Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

BUKMARKER-logo

Da li žene imaju urođenu sklonost ka trilerima?

Čini se da su trileri svuda. Dominiraju bioskopskim platnima. Traže svoje mesto na Kindlu. I upadaju u naše domove, o čemu svedoče serije poput „Kuća od karata“ ili roman kao što je „Iščezla“. Autorka Rebeka Vitni objašnjava zašto sve veći broj žena žudi za tim naletom adrenalina koji će ih prikovati za ekrane.

Naša glad za trilerima se ne smanjuje ‒ naročito kad je reč o pisanoj formi. Dobar primer za to je roman „Iščezla“, autorke Džilijan Flin, koji zauzima 25. mesto liste najprodavanjih knjiga svih vremena.

Samo u Velikoj Britaniji, svake godine se proda 21 milion knjiga ovog žanra. I što je još zanimljivije, veći deo publike trilera su žene!

Istraživanje udruženja „Sisters in Crime“ iz 2010. god je pokazalo da je čak 68 procenata čitalaca trilera ženskog pola. Drugo istraživanje rađeno iste godine pokazalo je da žene čitaju trilere/kriminalističke romane mnogo više nego muškarci (57 procenata nasuprot 39). Ovo je, svakako, najpopularniji žanr za oba pola.

Čak do 60 procenata publike pisca Lija Čajldsa su žene. I skoro 80 procenata onih koji se upisuju na radionice za pisanje kriminalističkih priča su, takođe, žene.
Zašto nas ove knjige toliko zanimaju? Da li smo svi zavisni od adrenalina? Da li one, zapravo, zadovoljavaju neke naše duboke – i mračne – potrebe?

Možda je to i zbog mentalne gimnastike koju ove knjige zahtevaju. Čitanje nečega što može da ima neočekivan ili dramatičan zaokret u svakom trenutku doprinosi oštrini našeg uma. To je svojevrsno interaktivno iskustvo.

Triler je prepun problema koje treba rešiti, slagalica koje treba složiti, i uzbuđenja u iščekivanju razrešenja – bez obzira da li smo pogodili kakav će ishod biti, detektiv u nama se budi i mi hitamo ka poslednjim stranama.

Čitanje trilera je intenzivna saradnja sa autorom, direktna veza sa njegovim mozgom. Najbolji od njih uspevaju da nas iznenade do samog kraja – vode nas u jednom pravcu, a onda naprave zaokret kakav nikad ne bismo pretpostavili.

Neka istraživanja, rađena u prošlosti, pokazala su da je ženski mozak bolje naštelovan za ovu vrstu mentalne aktivnosti.

Klinički psiholog, dr Sem Frejžer, navodi neurološke studije o razlikama u funkcionisanju između muškog i ženskog mozga: „Muškarci bolje procesuiraju nadražaje u levoj hemisferi, dok žene jednako dobro procesuiraju u obe hemisphere. Ova razlika pojašnjava zašto muškarci rešavanju problema pristupaju iz perspektive rešavanja zadataka, dok je za žene tipično da problemima pristupaju kreativnije, i u komunikaciji su mnogo svesnije emocija. Dok muškarci vole da im je sve dato na tacni, žene vole da same izvode svoje zaključke.“

Što je odlična polazna tačka ako ti je cilj da pokušaš da popuniš rupe u zapletu ili otkriješ ko bi mogao da bude krivac.

Dr. Frejžer kaže: „Muškarcima je mnogo teže da shvate emocije koje im nisu eksplicitno verbalizovane, dok žene intuitivno hvataju emocije i emocionalne signale. “ Da li to, onda, znači da su žene emocionalno osetljivije i sposobne da unesu sopstvene emocije/fantazije u priču?

Dom je mesto u kom čuvamo naše porodice i naše partnere. To su naša svetilišta u kojima negujemo naše najvažnije odnose. Čitajući triler roman (ili gledajući poslednju epizodu „Kuće od karata“) mi dozvoljavamo da ta borba između dobra i zla uđe u naše živote, što nam pomaže da razumemo zbunjujući i komplikovani spoljašnji svet.
Ali, to činimo iz bezbednosti svojih dnevnih soba.

To je, dakle, nešto što možemo, barem do izvesnog stepena kontrolisati. I to objašnjava uspeh onih trilera u kojima su žene pobednici, a ne žrtve.
Mi više ne želimo da budemo predstavljene kao paćenice, a trileri u kojima su žene junakinje nam vraćaju barem delić naše moći (setite se lika Kej Skarpete iz romana Patriše Kornvel, ili poslednja dva romana Harlana Kobena u kojima su glavni junaci, upravo ‒ žene).

Dobra knjiga nam pruža odmor od haosa sveta u kom živimo. Dok se gubimo u priči, ono što ne možemo da promenimo i kontrolišemo u svetu oko nas privremeno bledi.
Neki tvrde da nas mnogo lakše zaokupi neki triler nego bilo koji drugi književni žanr, jer u nama izaziva nestrpljivost da što pre otkrijemo šta je na sledećoj strani.
Naš osećaj za pravdu nas tera da saznamo ko će pobediti, a ko dobiti zasluženu kaznu.

Ovo razgraničavanje između dobra i zla je često mnogo preciznije u drugim oblicima fikcije u kojima je moguće ostaviti neka pitanja otvorena.
Da li je, onda, naša zavisnost od trilera zabrinjavajuća? Ili možemo da uživamo u zadovoljstvu koje nam pružaju?

Dr Frejžer dodaje: „Različite ličnosti traže različite literarne žanrove, pa prema tome i čitanje služi različitim potrebama – uživanju, opuštanju ili stimulaciji. Ali potreba da se pobegne je, takođe, i moćan faktor ozdravljenja.“

Opustite se i uživajte u vožnji. Samo čitajte.

Izvor: telegraph.co.uk

Podelite na društvenim mrežama:

Slika Džilijen Flin

Džilijen Flin

<p style="text-align: justify">Džilijen Flin je rođena u Kanzas Sitiju. Pohađala je univerzitet u Kanzasu gde je stekla diplome iz engleskog jezika i žurnalistike. U Čikagu je dobila master diplomu iz žurnalistike. Preselila se u Njujork gde je deset godina pisala za <em>Entertejnment vikli</em>. <br /> <br /> Njen prvi roman <em>Oštri predmeti </em>bio je finalista za nagradu<em> Edgar </em>2006. i dvostruki dobitnik britanske nagrade <em>Dagger</em> &ndash; prva knjiga koja je u istoj godini dobila više od jedne nagrade Dagger. <br /> <br /> Drugi roman Džilijen Flin, <em>Mračna mesta</em>, bio je bestseler <em>Njujork tajmsa</em> i našao se na nekoliko lista najboljih knjiga 2009. uključujući i <em>Njujork rivjuer</em>, <em>Pablišers vikli</em> i <em>Čikago tribjun</em>. <br /> <br /> Knjige Džilijen Flin objavljene su u četrdeset osam zemalja. Danas živi u Čikagu sa mužem Bretom Nolanom, njihovim sinom i ogromnim crnim mačkom po imenu Roj.</p>

Slika Fiona Barton

Fiona Barton

<p style="text-align: justify">Fiona Barton obučava novinare širom sveta i radi sa onima kojima prete ili su u egzilu. Pre toga, pisala je za <em>Dejli mejl</em>, uređivala vesti u <em>Dejli telegrafu</em>, a posao glavnog reportera u nedeljniku <em>Mejl on sandej</em> doneo joj je Nagradu britanske štampe za reportera godine. Rođena je u Kembridžu u Engleskoj, a sad živi u jugozapadnoj Francuskoj. <em>Udovica</em> je njen prvi roman.<br /> <br /> Foto: Justyn Wilsmore</p>

Slika Harlan Koben

Harlan Koben

<p style="text-align: justify">Harlan Koben je prvi pisac trilera koji je osvojio tri najprestižnije nagrade u okviru žanra: <em>Edgar</em>, <em>Šejmus </em>i <em>Entoni</em>. Povodom jednog od Kobenovih romana list <em>Čikago tribjun</em> je autora opisao slikovitom frazom &bdquo;Rejmond Čendler sreće Bridžet Džons&ldquo;, ciljajući na Kobenov dar da unese crtu duhovitog u trilerske zaplete.<br /> <br /> Godine 2000. je objavio roman <em>Nikom ni reči</em>, jedan od svojih najuspešnijih trilera, koji mu je doneo i nominaciju za nagradu <em>Edgar</em>, da bi se godinu dana kasnije pojavio <em>Nestao zauvek</em>, roman za koji Koben kaže: &bdquo;Želim da vam se svaka knjiga, a posebno ova, prišunja iza leđa, i na kraju vas udari po potiljku kad se tome ne nadate.&ldquo;<br /> <br /> Dosad je u svetu prodato preko sedamdeset miliona primeraka Kobenovih knjiga, prevedenih na četrdeset tri jezika.<br /> <br /> Živi u Ridžvudu u Nju Džerziju. Potencijalnim piscima poručuje sledeće: &bdquo;Pišite. Ne uzimajte časove pisanja. Ne slušajte me. Samo pišite. I brišite, puno brišite. Verovatno ne brišete dovoljno. Onda pišite ponovo. Onda opet. I opet.&ldquo;<br /> <br /> Foto: © Pip Cowley</p>

Slika Karolina Erikson

Karolina Erikson

<p style="text-align: justify">Karolina Erikson je socijalni psiholog i pisac. Prethodno je napisala istorijske trilere <em>Đavo mi je pomagao</em> i <em>Nemoj imati drugih bogova osim mene</em>, zasnovane na stvarnim ubistvima koja su se dogodila u Švedskoj. <em>A onda su nestali</em> je njen prvi potpuno fiktivni roman.&nbsp;</p>

    Slika Mišel Ričmond

    Mišel Ričmond

    <p style="text-align: justify">Mišel Ričmond autorka je knjiga <em>Devojka u laganoj haljini</em>: <em>Priče</em>, <em>San o plavoj sobi</em>, <em>Godina magle</em>, <em>Neko koga ne poznaješ</em>, <em>Pevušenje</em>: <em>Priče</em>, <em>Zlatna država</em> i <em>Bračni pakt</em>. Dobitnica je nagrade <em>Hilsdejl</em> za književnost i nagrade <em>Ketrin Doktorou</em> za inovativnu književnost. Rođena na obali Meksičkog zaliva u Alabami, svoj je dom sa suprugom i sinom zasnovala u severnoj Kaliforniji.<br /> <br /> michellerckhmond.com<br /> @michellerichmon<br /> <br /> Foto:&nbsp;© Michelle Richmond / Flickr / CC BY-SA 2.0 / Wikimedia Commons</p>

    Slika Patriša Kornvel

    Patriša Kornvel

    <p style="text-align: justify">Patriša Kornvel je rođena 9. juna 1956. godine u Majamiju, u državi Florida, a odrasla je u Severnoj Karolini. Otac Sem Danijel je kao jedan od najuglednijih apelacionih pravnika u SAD radio kao branilac u Vrhovnom sudu. Otac je porodicu napustio na Božić 1961. godine nakon što ih je godinama emotivno zlostavljao. Patriša se sa majkom i bratom seli u Severnu Karolinu gde majka ubrzo biva hospitalizovana zbog duboke depresije, a deca smeštena u hraniteljske porodice. <br /> <br /> U svojim kasnim tinejdžerskim godinama Patriša je bila anoreksična i depresivna. Nakon diplomiranja na koledžu Dejvidson počela je da radi za lokalne dnevne novine <em>Šarlot obzerver</em>. U to vreme se i udala za svog profesora engleskog jezika Čarlsa Kornvela koji je od nje bio stariji sedamnaest godina. Čarls je ubrzo prestao da predaje i postao sveštenik. Kao novinar početnik radila je gotovo sve od televizijskog programa do crne hronike. Te godine je osvojila i Nagradu za istraživačko novinarstvo koje dodeljuje Asocijacija novinara Severne Karoline. Od 1984. do 1990. godine Patriša je radila kao administrator u kancelariji glavnog patologa okruga Ričmond u državi Virdžinija. Takođe je volontirala u policijskoj stanici Ričmond. Od supruga Čarlsa razvela se 1989. godine. <br /> <br /> Rukopis za debitantsko ostvarenje<em> Postmortem</em> (1990) odbile su sve velike izdavačke kuće. Kada se pojavio izdavač koji je bio zainteresovan za <em>Postmortem</em> Patriši Kornvel je pošlo za rukom ono što dotad nikome nije &ndash; osvajanje čak pet nagrada za prvi roman. Priznanja su stigla sa obe strane Atlantika: <em>Edgar</em>, <em>Creasy</em>, <em>Anthony</em>, <em>Macavity</em> i <em>Prix du Roman d&rsquo;Aventures</em> završili su u njenim rukama za roman u kojem je svet upoznao novu heroinu žanra, medicinsku istražiteljku Kej Skarpetu. <br /> <br /> &bdquo;Važno mi je da živim u svetu o kom pišem&ldquo;, kaže ova vrlo produktivna autorka, &bdquo;ako želim da lik iz romana zna nešto ili uradi nešto, i ja želim da znam ili uradim isto to.&ldquo; Patriša Kornvel je pre nego što će početi karijeru uspešnog pisca trilera radila kao izveštač crne hronike u listu<em> Šarlot obzerver</em> i šest godina je provela sarađujući sa kancelarijom glavnog medicinskog istražitelja u Virdžiniji, što joj je bilo od velike pomoći kasnije, prilikom opisivanja forenzičkih metoda kojima se služi njena junakinja Kej Skarpeta. Njen angažman oko Virdžinijskog instituta za forenziku, prvog te vrste u SAD, doneo joj je mesto predsednika upravnog odbora Instituta.<br /> <br /> Patriša Kornvel živi u Ričmondu, u državi Virdžinija. Član je volonterskih grupa za pomoć žrtvama nasilja.<br /> <br /> Njeni romani su prodati u više od sto miliona primeraka, prevedeni na trideset šest jezika i objavljeni u više od sto dvadeset zemalja širom sveta.</p>

    Slika Tes Geritsen

    Tes Geritsen

    <p style="text-align: justify">Tes Geritsen je Amerikanka kineskog porekla rođena 1953. godine. Iako je odmalena pisala, na nagovor roditelja završila je studije antropologije na Univerzitetu Stanford, a zatim i medicinu na Univerzitetu Kalifornija u San Francisku. Kao lekar radila je u Honoluluu.<br /> <br /> U vreme porodiljskog odsustva ponovo se vratila pisanju i odlučila da jednu od svojih priča pošalje na lokalni književni konkurs. Osvojila je prvu nagradu i stekla neophodno samopouzdanje da nastavi sa pisanjem. Godine 1996. posvetila se žanru forenzičkih i medicinskih kriminalističkih romana.<br /> <br /> Dobitnica je nagrade <em>Nero Wolfe</em> za roman <em>Nestala </em>i nagrade <em>Rita </em>za roman <em>Hirurg</em>. Kritičari širom sveta hvale njene romane, a <em>Pablišers vikli</em> proglasio ju je kraljicom medicinskog trilera.<br /> <br /> Njene knjige prevedene su u 40 zemalja i prodato je više od 30 miliona primeraka.<br /> <br /> Živi u Mejnu.</p>

    Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

    visa-logo4x
    Group-96674x
    Group4x
    Group-96724x
    layer14x
    Group-96634x
    Group-96654x
    Group-96664x
    image-4384x
    Group-96644x
    image-4394x