Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

BUKMARKER-logo

Delfi Kutak je pročitao: „Omama“

„Priče se ne razlikuju jedna od druge po tome koliko istine ima u njima, već kolika je hrabrost potrebna da bi se saslušale, do kraja.“

Berlin, 1928. godine, a u Berlinu, Miloš Crnjanski i Milan Verulović. Dva čoveka čije će se sudbine preplesti u neobičnoj igri, u Vajmarskoj republici, u kojoj sve može biti stvarno, ili sve može biti film. Jer, „u Berlinu je film važniji od politike i uskoro će i sama politika postati film.“

I tako je počela priča o „Omami“, o izmaštanoj igri skrivenoj, negde, na granici između svesnog i nesvesnog, stvarnog i nestvarnog.

To je priča o dekadentnoj, zamamnoj istoriji jednog velikog grada, jednog megalopolisa, u kome caruje izgubljena pruska aristokratija, ogrezla u porocima, ogrezla u strastima i željna, jako željna avantura kojima bi prekratila dosadu od koje pati.

I u toj igri, kao u smrtonosnom tangu, plešu život i smrt, i vode večitu borbu za ljudske duše.

One pragmatične, pruske duše koje su doživele najteže poraze, i među njima, veliki Crnjanski. Progonjen sopstvenim demonima, ispijen i očajan, rastrzan sopstvenim lutanjem i traganjem za odgovorima, briše granice sna i jave, pretvara stvarnost u san, a snove u košmar iz koga očajnički želi da se probudi.

Ovo je priča o stvaranju jednog vrlog, novog sveta, na klackavim temeljima starog, koji će se srušiti u prah i pepeo kao i prethodni, jer Vajmarski san o liberalizmu, baš tu, na Aleksander placu, kojim koračaju Crnjanski i Milan Verulović, kojim juri dvosed Lusi de Grot, postaje košmar nacionalsocijalističkog Rajha.

I u tom košmaru, pitanje: Gde je Milutin Topalović? On je centralna figura ovog zamršenog trilera i duboke, intrigantne drame, prepune neočekivanih obrta i neočekivanih sekvenci nalik na dramatične, burne i erotskim nabojem ispunjene scene serije „Vavilon – Berlin“.

„Nesreća i opasnost imaju za neke istu privlačnost kao bogatstvo i uspeh za druge.“

„Omama“ je zaranjanje u mistične dubine između jave i sna, u Berlinu u kome je Crnjanski uvek budan.

„Nesanica je najteži oblik usamljenosti koji se da zamisliti. Večno budan, on više ne može da razazna šta zaista jeste, a šta je samo OMAMA njegovih očiju.“

Autor: Jelena Nedeljković
Izvor: Delfi Kutak

Podelite na društvenim mrežama:

Slika Slobodan Vladušić

Slobodan Vladušić

<p style="text-align: justify">Slobodan Vladušić, pisac i esejista, rođen je 1973. godine u Subotici, gde i danas živi.<br /> <br /> Radi na Odseku za srpsku književnost Filozofskog fakulteta u Novom Sadu u zvanju redovnog profesora.<br /> <br /> Romani:<em><br /> Forward</em> (2009) &ndash; stipendija &bdquo;Borislav Pekić&ldquo;, Vitalova nagrada.<br /> <em>Mi izbrisani</em> (2013) &ndash; nagada &bdquo;Meša Selimović&ldquo;.<br /> <em>Veliki juriš</em> (2018) &ndash; nagrade &bdquo;Svetozar Ćorović&ldquo;, &bdquo;Janko Veselinović&ldquo;.<br /> <em>Omama</em> (2021) &ndash; nagrada &bdquo;Beskrajni plavi krug&ldquo; koju dodeljuje Matica srpska.<br /> <br /> Teorijska proza:<br /> <em>Crnjanski, Megalopolis </em>(2011) &ndash; nagrada &bdquo;Isidora Sekulić&ldquo;. <br /> <em>Književnosti i komentari</em> (2017) &ndash; nagrade &bdquo;Laza Kostić&ldquo; i &bdquo;Đorđe Jovanović&ldquo;.<br /> <br /> Slobodan Vladušić je član neformalne grupe pisaca P-70, zajedno sa Vladimirom Kecmanovićem, Dejanom Stojiljkovićem, Markom Krstićem i Nikolom Malovićem.<br /> <br /> Oficijelni sajt: slobodanvladusic.rs<br /> <br /> Foto: Katarina Marčetić</p>

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Group-96634x
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x