Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

BUKMARKER-logo

5 načina za korišćenje dvojezičnih knjiga sa decom

Dvojezične knjige su knjige napisane na dva jezika. Najčešće nisu prevedene reč po reč, već se drže iste priče ispričane na dva jezika. Ukoliko su dobro napisane, dvojezične knjige predstavljaju izuzetno važna sredstva za rad sa decom, kako za roditelje, tako i za nastavnike.
U nastavku ćete dobiti uputstva o tome kako kao roditelji ili edukatori možete da koristite dvojezične knjige kod kuće ili u učionici. Saznaćete kako i sami možete da uvedete dvojezične knjige u rad sa svojom decom.

Upotreba dvojezičnih knjiga u radu sa decom

Istraživanja su pokazala da podržavanje učenja jezika koji dete govori u kući ima veliki značaj u poboljšanju školskih rezultata, čak i u onim slučajevima kada jezik koji govori u školi nije isti kao onaj koji se govori u kući. Deca imaju više uspeha u školi ako im roditelji čitaju, komuniciraju sa njima i uključuju se u svakodnevne zadatke i aktivnosti na jeziku na kojem se osećaju najsigurnije.

Dvojezične knjige su odličan način da se napravi most između dva različita jezika. Nastavnicima daju priliku da svoje učenike u školi uče nov jezik, dok istovremeno za roditelje predstavljaju odlično pomagalo za razvoj jezika i roditeljski angažman.

Knjige na dva jezika mogu da motivišu roditelje da nastave interakciju sa svojom decom na jeziku koji se govori u kući, svesni da će na taj način pomoći njihov sveukupni razvoj, ne kočeći njihova školska postignuća.

Pred vama je pet predloga kako roditelji i nastavnici mogu da upotrebljavaju dvojezične knjige na nastavi ili kod kuće u cilju poboljšanja pismenosti i odnosa prema kulturi.
Nastavnici mogu da pročitaju knjigu na jeziku koji se govori u školi, a zatim da knjigu pozajme detetu da je kod kuće pročita na jeziku koji govori kod kuće.

Pored toga što će na taj način podstaći razvoj jezičkih veština, čitanje kod kuće sa roditeljima učvršćuje vezu između roditelja i deteta i pomaže roditeljima da nauče nešto novo o različitim kulturama.

Nastavnici mogu da pročitaju neku knjigu na engleskom jeziku, a zatim da učenicima pokažu kako izgleda tekst napisan na nekom drugom jeziku.

Nastavnici mogu da koriste dvojezične priče da na taj način upoznaju svoju decu da drugim jezicima koji se služe latiničnim pismom. Na taj način, deci je lakše da shvate da pisani jezik i slova mogu imati različite forme.
Nastavnici mogu da čitaju kulturološki relevantne dvojezične knjige

Kada nastavnici čitaju multikulturološke knjige koje sadrže tekst iz različitih krajeva sveta, time usađuju znanje o različitim kulturama, običajima i tradicijama. Na taj način se promoviše atmosfera kulturološke različitosti i tolerancije u učionici.
Roditelji i drugi dobrovoljci mogu da čitaju dvojezičnu knjigu na jeziku koji se manje govori.

Nastavnici mogu da pozovu roditelje da učestvuju u nastavi čitajući dvojezične knjige na jeziku koji govore kod kuće. Nakon toga nastavnik može da pročita knjigu na jeziku koji se govori u školi. Ovo pojačava vezu između škole i porodice. Osim toga, roditelji osećaju da su dobrodošli da učestvuju i podele svoja iskustva. Ukoliko roditelji nisu u mogućnosti ili nemaju želju da dođu na nastavu, drugi nastavnici ili članovi zajednice koji govore jezik koji se govori kod kuće mogu biti pozvani da čitaju na tom jeziku.

Uključite decu u razgovor  postavljajući im pitanja na oba jezika

Dvojezične knjige vam pružaju priliku da raspravljate o nekoj temi na dva različita jezika. Nastavnici mogu da pokrenu komunikaciju na jeziku koji se govori u školi, dok roditelji to isto mogu da rade na jeziku koji govore kod kuće. Možete deci zadati domaći zadatak koji podrazumeva spisak zadatih tema za razgovor sa roditeljima kod kuće.

Ovo su samo neki od načina na koji roditelji i nastavnici mogu da koriste dvojezične knjige u školi ili kod kuće. Cilj je da se poboljšaju pismenost i veštine komunikacije kod dece, istovremeno podstičući osećanje ponosa zbog pripadnosti određenoj kulturi.

Autor: Šantel Bonfilio
Izvor: bilingualkidspot.com
Prevod: Maja Horvat

Podelite na društvenim mrežama:

Slika Artur Konan Dojl

Artur Konan Dojl

<p style="text-align: justify">Ovaj škotski pisac rođen u Edinburgu (1859&ndash;1930) bio je sin Iraca katolika. Studirao je medicinu pod pritiskom porodice, ali je posle uspeha priča o Šerloku Holmsu prestao njome da se bavi. Posvetio se pisanju istorijskih i naučnofantastičnih romana kao i knjiga o ratovima. Sva njegova dela zasenio je, međutim, uspeh avantura Šerloka Holmsa, koje su najpre objavljivane u nastavcima u časopisu <em>Strand</em> 1891, a potom su, 1892, sabrane u zbirku od dvanaest priča.<br /> <br /> Ovaj se lik već pojavio u njegovoj knjizi <em>Skerletna studija</em> (1887), ali je pisac uspeh postigao odabravši formu kratkih priča, u kojoj je mogao da skrene pažnju na izuzetne moći opažanja i zaključivanja ovog detektiva. Zbog velike popularnosti Artur Konan Dojl bio je primoran da nastavi da piše priče o njemu uprkos sopstvenim željama.</p>

Slika Brem Stoker

Brem Stoker

<p style="text-align: justify">Ovaj irski pisac (1847, Dablin &ndash; 1912, London) tvorac je <em>Drakule</em>, romana strave i užasa objavljenog 1897, koga su proslavile filmske i pozorišne verzije. Stoker je detinjstvo proveo bolujući, u postelji, pa ga je majka zabavljala pričama o duhovima. Radio je kao državni činovnik, a kako je bio veliki ljubitelj pozorišta i književnosti, gledao je brojne predstave i pisao prikaze o njima za novine, a pisao je i kratke priče. Divio se glumcu Henriju Irvingu i sprijateljio se s njim, pa pošao s njim u London da vodi njegovo pozorište. Stoker je u <em>Drakuli</em> dao originalnu interpretaciju legende o vampirima jer je, iako je bio inspirisan narodnim pričama i drugim književnim ostvarenjima, svom junaku dao neodoljivu privlačnost i tako spojio strah od smrti sa žudnjom za besmrtnošću i ljubavi. &nbsp;</p>

Slika Čarls Dikens

Čarls Dikens

<p style="text-align: justify">Čarls Džon Hafam Dikens (7. februar 1812 &ndash; 9. jun 1870) bio je engleski književnik i kritičar društva. Stvorio je neke najpoznatije svetske književne likove i mnogi ga smatraju najvećim romanopiscem viktorijanskog doba. Njegova dela uživala su nezapamćenu popularnost još za njegovog života, a do dvadesetog veka kritičari i stručnjaci priznali su ga za književnog genija.<br /> <br /> Rođen u Portsmutu, Dikens je napustio školu i zaposlio se u fabrici kad mu je otac dospeo u dužnički zatvor. Iako nije imao zvaničnog obrazovanja, uređivao je jedan nedeljni časopis punih dvadeset godina, napisao je petnaest romana, pet novela, stotine pripovedaka i publicističkih članaka, često je držao predavanja i javna čitanja svojih dela, neumorno je pisao pisma i živahno je vodio kampanje za prava dece, obrazovanje i druge društvene reforme.<br /> <br /> Prvi književni uspeh Dikens je doživeo 1836. godine, kada je u nastavcima objavljen <em>Pikvikov klub</em>, književni fenomen svog vremena &ndash; uglavnom zahvaljujući uvođenju lika Sema Velera u četvrtom nastavku &ndash; što je podstaklo proizvodnju predmeta nadahnutih knjigom i nastanak drugih dela sa sličnom temom. Za nekoliko godina Dikens je stekao književnu slavu i u drugim zemljama i postao poznat po duhovitosti, satiričnosti i pažljivom posmatranju ličnosti i društva. Njegovi romani, koji su uglavnom&nbsp;izlazili u nedeljnim ili mesečnim nastavcima, prvi su objavljivani na ovaj način koji će postati preovlađujući u viktorijansko vreme. Napeti završeci nastavaka držali su čitaoce u neizvesnosti. Ovaj format omogućavao je Dikensu da procenjuje reakciju publike i često prilagođava zaplete i razvoj likova prema tim informacijama. Svoje zaplete gradio je vrlo brižljivo i često je u priče uplitao elemente savremenih događaja. Mnogobrojni nepismeni siromasi plaćali su po pola penija da im se pročita nova mesečna epizoda, što je stvaralo i nadahnjivalo novi stalež čitalaca.<br /> <br /> Dikensova novela <em>Božićna priča</em> iz 1843. godine i dalje je izuzetno popularna i neprestano nadahnjuje adaptacije u svim umetničkim žanrovima. <em>Oliver Tvist</em> i <em>Velika očekivanja</em> takođe su često adaptirani i, kao i mnogi njegovi romani, prizivaju slike ranoviktorijanskog Londona. Dikensov najpoznatiji istorijski roman je <em>Priča o dva grada</em> (odvija se u Londonu i Parizu) iz 1859. Kao najslavnija ličnost svog vremena, Dikens će u kasnijem razdoblju karijere, na zahtev javnosti, poći na turneje na kojima je čitao svoja dela.<br /> <br /> Osmog juna 1870. Dikens je pretrpeo moždani udar posle čitavog dana rada na romanu <em>Edvin Drud</em>. Sutradan je, ne došavši svesti, preminuo u svom seoskom domu Gadshil plejsu.</p>

Slika Danijel Defo

Danijel Defo

<p style="text-align: justify">Daniel Defo (1660&ndash;1731)&nbsp;proslavljen je ponajvećma kao romanopisac &ndash; otac engleskog romana, ali je zapamćen i kao jedan od utemeljitelja engleskog novinarstva, esejista i izveštač, izdavač časopisa, trgovac, poslovni čovek, poznavalac ekonomije, politički aktivista, reformator, pamfletista, bankrot, osuđenik i njugejtski robijaš, putnik i putopisac, pesnik, satiričar, pa čak i dvostruki špijun.<br /> <br /> Defo je izdanak porodice Fo flamanskog porekla i protestantske veroispovesti. Otac Džejms bio je uspešan voskar, a neki podaci upućuju na to da se docnije prebacio na mesarski zanat. Plemićko &bdquo;de&ldquo; dodao je u svojim tridesetim godinama. S obzirom na versko opredeljenje, mladom Danijelu su kapije čuvenih engleskih univerziteta bile zaključane, pa je formalno obrazovanje sticao na protestantskoj akademiji gde je pripreman za prezbiterijanskog sveštenika, ali je od toga odustao i posvetio se onome što bismo mi danas zvali preduzetništvom.<br /> <br /> Dolazak torijevaca na vlast otežava život protestantima, a Defo 1702. godine anonimno objavljuje svoj satirični komentar situacije, pamflet <em>Najkraći postupak prema disidentima</em>, u kojem uzima perspektivu &bdquo;pravovernih&ldquo;, ironično razotkrivajući apsurd u osnovi obračuna. Autorstvo je, ipak, otkriveno, a Defou je sledovalo suđenje i osuda &ndash; stub srama i robijanje u Njugejtu, zloglasnom zatvoru iz kojeg potiče i glavna junakinja njegovog romana <em>Mol Flanders</em>. Iz zatvora će ga izbaviti &bdquo;dobrotvor&ldquo;, plativši jamstvo koje će pisca obavezati da bude torijevski špijun, uprkos svojim vigovskim ubeđenjima. Kada torijevci padnu s vlasti, Defo će kao tajni agent preći u suprotni tabor.<br /> <br /> Tokom vladavine Kraljice Ane Defo će svoje talente uposliti oko časopisa Revija (Review), koji će gotovo sam pisati i objavljivati čitavih devet godina; isprva izlazi kao nedeljnik, a potom tri puta sedmično. Defo piše o tekućim pitanjima, ekonomskim temama, religiji, običajima, zgodama iz života i poučnim pričama. Reč je o pionirskom poduhvatu u oblasti novinarstva, a žanrovski utire put novinskom eseju.<br /> <br /> Karijeru romanopisca otpočinje vrlo kasno &ndash; u svojoj pedesetdevetoj godini, fingiranom autobiografijom o brodolomniku koji na pustom ostrvu provodi više decenija, <em>Robinzon Kruso</em>. Za njim slede <em>Kapetan Singlton,</em> <em>Pukovnik Džek</em>, <em>Mol Flanders</em> i <em>Roksana</em>, kao i neobična polufikcionalna priča o Velikoj kugi, <em>Godine kuge</em>.<br /> <br /> Defoova ličnost, ideje i delo raznoliko su karakterisani tokom vremena, oprečna tumačenja neprekidno uspostavljana i podrivana. Uzdizan je kao principijelni promoter građanskih vrednosti, slobode govora i slobodnog tržišta, pa raskrinkavan kao preispoljni lažov, šarmantna bitanga, te kao bezdušni i srebroljubivi propagandista. Nesporno je, ipak, da je Defo jedan od rodonačelnika modernog engleskog romana kao god i novinskog eseja i reportaže, izuzetan prozaista, duhovit i prodoran glas političke poezije i satire, vispreni ekonomski i socijalni kritičar, širom sveta proslavljen kao stvaralac jednog modernog mita.</p>

Slika Herman Melvil

Herman Melvil

<p style="text-align: justify">Rođen u Njujorku (1819&ndash;1891), imao je život prepun pustolovina. Prijavio se na kitolovac i plovio je južnim Pacifikom. Živeo je na Tahitiju i Havajima i bio u Američkoj mornarici. Godine 1844. prestao je da plovi i počeo da piše o svojim pomorskim iskustvima u raznim romanima: <em>Tajpi</em> (1846), <em>Omu</em> (1847), koji je pobrao velike uspehe, i svoje remek-delo <em>Mobi Dik</em> (1851). <br /> <br /> U ovom romanu Melvil se osvrće na zlo, otelovljeno u dva glavna lika: s jedne strane je kit, koji predstavlja zlo bez osećanja pošto uništava sve na šta naiđe, a s druge je kapetan Ahab, koji predstavlja uporno zlo, pošto ga njegova lična mržnja i glad za osvetom teraju da goni kita iako time izlaže opasnosti živote svojih ljudi.</p>

Slika Mark Tven

Mark Tven

<p style="text-align: justify">Američki pisac Mark Tven rođen je 1835. godine, u saveznoj državi Misuri, pod imenom Samjuel Langhorn Klemens. Detinjstvo je proveo u gradu Hanibalu na obali reke Misisipi. Nakon očeve smrti napušta školu i počinje da uči štamparski zanat, a zatim kormilarski posao kojim će se baviti sve do početka građanskog rata 1861. godine. Pseudonim Mark Tven nastao je upravo u danima kada je kao kormilar plovio Misisipijem, a ova fraza se odnosila na termin koji su brodari koristili za označavanje dubine reke bezbedne za plovidbu parobroda. <br /> <br /> U građanskom ratu je učestvovao kao dobrovoljac u konjici Konfederacije, radio je u rudniku srebra, a 1862. postaje novinski dopisnik i počinje da koristi pseudonim pod kojim će postati poznat. Pored brojnih književnih radova, Tven je ostao upamćen i kao jedan od najvećih američkih humorista. U njegova najpoznatija dela ubrajaju se: <em>Doživljaji Toma Sojera</em>, <em>Doživljaji Haklberija Fina</em>, <em>Jenki na dvoru kralja Artura</em> i <em>Kraljević i prosjak</em>. Osim po književnim delima, Tven je ostao upamćen i kao borac za ljudska prava i veliki poštovalac nauke i tehnologije. Bio je veliki prijatelj Nikole Tesle, u čijoj su laboratoriji provodili mnogo vremena.<br /> <br /> Umro je 21. aprila 1910. godine u Njujorku, tri godine nakon što je primio počasni doktorat Oksfordskog univerziteta.<br /> <br /> Foto: <u><span class="ql-special-link" contenteditable="false" data-kind="Eksterni link" data-text="Mark Twain by A.F. Bradley, 1907 / Public domain / Wikimedia Commons" data-value="https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Mark_Twain_by_AF_Bradley.jpg"><span class="ql-link-text">Mark Twain by A.F. Bradley, 1907 / Public domain / Wikimedia Commons</span></span></u></p>

Slika Robert Luis Stivenson

Robert Luis Stivenson

<p style="text-align: justify">Robert Luis Stivenson rođen je u Edinburgu u Škotskoj 1850. Pisao je fantastične i avanturističke priče poput <em>Doktor Džekil i gospodin Hajd</em> i <em>Crna strela</em>, prema kojima su snimljeni filmovi i koji su prerađeni u priče za decu. Veoma cenjen, kako u svoje vreme tako i danas, izvršio je ogroman uticaj na pisce kao što su Borhes, Džozef Konrad i Grejem Grin. Stivenson je napisao <em>Ostrvo s blagom</em> kad je video da njegov nećak vodenim bojama slika mapu ostrva. Počeo je da smišlja imena za ostrvo: Ostrvo kostura, Brdo Durbin, dok naposletku nije, u gornjem desnom uglu stranice, napisao &bdquo;Ostrvo s blagom&ldquo;. Posle duge bolesti (&bdquo;četrnaest godina ni jednog jedinog dana nisam bio zdrav&ldquo;, napisao je), umro je na ostrvu Upolu u južnom Pacifiku, gde je u to doba živeo.</p>

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Group-96634x
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x