Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

BUKMARKER-logo

Domaći i strani hitovi u Noći knjige

Noviteti domaće i svetske književnosti okosnica su i 22. Noći knjige, koja će ovoga puta trajati od 26. do 28. juna. Napravite na vreme svoj spisak, jer je ova manifestacija i više nego dobra prilika da kućnoj biblioteci dodate nove naslove.
Obožavaoce čuvenog serijala Lusinde Rajli „Sedam sestara“ obradovaće vest da je u prodaji novi, šesti nastavak „Sunčeva sestra“. U šestom delu ove porodične, istorijske drame u centru priče je Elektra d’Aplijez, žena koja ima sve. Budući da je svetski top-model, ona je lepa, bogata i poznata. Ipak, njeno nestabilno psihičko stanje sada je dodatno uzdrmano smrću Tate Solta, neobičnog milijardera koji je usvojio šest kćeri iz šest različitih krajeva sveta.
Delimično autobiografski, roman Petera Handkea „Nesreća bez želja“ posvećen je životu njegove majke. Nekoliko nedelja po njenoj smrti, Peter Handke počinje da beleži ono što zna, ili misli da zna, o svojoj majci, da ispisuje stranice o njenom životu i smrti pre nego što ga prevladaju „krajnja potreba za saopštavanjem i krajnja onemelost“. Pa ipak, iskustvo neizrecivog, koje označava tugu i ljubav, leži u srcu ove kratke i duboko potresne knjige, možda najboljeg dostignuća velikog savremenog pisca.
U središtu radnje jednog od najboljih savremenih romana po izboru kritike, „Čarobnjaka“ Džona Faulsa, jeste mladi Englez Nikolas Urfe, koji prihvata mesto nastavnika na jednom grčkom ostrvu. Ubrzo po dolasku upoznaje Markusa Končisa, vlasnika najlepšeg ostrvskog imanja. Prijateljstvo sa ovim neobičnim čovekom, gospodarom zaboravljenih moći i zabranjenih želja, polako se pretvara u noćnu moru.
Moja priča“ je autobiografija nekadašnje prve dame Amerike Mišel Obame, koja veoma promišljenim i opčinjavajućim pripovedanjem uvodi čitaoce u svoj svet dok opisuje iskustva koja su je oblikovala – od detinjstva na Južnoj strani u Čikagu preko karijere izvršne direktorke koja žonglira između majčinstva i posla do života na najpoznatijoj adresi na svetu. Neumoljivo iskreno, živo i duhovito, ona govori o svojim pobedama i razočaranjima, kako javnim tako i ličnim, dok prepričava svoju priču onako kako ju je živela – svojim rečima i pod svojim uslovima.
Roman „Momci iz Nikla“ dobitnika ovogodišnje Pulicerove nagrade Kolsona Vajtheda odlično odslikava povode za trenutna događanja u Americi. Smešten u šezdesete godine prošlog veka, u vreme rasne segregacije na američkom Jugu, roman „Momci iz Nikla“ je uzbudljiv, provokativan i snažan prikaz rasizma i neravnopravnosti, koji su i danas prisutni u Americi, a čije se postojanje ignoriše. Zasnovan na stvarnim događajima iz muške škole koja je na Floridi postojala više od stotinu godina i zatvorena je tek 2011. godine, ovo je priča o instituciji koja navodno prevaspitava loše momke u fine mladiće.
U knjizi „Odabrana dela“ čitalac će na jednom mestu naći četiri glavna speva pesnika, vladike i vladara Crne Gore Petra II Petrovića Njegoša, njegov opus magnum: „Gorski vijenac“, „Luča mikrokozma“, „Lažni car Šćepan Mali“ i „Svobodijada“, kao i dva manja, „Kula Đurišića“ i „Čardak Aleksića“, koji kao kakvi antipodi ilustruju Njegoševe romantičarske tematske preokupacije. Ovom Njegoševom glavnom opusu prethodi ogled Ive Andrića „Njegoš kao tragični junak kosovske misli“.
Jedini svedok“ je deveti roman iz serijala o medicinskoj istražiteljki Mori Ajls i detektivki Džejn Ricoli. Prgava i odlučna detektivka Ricoli i usamljena i naizgled hladna doktorka Ajls heroine su američke autorke Tes Geritsen. Čitaoce su osvojile ne samo jezivim slučajevima u koje se upliću, već i paralelnim pričama o svojim privatnim životima, o ljubavi, majčinstvu, porodičnim vezama.
Nevesta plantažera čaja“ Dženet Maklaud Troter je saga o ljubavi mlade žene u Indiji dvadesetih godina prošlog veka. Sofi je sa šest godina ostala siroče i sa plantaže čaja njenih roditelja u Indiji odveli su je kod tetke u Škotsku gde je odrastala. Zahvaljujući rođaci Tili i simpatičnim momcima Tamu i Rafiju, Sofi će se vratiti u Indiju, u svet svog detinjstva.
Klub radosti i sreće“ Ejmi Tan je priča posvećena majkama, ćerkama i svima koji ih vole. Ejmi Tan vrlo pronicljivo istražuje veze između majki i ćerki, katkad bolne, katkad nežne, no uvek duboke. Kako koja žena otkriva svoje tajne pokušavajući da pronikne u istinu o svom životu, te se veze sve više prepliću.
Iz domena popularne psihologije izdvajamo knjigu „Šta nam svako telo govori“. Džo Navaro, bivši agent FBI-ja i kontraobaveštajne službe i priznati stručnjak za neverbalnu komunikaciju, u ovom fascinantnom pogledu na jezik tela pokazaće vam kako da „pročitate“ ljude, dekodirate osećanja i ponašanja, izbegnete zamke gestikulacije i prozrete eventualne obmane.
Eseji o filozofiji, teologiji i umetnosti vladike Maksima objedinjeni su u knjizi „Viđenje nevidljivog: suočavanje sa stvarnošću“. Da li čovečanstvo danas, uprkos svim nedaćama i iskušenjima, ima snage da u sebi pronađe iskru istinske samilosti, čovekoljublja, duboke empatije i hrišćanskih vrednosti? Autor promišljeno, jasno i nadahnuto povezuje hrišćansku mudrost sa današnjim vremenom, ponašanjem, kulturom i umetnošću.
Srpsko pravoslavlje“ Momčila Petrovića i Slobodana Reljića je pouzdani vodič kroz pravoslavni hram, istoriju srpske crkve i osobenosti pravoslavne vere. To je pregledna, sistematična i bogato ilustrovana monografija o pravoslavnoj veri kod Srba, koja će približiti i vernicima i laicima, i posvećenima i inovercima, sve posebnosti, običaje i dogme pravoslavne vere u istorijskoj perspektivi, kao i složenu strukturu i simboliku srpske crkve.
Od pisca Stivena Eriksona stiže naučnofantastični roman „Cena radosti“. U Sunčev sistem je, kao predstavnik tri napredne vrste, odaslana tuđinska veštačka inteligencija. Njen zadatak je da spase Zemljin ekosistem kojem najveću pretnju predstavlja čovečanstvo. Ali istovremeno su i ljudi deo sistema, tako da veštačka inteligencija mora da bira: treba li da spase čovečanstvo ili da ga zbriše?
Broj 10“ je novi roman autorke omiljenog tinejdž serijala „Noćna škola“ K. Dž. Doerti i donosi još uzbudljiviju i napetiju priču. U središtu radnje je buntovna tinejdžerka Grej, čiji se život promenio onog dana kad je njena majka postala premijerka Velike Britanije.
Nova knjiga pesama za decu poznatog glumca Andrije Miloševića „Medved Rajko i pčela Darko“ naučiće najmlađe čitaoce da kroz smeh shvate svu vrednost i lepotu dečje mašte. Da li ste čuli za medveda koji je hteo da poleti? Ili kreatora svetskog glasa pčelu Darka? A možda vas zanima da vidite hobotnicu karatistu na delu? Deca će uživati u zabavnim pesmicama i u divnim ilustracijama.
Novi roman dobitnika Ninove nagrade Vladana Matijevića „Sloboda govora“ od samog početka uvlači čitaoca u atmosferu novinarskog posla i njegovog preplitanja sa političkim interesima do najviših struktura vlasti. Priča o misterioznom nestanku novinara Čomskog i njegovom prijateljstvu od studentskih dana sa kolegom Vladimirom F. čita se kao najuzbudljiviji triler.

Podelite na društvenim mrežama:

Povezane knjige

Slika Andrija Milošević

Andrija Milošević

<p style="text-align: justify">Andrija Milošević je veoma popularan srpski i crnogorski pozorišni, televizijski i filmski glumac. Rođen je u Podgorici, ali slučajno, jer su mu roditelji bili u prolazu. Odmah po rođenju nastavili su ka Nikšiću, gradu u kojem je dočekao pubertet. Glumu je upisao odjednom, iznebuha, iznenadivši i sebe i druge, jer nikada pre toga nije video izvođenje neke pozorišne predstave. I pored televizijske slave, tvrdi: &bdquo;Beskrajna je moja igra, nema kraja mom uživanju, mojoj zabavi, smehu, nervozi, a sve to mi daje gluma.&ldquo;&nbsp;</p>

Slika Dženet Maklaud Troter

Dženet Maklaud Troter

<p style="text-align: justify">Dženet Maklaud Troter je bestseler autorka 21 naslova, među kojima su najpopularniji serijal <em>Indijski čaj</em>, <em>Devojka iz Džeroua</em> i njena autobiografija &bdquo;Bitlsi i šefovi&ldquo;, koja je bila emitovana na Bi-Bi-Sijevom Radiju 4.<br /> <br /> Sa 18 godina se ukrcala na autobus koji je išao za Katmandu, i kao rezultat tog putovanja nastao je serijal njenih kriminalističkih romana. Po povratku iz Indije, studirala je antropologiju i škotsku istoriju na Edinburškom univerzitetu. Gaji veliko interesovanje za istoriju i druge kulture.<br /> <br /> Počinje da piše i objavljuje već os sredine osamdesetih godina: istorijske romane, ali i kratke priče za decu. Radila je kao urednik i kolumnista britanskih magazina i objavljivala je mnoge priče po ženskim časopisima.<br /> <br /> Otvorena za nove kontakte i utiske čitalaca, Dženet Maklaud Troter poziva zainteresovane da joj pišu preko <u><span class="ql-special-link" contenteditable="false" data-kind="Eksterni link" data-text="njenog veb sajta" data-value="https://janetmacleodtrotter.wordpress.com/"><span class="ql-link-text">njenog veb sajta</span></span></u>.</p>

Džo Navaro

<p style="text-align: justify">Džo Navaro je dvadeset pet godina radio za FBI kao specijalni agent za procenu ponašanja i kontrašpijunažu. Danas je jedan od vodećih svetskih eksperata za neverbalnu komunikaciju i savetnik najvećih multinacionalnih kompanija. Vanredni je profesor na Univerzitetu Sejnt Leo a često drži predavanja i na Harvardskoj poslovnoj školi. Napisao je trinaest knjiga. <em>Šta nam svako telo govori</em> njegovo je najpoznatije delo, prevedeno na dvadeset devet jezika.&nbsp;</p>

Slika Džon Fauls

Džon Fauls

<p style="text-align: justify">Džon Fauls (1926&ndash;2005) stupio je među svetski priznate pisce već sa svojim prvim objavljenim romanom <em>Sakupljač</em> (1963). Odmah je proglašen za izuzetnog, inovativnog stvaraoca nesvakidašnje imaginacije, a tu reputaciju potvrdila su i njegova naredna dela, među kojima se posebno ističu <em>Čarobnjak</em>, <em>Ženska francuskog poručnika</em>, <em>Kula od abonosa</em>, <em>Danijel Martin</em>, <em>Mantisa</em> i kod nas neprevedeni roman <em>A Maggot</em>. Fauls je jednim delom života predavao na univerzitetima Grčke i Engleske, da bi se potom u potpunosti posvetio pisanju. Uvršćen je među pedeset najznačajnijih britanskih pisaca druge polovine XX veka, a njegovi romani i dan-danas su bestseleri.<br /> <br /> Foto:&nbsp;© Carolyn Djanodly</p>

Slika Ejmi Tan

Ejmi Tan

<p style="text-align: justify">Rođena 1952. godine u Ouklandu u Kaliforniji kao dete kineskih imigranata, Ejmi Tan je sama sebi birala životni put. Diplomirala je engleski jezik i lingvistiku protivno željama svoje majke. S majkom je imala vrlo težak odnos sve dok jednom nije otputovala sa njom u Kinu i sagledala je u sasvim drugačijem svetlu. <br /> <br /> Ejmi Tan je u svet književnosti ušla pišući pripovetke. Njen književni prvenac, roman <em>Klub radosti i sreće</em> objavljen 1989. godine, postigao je ogroman uspeh &ndash; osvojio je brojne nagrade i četrdeset nedelja bio na listi bestselera <em>Njujork tajmsa</em>. Po njemu je kasnije snimljen i istoimeni film.<br /> <br /> Foto:&nbsp;© David Sifry / CC BY 2.0 / Wikimedia Commons</p>

Slika K. Dž. Doerti

K. Dž. Doerti

<p style="text-align: justify">Bivša reporterka o zločinima i istraživačka novinarka K. Dž. Doerti autorka je međunarodnog bestseler serijala <em>Noćna škola</em>. Videla je prvu žrtvu zločina kad je imala samo dvadeset dve godine i otada je opsednuta mračnijom stranom ljudske prirode. Knjige iz serijala <em>Noćna škola</em>, čija se radnja odvija u internatu za englesku elitu, prodale su se u ogromnom tiražu i osvojile srca širom sveta. Njene knjige su prevedene na dvadeset dva jezika. Rođena je u Teksasu, a već godinama živi u Engleskoj, gde trenutno piše novi roman. Saznajte više na <span class="ql-special-link" contenteditable="false" data-kind="Eksterni link" data-text="CJDaugherty.com" data-value="http://www.CJDaugherty.com"><span class="ql-link-text">CJDaugherty.com</span></span>.<br /> <br /> &nbsp;</p>

Slika Kolson Vajthed

Kolson Vajthed

<p style="text-align: justify">Kolson Vajthed rođen je 1969. Odrastao je na Menhetnu. Po završetku studija na Harvardu počinje da radi u magazinu <em>Village Voice</em>, gde piše kritike o televizijskom programu, knjigama i muzici. Njegov prvi roman, <em>The Intuitionist</em> , odbilo je dvadeset pet izdavača pre nego što je objavljen. Bio je u najužem izboru za prestižnu PEN/Hemingvej nagradu. Usledili su romani <em>John Henry Days</em> (2001), <em>Apex Hides the Hurt</em> (2006), <em>Sag Harbor</em> (2009), <em>Zone One</em> (2011), kao i dva dela iz oblasti publicistike <em>The Colossus of New York</em> (2003) i <em>The Noble Hustle: Poker, Beef Jerky & Death</em> (2014). Roman <em>Podzemna železnica</em> objavljen je u leto 2016. Dobitnik je Pulicerove nagrade, <em>National Book Award</em> i Karnegijeve medalje za fikciju. Njegov poslednji roman <em>Momci iz Nikla</em> objavljen je 2019. Dobitnik je Kirkusove nagrade. Za ovaj roman mu je u maju 2020. godine dodeljena Pulicerova nagrada po drugi put, što ga čini tek četvrtim autorom u istoriji ove nagrade koji je dva puta trijumfovao u kategoriji fikcije. Vajthedove recenzije i eseji pojavljuju se u velikom broju publikacija. Dobitnik je Makarturove i Gugenhajmove stipendije, stipendije Kalmanovog centra, Dos Pasosove i Vajtingove nagrade. Predavao je na Prinstonu, Bruklinskom i Hanter koledžu, univerzitetima u Hjustonu i Njujorku, Kolumbiji, Veslijanu. Živi i stvara u Njujorku.<br /> <br /> Sajt: <span class="ql-special-link" contenteditable="false" data-kind="Eksterni link" data-text="https://www.colsonwhitehead.com/" data-value="https://www.colsonwhitehead.com/"><span class="ql-link-text">https://www.colsonwhitehead.com/</span></span><br /> Twitter : <span class="ql-special-link" contenteditable="false" data-kind="Eksterni link" data-text="https://twitter.com/colsonwhitehead" data-value="https://twitter.com/colsonwhitehead"><span class="ql-link-text">https://twitter.com/colsonwhitehead</span></span><br /> <br /> Foto:&nbsp;Michael Lionstar</p>

Slika Lusinda Rajli

Lusinda Rajli

<p style="text-align: justify">Lusinda Rajli je rođena 1965. godine u Irskoj i, nakon kratke glumačke karijere na filmu, televiziji i u pozorištu, napisala je svoj prvi roman u 24. godini. Njene knjige su prevedene na trideset sedam jezika i postigle su veliki uspeh širom sveta zbog snažnih emocija koje nadrastaju sudbine njenih junaka. Serijal &bdquo;Sedam sestara&ldquo; se posebno izdvojio i postao globalni fenomen stvorivši sopstveni žanr &ndash; a u toku su i planovi za adaptaciju romana u seriju od sedam sezona.<br /> <br /> Lusindine knjige su nominovane za brojne nagrade, uključujući <em>Balcerelu </em>u Italiji, <em>The Lovely Books award</em> u Nemačkoj i nagradu za romantični roman godine. Rajlijeva je 2020. godine dobila holandsku nagradu za platinasti roman jer je za godinu dana prodato preko 300 hiljada primeraka jednog romana &ndash; ovu nagradu je prethodno dobila Dž. K. Rouling za serijal o Hariju Poteru.<br /> <br /> U saradnji sa sinom Harijem Vitakerom razvila je i napisala serijal knjiga za decu pod nazivom &bdquo;The Guardian Angels&ldquo;.<br /> <br /> Iako je četvoro dece odgajala uglavnom u Norfolku u Engleskoj, Lusinda je 2015. godine ispunila svoj san i kupila izolovano imanje u Vest Korku u Irskoj, mestu za koje je oduvek verovala da je njen duhovni dom &ndash; upravo tamo je napisala svojih poslednjih pet romana.<br /> <br /> Lusindi je 2017. godine dijagnostifikovan rak i umrla je 11. juna 2021. godine okružena porodicom.<br /> <br /> Foto: © Boris Breuer</p>

Slika Mišel Obama

Mišel Obama

<p style="text-align: justify">Mišel Obama je američka pravnica i autorka koja je bila prva dama Sjedinjenih Država od 2009. do 2017. U braku je sa 44. predsednikom Sjedinjenih Država Barakom Obamom. Ona je prva Afroamerikanka koja je bila u Beloj kući kao supruga predsednika Sjedinjenih Država i prva dama.<br /> <br /> Odrasla je u Južnoj strani u Čikagu u državi Ilinois, studirala je na Prinstonu i Harvardu. U početku karijere radila je u privatnoj advokatskoj firmi gde je upoznala Baraka Obamu. Potom je radila u neprofitnim organizacijama i bila saradnica dekana studentske službe na Univerzitetu u Čikagu. Mišel se udala za Baraka 1992. i imaju dve ćerke. Tokom predsedničke kampanje svog supruga 2007. i 2008. godine imala je značajnu ulogu, a u ulozi prve dame istakla se aktivnim radom u korist šire društvene zajednice.<br /> <br /> Foto:&nbsp;© Chuck Kennedy / Wikimedia Commons</p>

Slika Momčilo Petrović

Momčilo Petrović

<p style="text-align: justify"><p class="MsoNormal">Momčilo Petrović (1959) novinar, dobitnik brojnih priznanja za reportaže objavljivane u dnevnim i nedeljnim listovima. Autor knjige intervjua&nbsp;<em>Pitao sam Albance šta žele&hellip; a oni su rekli: republiku, ako može</em>&nbsp;(1996), zbirke priča&nbsp;<em>Bensedinska godina</em>&nbsp;(2003), romansirane biografije&nbsp;<em>Gavrilo Princip, jedna besmrtna mladost</em>&nbsp;(2014). Objavio je i knjigu o slavskim običajima i svecima poštovanim u Srbiji&nbsp;<em>Koju slavu slaviš</em>&nbsp;(2020), kao i knjige priča <em>Zanimljiva istorija Srba u 147 priča</em> (2021), <em>Novih 147 priča iz zanimljive istorije Srba </em>(2022), <em>Srce crnog goluba</em> (2023).&nbsp;</p> Foto: Dado Đilas</p>

Slika Petar II Petrović Njegoš

Petar II Petrović Njegoš

<p style="text-align: justify">Njegoš je rođen u selu Njegušima pod Lovćenom 13. novembra 1813. kao drugi sin Tome Markova Petrovića, najmlađeg brata vladike Petra I Petrovića Njegoša, i Ivane Proroković. U narodu je ostalo predanje da su ga zvali Rade i Radivoj. <br /> <br /> Njegov stric Vladika Petar I dovodi ga početkom 1825. godine u Cetinjski manastir da ga vaspita i pripremi za svog naslednika; tu je naučio da čita i piše, a i da sastavlja svoje prve pesme da zabavi lokalne glavešine i sveštenike. Sredinom godine stric ga šalje u Toplu kod Herceg Hovog, gde uči italijanski i bogosloviju. Početkom 1827. godine vraća se na Cetinje, gde mu je za vaspitača određen vladikin sekretar, pesnik Simo Milutinović Sarajlija, koji mu do 1830. prenosi znanja iz klasične filozofije i književnosti, mitologije i pesničke umetnosti. Po ugledu na narodne pevače piše svoje prve epske pesme. <br /> <br /> Po smrti vladike Petra I 1830. godine Njegoša proglašavaju za &bdquo;upravitelja&ldquo; Crne Gore pod imenom Petar II. Ubrzo se zamonašio i zatim postao arhimandrit pravoslavne crkve u Crnoj Gori. Kao državnik, u prvim godinama vladavine ukinuo je guvernadursko uređenje kao mletačku svetovnu ustanovu, počeo da razgrađuje tradicionalno plemensko ustrojstvo i uspostavlja temelje moderne crnogorske države, obrazuje stalnu oružanu stražu (perjanike), uvodi plaćanje poreza, zbog čega izazva jak otpor plemenskih glavara, osniva senat kao vrhovno savetodavno telo, i istovremeno pokušava, bez uspeha, da oslobodi neke crnogorske oblasti pod Turskom oko Podgorice. <br /> <br /> Preko Trsta i Beča putuje 1833. u Rusiju, u Beču se upoznaje sa mitropolitom Stevanom Stratimirovićem i sa Vukom Karadžićem, a u Petrogradu, u prisustvu ruskog cara Nikolaja I, biva ustoličen za vladiku. Iz Rusije u Crnu Goru donosi prvu štampariju i knjige klasičnih pisaca na ruskom jeziku. Iste godine piše prvi veći spev <em>Glas kamenštaka</em>, koji će preraditi 1835. u spev <em>Svobodijada </em>(objavljen posthumno 1851). Narednih godina u almanasima objavljuje pesme i pripovetke.<br /> <br /> Pošto Rusija finansira Crnu Goru redovnom godišnjom pomoći, Njegoševi neprijatelji tuže ga ruskom dvoru kako samo piše pesme, ide u lov i igra karte, zapostavljajući dobrobit naroda. Da bi se opravdao, ponovo putuje u Rusiju 1836, preko Beča, gde se duže zadržava i često sastaje sa Vukom Karadžićem. Dok se u Crnoj Gori sprovodi istraga, Njegoša ne puštaju u Petrograd, nego tri meseca drže u zatočeništvu u Pskovu. Posle povoljnih izveštaja istrage, primljen je u ruskom dvoru i vraća se u Crnu Goru sa znatno povećanom ruskom pomoći u novcu. <br /> <br /> Odan ideji oslobođenja Crne Gore, na Meternihov poziv da poseti u Beču turskog poslanika 1837. odgovorio je da može doći samo sa puškom u ruci. Po dolasku u Beč, o njemu doušnici izveštavaju da je u pitanju čovek &bdquo;nedovoljno čvrst u religioznim i monarhičnim načelima&ldquo; i da ispoveda &bdquo;slobodoumne, tj. revolucionarne ideje&ldquo;. Savremenici potvrđuju kako je neprekidno sanjao o bitkama protiv Turaka, ispoljavao veliko junaštvo kao ratnik, a prema Turcima zarobljenim u bojevima primenjivao surove mere i njihove odsečene glave isticao na kuli Tablja kraj cetinjskog manastira. <br /> <br /> Jednovremeno sa državničkim nastojanjima, njegova želja za znanjem ne jenjava, upoznaje, osim klasičnih, i velike evropske pisce, Dantea, Miltona, Bajrona, Voltera, Lamartina, Šilera, Puškina... <br /> <br /> Objavljuje 1847. u Beču svoj najčuveniji spev, <em>Gorski vijenac</em>, na srpskom narodnom jeziku iako starim pravopisom, što se smatra jednim od četiri dela koja su doprinela pobedi Vukovog novog književnog jezika: iste godine objavili su novim pravopisom i Branko Radičević <em>Pesme</em>, Đura Daničić <em>Rat za srpski jezik i pravopis</em> i Vuk Karadžić prevod <em>Novoga zavjeta</em>. Kreće se u krugu jugoslovenskih rodoljuba, Srba i Hrvata, okupljenih oko Vuka Karadžića. U Mlecima se upoznaje sa arhivskom građom o prosvećenom apsolutisti Šćepanu Malom i iste godine završava i svoj dramski spev <em>Lažni car Šćepan Mali</em>, u kojem je ova istorijska ličnost (vladao Crnom Gorom od 1767. do 1773) prikazana kao varalica i strašljivac. Štampan je u Zagrebu 1851. sa potpisom na unutrašnjoj strani korica: &bdquo;U Jugoslaviji&ldquo;. Iste godine u Beogradu se štampa i <em>Ogledalo srpsko</em>, Njegoševa antologija epskih narodnih pesama o borbi za slobodu, namenjena buđenju revolucionarnog duha i posvećena Puškinu, u kojoj je objavio i nekoliko svojih pesama.<br /> <br /> Piše i dva kraća deseteračka speva, <em>Kula Đurišića</em>, gdej osuđuje izdajnike, i <em>Čardak Aleksića</em>, gde veliča junake svog naroda. <br /> <br /> Oboleva od tuberkuloze 1849, istovremeno dok priprema ustanak u Bosni i Hercegovini, a 1850. putuje u Italiju radi lečenja. <br /> <br /> Po drugi put odlazi u Italiju na lečenje 1851, u Napulju se sreće sa Ljubomirom Nenadovićem i s njim obilazi Pompeje, Rim, Firencu, Veneciju, Padovu, Đenovu, Livorno i Torino, penje se na Vezuv, divi se italijanskom renesansnim slikarima. U Firenci mu baron Cigele savetuje da poseti austrijskog hercoga, komandanta austrijskih trupa, na šta mu vladika odgovara: &bdquo;Ja putujem po Italiji samo zbog mrtvih.&ldquo; Po svedočenju Ljubomira Nenadovića odbio je da u Crkvi Svetog Petra poljubi &bdquo;časne verige&ldquo;, lance kojima je Sveti Petar prema predanju bio okovan, rekavši: &bdquo;Crnogorci ne ljube lance.&ldquo;<br /> <br /> U leto odlazi na lečenje u Beč i Hicing. Tečno je govorio ruski, nemački, francuski i italijanski jezik. Osećajući da mu dolazi kraj a da Crnu Goru nije oslobodio, govori Matiji Banu: &bdquo;Ne žalim što ću umreti, ali žalim što u mome životu nisam ništa znamenito učinio.&ldquo; <br /> <br /> Umire na Cetinju 31. oktobra u 38. godini života.</p>

Slika Peter Handke

Peter Handke

<p style="text-align: justify">Peter Handke (1942, Grifen, Austrija) jedan je od najznačajnijih pisaca nemačkog jezika i savremene svetske književnosti. Pisac stotinak knjiga, romana, pripovesti, drama, poezije, eseja i filmskih scenarija; autor više filmova, i koautor i saradnik u mnogim filmovima Vima Vendersa; likovni ilustrator svojih tekstova. Dobitnik niza nagrada: Bihnerove, Kafkine, Šilerove, Ibzenove, Nestrojeve, nagrade &bdquo;Tomas Man&ldquo;, nagrade &bdquo;Milovan Vidaković&ldquo; i drugih. Nobelova nagrada za književnost dodeljena mu je 2019. &bdquo;zbog uticajnog rada koji sa lingvističkom genijalnošću istražuje periferiju i posebnost ljudskog postojanja.&ldquo;<br /> <br /> Handkeov prvi roman <em>Stršljenovi</em> i prva drama <em>Psovanje publike</em> objavljeni su 1966. Iste godine se na sastanku Grupe 47 u Prinstonu u SAD distancirao od &bdquo;opisivačke&ldquo; književnosti novog realizma i utvrdio poziciju svoje književnosti kao usmerenost na jezik i na odnos jezika i sveta. Motiv ugroženog subjekta u problematičnoj komunikaciji sa spoljašnjim svetom karakterističan je za rana Handkeova ostvarenja, kao što su romani <em>Golmanov strah od penala</em> (1970), <em>Bezželjna nesreća</em> (1972), <em>Kratko pismo za dugo rastajanje</em> (1972) i <em>Levoruka žena</em> (1976), potom proslavljeni dramski komad <em>Kaspar</em> (1968) ili zbirka poezije <em>Unutrašnji svet spoljašnjeg sveta unutrašnjeg sveta</em> (1969). <br /> <br /> Knjiga <em>Spori povratak kući</em> (1979) predstavlja prekretnicu u Handkeovoj književnosti i okretanje prirodi i materijalnosti sveta, gde su film i slikarstvo izvori književne inspiracije. Istovremeno je u Handkeovim ostvarenjima prisutno neprekidno traganje za smislom postojanja. Otuda su lutanje i migracija primarni modus aktivnosti i aktivizma, a put je mesto za tzv. &bdquo;epski korak&ldquo;, koji nije posebno vezan za određeni žanr. Njegovom delu je otad svojstven snažan avanturistički duh, ali i nostalgija, koji su uočljivi u pripovestima kao što su <em>Pouka planine Saint Victoire</em> (1980), <em>Ponavljanje</em> (1986), <em>Još jedanput za Tukidida</em> (1990), <em>Zimsko putovanje do reka Dunava, Save, Drine i Morave ili Pravda za Srbiju</em> (1996), <em>Moravska noć</em> (2008) i <em>Veliki Pad</em> (2011) ili u dramama <em>Vožnja čunom ili komad za film o ratu</em> (1999) i <em>Lepi dani u Aranhuezu</em> (2012). <br /> <br /> Peter Handke je oduvek mnogo vremena provodio izvan Austrije i na putovanjima, a od 1990. pretežno živi i radi u Francuskoj.<br /> <br /> Foto:&nbsp;© Jerry Bauer / Suhrkamp Verlag<br /> <br /> &nbsp;</p><div data-type="youtube-block" url="https://www.youtube.com/watch?v=nT4Uhd4fF34"></div>

Slika Slobodan Reljić

Slobodan Reljić

<p style="text-align: justify">Slobodan Reljić (1954) univerzitetski profesor sociologije i dugogodišnji novinar, glavni urednik Nina 2002&ndash;2009. Autor više knjiga i studija iz oblasti krize savremenih demokratskih procesa, ulozi medija i problemima civilnog društva, od kojih su najznačajnije <em>Odumiranje slobodnih medija</em> (2011), <em>Kriza medija i mediji krize</em> (2014), <em>Mediji i Treći svetski rat </em>(2016) i <em>Bukvar medijske pismenosti</em> (2018).&nbsp;</p>

    Slika Tes Geritsen

    Tes Geritsen

    <p style="text-align: justify">Tes Geritsen je Amerikanka kineskog porekla rođena 1953. godine. Iako je odmalena pisala, na nagovor roditelja završila je studije antropologije na Univerzitetu Stanford, a zatim i medicinu na Univerzitetu Kalifornija u San Francisku. Kao lekar radila je u Honoluluu.<br /> <br /> U vreme porodiljskog odsustva ponovo se vratila pisanju i odlučila da jednu od svojih priča pošalje na lokalni književni konkurs. Osvojila je prvu nagradu i stekla neophodno samopouzdanje da nastavi sa pisanjem. Godine 1996. posvetila se žanru forenzičkih i medicinskih kriminalističkih romana.<br /> <br /> Dobitnica je nagrade <em>Nero Wolfe</em> za roman <em>Nestala </em>i nagrade <em>Rita </em>za roman <em>Hirurg</em>. Kritičari širom sveta hvale njene romane, a <em>Pablišers vikli</em> proglasio ju je kraljicom medicinskog trilera.<br /> <br /> Njene knjige prevedene su u 40 zemalja i prodato je više od 30 miliona primeraka.<br /> <br /> Živi u Mejnu.</p>

    Slika Vladika Maksim

    Vladika Maksim

    <p style="text-align: justify">Vladika Maksim (Vasiljević), episkop Los Anđelesa i Zapadne Amerike, rođen je 1968. godine u Foči, gde je pohađao osnovnu školu koju je završio u Sarajevu. Srpsku pravoslavnu bogosloviju upisao je 1983. i završio 1988, da bi posle odsluženog vojnog roka upisao Pravoslavni bogoslovski fakultet u Beogradu. Zamonašio ga je 1996. godine tadašnji episkop zahumsko-hercegovački i primorski Atanasije u manastiru Tvrdoš kraj Trebinja.<br /> <br /> Od 1994. do 1999. godine boravio je na magistarskim i doktorskim studijama u Grčkoj, gde je 1999. godine odbranio doktorat na Univerzitetu u Atini u oblasti dogmatike i patristike. Studirao je klasičnu filologiju, vizantijsku ikonografiju i muziku. Jednogodišnje postdoktorske studije iz vizantijske istorije i teologije proveo je na Sorboni u Parizu 2003/4. godine. U isto vreme, kao profesor po pozivu na Francuskoj akademiji lepih umetnosti (<em>Beaux-arts</em>) u Parizu bavio se teorijom i praksom slikanja. Bio je urednik časopisa <em>Bogoslovlje</em>, zvaničnog glasila Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta Univerziteta u Beogradu.<br /> <br /> Za episkopa zapadnoameričkog izabran je 2006. godine. <br /> <br /> Profesor je patrologije na Univerzitetu u Beogradu. Njegove oblasti istraživanja obuhvataju Svete oce, svetitelje, istoriju i ikonografiju. <br /> <br /> Pored većeg broja studija i monografija, autor je deset knjiga: <em>Svetost: božanska i ljudska</em> (Beograd 2010), <em>History, Truth, Holiness</em> (Los Anđeles 2011), <em>Vera i život između transcendetnosti i kontekstualnosti</em> (Beograd 2014), <em>Čovek zajednice u Hristu</em> (2015), <em>Verno ogledalo bližnjeg lica</em> (Beograd 2016), <em>Dnevnik sa Sabora</em> (Beograd 2016), <em>Theology as a Surprise</em> (Njujork 2018), <em>Simeon Metafrast: biografija, redakcija, teologija</em> (Beograd 2020), <em>Zakon prirode i način postojanja: studije o odnosu teologije i nauke</em> (Beograd 2020), <em>I na Istoku i na Zapadu</em> (Los Anđeles 2020).<br /> <br /> Pored arhipastirskog i profesorskog rada, bavi se slikanjem. <br /> <br /> Govori grčki, engleski, ruski i francuski.</p>

    Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

    visa-logo4x
    Group-96674x
    Group4x
    Group-96724x
    layer14x
    Group-96634x
    Group-96654x
    Group-96664x
    image-4384x
    Group-96644x
    image-4394x