Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

BUKMARKER-logo

Akcija Nedeljnika i izdavačke kuće Laguna

Izdavačka kuća Laguna s ponosom vam predstavlja veoma značajnu saradnju koju je uspostavila sa Nedeljnikom. U svim knjižarama Delfi širom Srbije uz primerak Nedeljnika bićete u mogućnosti da kupite jedan od deset ponuđenih Laguninih naslova po specijalnoj ceni od 399 dinara.
Akcija Nedeljnika i izdavačke kuće Laguna počinje u petak 16. februara i traje do 16. marta 2018. godine.

Knjige koje možete kupiti po specijalnoj ceni od 399 dinara:

1. „Kriv je vetar“ – Nataša Dragnić
2. „Duboki pad“ – Aneli Vendeberg
3. „Drugo lice ljubavi“ – Dr Džini Sejfer
4. „Mesec u kavezu“ – Soe Valdes
5. „Ja. I niko moj“ – Aleksandar Tijanić
6. „Žaklina Buvije Kenedi Onazis“ – Barbara Liming
7. „Pastorak“ – Jurij Hudolin
8. „Deset dana u ’Islamskoj državi’“ – Jirgen Todenhefer
9. „Dragocena“ – Marisa de los Santos
10. „Bog mi je svedok“ – Makis Citas

U akciji učestvuju sve knjižare Delfi i Lagunin klub čitalaca u Resavskoj 33. Uz ovaj popust ne važe drugi popusti u knjižari.

Podelite na društvenim mrežama:

Povezane knjige

Slika Aleksandar Tijanić

Aleksandar Tijanić

<p style="text-align: justify">Aleksandar Tijanić (1949, Đakovica &ndash; 2013, Beograd) bio je jedan od najznačajnijih srpskih novinara, publicista, dugogodišnji generalni direktor Radio-televizije Srbije.<br /> <br /> Mladost je proveo u Podujevu i Prištini, a onda upisao žurnalistiku na Fakultetu političkih nauka u Beogradu. Kao student, na inicijativu profesora Sergija Lukača, pozvan je da sarađuje u Ninu, gde započinje profesionalnu karijeru. <br /> <br /> Krajem 1970-ih počinje da piše za izdanja Politike, prvo za Auto Svet, potom u Ninu postaje urednik. Sredinom 1980-ih izabran je za glavnog urednika časopisa Intervju. Krajem 1980-ih sarađuje i sa zagrebačkim nedeljnicima Start i Danas, kao i sa splitskom Nedjeljnom Dalmacijom, gde se istakao svojom kolumnom &bdquo;En passant&ldquo;, u kojoj je kritički komentarisao tadašnji komunistički režim, odnosno događaje poznate kao antibirokratska revolucija, i predstojeći raspad SFRJ, zbog čega je dobio ironičan nadimak &bdquo;gigant hrvatskog novinarstva&ldquo;. U to vreme objavljivao je političke kolumne i u ljubljanskoj Mladini i sarajevskom Oslobođenju. Bio je jedan od novinara, pored Mirjane Bobić Mojsilović i Dragana Babića, koji su 1991. godine vodili kultnu JUTEL-ovu emisiju &bdquo;Umijeće življenja&ldquo; u sarajevskom teatru Obala, u kojoj je intervjuisao u tom trenutku aktuelne političke ličnosti kao što su Milovan Đilas i Stjepan Mesić.<br /> <br /> Godine 1991, po izbijanju rata u Bosni i Hercegovini, jedno vreme uređuje Sportski žurnal, a posle osnivanja Televizije Politika njen je prvi direktor (1993&ndash;1994) i potom prvi direktor novoosnovane BK televizije (1994&ndash;1996). Godine 1996, posle Dejtonskog sporazuma, izabran je za ministra informisanja u vladi Mirka Marjanovića, ali je posle šest meseci podneo ostavku. Pokreće dnevni list Građanin 1997, ali se list ubrzo gasi. Posle toga, do 1999. godine, piše kolumnu u nedeljniku Evropljanin.<br /> <br /> Posle oktobarskih promena bio je savetnik za medije i informisanje predsednika tadašnje SRJ Vojislava Koštunice (od 2001. do 2004). Od 2004. do smrti 2013. bio je generalni direktor Radio--televizije Srbije, koju je uspešno transformisao u javni servis. Objavio je publicističke i polemičke knjige: Ispod koša (1978), Šta će biti s nama (1988), Tajni život Srba, Hrvata i Slovenaca: kako se raspao boljševizam (1990).<br /> <br /> Do poslednjeg časa, do samog preloma rukopisa, Aleksandar Tijanić radio je na knjizi svojih izabranih kolumni, novinskih tekstova, polemika i članaka Ja. I niko moj, u kojoj se potvrđuje kao beskompromisni dijagnostičar srpske zbilje i britak i originalan kritičar bezmalo svih javnih ličnosti jugoslovenske i srpske političke i kulturne scene, kao i devijantnih pojava i turbulentnih događaja uoči, za vreme i posle raspada Jugoslavije.</p>

Slika Aneli Vendeberg

Aneli Vendeberg

<p style="text-align: justify">Dr Aneli Vendeberg bavi se ekološkom mikrobiologijom. Radi u Centru za ekološka istraživanja u Lajpcigu i kao honorarni profesor u Upsali. Jednog lepog zimskog jutra otvorila je, međutim, oči i pomislila: &bdquo;Hajde da napišem nešto.&ldquo; Otad pokušava da naučno istraživanje prikaže u blogovima, na razumljiv i zabavan način. Noću pak ubija ljude. Na papiru. Za izdavačku kuću KiWi. Aneli Vendeberg živi s mužem i dvoje dece u Grimi kod Lajpciga. Napisan na engleskom jeziku, i objavljen u izdanju autorke, Đavolov osmeh je već imao desetine hiljada čitalaca, kao i njen sledeći roman o Ani Kronberg i Šerloku Holmsu.<br /> <br /> www.anneliewendeberg.com<br /> www.scilogs.de/wblogs/blog/sciencezest/content/about</p>

Slika Barbara Liming

Barbara Liming

<p style="text-align: justify">Barbara Liming je rođena u Filadelfiji. Predavala je dramaturgiju na Univerzitetu u Njujorku. Autorka visoko cenjenih biografija Ketrin Hepbern, Rite Hejvort, Merilin Monro, Orsona Velsa, Bet Dejvis, Džeka Kenedija, Polanskog&hellip; Njene knjige su bestseleri <em>Njujork tajmsa</em>, a njeni članci su objavljeni u brojnim časopisima u SAD-u i Evropi.&nbsp;<br /> <br /> Foto: David Packman</p>

Slika Džini Sejfer

Džini Sejfer

<p style="text-align: justify">Doktorka Džini Sejfer, psihoterapeutkinja iz Njujorka,&nbsp;autorka je pet knjiga, uključujući i naslove <em>The Normal&nbsp;One</em>, <em>Cain&rsquo;s Legacy</em> i <em>Beyond Motherhood</em>. Doktorka Sejfer&nbsp;je gostovala u televizijskim emisijama <em>Daily Show</em> i <em>Good&nbsp;Morning America</em>, kao i u brojnim emisijama Nacionalnog&nbsp;radija. <br /> <br /> O njenom radu se pisalo u časopisima <em>New York&nbsp;Times</em> i <em>Wall Street Journal</em>. Piše tekstove za <em>Huffington Post</em>&nbsp;i <em>Psychology Today</em>. <br /> <br /> Jedna je od autora knjige <em>Sebični, površni&nbsp;i egocentrični: Šesnaest pisaca o odluci da nemaju decu</em>,&nbsp;objavljene 2015. godine.<br /> <br /> Foto: ©Susan Shapiro<br /> &nbsp;</p>

Slika Jirgen Todenhefer

Jirgen Todenhefer

<p style="text-align: justify">Jirgen Todenhefer rođen je 1940. Po obrazovanju je doktor pravnih nauka, a od 1972. radio je kao sudija. Osamnaest godina bio je poslanik u nemačkom Bundestagu i član poslaničkog kluba CDU/CSU (Hrišćanske demokratske unije) u nemačkom parlamentu, zadužen za pomoć namenjenu razvoju i kontroli naoružanja. Posle toga je dvadeset dve godine radio na čelu jedne velike medijske kuće. <br /> <br /> Neprestano obilazi ratna poprišta na Bliskom istoku, pre svega Avganistan, Irak, Siriju i Palestinu. Na osnovu tih putovanja nastale su upečatljive knjige kao što su <em>Ko plače za Abdulom i Tanajom</em>, <em>Endi i Marva</em> i <em>Zašto ubijaš</em>, Zaide? Njegove novije knjige <em>Delovi tvoje sreće</em> (2010) i <em>Ne treba da ubijaš</em> (2013) postale su bestseleri. Honorarima od knjiga finansira, između ostalog, sirotište u Avganistanu, bolnicu za decu obolelu od side u Kongu i jedan projekat izraelsko-palestinskog pomirenja. Honorar od prethodne knjige poklonio je za zbrinjavanje teško povređene dece u Siriji, a honorar od ove knjige namenjen je sirijskim i iračkim izbeglicama i deci iz pojasa Gaze.</p>

    Slika Jurij Hudolin

    Jurij Hudolin

    <p style="text-align: justify">Jurij Hudolin rođen je 1973. godine u Ljubljani. Bavi se pisanjem lepe književnosti, kolumni i scenarija, kao i prevođenjem proze savremenih hrvatskih, srpskih i crnogorskih autora na slovenački jezik. <br /> <br /> Na Filozofskom fakultetu u rodnom gradu je studirao Srpskohrvatsku književnost i jezik. Objavio je romane <em>Obest</em> (2005), <em>Pastorak</em> (2008), <em>Hodač po žici</em> (2011) i <em>Ingrid Rosenfeld</em> (2013), knjigu priča <em>Na ulici železničke stanice ništa novo</em> (2012), zbirke kolumni <em>Pusti ti to</em> (2004), koje je objavljivao za medije poput <em>Dela</em>, <em>Dnevnika</em>, <em>Večera</em>, <em>Mladine</em> ili Televizije Slovenija, kao i devet knjiga poezije od kojih je<em> Ako je laž kralj</em> (1991) dobila nagradu za najbolju prvu knjigu godine na slovenačkom Sajmu knjige i nagradu &bdquo;Slavko Grum&ldquo;, a <em>Govori žena</em> (2003) proglašena knjigom godine po izboru <em>Playboya</em>. Prozna i pesnička dela prevođena su mu na engleski, češki, mađarski, srpski, hrvatski, makedonski i albanski jezik, a po časopisima, na tridesetak jezika. Kao pesnik i prozaista zastupljen je u brojnim antologijama u Sloveniji i inostranstvu. Dobitnik je svih važnijih slovenačkih stipendija i nekoliko austrijskih, kao i stipendija &bdquo;Tradukija&ldquo;. Za TV Slovenija napisao je petnaestak scenarija, među kojima je najpoznatiji, te nagrađivan kod kuće i u inostranstvu, film o fudbaleru Milku Đurovskom <em>Lopta nam je pala na glavu</em> (2000), a snimio je i dokumentarni film o najboljem slovenačkom fudbaleru Zlatku Zahoviču. Trenutno je urednik u časopisu <em>Apokalipsa</em>, čiji je suosnivač 1994, a urednik za književnost od 1996. godine. U tom zvanju je priredio desetak antologija poezije iz kanona svetske književnosti. <br /> <br /> Član je Društva slovenačkih pisaca, Društva slovenačkih prevodilaca i Slovenačkog PEN centra. Živi u Ljubljani.&nbsp;</p>

    Slika Makis Citas

    Makis Citas

    <p style="text-align: justify">Makis Citas (1971, Janica), grčki pisac. Studirao je žurnalistiku u Solunu i radio kao novinar na radiju. Objavio je zbirku priča Pati iz Petrule (1996), ilustrovanu knjigu za odrasle i šesnaest knjiga za decu. Njegove kratke priče su prevedene na nemački, španski, engleski, hebrejski, švedski i finski jezik. Roman Bog mi je svedok (2013), za koji je dobio Nagradu EU za književnost, njegov je prvi roman i preveden je na deset jezika. <br /> <br /> Živi u Atini i radi kao direktor književnog časopisa Diastixo.<br /> <br /> Foto:&nbsp;©Yiorgos Fermeletzis<br /> &nbsp;</p>

    Slika Marisa de los Santos

    Marisa de los Santos

    <p>Marisa de los Santos je prvo počela da piše poeziju. Njena prva zbirka poezije pod nazivom <em>From The Bones Out </em>doživela je uspeh.<em> </em>Ali ubrzo je rodila sina Čarlsa. Tri godine kasnije dobila je i malu Anabel. Uz oba deteta nije mogla da piše poeziju i pisala je sve ređe.<br /> <br /> Ubrzo potom Marisa je počela da smišlja lik za svoju prvu knjigu &ndash; to je bila Kornelija Braun u romanu<em> Ljubav je ušetala</em>.<br /> <br /> Doktorirala je književnost i kreativno pisanje. Živi sa mužem i decom u Vilmingtonu u državi Delaver u SAD.<br /> <br /> &nbsp;</p>

    Slika Nataša Dragnić

    Nataša Dragnić

    <p style="text-align: justify">Nataša Dragnić rođena je 1965. u Splitu. Nakon studija germanistike i romanistike i magistrature iz književnosti u Zagrebu završila je diplomatsku školu u Zagrebu i Berlinu. Od 1994. živi u Erlangenu i predaje nemački za strance, francuski, engleski i hrvatski. Njen prvenac <em>Svakoga dana, svakoga časa</em> je još pre objavljivanja doživeo veliki uspeh jer su prava za prevod prodata u čak 28 zemalja.</p>

    Slika Soe Valdes

    Soe Valdes

    <p style="text-align: justify">Soe Valdes (<em>Zoé Valdés</em>) rođena je 1959. godine u Havani. Filolog po struci, između 1983. i 1988. godine radila je pri Unesku i u Odeljenju za kulturu kubanske misije u Parizu. Godine 1988. vratila se na Kubu, gde je učestvovala u slikarskom pokretu u Havani, radila kao scenarista i bila zamenik direktora časopisa <em>Sine kubano</em>. Objavila je pet pesničkih zbirki i dvadeset dva romana, među kojima su <em>Te di la vida entera</em> (<em>Dala sam ti život ceo</em>), finalista Nagrade Planeta 1996; <em>Lobas de mar</em> (<em>Morske vučice</em>), Nagrada za roman &bdquo;Fernando Lara&ldquo; 2003; <em>La eternidad del instante</em> (<em>Večnost trenutka</em>), Nagrada grada Torevjeha 2004; <em>Bailar con la vida</em> (<em>Ples sa životom</em>), 2006; <em>La cazadora de astros</em> (<em>Žena koja lovi zvezde</em>), 2007; <em>La ficción Fidel</em> (<em>Fikcija Fidel</em>) 2008. i <em>El todo cotidiano</em> (<em>Svakodnevna svekolikost</em>), 2010. Objavila je i četiri zbirke priča, kao i dve knjige za decu. Živi u Parizu.<br /> <br /> Ima špansko i francusko državljanstvo, a država Francuska joj je uručila Orden viteza za umetnost i književnost. Dodeljena joj je titula počasnog doktora nauka Univerziteta Valonsijen u Francuskoj i Velika zlatna medalja (<em>Grande Médaille de Vermeil</em>) grada Pariza za doprinos ljudskim pravima i za blistavu književnu karijeru.<br /> <br /> Njena dela nailaze na izvanredan prijem kod kritičara i čitalaca, a prevedena su na preko trideset jezika.<br /> <br /> Za više informacija o autorki posetite: www.zoevaldes.net.<br /> <br /> Foto:&nbsp;Ulf Andersen</p>

    Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

    visa-logo4x
    Group-96674x
    Group4x
    Group-96724x
    layer14x
    Group-96634x
    Group-96654x
    Group-96664x
    image-4384x
    Group-96644x
    image-4394x