Čak 12 romana u izdanju Lagune u trci za Ninovu nagradu!
Ninova nagrada prvi put je dodeljena 1954. godine a aktuelni laureat prestižnog priznanja je Dragan Velikić za roman „Islednik“.
Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima
Povezane knjige
5.0Prosecna ocena je 5.0 od 5
3.7Prosecna ocena je 3.7 od 5
4.1Prosecna ocena je 4.1 od 5
5.0Prosecna ocena je 5.0 od 5
5.0Prosecna ocena je 5.0 od 5
4.8Prosecna ocena je 4.8 od 5
3.0Prosecna ocena je 3.0 od 5
Ivan Ivačković
<p style="text-align: justify">Ivan Ivačković piše o muzici skoro četrdeset godina. Kao novinar i kritičar, potpisao je više od dve hiljade tekstova u većini važnih listova u SFRJ, SRJ, SCG i Srbiji. Objavio je sedam publicističkih knjiga: <em>Panonski admiral</em>, <em>Kako smo propevali</em>, <em>Umetnost pobune</em>, <em>Pisma iz Tajnog grada</em>, <em>Između krajnosti</em>, <em>Obe strane jastuka</em> i <em>Priznanja pop pevačice</em>. Takođe, autor je romana <em>Bezverje</em> i pesničke zbirke <em>Crvena mapa</em>. Za knjigu <em>Kako smo propevali</em> dobio je nagradu „Desimir Tošić“.<br /> <br /> Foto: Predrag Mitić</p>
Više o autoru
5.0Prosecna ocena je 5.0 od 5
4.9Prosecna ocena je 4.9 od 5
Ivan Ivanji
<p style="text-align: justify">Ivan Ivanji rođen je 24.1.1929. godine u Zrenjaninu. Književnik je i prevodilac. Roditelji, oboje lekari, Jevreji, ubijeni su 1941. godine, a on se spasao bekstvom kod rođaka u Novi Sad. Tu je uhapšen u martu 1944. godine, posle čega je bio zatočen u koncentracionim Logorima Aušvic i Buhenvald do aprila 1945. godine.<br /> <br /> Završio je srednju tehničku školu u Novom Sadu, posle toga studirao arhitekturu, a zatim i germanistiku u Beogradu. Preko 20 godina bio je prevodilac za nemački jezik Josipu Brozu Titu kao i drugim državnim i partijskim funkcionerima. Paralelno s karijerom pedagoga, novinara, dramaturga i brojnim funkcijama koje je obavljao u kulturnom životu Beograda i diplomatiji, Ivanji se bavio i književnošću i od rane mladosti objavljivao poeziju, prozu, eseje, bajke i drame. Njegovim najznačajnijim delima smatraju se romani <em>Čoveka nisu ubili</em>, <em>Dioklecijan</em>, <em>Konstantin</em>, <em>Na kraju ostaje reč</em>, <em>Preskakanje senke</em>, <em>Barbarosin Jevrejin u Srbiji</em>, <em>Guvernanta i Balerina i rat</em>, kao i zbirke pripovedaka <em>Druga strana večnosti</em> i <em>Poruka u boci</em>.<br /> <br /> Njegova dela prevođena su na nemački, italijanski, engleski, mađarski, slovački i slovenački jezik. S nemačkog i mađarskog jezika preveo je desetine knjiga i drama.<br /> <br /> Ivan Ivanji preminuo je 9. maja 2024. godine u 96. godini života.<br /> </p>
Više o autoru
4.7Prosecna ocena je 4.7 od 5
Ivana Dimić
<p style="text-align: justify">Ivana Dimić (Beograd, 1957), diplomirani dramaturg, autor je brojnih kratkih priča, drama, dramatizacija i TV scenarija. Osim toga, prevodi sa engleskog i francuskog jezika i radi kao dramaturg u beogradskim pozorištima. Obavljala je funkcije pomoćnika ministra za kulturu, direktora drame Narodnog pozorišta i direktora Ateljea 212. Član je Srpskog književnog društva od 2001, a od 2005. ima status istaknutog umetnika. <br /> <br /> Objavljene knjige priča: <em>Crna zelen</em> (1995), <em>Mahorka, mastilo i muž</em> (1998), <em>Uzimanje vremena</em> (2001), <em>Ima li koga?</em> (2006), <em>Popis imovine</em> (2009).<br /> <br /> Izvedene drame: <em>Pred ogledalom</em> (Atelje 212, 1986), <em>Pepeljuga</em> (Malo pozorište „Duško Radović“, 1989), <em>Beli ugao</em> (objavljena u časopisu <em>Književnost</em> 1998), <em>Golje</em> (Pozorište na Terazijama, 2001), <em>Zmajovini pangalozi</em> (Pozorište „Boško Buha“, 2007).<br /> <br /> Izvedene dramatizacije: <em>Mamac</em> – prema romanima D. Albaharija (Narodno pozorište, 1998), <em>Cigani lete u nebo</em> – prema pripoveci M. Gorkog (Pozorište na Terazijama, 2004), <em>Petar Pan</em> – prema romanu M. Barija (Pozorište „Boško Buha“, 2010).<br /> <br /> Prevodi: drame sa engleskog M. Frejna, H. Pintera, N. Kauarda, B. Eltona, R. Munro, M. Džons, Maknelija i T. Stoparda; romani sa engleskog A. Makola Smita <em>Prva damska detektivska agencija</em> i <em>Žirafine suze</em>, kao i <em>Umreti u Čikagu</em> N. Tešić; drame sa francuskog V. Sardua, M. Marivoa, R. Kusa, E. Joneska, J. Reze, V. Lanua. <br /> <br /> Nagrade: Nagrada Tiba festivala za najbolji dramski tekst za <em>Zmajovine pangaloze</em> (2010), Zlatni beočug za trajni doprinos kulturi (2011), godišnja nagrada za predstave <em>Henri Šesti</em> i <em>Ženski orkestar</em> (2012).<br /> <br /> Živi i radi u Beogradu.<br /> <br /> Foto: vreme.com</p>
Više o autoru
5.0Prosecna ocena je 5.0 od 5
4.8Prosecna ocena je 4.8 od 5
Mario Liguori
<p style="text-align: justify">Mario Liguori (Sarno, Italija), diplomirao je komparativne jezike i kulture na Univerzitetu L’Orientale u Napulju, a master studije završio na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, gde je i doktorirao. Piše na italijanskom i srpskom jeziku. Zastupljen je u antologiji <em>Buket za staru damu</em> (Protego, 2008), a autor je putopisne proze <em>Snatrenja</em> (Službeni glasnik, 2010), dvojezične zbirke <em>Sedam jesenjih priča/Sette storie autunnali</em> (Akademska knjiga, 2013), knjige priča <em>Prva ljubav</em>, monografije <em>Vedi Napoli e poi muori: Napulj u srpskim putopisima od 1851. do 1951. godine</em> (Službeni glasnik, 2015) i romana <em>Napuljski diplomata</em> (Laguna, 2016). <br /> <br /> Objavljivao je u listovima <em>Danas</em>, <em>Blic</em>, <em>Politika</em>, <em>Oslobođenje</em>, <em>L’Isola</em>, <em>Polja</em> i drugim časopisima i dnevnicima. Prevodio je naučne radove i kataloge za <em>Galeriju Matice srpske</em>, a radio je kao simultani prevodilac na naučnim skupovima u Italiji i Srbiji. Bio je gost na prestižnom Hariman institutu Univerziteta Kolumbija u Njujorku. Od 2007. do 2009. živeo je u Švedskoj, gde je, između ostalog, predavao u Centru za jezike <em>Kävlinge Lärcentrum</em>. Strastveni je putnik: posetio je gotovo sve evropske države, a duže je boravio u Irskoj, Velikoj Britaniji i Sloveniji. <br /> <br /> Predaje italijanski jezik na Filozofskom fakultetu i Akademiji umetnosti u Novom Sadu.</p>
Više o autoru
Marko Popović
<p style="text-align: justify">Marko Popović (1978, Beograd), završio je dramaturgiju na FDU i školu filmske režije u Njujorku. Autor je i scenarista TV serija <em>Jedini izlaz</em>, <em>Tajne vinove loze</em> i <em>Poziv</em>, dok je po njegovom romanu <em>Jedan pogrešan korak</em> snimljena TV serija <em>Nemirni</em>. Trenutno razvija regionalnu TV seriju <em>Južni tok</em> i piše novi roman.<br /> <br /> Foto: Marko Todorović</p>
Više o autoru
Miomir Petrović
<p style="text-align: justify">Miomir Petrović (Beograd, 1972), pisac, pripovedač, dramaturg, teoretičar umetnosti, diplomirao je na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu na Odseku za dramaturgiju, magistrirao na Odseku za teatrologiju na FDU u Beogradu, doktorirao na Odseku za interdisciplinarne studije na Univerzitetu umetnosti u Beogradu. Bio je glavni dramaturg pozorišta Atelje 212 u Beogradu (1996–1999), zamenik direktora drame Narodnog pozorišta u Beogradu (2001–2002), dramaturg Narodnog pozorišta u Beogradu (do 2004). Redovni je profesor na predmetima Estetika, Teorija savremene umetnosti i Istorija scenskih umetnosti na Institutu za umetničku igru u Beogradu, predmeta <em>Creative Writing</em> i <em>Screen Culture na Higher College of Techology</em> (UAE) (2019–2021).<br /> <br /> Objavljena i izvođena dela:<br /> <br /> Drame: <em>Vagabund u gradskom vrtu</em> (1995), <em>Argivski incident</em> (1996), <em>Demijurg </em>(1997), <em>Appendix</em> (1997; izvedena 2003. u Centru lepih umetnosti „Gvarnerijus“ i kao radio-drama u produkciji RTS-a 2004), <em>Čopor </em>(1998), <em>Vučije leglo</em> (2000) izvedena u Narodnom pozorištu u Pirotu 2006), radio-drame <em>Galerijeve vatre</em> i <em>Black Light</em> u produkciji RTS-a.<br /> <br /> Naučne monografije: <em>Oslobođenje drame</em> (Zadužbina Andrejević, Beograd 2000),<em> Kreativno pisanje, naratološki pristup tekstu i kontekstu</em> (Megatrend, Beograd 2011), <em>Mitopoetike </em>(Zavod za udžbenike, Beograd 2019).<br /> <br /> Romani: <em>Sakaćenje Romana</em> (Prosveta, 1997), <em>Pankration </em>(BIGZ, 1998), <em>Samomučitelj </em>(Prosveta, 2000), <em>Persijsko ogledalo</em> (Geopoetika, 2001), <em>Arhipelag </em>(Geopoetika, 2003), <em>Lisičje ludil</em>o (Laguna, 2005), <em>Staklena prašina</em> (Laguna, 2006), <em>Lisičino ludilo </em>(SKC, Skopje, 2007), <em>Libansko leto</em> (Laguna, 2007), <em>Persijsko ogledalo</em> (drugo izdanje, Laguna, 2008), <em>Bakarni bubnjevi</em> (Laguna, 2009), <em>Galerijeve vatr</em>e (Laguna, 2011), <em>Tečni led</em> (Prosveta, 2011), <em>Miris mraka</em> (Laguna, 2013), <em>Kuća od soli</em> (Laguna, 2016), <em>Black Light</em> (Laguna, 2018), <em>Филоктет на Лемносе/Персидское зеркало</em> (Aliteja, Sankt-Peterburg, 2018), <em>Šumski čopor</em> (Ammonite Books, 2019), <em>Središnja pustinja</em> (Laguna, 2021), <em>Krotitelji vremena</em> (Laguna, 2023).<br /> <br /> Dobitnik je Oktobarske nagrade grada Beograda (1996), nagrade „Laza Kostić“ za knjigu <em>Kuća od soli</em> (2017) i Ordena „Vožda Đorđa Stratimirovića“ za doprinos srpskoj kulturi (2022).<br /> <br /> Član je Srpskog književnog društva.</p>
Više o autoru
5.0Prosecna ocena je 5.0 od 5
5.0Prosecna ocena je 5.0 od 5
Mirjana Đurđević
<p style="text-align: justify">Mirjana Đurđević (1956), autorka je četrnaest romana i koautorka još dva, objavljenih u više izdanja. Piše i priče, eseje, kolumne… Prevođena na egleski i slovenački jezik. Njen roman <em>Kaja, Beograd i dobri</em> Amerikanac osvojio je regionalnu nagradu „Meša Selimović“ za najbolji roman objavljen na prostoru Srbije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Crne Gore u 2009. godini. Živi i piše u Beogradu.</p>
Više o autoru
5.0Prosecna ocena je 5.0 od 5
5.0Prosecna ocena je 5.0 od 5
4.9Prosecna ocena je 4.9 od 5
Svetislav Basara
Svetislav Basara (1953, Bajina Bašta), romansijer, pripovedač i dramski pisac. Autor je više od dvadeset knjiga – romana, zbirki pripovedaka, drama i eseja. Dobitnik je mnogih srpskih i međunarodnih književnih nagrada. Bio je ambasador Srbije na Kipru 2001–2005. godine. Objavio je: – knjige priča: „Priče u nestajanju“ (1982), „Peking by Night“ (1985), „Izgubljen u samoposluzi“ (2008) i „Majmunoopisanije“ (2008); „Očaj od nane“ (2016); – romane i novele: „Kinesko pismo“ (1985), „Fama o biciklistima“ (1987), „Na Gralovom tragu“ (1990), „Napuklo ogledalo“ (1986), „Mongolski bedeker“ (1992, Nolitova nagrada), „De Bello Civili“ (1993), „Looney Tunes“ (1997), „Sveta mast“ (1998), „Ukleta zemlja“ (1995), „Kratkodnevica“ (2000), „Džon B. Malkovič“ (2001), „Srce zemlje“ (2003), „Fantomski bol“ (2005), „Uspon i pad Parkinsonove bolesti“ (2006), „Dnevnik Marte Koen“ (2008), „Fundamentalizam debiliteta“ (2009), „Tajna istorija Bajine Bašte“ (2010), „Početak bune protiv dahija“ (2010), „Mein Kampf“ (2011), „Dugovečnost“ (2012), „Gnusoba“ (2013), „Anđeo atentata“ (2015) i „Andrićeva lestvica užasa“ (2016); – drame: „Bumerang“, „Oksimoron“ (2001) i „Nova Stradija“ (2009); – knjige eseja: „Na ivici“ (1987), „Tamna strana Meseca“ (1992), „Drvo istorije“ (1995), „Virtuelna kabala“ (1996), „Vučji brlog“ (1998), „Pušači crvenog bana“ (2017), „Atlas pseudomitogije“ (2019); – prepisku: sa Miljenkom Jergovićem „Tušta i tma“ (2014) i „Drugi krug“ (2015). Laguna je, počev od 2009, objavila nova izdanja romana „Fama o biciklistima“, „Ukleta zemlja“, „Looney Tunes“, „Sveta mast“, „Napuklo ogledalo“, „Mongolski bedeker“ i „Srce zemlje“. Dvostruki je dobitnik je Ninove nagrade za romane „Uspon i pad Parkinsonove bolesti“ i „Kontraendorfin“; nagrade „Isidora Sekulić“ i nagrade Srpskog književnog društva „Biljana Jovanović“ za roman „Anđeo atentata“ i prvi je dobitnik stipendije iz Fonda „Borislav Pekić“ za rukopis u nastajanju. Drame su mu izvođene na mnogim scenama, a knjige prevođene na engleski, francuski, nemački, mađarski, bugarski, italijanski i makedonski jezik. Član je Srpskog književnog društva.
Više o autoru
5.0Prosecna ocena je 5.0 od 5
3.5Prosecna ocena je 3.5 od 5
5.0Prosecna ocena je 5.0 od 5
Svetlana Slapšak
<p style="text-align: justify">Svetlana Slapšak (1948, Beograd), klasičnu gimnaziju završila je u Beogradu, gde je diplomirala, magistirala i doktorirala na Odeljenju za antičke studije na Filozofskom fakultetu. Bila je jedna od troje urednika satiričnog časopisa studenata Filozofskoga fakulteta u Beogradu <em>Frontisterion</em>, koji je zabranjen i uništen već sa prvim brojem, 1970. Pasoš oduzet od 1968. do 1973, pa ponovo 1975–1976. i 1988–1989. Saslušavana, praćena i pretučena od strane policije i tajnih službi. Dobila je univerzitetsku stipendiju kao najbolji diplomant Univerziteta u Beogradu 1971. Zaposlena u Institutu za književnost i umetnost u Beogradu 1972–1988. Optužena u sudskom procesu posle denuncijacije iz Instituta, izgubila službu posle internog samoupravnog suđenja organizovanog u Institutu, na sudu oslobođena svake krivice (1988). Predsednica Odbora za slobodu izražavanja Udruženja književnika Srbije 1986–1989, sastavila i izdala preko pedeset peticija, među njima i za oslobađanje Adema Demaćija. Bila je članica UJDI-ja. Preselila se u Ljubljanu 1991, državljanstvo dobila 1993, posle mnogih napada i kleveta u slovenačkim medijima. <br /> <br /> Sa mužem Božidarom vodila mirovne akcije od 1986. i za vreme rata pružila gostoprimstvo bosanskim i hrvatskim izbeglicama, organizovala sa njima letnju školu za bosanske izbeglice-tinejdžere (1993), koja se zbog velikog zanimanja od prvobitne tri nedelje produžila na četiri meseca. Nekoliko polaznika se zatim upisalo na univerzitete u Sloveniji. Izbačena iz UKS-a 1996, kako je navedeno – zbog negativnih kritika dela Dobrice Ćosića. Sastavila knjigu o dečjim pravima na bosansko-srpsko-hrvatsko-crnogorskom i na slovenačkom, koja je razdeljena svim osnovnim školama i centrima za izbeglice u Sloveniji. Knjiga je prevedena na romski jezik 2006. <br /> <br /> Predložena, u grupi Hiljadu žena za mir, za Nobelovu nagradu za mir 2005. <br /> <br /> Predavala na mnogim jugoslovenskim, evropskim i američkim univerzitetima. Redovna profesorka za antropologiju antičkih svetova, studije roda i balkanologiju (od 2003), koordinator studijskih programa na ISH-u (<em>Institutum Studiorum Humanitatis</em>), postdiplomskog fakulteta za humanistiku u Ljubljani (od 1997), dekanka ISH-a (2003–2013). Penzionisana 2014. Na Filozofskom fakultetu u Ljubljani je predavala srpsku i hrvatsku književnost (1985–1992) na slavistici i Balkanske žene (1995–2012) na sociologiji kulture. Glavna urednica časopisa <em>ProFemina</em> u Beogradu od 1994. Direktorka Srpskog kulturnog centra „Danilo Kiš“ u Ljubljani (2009–2013), umetnička direktorka SKC „Danilo Kiš“ od 2013, direktorka Instituta za balkanske i sredozemne studije i kulturu u Ljubljani (2009). <br /> <br /> Nagrade: „Miloš Crnjanski“ za knjigu eseja 1990; American PEN Freedom of Expression Award 1993; Helsinki Watch Award 2000; Helen Award, Montreal, 2001; Nagrada „Mirko Kovač“ za knjigu eseja 2014. <br /> <br /> Objavila (napisala i/ili uredila) preko šezdeset knjiga i zbornika, preko četiristo studija (lingvistika, antičke studije, komparativna književnost, balkanologija, studije roda), preko hiljadu petsto eseja, jedan roman, dve drame, libreto, nekoliko komada za Karađoz – pozorište senki, koje je uvela u Sloveniju, prevode sa grčkoga, novogrčkoga, latinskoga, francuskoga, engleskoga i slovenačkoga. Pisala je kolumne u <em>Književnoj reči</em>, <em>Teleksu</em>, <em>Vremenu</em>, <em>Nezavisnom</em> i drugim časopisima, kao i na portalu <em>Peščanik</em>. U mariborskom <em>Večeru</em> piše rubriku jednom nedeljno već osamnaest godina. Novije knjige: <em>Franc Kavčič in antika: pogled iz antropologije antičnih svetov</em>, Ljubljana, Narodna galerija, 2011; <em>Mikra theatrika: antropološki pogled na antično in sodobno gledališče</em> (Knjižnica Mestnega gledališča ljubljanskega, zv. 156), Ljubljana, 2012; Z<em>elje in spolnost: iz zgodovinske antropologije hrane</em>, Beletrina, Ljubljana, 2013; <em>Antička miturgija: žene</em>, XX vek, Beograd, 2013; <em>Leteći pilav: antropološki eseji o hrani</em>, XX vek, Beograd, 2014; <em>Kuhinja z razgledom</em>, Goga, Novo Mesto, 2016, <em>Preživeti i uživati: iz antropologije hrane</em><em>. Eseji i recepti</em>, Prosvjeta, Sarajevo, 2016.<br /> <br /> Za roman <em>Ravnoteža </em>(Laguna) dobila je Vitalovu nagradu za 2016. godinu, a 2017. dobila je Nagradu mira ženskog odbora slovenačkog PEN-a. Godine 2018. objavila je roman <em>Škola za delikatne ljubavnike</em>.<br /> <br /> Foto: Iztok Dimc</p>
Više o autoru
5.0Prosecna ocena je 5.0 od 5
5.0Prosecna ocena je 5.0 od 5
Vladan Matijević
<p style="text-align: justify">Vladan Matijević (1962, Čačak) objavio je knjige: <em>Ne remeteći rasulo</em> (pesme, 1991), <em>Van kontrole</em> (roman, 1995, nova verzija 2021), <em>R. C. Neminovno</em> (roman, 1997, nova verzija 2017), <em>Samosvođenje </em>(pesme, 1999), <em>Prilično mrtvi</em> (priče, 2000, Andrićeva nagrada), <em>Pisac izdaleka</em> (roman, 2003, Ninova nagrada), <em>Časovi radosti</em> (roman, 2006), <em>Vrlo malo svetlosti</em> (roman, 2010, nagrade: „Meša Selimović“, „Borisav Stanković“ i „Isidora Sekulić“), <em>Memoari, amnezije</em> (eseji, 2012, nagrade: „Kočićevo pero“ i „Kočićeva knjiga“), <em>Pristaništa </em>(priče, 2014, nagrade: „Stevan Sremac“ i „Danko Popović“), <em>Susret pod neobičnim okolnostima</em> (roman, 2016), <em>Sloboda govora</em> (roman, 2020) i <em>Pakrac </em>(roman, 2023, nagrada „Beogradski pobednik“). Dobitnik je Nagrade „Ramonda serbika“ 2019. za celokupno književno delo i značajan doprinos književnosti i kulturi. Dobitnik je i nagrade „Zlatni krst kneza Lazara“ 2023. godine za celokupno književno delo. Gradsko pozorište u Čačku je 2023. godine premijerno izvelo predstavu „Sloboda govora“ po njegovom istoimenom romanu. Prevođen je na engleski, francuski, nemački, španski, italijanski i makedonski jezik.</p>
Više o autoru
Vladimir Arsenijević
<p style="text-align: justify">Vladimir Arsenijević (Pula, 1965) objavio je prvi roman <em>U potpalublju</em> (prvi deo predviđene tetralogije <em>Cloaca Maxima</em>) 1994. godine. Ovaj roman je dobio <em>Ninovu nagradu za roman godine</em>, preveden je na dvadeset jezika, a istoimena pozorišna predstava po motivima ovog kultnog romana nagrađena je <em>Sterijinom nagradom</em> 1997. godine. Sledeći roman, <em>Anđela</em> (drugi deo ciklusa <em>Cloaca Maxima</em>) objavljen je 1997. godine. Posle boravka u Meksiku Arsenijević objavljuje knjigu <em>Meksiko – ratni dnevnik</em> (2000). Ilustrovani roman Išmail (2004), nastao je u saradnji s Aleksandrom Zografom. Roman Predator (2008) dobio je Nagradu za najbolju knjigu u mreži javnih biblioteka Srbije. 2009. godine Arsenijević objavljuje zbirku eseja pod nazivom Jugolaboratorija. Godine 2011. objavljuje ilustrovanu novelu <em>Minut – put oko sveta za 60 sekundi</em> nastalu u saradnji s Valentinom Broštean.<br /> <br /> Godine 2000. pokrenuo je izdavačku kuću <em>Rende</em> u kojoj je radio kao urednik do 2007. Osnivač je regionalnog književnog festivala <em>Krokodil</em> i izdavačke kuće za audio-knjige <em>Reflektor</em>, a kolumne i eseje redovno objavljuje u štampanim i elektronskim medijima u zemlji i regionu. Živi u Beogradu.</p>
Više o autoru
Vladimir Tabašević
<p style="text-align: justify">Vladimir Tabašević rođen je 1986. godine u Mostaru pod punim imenom Bošnjak-Tabašević Vladimir. Početkom građanskog rata u BiH s majkom je došao u Beograd, gde i danas živi.<br /> <br /> Studirao je filozofiju.<br /> <br /> Prva knjiga pesama <em>Koagulum</em> (2010) štampana je u okviru Festivala mladih pesnika u Zaječaru kao nagrada laureata festivala. Samostalno objavljuje knjige poezije <em>Tragus</em> (2011), <em>Kundak </em>(2012) i konceptualno-poetski rad zajedno s Milošem Čvorovićem <em>Hrvatski kundak</em> (2013).<br /> <br /> Prvi roman <em>Tiho teče Misisipi</em> (2015) objavljuje najpre samostalno. Roman ulazi u uži izbor za Ninovu nagradu, a dobija regionalnu nagradu „Mirko Kovač“.<br /> <br /> Roman <em>Pa kao</em> (2016) ulazi u najuži izbor za Ninovu nagradu, dok <em>Zabluda Svetog Sebastijana</em> (2018) osvaja <em>Ninovu nagradu</em>. Roman <em>Noćne reči</em> (2023) odlukom autora nije kandidovan za Ninovu nagradu.<br /> <br /> Zajedno sa rediteljem Ivicom Buljanom realizovao je pozorišne adaptacije romana <em>Tiho teče Misisipi</em> i romana <em>Idiot </em> F. M. Dostojevskog.</p>
Više o autoru
5.0Prosecna ocena je 5.0 od 5
4.7Prosecna ocena je 4.7 od 5
Najnovije
Pogledaj sveDobro došli na manifestaciju „Oktobar – mesec knjige“
Dragi knjigoljupci, izdavačka kuća Laguna i Delfi knjižare ove godine ne učestvuju na Sajmu knjiga, ali donosimo sajam u Lagunu i Delfi knjižare, i to tokom celog oktobra. Vrata naših knjižara biće širom otvorena za čitaoce, uz odlične popuste, poklone i bogat program promocija, druženja sa autorima i potpisivanja knjiga.
Pročitaj višeO velikim-malim osećanjima na promociji Jelice Greganović drugog dana manifestacije Dečji dani kulture
Serijal za sada broji tri knjige „Bau-Bau“ (o strahu), „Gde živi ljubav“ (o ljubavi) i „Svitac Svetozar“ (o ljutnji), a u pripremi je i četvrta, u kojoj će kroz lik Tužne Vrbe Vesele biti predstavljena tuga.
Pročitaj višeTajne pisaca – Nikola Džejn Hobs: Da li ste ikada upoznali opuštenu ženu?
Tajne pisaca – Nikola Džejn Hobs: Da li ste ikada upoznali opuštenu ženu?
Pročitaj višeO životu, vrlini i moći razuma: „Meditacije ili Samom sebi“ Marka Aurelija u prodaji od 5. marta
Remek-delo praktične filozofije „Meditacije ili Samom sebi“ poslednjeg rimskog cara Marka Aurelija, sa izuzetnim predgovorom Vladete Jankovića, nudi dragocene uvide o životu, vrlini i moći razuma. Meditacije koje je napisao u poslednjim godinama svojih vojnih pohoda sadrže privatna
Pročitaj višeCopyright © Laguna d.o.o. Starine Novaka 23, Beograd • Matični broj: 17414844
•Powered byoozmi.com











































