Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

BUKMARKER-logo

Bolero

Lagunina edicija Bolero okuplja neka od najznačajnijih imena savremene hispanoameričke književnosti, na čija dela su podjednako dobro reagovale i publika i kritika. Peruanski nobelovac Mario Vargas Ljosa je perjanica ove edicije, a njegov roman Avanture nevaljale devojčice jedan je od najpopularnijih naslova koji nose logo Bolera. Koncipiran tako da budu zastupljena dela iz različitih delova latinoameričkog kontinenta – Perua, Argentine, Kube, Meksika, Kolumbije, Bolivije, Čilea, El Salvadora – Bolero je nalik paleti svežih nijansi za sobu koja nije dugo krečena (ako latinoamerički bum uzmemo kao izvorište savremenog književnog izraza).
Rasteretivši se bremena koji su teglile generacije pisaca nemoćne da se oslobode uticaja buma, dela autora iz edicije Bolero relevantna su za širu čitalačku publiku po svim parametrima. Trinaest autora u četrnaest knjiga pružaju uvid u jednu od najvitalnijih scena svetske književnosti. Evo naših favorita:

Avanture nevaljale devojčice, Mario Vargas Ljosa

Kako loš tajming i suštinska nekompatibilnost unose dinamiku u odnos dvoje ljudi u različitim etapama njihovih života. Paralelno sa turbulentnim istorijskim okolnostima evropskih metropola, autor se bavi pitanjima sudbine i slučajnosti, blizine i udaljenosti, bola i zadovoljstva.
Čovek koji je voleo pse, Leonardo Padura

Ivan vodi oronulu veterinarsku stanicu i gaji književne aspiracije. Priseća se epizode iz svog života kada je upoznao zagonetnog čoveka sa dva ruska hrta na plaži. Posle nekoliko susreta „čovek koji je voleo pse“ deli sa njim poverljive podatke o Ramonu Merkaderu, ubici Lava Trockog. Zahvaljujući ovim informacijama, Ivan rekonstruiše priču o Trockom i njegovom ubici, i na koji način su se baš ova dva čoveka našla u ulogama žrtve i dželata u jednom od najintrigantnijih zločina XX veka.
Dani kuge, Edmundo Pas Soldan

U Kasoni zatvorenici vode glavnu reč. U zajednici gde svi bespogovorno prihvataju korupciju i unižavanje svake vrste jača kult posvećen osvetoljubivoj boginji. Kada se učini da okolnosti ne mogu postati gore, izbija epidemija kuge praćena političkom krizom.
Tkalja senki, Horhe Volpi

Meksički autor Horhe Volpi smatra se vođom crack generacije, odgovorom na tradicionalnu prozu buma. Njegov roman Tkalja senki zasnovan je na životima stvarnih ličnosti. Začeci jungovske psihoanalize i žene koja pokušava da digne glas u muškom svetu motivi su oko kojih se plete ova poetična priča.
Provalija, Fernando Valjeho

Kolumbijski pisac koji živi u Meksiku vraća se u domovinu da bi se našao svom bolesnom bratu u njegovim poslednjim danima. Dario živi u porodičnoj kući, a među brojnim uspomenama iz detinjstva izdvajaju se one na njihovog oca, koji je jedini član porodice pored Darija kog je Fernando zaista voleo.

Autor teksta: Ivana Veselinović

Podelite na društvenim mrežama:

Slika Edmundo Pas Soldan

Edmundo Pas Soldan

<p style="text-align: justify">Edmundo Pas Soldan (Koćabamba, 29. mart 1967) bolivijski je pisac i prevodilac.<br /> <br /> Radi kao profesor hipanske književnosti na univerzitetu Kornel u Sjedinjim Državama. Počeo je da objavljuje romane i zbirke priča od 1990. Za svoj prvi roman, <em>El delirio de Turing</em> dobio je nacionalnu nagradu za književnost, a takođe je ovenčan i nagradom &bdquo;Huan Rulfo&ldquo; za svoju novelu <em>Dochera</em>. Dela su mu prevođena na engleski, francuski, danski, finski, poljski, grčki, ruski, italijanski i portugalski.<br /> <br /> Edmundo Pas Soldan pripada južnoameričkom književnom pokretu MekOndo čiji je rodonačelnik zajedno sa Albertom Fuguetom. U svomd elu istražuje tematiku virtuelne stvarnosti i novih tehnologija. Smatra da tako radi na položaju pisca u novoj medijskoj konfiguraciji. U jednom intervjuu je izjavio:&bdquo;Kad se pojavi nova tehnologija, reakcija književnih krugova je, uglavnom, odbrambena. Govorilo se da će film ubiti roman, pa da će internet ubiti roman&hellip; Kad prođe prvi nalet panike, pisac mora da se suoči sa tom novom ekologijom medija, mora da uzme od nje ono što može da mu služi i vidi šta književnost može od toga može da stvori a što drugi mediji ne mogu. Svako ljudsko iskustvo se može prevesti u književnost. Internet je već stvorio jedan književni žanr: blog. Ne moramo se obavezno plašiti novih medija.&ldquo; <br /> <br /> Dobitnik je Gugenhajm stipendije 2006. godine.<br /> <br /> Njegov roman <em>Iris </em>iz 2014. godine pripada žanru naučne fantastike.<br /> <br /> Foto:&nbsp;De Rodrigo Fernández - Trabajo propio / CC BY-SA 3.0 / Wikimedia commons</p>

Slika Fernando Valjeho

Fernando Valjeho

<p style="text-align: justify">Fernando Valjeho (Medeljin, 24. oktobar 1942) kolumbijski je romanopisac, filmski stvaralac i scenarista. Valjeho je pisac sa izuzetnim talentom za satiru i smatra se zvezdom u usponu među latinoameričkim piscima.<br /> <br /> Fernando Valjeho je majstor crnog humora i borac protiv licemerja. Ima neverovatan talenat za društvenu satiru, cinizam na račun crkve, kao i političara koje Valjeho smatra odgovornim za haos u Kolumbiji u vreme posle Eskobara. Piše izuzetno strasno suprotstavljeno surovo i nežno, otrovno i molećivo. On je kritičar svoga vremena kao prefinjeni majstor jezika.<br /> <br /> Do sada su na srpski jezik prevedena dva njgova romana &bdquo;Bogorodica plaćenika&ldquo; i &bdquo;Provalija&ldquo;.</p>

Slika Horhe Volpi

Horhe Volpi

<p style="text-align: justify">Horhe Volpi (rođen 10. jula 1968), meksički pisac, najpoznatiji je po romanu &bdquo;En busca de Klingsor&ldquo; (&bdquo;Potraga za Klingsorom&ldquo;). Kao student prava, objavio je 1990. godine &bdquo;Crack Manifesto&ldquo;, kritiku meksičke književnosti, promovišući tako svoj rad i rad još nekoliko mladih autora koji su učestvovali u projektu. Volpijevi romani odstupaju od magičnog realizma i ostalih trendova u latinoameričkoj književnosti, okrenuti su ka karakterizaciji likova i izučavanju akademskih tema, naročito istorije i nauke, a radnja je često smeštena van Južne Amerike.<br /> <br /> Volpi je dobitnik brojnih nagrada, među kojima su Biblioteca Breva Award i Planta-Casa de América. Njegova dela prevedena su na dvadeset pet jezika.<br /> <br /> Osim što se bavi pisanjem, Horhe Volpi je bio i kulturni ataše, direktor televizijske stanice Canal 22 u Meksiku, a trenutno radi kao direktor festivala Internacional Cervantino.<br /> &nbsp;</p>

Slika Leonardo Padura

Leonardo Padura

<p style="text-align: justify">Leonardo Padura je rođen u Havani 1955. Završio je Filološki&nbsp;fakultet u istom gradu. Pisao je scenarija, eseje, kritike&nbsp;i priče. Poznat je pre svega po seriji romana o detektivu&nbsp;Mariju Kondeu, prvobitno zamišljenoj kao tetralogija &bdquo;Četiri&nbsp;godišnja doba&ldquo;: <em>Savršena prošlost</em>, <em>Vetrovi korizme</em>,<em> Maske</em>,&nbsp;<em>Jesenji pejzaž</em>, za kojima su, međutim, usledila još četiri&nbsp;romana: <em>Zbogom, Hemingveju</em>, <em>Jučerašnja magla</em>, <em>Zmijin&nbsp;rep</em> i <em>Jeretici</em>. Napisao je takođe roman o velikom kubanskom&nbsp;pesniku Hoseu Mariji Erediji, <em>Roman mog života</em>, kao&nbsp;i roman <em>Čovek koji je voleo pse</em> o životu Ramona Merkadera,&nbsp;ubice Lava Trockog. Njegove knjige prevedene su na&nbsp;mnoštvo jezika i dobio je značajne domaće i međunarodne&nbsp;nagrade: međunarodne nagrade Kafe Hihon 1995, Nagradu&nbsp;Hemet 1997, 1998. i 2006, Nagradu Rejmond Čendler 2009,&nbsp;nagradu <em>Premio de las Islas</em> u Francuskoj 2000, Međunarodnu&nbsp;nagradu za roman <em>Casa de Teatro</em> 2001, Nacionalnu&nbsp;nagradu za književnost 2012. i Orden za umetnost i književnost&nbsp;u Francuskoj 2013. Živi i radi u Havani.&nbsp;U <em>Jesenjem pejzažu</em> Padura ponovo istražuje neiscrpne&nbsp;mogućnosti crnog žanra, i tako, dok napreduje nasumična&nbsp;istraga prepuna tragova, stranputica i manje-više osnovanih&nbsp;sumnji, autor oživljava hroniku jednog naraštaja &ndash; svog i&nbsp;Kondeovog &ndash; primoranog da se uznemireno pita šta je bilo&nbsp;sa tolikim idealima. Tu je i maestralni portret jedne haotične&nbsp;i drage Havane, naseljene tajnama, skrivenim blagom i ne&nbsp;baš srećnim ljubavima.</p>

Slika Mario Vargas Ljosa

Mario Vargas Ljosa

<p style="text-align: justify">Mario Vargas Ljosa rodio se u Arekipi, u Peruu 1936. godine. Iako je u Pjuri izvedena jedna njegova drama i objavljena zbirka priča <em>Šefovi</em>, koja je dobila nagradu <em>Leopoldo Alas</em>, postao je poznat posle objavljivanja romana <em>Grad i psi</em>, za koji je dobio Nagradu Kratke biblioteke kuće <em>Seix Barral</em> 1962. i Nagradu kritike 1963. godine. Njegov drugi roman <em>Zelena kuća</em>, objavljen 1965, dobio je Nagradu kritike i Međunarodnu nagradu Romulo Galjegos. Potom je objavio dramska dela (<em>Gospođica iz Takne, Kati i nilski konj, La Čunga, Ludak sa balkona i Lepe oči, ružne slike</em>), studije i eseje (kao <em>Neprekidna orgija, Istina o lažama i Izazov nemogućeg</em>), sećanja (<em>Riba u vodi</em>), priče (<em>Štenad</em>) i, pre svega, romane: <em>Razgovor u katedrali, Pantaleon i posetiteljke, Tetka Hulija i piskaralo, Rat za smak sveta, Povest o Majti, Ko je ubio Palomina Molera?, Pripovedač, Pohvala pomajci, Lituma u Andima, Jarčeva fešta i Raj na drugom ćošku</em>. Dobio je najvažnije književne nagrade, od već spomenutih do nagrade Servantes, nagrade Princa Asturije, PEN/Nabokov i <em>Grinzane Cavour</em>. 2010. godine dobio je Nobelovu nagradu za književnost. Preminuo je 13. aprila 2025. godine.</p>

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Group-96634x
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x