Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

BUKMARKER-logo

6 činjenica koje možda niste znali o Oskaru Vajldu

Na dan rođenja Oskara Fingala O’Flahertija Vilsa Vajlda, briljantnog dramaturga, književnika i borca za ljudska prava, red je da se prisetimo nekih najzanimljivijih činjenica koje su obeležile njegov neobični život. Za sobom ostavivši bogat opus eseja, dramskih dela i čuveni roman „Slika Dorijana Greja“, ovaj ekscentrik, poznat po britkim dosetkama i zapaženom društvenom statusu, danas se ubraja među najplodnije i najuticajnije irske pisce. U nastavku sledi 6 manje poznatih činjenica o njegovom životu i stvaralaštvu.
OSCAR-WILDE-ecrivain1

1. Oskar Vajld je napisao samo jedan roman

Uprkos reputaciji književnika, Oskar Vajld je za života objavio samo jedan jedini roman – „Sliku Dorijana Greja“, koji kritika nije najbolje prihvatila zbog dekadentnog i homoerotičnog sadržaja. Danas je ovaj roman sastavni deo školske lektire širom sveta, cenjen zbog estetike koja odlikuje devetnaestovekovni pravac u književnosti.

2. Vajld je bio priznat kao pisac knjiga za decu

Oskar Vajld, između ostalog i otac dvoje dece, bio je priznati pisac knjiga za decu. Zbirka pripovedaka „Srećni princ i druge priče“ prvi put je objavljena u maju 1888. godine, nakon čega je postigla veliki uspeh, a i danas je jedna od najomiljenijih među čitaocima. U zbirci se nalaze priče Srećni princSlavuj i ruža i Sebični džin koje je i dalje deo mnogih zbirki priča za najmlađe.

3. Oskar se vešto uzdigao na društvenoj lestvici londonskog društva

Iako rodom iz Dablina u Irskoj, Oskar Vajld je s uspehom primljen u visoke krugove društva zahvaljujući smislu za humor i umeću pisanja dramskih tekstova. Bio je slavna i jedna od najpopularnijih ličnosti viktorijanskog doba, a o njemu se pričalo širom britanskih ostrva i Evrope. Opisivan je kao veoma ekscentričan muškarac, u kitnjastoj odeći, te je često bio tema satiričnih stripova.

4. Vajld je završio u zatvoru zbog svoje seksualnosti

Kada mu je bilo četrdeset pet godina, Oskaru Vajldu je suđeno za sodomiju, pod optužbom oca njegovog ljubavnika, ser Alfreda Daglasa. Nakon što je pokušao da tuži Džona Daglasa za klevetu, Vajld je 25. maja 1895. godine osuđen zbog sodomije. Kaznu je, između ostalog, služio i u zatvoru Pentonvil, gde je bio primoran na teške fizičke poslove. Tu je Vajld oboleo od meningitisa, što će naposletku dovesti do njegove smrti.

5. Oskar Vajld je pisao eseje čak i u pritvoru

Uprkos užasnim uslovima u zatvoru, Vajld je nastavio da piše; pisao je mnoštvo pisama upućenih ser Alfredu Daglasu, kao i važnu poemu o svom zatočeništvu pod naslovom „Balada o tamnici u Redingu“. Tu je otvoreno pisao o surovim uslovima kojima je podvrgnut tokom dvogodišnjeg zatočeništva.

6. Pre nego što je umro, Vajld je postao katolik

Pre nagle smrti prouzrokovane meningitisom koji je zadobio tokom zatvorske kazne, Oskar Vajld je kršten u Katoličkoj srkvi. Krštenje je obavljeno uprkos doktrini da se osoba može samo jednom krstiti, iako je Vajld kršten kao dete. Vajld se tokom svog života udaljio od Katoličke crkve, zbog oca koji joj se protivio. Međutim, smatrao je da Katolička crkva prihvata i grešnike i svece, i stoga verovao da je „katoličanstvo jedina religija pod čijim bi okriljem valjalo umreti“.

Podelite na društvenim mrežama:

Slika Oskar Vajld

Oskar Vajld

<p style="text-align: justify">Oskar Fingal O&rsquo;Flaherti Vils Vajld rođen je 16. oktobra 1854. godine u Dablinu u znamenitoj porodici irskih intelektualaca. Erudicija, elokvencija i ekscentričnost po kojima je Oskar Vajld kroz život i istoriju postao prepoznatljiv umnogome su poticale iz kuće. <br /> <br /> Diplomiravši na univerzitetu Triniti u Dablinu, Oskar Vajld je nastavio studije na koledžu Modlen u Oksfordu. Redovno je pisao umetničku kritiku i 1881. godine objavio debitantsku zbirku poezije pod nenametljivim naslovom Pesme (Poems).<br /> <br /> Početkom 1882. godine Vajld se otisnuo preko Atlantika i upustio u jednogodišnju turneju po Severnoj Americi, gde je kao samoproklamovani &bdquo;apostol esteticizma&ldquo; držao nesvakidašnja predavanja o savremenoj poeziji i uređivanju enterijera. Do kraja turneje, Vajld je stasao u dendija koji pleni ličnom filozofijom i u umetnika spremnog da krene put književnog ostvarenja.<br /> <br /> Po povratku iz Sjedinjenih Država, Vajld se oženio Konstancom Lojd. Skućivši se u Čelziju, mladi bračni par je uskoro dobio dva sina. Krajem 1886. godine Vajld se prihvatio uređivanja magazina <em>Ženski svet</em> (<em>The Woman&rsquo;s World</em>), u kom je nastojao da afirmiše ženske umetničke i društveno-političke poduhvate. Sredinom 1888. godine, Vajld je objavio <em>Srećnog kraljevića i druge bajke</em>, zbirku romansiranih alegorijskih priča koje je pripovedao svojim sinovima.<br /> <br /> <em>Srećni kraljević </em>obeležio je početak najplodnijeg spisateljskog perioda u Vajldovoj karijeri. Usledile su još dve zbirke kratke proze, iz kojih su se izdvojile humorističke misterije &bdquo;Zločin lorda Artura Sevila&ldquo; i &bdquo;Kantervilski duh&ldquo;. U istom razdoblju nastala je i pripovetka &bdquo;Portret gospodina V. H.&ldquo;, koja kroz intrigu i romansu fabulira književno-istorijske polemike o identitetu mladića kom je Šekspir posvetio svoje sonete. Zbirka <em>Namere</em> iz 1891. godine objedinila je Vajldove eseje i platonističke dijaloge. Vanredan primer Vajldove esejističke proze je &bdquo;Duša čoveka u socijalizmu&ldquo;, nadahnuta društveno-politička rasprava koja priziva utopijsku viziju socijalističkog uređenja kroz individualnu ostvarenost svakog građanina ponaosob. Vajldov jedini roman <em>Slika Dorijana Greja</em> predstavljao je krunu ovog perioda. U februaru 1895. godine postavljena je farsična komedija <em>Važno je zvati se Ernest </em>(<em>The Importance of Being Earnest</em>), koja se ispostavila kao Vajldov poslednji scenski podvig i remek-delo engleske drame.<br /> <br /> Vajldova ljubavna veza sa kapricioznim lordom Alfredom Daglasom imala je za ishod tri skandalozna suđenja u proleće 1895. Doživotno osramoćen i slomljenog zdravlja, Vajld se po puštanju na slobodu sklonio u kontinentalnu Evropu, gde je pod lažnim imenom proveo ostatak života kao izgnanik. <br /> <br /> Skrhan porazima i poniženjima, umro je u Parizu 30. novembra 1900. godine, ne dočekavši novi vek u kom će njegov legat doživeti preporod.</p>

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Group-96634x
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x