir</em> snimljen je prvi (i još uvek jedini) dugometražni 3D film u istoriji srpske kinematografije.<br /> <br /> Autor je i više originalnih stonih društvenih igara, za koje je više puta nagrađen priznanjem <em>Dobra igračka</em> Prijatelja dece Srbije, nagradom <em>Gran Pri</em> za <em>Igračke sa svrhom</em> i nagradom <em>Najbolja stona društvena igra za decu</em>.<br /> <br /> Podsticao je naciju na razmišljanje i unutar kultnog serijala <em>Fazoni i fore</em>, kao i u kvizovima <em>Potera</em> kao sastavljač pitanja i kvizu <em>Lavirint</em> kao <em>Tvorac lavirinta</em> i najteža prepreka za takmičare, oba na Javnom servisu Radio televizije Srbije.<br /> <br /> Dobitnik je i većeg broja nagrada za fotografiju (<em>National Geographic</em>, <em>Microsoft</em>, <em>Wikipedia</em>, <em>Canon </em>itd)), koje objavljuje širom planete.<br /> <br /> Autor je koncepta <em>Zagonetna pitanja</em>, kao i programa za usavršavanje<em> Kako razmišljanjem izvan ustaljenih okvira doći do novih ideja i rešenja?</em>, <em>Zagonetne iluzije mozga, Socijalni tango, Mozgaonica za bolji svet i Misli kreaKtivno</em>, i koautor <em>NTC sistema učenja.</em><br /> <br /> Gostuje kao predavač na fakultetima, u školama i drugim obrazovnim ustanovama u zemlji i inostranstvu, kao i u kompanijama, na poslovnim forumima i kongresima.<br /> <br /> Bio je predsednik Mense Srbije i jedan od najuspešnijih rešavača IQ X testa na svetu.<br /> &nbsp;</p>

Slika Vladimir Kecmanović

Vladimir Kecmanović

<p style="text-align: justify">Vladimir Kecmanović (Sarajevo, 1972) diplomirao je na Filološkom fakultetu u Beogradu, na Katedri za opštu književnost sa teorijom književnosti.<br /> <br /> Objavio je romane <em>Poslednja šansa</em> (1999), <em>Sadržaj šupljine</em> (2001), <em>Feliks</em> (2007), <em>Top je bio vreo</em> (2008), <em>Sibir </em>(2011), <em>Osama </em>(2015), <em>Kad đavoli polete</em> (2022) i zbirke pripovedaka <em>Zidovi koji se ruše</em> (2012), <em>Kao u sobi sa ogledalima</em> (2017). Sa Dejanom Stojiljkovićem objavio je roman <em>Kainov ožiljak</em> (2014) i trilogiju &bdquo;Nemanjići&ldquo;: <em>U ime oca</em> (2016), <em>Dva orla</em> (2016) i <em>U ime sina</em> (2017). Objavio je i esejističko-biografsku knjigu <em>Das ist Princip!</em> (2014), kao i istorijsko-esejističku hroniku <em>Dva krsta i jedna krv</em> (2017). Sa istoričarem Predragom Markovićem napisao je knjigu <em>Tito, pogovor</em> (2012).<br /> <br /> Dobitnik je stipendije Fondacije &bdquo;Borislav Pekić&ldquo; i nagrada &bdquo;Branko Ćopić&ldquo;, &bdquo;Meša Selimović&ldquo;, &bdquo;Hit libris&ldquo;, &bdquo;Vitez srpske književnosti&ldquo;, &bdquo;Pečat vremena&ldquo;, &bdquo;Pero despota Stefana&ldquo;, &bdquo;Teslina golubica&ldquo;, &bdquo;Krst vožda Đorđa Stratimirovića&ldquo;, &bdquo;Zlatni beočug&ldquo;, Velike nagrade &bdquo;Ivo Andrić&ldquo; Andrićevog instituta u Andrićgradu, kao i Andrićeve nagrade za priču &bdquo;Ratne igre&ldquo; iz zbirke <em>Kao u sobi sa ogledalima</em>. Roman <em>Kad đavoli polete</em> dobio je Vitalovu nagradu.<br /> <br /> Kecmanovićeva proza doživela je više filmskih, pozorišnih i dramskih adaptacija i prevedena je na engleski, francuski, nemački, ukrajinski, mađarski i rumunski jezik.<br /> <br /> Prevod romana <em>Top je bio vreo</em> (<em>The Canon Was Red Hot</em>) nominovan je za nagradu &bdquo;Dablin impac&ldquo;, koja se u Dablinu dodeljuje za najbolji roman na engleskom jeziku.<br /> <br /> Vladimir Kecmanović je stalni kolumnista lista <em>Politika</em>. Povremeno piše za više medija u zemlji i u okruženju. Vlasnik je i urednik izdavačke kuće VIA.<br /> <br /> Scenarista je serija <em>Senke nad Balkanom</em> i <em>Državni službenik</em>.<br /> <br /> Član je književne grupe P&ndash;70 (&bdquo;Proza na putu&ldquo;) i Srpskog književnog društva.<br /> <br /> Živi i radi u Beogradu.</p>

Slika Vuk Drašković

Vuk Drašković

<p style="text-align: justify">Vuk Drašković (1946, Međa kod Žitišta), pisac, političar, osnivač i predsednik Srpskog pokreta obnove. Po završenim studijama prava u Beogradu 1968, radio kao novinar u Tanjugu i dopisnik iz afričkih zemalja. Od 1980. posvetio se književnosti, a od kraja 80-ih godina do danas je i politički angažovan.<br /> <br /> Osnovao je stranku Srpski pokret obnove 1990. godine i bio najsnažniji i najuticajniji predstavnik opozicije i protivnik režima Slobodana Miloševića u poslednjoj deceniji XX veka, zbog čega je više puta, sa suprugom Danicom, zatvaran i izlagan policijskoj torturi, a nekoliko puta bio je i meta atentata kriminalizovanih struktura državne bezbednosti.<br /> <br /> Objavio je romane Sudija (1981), Nož (1982, ekranizovan 1999), Molitva (1985), Ruski konzul (1988), Noć đenerala (1994), Doktor Aron (2009), Via Romana (2012), Tamo daleko (2013), Isusovi memoari (2015, i iste godine u prevodu na engleski The Memoirs of Jesus), Ko je ubio Katarinu (2017), Aleksandar od Jugoslavije (2018), I grob i rob (2020), Monah Hokaj (2023); autobiografsku prozu Meta (2007); knjige eseja Ja, malograđanin (1981), Odgovori (1987), Koekude, Srbijo (1989), Podsećanja (2001), te knjige govora, intervjua i članaka Sve moje izdaje (1992), Isečci vremena (2016). Autobiografiju Ožiljci života objavio je 2022. godine.<br /> <br /> Njegove knjige prevođene su na bugarski, češki, engleski, francuski, grčki, italijanski, poljski, rumunski, ruski, španski, turski i ukrajinski jezik, a svi romani su mu bili bestseleri i u srpskim i u jugoslovenskim okvirima.<br /> <br /> Romani Nož, Aleksandar od Jugoslavije i Ruski konzul su ekranizovani.</p>

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Group-96634x
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x