Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

BUKMARKER-logo

Dajte nam slobodu! [video]

Lagunin književni klub postoji pune tri godine i svakog prvog petka u mesecu okuplja ljubitelje knjige na tribinama o važnim delima svetske književnosti.
U petak 2. marta u knjižari Delfi u SKC-u održana je trideset sedma tribina, a tema razgovora bila je nova knjiga uvažene kanadske književnice Margaret Atvud „Đavolji nakot“.

O knjizi su govorili pozorišni reditelj Dejan Mijač, prof. dr Divna Vuksanović, književnica i filozofkinja, i Aleksandra Čabraja, prevoditeljka.

Ovo je još jedan roman internacionalnog projekta „Hogart Šekspir“ u okviru koga savremeni svetski pisci reinterpretiraju Šekspirova dela. Ovo je peta knjiga u ediciji, ponovo ispričana Šekspirova „Bura“.

Aleksandra Čabraja je najpre istakla da su Šekspirova dela, u vreme kada su nastala, bila pristupačna i popularna kod svih slojeva publike. „’Bura’ se smatra njegovim poslednjim delom i svrstava se u posebnu grupu – romanse ili romantične drame. Ovo je specifična drama i za izvođenje jer postoje i efekti, a interesantna je i zbog toga što se smatra da je u lik Prospera Šekspir uneo dosta sebe.“
Dejan Mijač je svojevremeno „Buru“ postavio na otvorenom, u Dubrovniku, na Lokrumu, a kako kaže, zanimao ga je slučaj vladara koji je dobrovoljno otišao sa vlasti. „Mene je zanimalo za čime je tragao Prospero i šta je ono što ga je navelo da oprosti. Obično su kod Šekspira svi koji dolaze na vlast veoma svirepi. Igra vlasti kod Šekspira je nešto što je najbrutalnije u ljudskom biću. To je strast koja je neverovatna i koju sam čitajući Šekspira spoznao i kazao sebi da odsad pa zauvek nikad neću poželeti da učestvujem u bilo kakvom obliku borbe za vlast. Mene je još bunilo da li je ovo poslednja Šekspirova drama ili prva barokna Šekspirova drama. Šekspir je radio u otvorenom pozorištu gde nije bilo kulisa, a u baroknom je zatvoreno pozorište, i u tom trenutku ono postaje indoktrinirano i preopterećeno svim mogućim naknadnim idejama, a ne igrom koja otkriva istinu.“
Divna Vuksanović je istakla da reinterpretiranje književnih dela znači i reinterpretirati kulturnu baštinu i prošlost. „Razumela sam da je ova knjiga produkt inspiracije Šekspirom i preispitivanje uloge pozorišta u današnjem vremenu. Tema jeste Šekspir jer imamo glavnog junaka Feliksa koji treba da postavi ’Buru’ u pozorištu, ali sticajem tragičnih porodičnih okolnosti i surovog sveta borbe za vlast u tome biva osujećen. Osveta je zapravo jedan od motiva razvijanja radnje. On želi da se vrati to vreme u kome on može da režira ’Buru’, i da kroz lik glavne junakinje oživi svoju ćerku. Pratimo jedan melodramski plan radnje do trenutka dok se ne desi obrt, tako da mi zapravo vidimo kako se i osveta i porodična tragedija mogu produktivno razrešiti ponovo kroz teatar. On ponovo oživljava pozorište, i to tamo gde najmanje očekujete, u zatvoru gde postavlja ’Buru’. Meni je ovaj roman vrlo zanimljiv strukturalno, jezički, i pokreće vrlo bitne teme, ako bismo se pitali šta je teatar danas, ovo je jedna od varijanti zbog čega teatar živi i živeće i dalje.“
„Ljubav i strast prema pozorištu, i životu uopšte, pokazuju se kao mogućnost da se zapravo izbavimo iz okova koji su nam nametnuti, tako da je izbavljenje i oslobođenje lajtmotiv i romana i drame“, rekla je Čabraja.
Naredna tribina Laguninog književnog kluba zakazana je za 6. april, a tema će biti roman „Rakova obratnica“ Henrija Milera. Ovaj roman je na popustu od 30% do 6. aprila u svim knjižarama Delfi i Laguninom klubu čitalaca u Resavskoj 33.

Podelite na društvenim mrežama:

Slika Margaret Atvud

Margaret Atvud

<p style="text-align: justify">Margaret Atvud rođena je 1939. u Otavi. Zahvaljujući obrazovanim roditeljima, već sa četiri godine je naučila da čita i piše. Pod njihovim uticajem (Atvudova je osnovno obrazovanje stekla u roditeljskoj kući) postala je posvećena čitanju i razvila je snažno interesovanje za pisanje.<br /> <br /> Već u srednjoj školi objavljivala je pesme, međutim presudnu ulogu u njenom literarnom razvoju odigrao je Nortrop Fraj, profesor engleskog jezika na koledžu koji je Atvudova pohađala. Tada istaknuti književni kritičar, Fraj je isticao vrednosti zanemarene kanadske književnosti, a u Margaret Atvud je prepoznao pisca koji tu književnost može podići na još viši nivo. Podrška koju je imala u profesoru, ubrzo je rezultirala zbirkom pesama<em> Double Persephone</em>, da bi po diplomiranju objavila još jednu, <em>The Circle Game</em>, dobivši ovaj put za zbirku najznačajnije kanadsko književno priznanje, <em>Governor's General Award</em>. Time je otpočela serija nagrada koje će ova književnica dobijati tokom narednih trideset i više godina, potvrđujući da je jedan od najvećih autora svog vremena. Među nagradama su i neke od najprestižnijih koje se dodeljuju u književnom svetu poput Bukerove, Welsh Arts International i drugih, za romane <em>Sluškinjina priča</em>, <em>Mačje oko</em> i <em>Slepi ubica</em>. Teme o kojima Atvudova piše veoma su raznovrsne: priroda, muško-ženski odnosi, politička pitanja, nacionalni identitet, istorija.<br /> <br /> Radeći kao urednik u jednoj izdavačkoj kući, Margaret Atvud se bavila i književnom kritikom. Iza ovog angažovanja ostalo je vrhunsko delo iz oblasti esejistike nazvano <em>Opstanak</em>, svojevrstan pogled na rad književnog urednika.<br /> <br /> Margaret Atvud trenutno živi u Torontu.<br /> <br /> Foto:&nbsp;© Luis Mora</p>

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Group-96634x
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x