Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

BUKMARKER-logo

Ah, taj Gejmen: Šta ako vukodlaka zaboli zub?

neil-gaiman-350
Pet je i dvadeset posle podne, gradski prevoz, špic. Proleće pre proleća. Svi smo u perjanim jaknama, granulo je sunce i sad se kuvamo. Maštam o kratkim rukavima i golim gležnjevima ispod slojeva usijane odeće. Dišemo isti autobuski vazduh, koji se svakom sekundom sve intenzivnije greje, na sunčanoj strani Ulice Kneza Miloša u Beogradu. Stojimo. Mi, autobus, automobili pre i posle nas. Sve stoji, samo vreme prolazi. Ako svi stojimo sem vremena, šta će se desiti kad krenemo? Šta bi bilo kada bi ovaj autobus rešio da nas umesto preko Gazele, odvede preko kalendarske godine, i sledeće, i sledeće, u neku budućnost, dalju ili bližu? Šta bi se desilo kada bi devojka, koja je pre deset minuta ušla u pogrešan autobus shvatila da na izlasku neće biti u svom životu od pre nedelju dana, kad je planirala da uplati loto sa dobitnom kombinacijom, već da ide u nepoznatu budućnost, u kojoj će biti izbačena iz stana zbog neplaćene kirije? Hoće li tražiti da izađe ranije? Hoće li tako doći do svađe između nje i gospođe koja juri u budućnost, da proveri hoće li unuk proći na prijemnom ispitu? Sve to bi verovatno uznemirilo dečaka koji je pravo sa treninga krenuo u sledeću deceniju, da proveri da li će dovoljno porasti za košarkašku karijeru. Šta ako bi se usred te gungule autobus pokvario? Zaglavljeni u međuvremenu, primorani bismo bili da se upoznamo i da radimo zajedno, kako bismo se vratili na nultu tačku. Iz razmišljanja bi tada mogao da nas trgne glasan prasak…

Najbolje situacije za puštanje mašti na volju su one iz kojih ne možemo da pobegnemo. Dečje predstave koje traju čitavu večnost, gužve u saobraćaju, autobuske stanice, lekarske čekaonice… Imamo sve što nam treba! Vreme i mesto, likove o kojima ne znamo ništa sem kako izgledaju… Pred nama je pregršt odluka o tome gde ćemo ih uputiti i šta bi oni mogli da žele uz čuveno pitanje „Šta će dalje da se desi?“. Još kao devojčica, uživala sam u dugim vožnjama i šetnjama. Nikad me nije nerviralo čekanje. To vreme sam prepuštala mašti, ali je ona izgledala drugačije. Zamišljala sam sebe u scenama iz akcionih filmova, u dramatičnim zapletima romantičnih komedija, osmišljavala dijaloge sa životinjama, izmišljala alternativne drame na osnovu sopstvenog života i puštala da mi se puls ubrza od adrenalina dok bežim od neprijatelja, sve sedeći mirno u redu za pasoš, na primer.

S vremenom, to mi je postalo dosadno. Valjda je ograničena količina izmaštanih scenarija iz sopstvenog lika koji mogu iole da imaju smisla. Onda sam poslušala seminar čuvenog Nila Gejmena o pisanju fantazija. Zašto bi se sve svodilo na mene u datoj situaciji? I na Fakultetu dramskih umetnosti to je tek prva godina i sve se to uči da bi se u trećoj godini došlo do prave igre – dati lik u datoj situaciji.

„Ovo je stolica“, primetio je Nil Gejmen na tom seminaru. „Rekao bi čovek da ne može ništa zanimljivo da joj se desi. Da li je tako? Znamo šta se dešava kada vukodlak ujede čoveka… Postane i sam vukodlak! Ali šta se desi ako vukodlak ujede vuka ili drugog vukodlaka? Šta se desi ako ga boli zub, pa krene da žvaće neko drvo ili stolicu? Dok sam se to pitao krajem oka sam video kako stolica iz ugla biblioteke počinje da pušta dlake i tada sam znao da neću stići do kraja hodnika…“ izgovorio je Gejmen u dahu pokušavajući da ilustruje mentalne vežbe za pisce koje često praktikuje. Samo je to izmislio. Koji car! U stvari, to nisu mentalne vežbe, to je korišćenje i hranjenje mašte, tog neverovatnog potencijala koji je dat ljudskim bićima kako bi menjali svet, ali i kako im nikad ne bi bilo dosadno. Znala sam da dušom počnemo da umiremo onda kad dozvolimo da se u nama ugasi radoznalost, ali nisam znala koliko genijalno i lako ona može se da gaji! Neku vrstu te igre sam odavno igrala sama, samo nisam znala da taj moj mitopoetski svet, u kom sam maštala, ima mnogo vrata, prozora i podruma koji mi nisu padali na pamet.

Gejmen me je podsetio da nebo nije granica, čak može da bude početna tačka! Naročito ako se zapitam kako bi izgledala svađa između mladog, belog i laganog oblaka i njegovog ostarelog, posivelog oca, koji grmi na ovog sirotana, nesvesan da postaje sve manji i belji.

Prerano prestanemo da se igramo i prerano prestanemo da maštamo. A ne moramo, baš nam niko ne brani da putujemo svakog dana u neki drugi svet, sa knjigom ili bez nje.

Autor: Miljana Nešković
Izvor: Bookmate žurnal
Foto: Kimberly Butler

Autor: Nil Gejmen

Podelite na društvenim mrežama:

Slika Nil Gejmen

Nil Gejmen

<p style="text-align: justify">Nil Gejmen je verovao da je strip autor, sve dok mu na nekoj zabavi jedan od prisutnih gostiju, inače urednik književnog dodatka lokalnih novina, nije objasnio da je to što Gejmen radi zapravo literarno stvaranje. Gejmen će kasnije u jednom prisećanju na ovaj događaj reći da se osećao kao žena koju su upravo obavestili da nije prostitutka već &bdquo;kraljica noći&ldquo; ("I suddenly felt like someone who had been informed that she wasn`t a hooker, that in fact she was a lady of the evening.", <em>Los Angeles Times</em>, 2001).<br /> <br /> Do tada, Gejmen je već stekao zavidnu reputaciju kao autor scenarija za strip serijal <em>Sendmen</em>, kao i za niz underground stripova za koje je dobio više nagrada. 1995. okončao je rad na <em>Sendmenu</em> počeo rad na<em> pravim</em> proznim delima, što je rezultiralo sa nekoliko zbirki priča i <em>Zvezdanom prašinom</em>, nekom vrstom bajke za odrasle. Sledila je saradnja sa Teri Pračetom na <em>Dobrim predskazanjima</em>, serija&nbsp;<em>Nikadođija</em> (futuristička priča o mračnom podzemnom svetu Londona, koji je BBC pretočio u TV seriju), kao i Gejmenovo viđenje dečije fantastike u <em>Koralini</em>, koju mnogi porede sa Luisovom <em>Alisom u zemlji čuda</em>. Godine 2001. objavljeni su <em>Američki bogovi</em>, roman za koji je Gejmen dobio jednu od najprestižnijih nagrada u žanru, nagradu Brem Stoker udruženja horor pisaca.<br /> <br /> Pored ovoga, Gejmen je kreator scenarija za japanski animirani film <em>Princeza Mononoke, </em>kao i scenarija za filmove koji tek treba da budu snimljeni po njegovim romanima i pričama. 1999. oživeo je serijal <em>Sendmen</em>. <br /> <br /> Niz zanimljivih detalja vezan je za ovog autora: Univerzitet Kalifornija uveo je <em>Sendmen</em> kao obaveznu lektiru na predavanjima o mitovima, pop pevačica Tori Ejmos je na čak tri svoja albuma izvodila pesme o Nilu Gejmenu, a proslavljeni pisac Norman Majler jednom prilikom je povodom fame oko <em>Sendmen</em> izjavio da je konačno dočekao jedan strip za intelektualce. Posle svega ovoga zanimljiva je i izjava Gejmenovog školskog savetnika, koju je kao petnaestogodišnjak mogao da čuje pošto mu je rekao da bi želeo da pravi stripove: &bdquo;A da li si razmišljao o poslu računovođe?&ldquo;<br /> <br /> Foto&nbsp;© Kyle Bice</p>

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Group-96634x
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x