Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

BUKMARKER-logo

Čak osam knjiga u izdanju Lagune u širem izboru za nagradu „Beogradski pobednik“

Na konkurs za nagradu „Beogradski pobednik“ za roman godine do 15. decembra 2021. godine pristigao je 161 roman. Žiri je u širi izbor uvrstio 34 romana, od kojih je čak osam objavila Laguna:

Petlja“, Dejan Aleksić
Omama“, Slobodan Vladušić
Čovek iz nehata“, Goran Gocić
Španska čizma“, Vladimir Kopicl
Matična knjiga“, Draško Miletić
Firentinski dublet“, Ivan Nešić, Goran Skrobonja
Uzvišenost“, Darko Tuševljaković
Glasovi Žute sveske“, Sonja Ćirić

Uži i najuži izbor a potom i dobitnik biće saopšteni tokom januara 2022. godine.

Podelite na društvenim mrežama:

Povezane knjige

Slika Darko Tuševljaković

Darko Tuševljaković

<p style="text-align: justify">Darko Tuševljaković je rođen 1978. u Zenici, BiH. Prvu priču objavio 2002. godine u regionalnoj antologiji priređenoj u saradnji s Uneskom i od tada objavljuje kraću i dužu prozu u raznim časopisima i antologijama u zemlji i regionu. Godine 2004. dobio je nagradu &bdquo;Lazar Komarčić&ldquo; za najbolju novelu. Dosad je objavio tri zbirke priča (<em>Ljudske vibracije</em>, <em>Naknadne istine</em>, <em>Hangar za snove</em>), kao i četiri romana (<em>Senka naše želje</em>, <em>Jaz</em>, <em>Jegermajster</em>, <em>Uzvišenost</em>). Dela su mu se našla u užim i najužim izborima za relevantne književne nagrade u zemlji i regionu. Za roman <em>Jaz </em>dobio je 2017. Evropsku nagradu za književnost, a 2023. je za zbirku priča Hangar za snove dobio Andrićevu nagradu. Dela su mu dosad prevedena na osam evropskih jezika. Živi u Beogradu i radi kao urednik i prevodilac.<br /> <br /> <u><span class="ql-special-link" contenteditable="false" data-kind="Eksterni link" data-text="www.darkotusevljakovic.com" data-value="http://www.darkotusevljakovic.com"><span class="ql-link-text">www.darkotusevljakovic.com</span></span></u></p>

Slika Dejan Aleksić

Dejan Aleksić

<p style="text-align: justify">Dejan Aleksić (1972), pesnik, dramski pisac i stvaralac književnih dela za decu. Objavio je deset knjiga pesama, knjigu drama i preko dvadeset knjiga za decu. Dvostruki je dobitnik nagrada &bdquo;Politikin zabavnik&ldquo; i &bdquo;Neven&ldquo;, a među značajnim priznanjima koja je dobio za književno stvaralaštvo za decu nalaze se i Nagrada Zmajevih dečjih igara, &bdquo;Zlatno Gašino pero&ldquo;, nagrada Radio Beograda, nagrada Sajma knjiga u Beogradu, &bdquo;Rade Obrenović&ldquo;, &bdquo;Plavi čuperak&ldquo;, kao i međunarodna nagrada &bdquo;Mali princ&ldquo;.</p>

Slika Draško Miletić

Draško Miletić

<p style="text-align: justify">Rođen je 6. februara 1963. u Kotoru. Diplomirao je na BU. Radio je kao novinar petnaest godina (<em>Radio Beograd</em>, <em>B92</em>, <em>ART TV</em>). Bio je urednik književnog časopisa URB, koji je izlazio od 2003. do 2007. godine. Tokom tri godine u Centru za stvaralaštvo mladih vodio je književnu radionicu. Sa književnicima iz regiona (BIH, Hrvatska) 2008. godine učestvovao je na užičkom književnom susretu NA POLA PUTA. Bio je član Beogradskog kruga. Govori engleski i francuski jezik. Živi i radi u Beogradu. Oženjen je i otac je dvoje dece.</p>

Slika Goran Gocić

Goran Gocić

<p style="text-align: justify">Goran Gocić je novinar, urednik, filmski autor, prevodilac, književnik i akademski profesor. Njegove je radove objavilo ili emitovalo tridesetak medijskih kuća na dvanaest jezika, između ostalih dnevnici <em>Borba</em>, <em>Politika</em> i <em>Independent</em>; televizijske stanice RTS i <em>Kanal 4</em>; magazini <em>Ekran</em>, <em>Sight & Sound</em> i <em>International Film Guide</em>. <br /> <br /> Radio je kao urednik u više medija (<em>Dnevni telegraf</em>, <em>Plejboj</em>, <em>Bi-Bi-Si monitoring</em>). Tokom rata za jugoslovensko nasleđe nastupao je na globalnim televizijskim stanicama <em>BBC World</em> i <em>News 24</em> kao politički komentator, ali je specijalizovan za pitanja kulture o kojoj kontinuirano objavljuje tekstove tri decenije.<br /> <br /> Gocić je diplomirao engleski jezik i književnost (Filološki fakultet u Beogradu, 1991), a magistrirao medije i komunikacije (Londonska škola ekonomije i političkih nauka, 1999). Napisao je eseje za dvadeset dva zbornika (<em>Od humanizma do meta- post- i transhumanizma</em>, Peter Verlag, 2016; <em>Degradirana moć: Mediji i kosovska kriza</em>, Pluto Press, 2000, objavljen na engleskom, norveškom i srpskom, itd.).<br /> <br /> Napisao je i četiri studije. To su <em>Endi Vorhol i strategije popa</em> (Prometej, 1997), <em>Želimir Žilnik: Iznad crvene prašine</em> (Institut za film 2003, koautor, objavljena na srpskom, engleskom i španskom jeziku), <em>Kako ubiti Betovena: Bolest u zagrljaju kulture</em> (Zavod za udžbenike, u štampi) i <em>Emir Kusturica: Kult margine</em> (Wallflower Press, 2001, objavljena na engleskom, srpskom i kineskom). Najuspešnija je ova potonja, koju je dvonedeljnik<em> Observer</em> izabrao među pet filmskih knjiga godine u Velikoj Britaniji. Knjiga <em>Kult margine</em> postala je akademski hit, može se naći u bibliotekama širom sveta i jedna je od najcitiranijih akademskih studija koju je napisao neki domaći autor.<br /> <br /> Učestvovao je na desetak dokumentarnih filmova u raznim svojstvima, najčešće ispred kamere. Najznačajniji od njih je <em>Prokleti stranci</em> (Velika Britanija, 2000), rađen za ugledni serijal <em>Kanala 4</em> specijalizovan za istraživačko novinarstvo, u kojem je radio kao reporter i snimatelj. Film je osvojio televizijsku nagradu <em>Prix Europa Special Commendation</em> (2001). U dokumentarcu <em>Balkanski dnevnik: Bugarska</em> (Bugarska/Srbija, 2010) debituje u ulozi scenariste i reditelja.<br /> <br /> Dobitnik je dve <em>Borbine</em> nagrade za esej o društvu (1996. i 1997), nagrade &bdquo;Dušan Stojanović&ldquo; za publikaciju iz oblasti filmologije (2002/2003). Njegov prvi roman <em>Tai</em> (Geopoetika, 2013, objavljen na srpskom, engleskom i makedonskom) otvorio je novu paradigmu u pripovedaštvu, postao bestseler i osvojio četiri nacionalne nagrade, uključujući nagradu &bdquo;Miloš Crnjanski&ldquo; (2011/2013) i Ninovu nagradu za roman godine (2014) te ušao u širi izbor za međunarodnu Dablinovu nagradu (2015).</p>

Slika Goran Skrobonja

Goran Skrobonja

<p style="text-align: justify">Goran Skrobonja rođen je 1962. godine u Beogradu.<br /> <br /> Objavio roman <em>Nakot</em> (1993), kao i <em>Od šapata do vriska, priče strave i fantastike </em>(1996),<em> Šilom u čelo, priče fantastike i strave</em> (2000). Autor je i <em>Bleferskog vodiča za horor</em> (1995) i koautor dela <em>La Rue &ndash; grafički roman</em> (2000 &ndash; nagrada BEDECOUVERT za najbolji debitantski strip-album, 2000).<br /> <br /> Zastupljen je u <em>Antologiji nove srpske fantastike. </em>Priredio je nekoliko antologija horor, odnosno SF književnosti. Prevodio Stivena Kinga, Dena Simonsa, Ijana Mekdonalda i mnoge druge autore.<br /> <br /> Živi u Beogradu.</p>

Slika Ivan Nešić

Ivan Nešić

<p style="text-align: justify">Ivan Nešić rođen je u Beogradu 1964. godine. Diplomirao na Rudarsko-geološkom fakultetu. <br /> <br /> Od 1982. godine objavljuje prozu koja se pojavila u magazinima <em>Sirius</em>, <em>Alef</em>, <em>Znak Sagite</em>, <em>Emitor</em>, <em>Večernje novosti</em>, <em>Fantastyka</em>, <em>Književna reč</em>, <em>Kikindske novine</em>, <em>Naš trag</em>, <em>Orbis</em>, <em>Kvartal</em>, <em>Književna fantastika</em>, <em>Trash</em>, <em>Gradina</em> i <em>Fantastični vodič</em>. <br /> <br /> Zastupljen je u brojnim antologijama. <br /> <br /> Objavio je zbirke priča <em>Rigor Mortis</em> (1997) i <em>Jedan na jedan</em> (2009) i roman <em>Pod imelom</em> (2019). <br /> <br /> Dobitnik je nagrade Društva ljubitelja fantastike &bdquo;Lazar Komarčić&ldquo; za kratku priču <em>Trick or Treat</em> 1996. godine i nagradu časopisa Književna fantastika 2017. za priču <em>Glasovi u plastici</em>.</p>

Slika Slobodan Vladušić

Slobodan Vladušić

<p style="text-align: justify">Slobodan Vladušić, pisac i esejista, rođen je 1973. godine u Subotici, gde i danas živi.<br /> <br /> Radi na Odseku za srpsku književnost Filozofskog fakulteta u Novom Sadu u zvanju redovnog profesora.<br /> <br /> Romani:<em><br /> Forward</em> (2009) &ndash; stipendija &bdquo;Borislav Pekić&ldquo;, Vitalova nagrada.<br /> <em>Mi izbrisani</em> (2013) &ndash; nagada &bdquo;Meša Selimović&ldquo;.<br /> <em>Veliki juriš</em> (2018) &ndash; nagrade &bdquo;Svetozar Ćorović&ldquo;, &bdquo;Janko Veselinović&ldquo;.<br /> <em>Omama</em> (2021) &ndash; nagrada &bdquo;Beskrajni plavi krug&ldquo; koju dodeljuje Matica srpska.<br /> <br /> Teorijska proza:<br /> <em>Crnjanski, Megalopolis </em>(2011) &ndash; nagrada &bdquo;Isidora Sekulić&ldquo;. <br /> <em>Književnosti i komentari</em> (2017) &ndash; nagrade &bdquo;Laza Kostić&ldquo; i &bdquo;Đorđe Jovanović&ldquo;.<br /> <br /> Slobodan Vladušić je član neformalne grupe pisaca P-70, zajedno sa Vladimirom Kecmanovićem, Dejanom Stojiljkovićem, Markom Krstićem i Nikolom Malovićem.<br /> <br /> Oficijelni sajt: slobodanvladusic.rs<br /> <br /> Foto: Katarina Marčetić</p>

Slika Sonja Ćirić

Sonja Ćirić

<p style="text-align: justify">Sonja Ćirić je diplomirala na grupi za Jugoslovensku i opštu književnost na Filološkom fakultetu u Beogradu. Ceo život je novinar, a sada urednik u nedeljniku <em>Vreme</em>. Objavila je romane:<em> Prilagođavanje je bele boje</em>, <em>Jedva čekam sutra</em>, <em>Naša sjajna igra</em>, <em>Roman u mojoj glavi</em>, <em>Neću da mislim na Prag</em>&nbsp;i <em>Glasovi Žute sveske</em>. Prvi i najnoviji roman su za odrasle čitaoce, a ostali za tinejdžere.<br /> <br /> Za roman <em>Neću da mislim na Prag</em> dobila je Nagradu Sajma knjiga u Beogradu 2019. godine za najbolju knjigu za decu, Nagradu &bdquo;Politikinog Zabavnika&ldquo;, Nagradu grada Niša &bdquo;Mali cvet&ldquo; i nagradu Zmajevih dečjih igara &bdquo;Zmajev štap&ldquo;.</p>

Slika Vladimir Kopicl

Vladimir Kopicl

<p style="text-align: justify">Vladimir Kopicl rođen je 1949. godine. Završio je studije književnosti na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu.<br /> <br /> Objavio je knjige poezije <em>Aer </em>(Matica srpska, 1978), <em>Parafraze puta</em> (Matica srpska, 1980), <em>Gladni lavovi</em> (Književna zajednica Novog Sada, 1985), <em>Vapaji & konstrukcije</em> (Matica srpska, 1986), <em>Pitanje poze</em> (Matica srpska, 1992), <em>Prikaze &ndash; nove i izabrane kratke pesme</em> (Matica srpska, 1995), <em>Klisurine </em>(Narodna knjiga, 2002), <em>Pesme smrti i razonode &ndash; izabrane i nove pesme </em>(Orpheus, 2002), <em>Smernice </em>(Biblioteka &bdquo;Svetozar Marković&ldquo;, 2006), <em>Promašaji </em>(Narodna biblioteka &bdquo;Stefan Prvovenčani&ldquo;, Edicija Povelja, 2008), <em>Sovin izbor &ndash; nove i izabrane pesme</em> (Gradska biblioteka &bdquo;Vladislav Petković Dis&ldquo;, 2008), <em>27 pesama: tenkovi & lune</em> (KCNS, 2011), <em>Nesvršeno</em> (dvojezično izdanje, Matica makedonska / Arka, 2011), <em>Tufne &ndash; izabrane pesme</em> (Narodna biblioteka Srbije i Zadužbina &bdquo;Desanka Maksimović&ldquo;, 2013), <em>H&Q</em> (Arhipelag, 2013), <em>Format zveri</em> (Arhipelag, 2015), <em>Szurdokok </em>(Forum, 2019), <em>Udaljeni bubnjevi</em> (KCNS, 2020).<br /> <br /> Roman: <em>Purpurna dekada</em> (Dereta, 2020).<br /> <br /> Knjige eseja: <em>Mehanički patak, digitalna patka</em> (Narodna knjiga, 2003), <em>Prizori iz nevidljivog</em> (Narodna knjiga, 2006), <em>Umetnost i propast</em> (Futura publikacije, 2018).<br /> <br /> Priredio je i preveo više knjiga, zbornika i antologija: <em>Telo umetnika kao subjekt i objekt umetnosti</em> (Tribina mladih, 1972 &ndash; sa Anom Raković), <em>Trip &ndash; vodič kroz savremenu američku poeziju </em>(Narodna knjiga, 1983 &ndash; sa Vladislavom Bajcem), <em>Novi pesnički poredak &ndash; antologija novije američke poezije</em> (Oktoih, 2001 &ndash; sa Dubravkom Đurić), <em>Vrata panike &ndash; telo, društvo i umetnost u mreži tehnološke derealizacije</em> (Orpheus, 2005), <em>Milenijumski citati</em> (Orpheus, 2005), <em>Tehnoskepticizam </em>(Orpheus, 2007) itd.<br /> <br /> Dobio je Brankovu nagradu za prvu knjigu pesama (1979), Sterijinu nagradu za pozorišnu kritiku (1989), Nagradu DKV za knjigu godine (2003), Nagradu &bdquo;Stevan Pešić&ldquo; (2003), Nagradu ISTOK-ZAPAD za poeziju (2006), Disovu nagradu za pesnički opus (2008), Nagradu &bdquo;Desanka Maksimović&ldquo; za pesničko delo i doprinos razvoju srpske poezije (2012), Nagradu Ramonda Serbica za celokupno delo i doprinos književnosti i kulturi (2017) i Nagradu &bdquo;Dimitrije Mitrinović&ldquo; za roman <em>Purpurna dekada</em> i izuzetan doprinos srpskoj kulturi i očuvanju lepih umetnosti (2021).<br /> <br /> O njegovom književnom i umetničkom radu objavljene su monografska izdanja: <em>Vladimir Kopicl: Ništa još nije ovde ali neki oblik već može da mu odgovara</em> (Muzej savremene umetnosti Vojvodine, Novi Sad, 2007, priredio Nebojša Milenković), <em>Najbolji svet &ndash; Vladimir Kopicl, dobitnik Disove nagrade</em> (Gradska biblioteka &bdquo;Vladislav Petković Dis&ldquo;, Čačak, 2008, priredila mr Marijana Matović) kao i zbornik radova <em>Poezija Vladimira Kopicla</em> (Zadužbina &bdquo;Desanka Maksimović&ldquo;, Beograd, 2014, priredila Mirjana Stanišić).<br /> <br /> Prevođen, zastupljen, biran, postavljan itd. Živi u Novom Sadu.</p>

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Group-96634x
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x