Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

BUKMARKER-logo

5 razloga zbog kojih su humorističke knjige za decu sjajne

Ako ste se ikada to zapitali, autor knjiga za decu Endru Makdonald izdvojio je pet razloga zbog kojih su humorističke knjige za decu sjajne.
Foto: Pixabay

1. Deca vole da se smeju

Koliko su vas puta deca samo zamolila da ispričate neki vic? Kladio bih se – bezbroj. Čak i ako zapravo niste i sami roditelj.

Činjenica je da većina dece obožava humor i komediju. Naročito kada su posredi knjige. I kada obiluju đavolskim humorom. Svaka smešna priča vrlo brzo postaje omiljena među klincima.

Nedavno su objavljeni izveštaji o školstvu u Americi pod nazivom What Kids Want in Books (Šta deca žele od knjiga), gde su se ispitanici izjasnili da kada čitaju iz zadovoljstva najradije biraju knjige koje će ih nasmejati.

2. Humor je jezik kojim deca govore

Dok sam išao u školu, drugari i ja smo imali period kada smo razgovarali isključivo putem citata iz „Simpsonovih“. Stalno smo prepričavali scene i replike iz crtane serije, ali ih i prilagođavali sopstvenim potrebama. To je postalo centralni deo našeg mladalačkog rečnika.

Iako je to bila samo faza, jezik prepričavanja viceva i šala, gegovi, igre rečima, mudrolije i drugi oblici humora to nisu bili. Humor je ostao konstantan oblik komunikacije na koji smo se često oslanjali tokom nižih i viših razreda školovanja.

Činjenica je da većina dece, naročito dečaci, tečno govori i barata jezikom komedije. Postoji razlog zbog kog deca, pa i odrasli, humor često upotrebljavaju kao mehanizam za prevladavanje stresa – to je vid komunikacije koji nam je društveno prihvatljiv. Stoga, ukoliko imate nameru da deci ispričate neku priču, ne postoji bolji način nego da to uradite pomoću humora.

3. Lako je poistovetiti se sa smešnim i blesavim junacima

Smešni junaci – i junaci koji se uvek zadese u smešnoj situaciji – nisu sjajni samo zbog toga što će vas naterati na smeh. Sa njima je, takođe, vrlo lako poistovetiti se.

Dete koje je galamdžija, šaljivdžija i „glavni klovn u razredu“ u takvim junacima će pronaći mnogo sličnosti. Ali i ona deca koja možda nisu takva, ali se služe humorom u drugim situacijama. I deca koja su iskusila smešne i/ili neprijatne situacije takođe će se u njima prepoznati. Zbog toga su humorističke knjige za decu popularne, jer deca vide sebe u junacima i fiktivnim situacijama – kao i ljude iz njihovog okruženja. Ove knjige naprosto su samo odraz sveta koji deca poznaju.

4. Humor je odličan način da se kaže istina

Ako imate nešto da priznate, zašto to ne biste uradili kroz humor? Mnogi autori ozbiljne književnosti su se upravo kroz prizmu humora i satire u svojim delima dotakli raznih tema i problema koji su tako postali prihvatljivi mejnstrim publici.

Isti je slučaj sa književnim delima namenjenim deci. Ne postoji bolji način nego da se kroz humor govori o vršnjačkom nasilju ili društvenim pritiscima. Ili o problematici identiteta i samopoštovanju. Ili o svim nepravdama koje mogu da vas zadese u životu.

5. Humor čini ozbiljne teme i tabue razumljivijim i prijemčivijim

U životu postoje i one stvari koje uopšte nisu smešne. Ali zato humor može efikasno da posluži u pristupu deci i diskusiji sa njima o ozbiljnim temama. To mogu biti teme kao što su, na primer, smrt ili pubertet. O obe teme nerado otvoreno i javno razgovaramo. Knjige zato mogu biti veoma važne kada se istražuju teme koje izazivaju nelagodu i neprijatnost. Humor i satira služe da se deci na smešan način prikažu situacije kojih se srame – što će im mnogo značiti naročito ako kroz njih trenutno i sama prolaze.
Pogledajte na dnu teksta naše preporuke!

Autor: Endru Makdonald
Izvor: mrandrewmcdonald.com
Prevod: Alekandra Branković

Podelite na društvenim mrežama:

Povezane knjige

Slika Aleksandra Urošević

Aleksandra Urošević

<p style="text-align: justify">Aleksandra Urošević (Priština, 1985) diplomirala je režiju na Akademiji umetnosti u Beogradu i završila master studije na Akademiji Umetnosti u Novom Sadu. Član je Udruženja dramskih pisaca Srbije i dugogodišnja rediteljka emisije <em>Dobro jutro, deco</em> Prvog programa Radio Beograda. Autorka nekolicine pozorišnih predstava u zemlji i regionu i dva kratka igrana filma za decu. Njene kratke priče objavljene su u <em>Antologiji najkraćih priča za decu</em> (2009, priredio Igor Kolarov). Dobitnica je Nušićeve nagrade za dramu u 2013. godini.&nbsp;</p>

Slika Bojan Ljubenović

Bojan Ljubenović

<p style="text-align: justify">Bojan Ljubenović<br /> Rođen 1972. godine u Beogradu.<br /> Uređuje rubriku TRN u &bdquo;Večernjim novostima&ldquo;.<br /> <br /> Objavio:<br /> <br /> <em>Pisma iz Beograda</em>, aforizmi, 1998. <br /> <em>Pocepani suncobran</em>, aforizmi o deci 2002. <br /> <em>Beograd, live</em>, aforizmi o Beogradu 2006. <br /> Zastupljen je u zbirci kratkih antiratnih priča <em>Legenda za upućene</em> (B92, 1992. god)<br /> Koautor knjige <em>Metafore dr Zorana Đinđića</em>, 2004. <br /> <em>Triput sečem i opet kratko</em>, satirične priče 2009.<br /> <em>Smejalice</em>, aforizmi za decu i detinjaste 2012. <br /> <em>Ljubav za poneti</em>, aforizmi o ljubavi 2013.<br /> <em>Pisma iz Srbije</em>, 2014.<br /> <em>Trn u oku</em>, politički aforizmi, 2015.<br /> <em>Knjiga za zaljubljene dečake</em>, <em>Knjiga za zaljubljene devojčice</em>, 2015.<br /> <em>Crvena zvezda, moj fudbalski klub</em>, <em>Partizan, moj fudbalski klu</em>b, 2016.<br /> <em>Uki, mali fudbaler</em>, roman za decu, 2017.<br /> <em>Luna, mala teniserka</em>, roman za decu, 2017.<br /> <em>Vuk, mali glumac</em>, roman za decu, 2017.<br /> <em>Zanimljivi bukvar sa istorijskom čitankom za decu u rasejanju</em>, 2018.<br /> <em>Ljubav za poneti</em>, aforizmi o ljubavi, dopunjeno izdanje, 2018.<br /> <em>Naši fudbaleri na Mundijalima</em>, sportska knjiga za decu , 2018. <br /> <br /> Nagrade:<br /> <br /> &bdquo;Mladi jež&ldquo; 2000., za najboljeg mladog satiričara Jugoslavije.<br /> Prva nagrada 2007., za najbolju kratku priču na Šabačkoj čivijadi.<br /> &bdquo;Vladimir Bulatović VIB&ldquo; 2007., nagrada lista Politika za doprinos srpskoj satiri.<br /> Prva nagrada 2008., za najbolju kratku priču na Šabačkoj čivijadi.<br /> &bdquo;Jovan Hadži Kostić&ldquo; 2009., nagrada lista Večernje novosti za novinsku satiru.<br /> Treća nagrada 2010., za aforizme na Šabačkoj čivijadi.<br /> &bdquo;Radoje Domanović&ldquo; 2010., nagrada Udruženja književnika Srbije za knjigu <em>Triput sečem i opet kratko</em>.<br /> &bdquo;Vuko Bezarević&ldquo; 2013., nagrada za najbolju satiričnu priču na Festivalu u Pljevljima (Crna Gora).<br /> &bdquo;Letnji erski kabare&ldquo;, Čajetina 2013., prva nagrada za dečje aforizme.<br /> &bdquo;Dragiša Kašiković&ldquo; 2014., za satirično stvaralaštvo.<br /> Treća nagrada 2014., za satiričnu priču na Šabačkoj čivijadi.<br /> &bdquo;Tipar&ldquo; 2015., nagrada za najbolju satiričnu knjigu na prostoru bivše Jugoslavije za knjigu <em>Pisma iz Srbije</em>, Festival u Pljevljima, Crna Gora.<br /> &bdquo;Radoje Domanović&ldquo; 2015., nagrada Udruženja književnika Srbije za knjigu <em>Pisma iz Srbije</em>.<br /> &bdquo;Interfer&ldquo; 2017., nagrada za novinsku reportažu na Internacionalnom festivalu novinskih reportaža.<br /> &bdquo;Zlatna značka&ldquo; 2018. Kulturno-prosvetne zajednice Srbije</p>

Slika Branko Stevanović

Branko Stevanović

<p style="text-align: justify">Branko Stevanović (1966) rođen je u Bačkoj Topoli, odrastao na Krivaji i u Sevojnu, živi na Novom Beogradu. Piše za decu i odrasle. Bio je urednik u nekoliko izdavačkih kuća i listova za decu. Bavi se i prevodilačkim radom. U periodici je prisutan od 1984, a prvu knjigu objavio je 1986. godine. Poezijom i kratkom prozom zastupljen je u antologijama, udžbenicima i lektiri za osnovnu školu. <br /> <br /> Neke od objavljenih knjiga su: <em>Trajanja</em>, <em>Nikola Vrana i golubovi</em>, <em>Vrlo društvena igra</em>, <em>Upotreba deteta</em>, <em>Zoološka pesmarica</em>, <em>Priča o princu jedincu</em>, <em>Lepo ti kažem</em>, <em>Eto tako</em>, <em>Ovako je to bilo</em>, <em>Kako sam bio zec</em>, <em>Pozorištancije</em>, <em>Avanture Kraljevića Marka</em>, <em>Strogo poverljiva knjiga</em>, <em>Blago nama sa životinjama</em>&hellip; Koautor je knjiga <em>Urnebesna fizika</em> i <em>Urnebesna hemija</em>. Priredio je knjigu izabranih pesama Ljubivoja Ršumovića <em>Čini mi se vekovima</em> i knjigu izabranih priča i pesama Vladimira Andrića <em>Savršeni darmar</em>. Sa Igorom Kolarovim priredio je tri izbora iz srpske poezije za decu: <em>E, baš to!</em>, <em>Od Zmaja do beskraja</em> i <em>Zrenjaninski vatromet</em>. Sa Gordanom Maletić priredio je knjigu izabranih pesama Jovana Jovanovića Zmaja <em>Zgodno mesto</em>. <br /> <br /> Dobitnik je brojnih priznanja u sferi književnosti za decu, među kojima su: &bdquo;Dečja knjiga godine&ldquo; 52. Međunarodnog beogradskog sajma knjiga, Nagrada &bdquo;Neven&ldquo; Prijatelja dece Srbije (dva puta &ndash; za beletristiku i za popularnu nauku), Nagrada 57. Zmajevih dečjih igara za izuzetan stvaralački doprinos savremenom izrazu u književnosti za decu, Nagrada Žirija dečje kritike &bdquo;Dositejevo pero&ldquo;, Nagrada &bdquo;Momčilo Tešić&ldquo;, Nagrada &bdquo;Knjaževačko zlatno runo&ldquo; za doprinos stvaralaštvu za decu i razigranom detinjstvu, Nagrada &bdquo;Zlatni ključić&ldquo; 50. Festivala poezije Smederevska pesnička jesen, Povelja &bdquo;Naisa&ldquo; 13. Medijana festivala dečjeg stvaralaštva i stvaralaštva za decu, Plaketa &bdquo;Zlatna bulka&ldquo; 29. Međunarodnog festivala pesnika za decu u Crvenki za ukupan doprinos stvaralaštvu za decu, Nagrada &bdquo;Zlatno Gašino pero&ldquo; 35. Međunarodnog festivala humora za decu u Lazarevcu, za doprinos vedrom duhu detinjstva. U časopisu Vukove zadužbine <em>Danica za mlade</em> je 2019. proglašen za ličnost godine, a 2021. u Republici Srpskoj proglašen je za &bdquo;Princa Dječijeg carstva&ldquo; &ndash; za životno delo i doprinos dečjem stvaralaštvu.</p>

Slika Igor Kolarov

Igor Kolarov

<p style="text-align: justify">Igor Kolarov (1973&ndash;2017) jedan je od najznačajnijih domaćih pisaca za decu i mlade. Objavio je knjige za decu: <em>Hionijine priče</em> (pesme i priče, 2000); <em>Agi i Ema</em> (roman, 2002, nagrada "Politikin Zabavnik"); <em>Priče o skoro svemu</em> (priče, 2005, nagrada "Neven"), <em>Kuća hiljadu maski</em> (roman, 2006; nagrada "Politikin Zabavnik", nagrada "Sima Cucić", nagrada "Mali Princ" za najbolju dečju knjigu u regionu) i druge. Pored navedenih, dobio je i nagradu Zmajevih dečjih igara (2006) za izuzetan stvaralački doprinos savremenom izrazu u književnosti za mlade, kao i Zlatnu značku Kulturno-prosvetne zajednice Srbije (2009) za stvaralački doprinos u širenju kulture.&nbsp;</p>

Slika Ljubivoje Ršumović

Ljubivoje Ršumović

<p style="text-align: justify">Ljubivoje Ršumović je rođen u Ljubišu, na Zlatiboru, 3. jula 1939. godine. Školovao se u Ljubišu, Čajetini, Užicu i Beogradu, gde je završio komparativnu književnost na Filološkom fakultetu, 1965. godine.<br /> <br /> Počeo je pisati rano, još kao osnovac u Ljubišu. Prve pesme je objavio kao gimnazijalac, 1957. godine, najpre u užičkim <em>Vestima</em>, a zatim u <em>Književnim novinama</em>.<br /> <br /> Godine 1965. zaposlio se u Radio Beogradu, u redakciji programa za decu. Svoj literarni rad uspešno ugrađuje u emisije <em>Utorak uveče &ndash; ma šta mi reče</em>, <em>Subotom u dva</em>, <em>Veseli utorak</em>. U tim programima primenjuje dokumentarnu poetiku koju je usvojio od Zmaja i Duška Radovića i pedagošku doktrinu Džona Loka: &bdquo;Što pre dete smatraš čovekom &ndash; pre će čovek i postati!&ldquo; Godine 1968. prelazi na televiziju i radi poznate serije: <em>Dvogled</em>, <em>Hiljadu zašto</em> i<em> Hajde da rastemo</em>. Kao televizijski poslenik napisao je, vodio i režirao više od šeststo emisija. Jedna od najpopularnijih serija za decu <em>Fazoni i fore</em> imala je sto pedeset sedam epizoda.<br /> <br /> Pored programa za decu uradio je i nekoliko serija dokumentarnih programa. Najpoznatija je serija <em>Dijagonale &ndash; priče o ljudima i naravima</em>, u kojima Ršumović govori o pojedinim etničkim grupama, puštajući pripadnike tih grupa da sami daju karakterizaciju svojih saplemenika. To su emisije o Mijacima, Brsjacima, Malisorima, Torbešima, Bunjevcima, Erama, Lalama, Dubrovčanima, Bodulima, Šopovima, Gorancima, Piperima itd.<br /> <br /> Objavio je devedeset dve knjige, uglavnom za decu. Najpoznatiji su mu naslovi: <em>Ma šta mi reče</em>, <em>Pričanka</em>, <em>Pevanka</em>, <em>Još nam samo ale fale</em>, <em>Vesti iz nesvesti</em>, <em>Nevidljiva ptica</em>, <em>Domovina se brani lepotom</em>, <em>Sjaj na pragu</em>, <em>Rošavi anđeo</em>, <em>Zov tetreba</em>, <em>Uspon vrtovima</em>, <em>Pesme uličarke</em>, <em>Severozapadni krokodil</em>, <em>Pošto prodaš to što misliš</em>, <em>Opasan svedok</em>, <em>Ne vucite me za jezik</em>, <em>Gujina stena</em>, <em>Bukvar dečjih prava</em>, <em>Tri čvora na trepavici</em>,<em> Poverenje u sunce</em>, <em>Tajna ledene pećine</em>, <em>Beli paketi</em>, <em>Sunčanje na mesečini</em>, <em>Ujdurme i zvrčke iz antičke Grčke</em>, <em>Zauvari</em>, <em>Planiranje prošlosti</em>, <em>Zemlja hoda nebom</em>, <em>Vidovite priče</em>, <em>Vid iz Talambasa</em>...<br /> <br /> U pozorištima je izvedeno više njegovih dela: <em>Šuma koja hoda</em>, <em>Nevidljiva ptica</em>, <em>Baba Roga</em>, <em>Rokenrol za decu</em>, <em>Uspavana lepotica</em>, <em>Au, što je škola zgodna</em>,<em> U cara Trojana kozje uši</em>, <em>Snežana i sedam patuljaka</em>...<br /> <br /> Dobio je književne nagrade: &bdquo;Neven&ldquo;, &bdquo;Mlado pokolenje&ldquo;, Nagradu Zmajevih dečjih igara, Brankovu nagradu, Oktobarsku nagradu grada Beograda, Goranovu plaketu, Vukovu nagradu, Zlatni prsten Festivala pesnika za decu u Crvenki, nagradu &bdquo;Porodica bistrih potoka&ldquo; Udruženja književnika Srbije, prvu nagradu za dramski tekst U cara Trojana kozje uši na Festivalu pozorišta za decu u Kotoru, &bdquo;Zlatni beočug&ldquo;, nagradu Politikinog zabavnika za knjigu <em>Tri čvora na trepavici</em>, nagradu &bdquo;Duško Radović&ldquo;, titulu &bdquo;Saradnik Sunca&ldquo;, Instelovu nagradu za poeziju, nagradu &bdquo;Miroslav Antić&ldquo; (kao prvi dobitnik 2008), nagradu &bdquo;Princ dečjeg carstva Tamaris&ldquo; u Banjaluci i nagradu &bdquo;Branko Ćopić&ldquo; za knjigu <em>Sunčanje na mesečini</em>.<br /> <br /> Dobio je i tri zapažene međunarodne nagrade: &bdquo;Pulja&ldquo; u Bariju, za celokupno stvaralaštvo za decu, nagradu Uneska za <em>Bukvar dečjih prava</em>, na svetskom konkursu za knjigu koja propagira mir i toleranciju, i nagradu &bdquo;Tabernakul&ldquo; za poeziju u Skoplju.<br /> <br /> Dela su mu prevedena na više stranih jezika.<br /> <br /> Autor je udžbenika za osnovnu školu: <em>Deca su narod poseban</em> (drugi razred), za izborni predmet Građansko vaspitanje, i <em>Azbukovar</em> i <em>Pismenar</em> (prvi razred).<br /> <br /> Uporedo sa književnim radom bavio se i sportom. Osnivač je, takmičar i prvi predsednik Karate kluba &bdquo;Crvena zvezda&ldquo;. Bio je predsednik Karate saveza Srbije i savezni je sudija karatea.<br /> <br /> Od 1986. do 2002. bio je direktor Pozorišta &bdquo;Boško Buha&ldquo;.<br /> <br /> Predsednik je Kulturno-prosvetne zajednice Srbije i jedan od osnivača i član Upravnog odbora Zadužbine Dositeja Obradovića.<br /> <br /> Jedan je od osnivača i prvi predsednik Odbora za zaštitu prava deteta Srbije, pri organizaciji Prijatelji dece Srbije, u kojoj je aktuelni predsednik Skupštine.<br /> <br /> Više nije član Udruženja književnika Srbije.<br /> <br /> Živi i radi na Slobodnoj teritoriji, nedaleko od Beograda.</p>

Slika Mikele D'Injacio

Mikele D'Injacio

<p style="text-align: justify">Mikele D'Injacio je rođen u Kozenci u Južnoj Italiji. Napisao je nekoliko veoma uspešnih knjiga i veoma aktivno promoviše svoja izdanja na brojnim susretima sa decom. Knjigom &bdquo;Deda Mrazov novi posao&ldquo; postigao je svetski uspeh.</p>

Slika Svetislav Paunović

Svetislav Paunović

<p style="text-align: justify">Svetislav Paunović (1934&ndash;2014) radio je u Institutu Boris Kidrič u Vinči i Vojno-tehničkom institutu u Beogradu. Bio je asistent za predmet <em>Teorija električnih kola</em> na Elektrotehničkom fakultetu u Beogradu. Godine 1968. odlazi u Kanadu gde je kao asistent radio na Torontskom univerzitetu <em>Sent Džordž</em> i Koledžu <em>Ranimed</em>. Od 1971. radi u ETŠ <em>Nikola Tesla</em> u Beogradu. Na Višu elektrotehničku školu u Beogradu prelazi 1977. i tu ostaje do penzionisanja (2000). Od 1994. bio je šef katedre za elektroniku. Objavio je više stručnih radova iz oblasti analize i sinteze električnih kola, kao i rad <em>Sinteza jedne specijalne klase električnih mreža sa N pristupa</em>, koji je 1988. godine primljen od strane Srpske akademije nauke i umetnosti u Beogradu. Knjige: <em>Osnovi elektronike</em> (izdanje VETŠ u Beogradu, 1989); <em>Elektronika I </em>(pet izdanja VETŠ u Beogradu, 1996); <em>Zbirka rešenih zadataka iz elektronike I </em>(pet izdanja VETŠ u Beogradu, 1996); <em>Analiza kola i signala</em> (dva izdanja VETŠ u Beogradu, 1998); <em>Zbirka rešenih ispitnih zadataka iz analize kola i signala</em> (dva izdanja VETŠ u Beogradu, 1999) itd.&nbsp;</p>

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Group-96634x
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x