Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

BUKMARKER-logo

5 kontroverznih knjiga za književnu debatu

U potrazi ste za nekom novom, smelom knjigom kojom biste pokrenuli čitalački klub? Evo nekoliko predloga kontroverznih naslova. Od klasika do savremenih romana, ova provokativna štiva će garantovano pokrenuti raspravu na vašem sledećem sastanku književnog kluba ili komentare na vašoj Fejsbuk stranici posvećenoj knjigama...
Roman „Sluškinjina priča“ nije samo radikalan i briljantan iskorak za autorku, Margaret Atvud, već je reč o toliko sugestivnom i moćnom štivu da čitaoci dugo neće moći da izbrišu određene slike i prognoze. Radnja se odvija u relativno bliskoj budućnosti i opisuje život na prostoru nekadašnjih Sjedinjenih Država, što se sada naziva Republika Gilead – monoteokratija nastala kao reakcija na društvene nerede i naglo opadanje nataliteta, vrativši i čak prevazišavši represivnu netoleranciju prvobitnih puritanaca. Novi režim sledi Knjigu postanja apsolutno doslovno, iz čega proizlaze bizarne posledice kako za žensku, tako i za mušku populaciju.

Priču pratimo iz perspektive Fredovice, jedne od nesrećnih Sluškinja u novom društvenom poretku. Jezgrovitom, ali tečnom prozom, tonom koji je nekad hladnokrvan, nekad nežan, očajan, strastven i sarkastičan, junakinja nam otkriva najmračnije tajne iza naizgled mirne fasade pripadnika nove administracije, dok istovremeno saznajemo kakav je logički zaključak određenih tendencija koje su aktuelne u savremenom društvu. Roman „Sluškinjina priča“ je duhovit, pun iznenađenja, zastrašujuć, i izuzetno ubedljiv. Pred vama je oštra satira, ozbiljno upozorenje – rečju, remek-delo.
Dobitnik Pulicerove nagrade i Nacionalne nagrade za književnost, roman koji govori o izdržljivosti i hrabrosti jedne žene, prerastao je u svojevrstan kulturološki fenomen.

Sili je odrastala u siromaštvu, u ruralnoj sredini u Džordžiji, prezrena i zlostavljana u sopstvenoj porodici. Pokušava da svoju sestru, Neti, sačuva od slične sudbine, i dok Neti uspeva da pobegne u novi život kao misionar u Africi, Sili ostaje sama, bez svoje najbolje prijateljice i osobe od poverenja, udata za starijeg muškarca i osuđena na usamljenički život sa grubim i brutalnim mužem.

U pokušaju da se izbori sa životnim nedaćama koje se često čine nepodnošljive, Sili počinje da piše pisma Bogu. U ovim pismima, koja pokrivaju period od 20 godina, zabeležen je proces samootkrića i samoosnaživanja, vođen snagom nekoliko jakih žena. Sili upoznaje Šug Ejveri, ljubavnicu svog supruga i džez pevačicu, koja ume da uživa u životu, i ženu svog posinka, Sofiju, koja je izaziva da se izbori za svoju samostalnost. Iako je njen muž sakrio većinu pisama koje joj sestra slala, ispostavlja se da je Netina bezrezervna podrška najvažnija od svega.

Roman „Boja purpura“ prodat je u više od 5 miliona primeraka, inspirisao je i film, koji je kasnije nominovan za Oskara, u kojem glavnu ulogu tumači Opra Vinfri, u režiji Stivena Spilberga, a prerastao je i u Brodvejski mjuzikl nominovan za nagradu Toni. Proglašen za književno remek-delo, ovo je jedinstven roman koji je autorku Alis Voker, „svrstao u kategoriju velikih pisaca, poput Foknera“; dakle, mučno – ali istovremeno i izuzetno pozitivno – čitalačko iskustvo za nove generacije čitalaca.
Nezaboravna, srceparajuća priča o neverovatnom prijateljstvu između bogatog mladića i sina očevog sluge, uhvaćenih u tragičan vrtlog istorije – roman „Lovac na zmajeve“ vodi čitaoce u Avganistan u trenutku napete, ključne promene i uništenja. Moćna priča o prijateljstvu, ali i snazi knjiga, ceni izdaje i mogućnosti iskupljenja; takođe, govori o moći koju očevi imaju nad svojim sinovima – njihovoj ljubavi, njihovoj žrtvi i lažima.

Otkad je objavljen, 2003. godine, roman „Lovac na zmajeve“ postaje jedan od omiljenih, jedinstvenih klasika savremene književnosti, roman koji je dirnuo srca miliona čitalaca i pokrenuo karijeru jednog od najcenjenijih američkih pisaca.
Knjiga „Ubiti pticu rugalicu“, prevedena je na više od 40 jezika, prodata u više od 30 miliona primeraka širom sveta, poslužila je kao inspracija za popularan igrani film, a američki bibliotekari su je izabrali za jedan od najboljih romana 20 veka.  Zanimljiva, srceparajuća, i u celosti izvanredna priča o sazrevanju na Jugu, zatrovanom opasnim predrasudama – knjiga prikazuje svet velike lepote i nepromenljivih nejednakosti, viđen očima mlade devojčice, dok njen otac – lokalni advokat, borac za pravdu – rizikuje sve braneći čoveka crne rase, optuženog da je počinio stravičan zločin.
Netremice zureći u ambis ropstva, ovaj očaravajući roman transformiše istoriju u priču moćnu poput priče o Egzodusu i intimnu poput uspavanke. Seta, junakinja priče, rođena u ropstvu uspeva da pobegne u Ohajo, ali osamnaest godina kasnije, ona još nije slobodna. Proganjaju je sećanja na dom, predivnu farmu na kojoj joj se dogodilo mnogo nepodnošljivih stvari. A Setin novi dom opseda duh njene bebe, koja je umrla bezimena i na čijem nadgrobnom spomeniku stoji jedna jedina reč: Voljena. Ova gorka, poetična, napeta knjiga predstavlja vrhunsko ostvarenje.

Izvor: bookbub.com
Prevod: Maja Horvat

Podelite na društvenim mrežama:

Slika Alis Voker

Alis Voker

<p style="text-align: justify">Alis Voker (1944, Itonton, Džordžija) jedna je od najistaknutijih američkih književnica. Piše romane, priče, eseje i poeziju. Godine 1983. postala je prva Afroamerikanka koja je osvojila Pulicerovu nagradu za književnost i to za roman <em>Boja purpura</em>. Stiven Spilberg je po ovom romanu snimio film koji je nominovan za jedanaest Oskara. Alis Voker je poznata aktivistkinja i bori se protiv nepravde, nejednakosti i siromaštva.<br /> <br /> Foto:&nbsp;<span class="ql-special-link" contenteditable="false" data-kind="Eksterni link" data-text="Virginia DeBolt" data-value="https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Alice_Walker.jpg"><span class="ql-link-text">Virginia DeBolt</span></span></p>

Slika Haled Hoseini

Haled Hoseini

<p style="text-align: justify">Haled Hoseini je rođen 1965. godine u Kabulu, u Avganistanu. Njegov otac bio je diplomata u Ministarstvu spoljnih poslova Avganistana, a njegova majka je predavala farsi i istoriju u velikoj srednjoj školi u Kabulu. Ministarstvo spoljnih poslova šalje njegovu porodicu 1970. godine u Teheran, gde je njegov otac radio u avganistanskoj ambasadi.<br /> <br /> U Teheranu su živeli do 1973, kada su se vratili u Kabul. Jula 1973, u noći kada je rođen najmlađi Hoseinijev brat, zbačen je avganistanski kralj Zahir Šah u državnom udaru, koji je bez krvi organizovao kraljev rođak Daud Kan. U to vreme, Hoseini je išao u četvrti razred, i već je bio otkrio književnost i bio očaran brojnim knjigama koje je čitao.<br /> <br /> Avganistansko Ministarstvo spoljnih poslova 1976. godine još jednom premešta Hoseinijevu porodicu, ovog puta u Pariz. Bili su spremni da se vrate u Kabul 1980, ali je do tada Avganistan već doživeo krvavi komunistički prevrat i invaziju sovjetske vojske. Hoseinijevi su tražili i dobil politički azil od Sjedinjenih Američkih Država. Hoseinijeva porodica se u septembru 1980. preselila u San Hoze u Kaliforniji. Njegov otac je radio nekoliko poslova istovremeno i uspeo je da obezbedi svojoj porodici život bez socijalne pomoći. Haled Hoseini je maturirao 1984. i upisao se na Univerzitet Santa Klara, gde je diplomirao na osnovnim studijama iz biologije 1988. godine. Sledeće godine upisao se na medicinski fakultet &bdquo;San Dijego&ldquo; Kalifornijskog univerziteta, gde je 1993. diplomirao. Završio je stažiranje u bolnici &bdquo;Sidar-Sinaj&ldquo; u Los Anđelesu i 1996. započeo bavljenje internom medicinom. Međutim, njegova prva ljubav uvek je bilo pisanje.<br /> <br /> Hoseini ima žive, nežne i lepe uspomene na mirnodopsku presovjetsku eru Avganistana, kao i na svoja lična iskustva sa avganistanskim Hazarima (plemena u Avganistanu, Pakistanu i Iranu). Jedan Hazar posebno je imao uticaja na malog Haleda &ndash; bio je to tridesetogodišnjak po imenu Husein Kan, koji je radio za Hoseinijeve dok su živeli u Iranu. Kada je Haled bio u trećem razredu, učio je Kana da čita i piše. Iako je njegov odnos sa Huseinom Kanom bio kratkotrajan i više zvaničan, Haled se uvek sećao topline i privrženosti koja se razvila među njima &ndash; to je odnos koji se odrazio u njegovom prvom romanu &bdquo;Lovac na zmajeve&ldquo; (Laguna, 2006).<br /> <br /> U maju 2007. godine objavio je drugi roman &bdquo;Hiljadu čudesnih sunaca&ldquo; (Laguna, 2008). Obe knjige prodate su u preko 10 miliona primeraka u SAD i više od 38 miliona primeraka širom sveta.<br /> <br /> Hoseini je 2006. imenovan za ambasadora dobre volje UNHCR-a, Agencije za izbeglice Ujedinjenih nacija. Nadahnut putovanjem u Avganistan u svojstvu ambasadora UNHCR-a osnovao je neprofitnu Fondaciju Haled Hoseini za humanitarnu pomoć Avganistancima. Živi u severnoj Kaliforniji.<br /> <br /> Za više informacija o Haledu Hoseiniju posetite sledeće veb-sajtove: www.khaledhosseini.com i www.khaledhosseinifoundation.org.<br /> <br /> Foto:&nbsp;Elena Seibert</p>

Slika Harper Li

Harper Li

<p style="text-align: justify">Harper Li (1926&ndash;2016) rođena je u Monrovilu u Alabami. Godine 1959. završila je rukopis svog bestseler romana <em>Ubiti pticu rugalicu</em>, ovenčanog Pulicerovom nagradom 1960. godine. Ubrzo nakon toga, pomogla je svom prijatelju Trumanu Kapoteu da napiše članak za <em>Njujorker</em>, koji će kasnije prerasti u njegovo remek-delo <em>In Cold Blood</em>. Godine 2007. odlikovana je Predsedničkom medaljom slobode za svoj doprinos književnosti. <br /> <br /> Nakon velikog i neočekivanog uspeha, Harper Li je odlučila da se povuče iz javnosti.&nbsp;<br /> <br /> <em>Ubiti pticu rugalicu</em> smatra se klasikom američke književnosti, po kojem je 1962. godine snimljen istoimeni kultni film.</p>

Slika Margaret Atvud

Margaret Atvud

<p style="text-align: justify">Margaret Atvud rođena je 1939. u Otavi. Zahvaljujući obrazovanim roditeljima, već sa četiri godine je naučila da čita i piše. Pod njihovim uticajem (Atvudova je osnovno obrazovanje stekla u roditeljskoj kući) postala je posvećena čitanju i razvila je snažno interesovanje za pisanje.<br /> <br /> Već u srednjoj školi objavljivala je pesme, međutim presudnu ulogu u njenom literarnom razvoju odigrao je Nortrop Fraj, profesor engleskog jezika na koledžu koji je Atvudova pohađala. Tada istaknuti književni kritičar, Fraj je isticao vrednosti zanemarene kanadske književnosti, a u Margaret Atvud je prepoznao pisca koji tu književnost može podići na još viši nivo. Podrška koju je imala u profesoru, ubrzo je rezultirala zbirkom pesama<em> Double Persephone</em>, da bi po diplomiranju objavila još jednu, <em>The Circle Game</em>, dobivši ovaj put za zbirku najznačajnije kanadsko književno priznanje, <em>Governor's General Award</em>. Time je otpočela serija nagrada koje će ova književnica dobijati tokom narednih trideset i više godina, potvrđujući da je jedan od najvećih autora svog vremena. Među nagradama su i neke od najprestižnijih koje se dodeljuju u književnom svetu poput Bukerove, Welsh Arts International i drugih, za romane <em>Sluškinjina priča</em>, <em>Mačje oko</em> i <em>Slepi ubica</em>. Teme o kojima Atvudova piše veoma su raznovrsne: priroda, muško-ženski odnosi, politička pitanja, nacionalni identitet, istorija.<br /> <br /> Radeći kao urednik u jednoj izdavačkoj kući, Margaret Atvud se bavila i književnom kritikom. Iza ovog angažovanja ostalo je vrhunsko delo iz oblasti esejistike nazvano <em>Opstanak</em>, svojevrstan pogled na rad književnog urednika.<br /> <br /> Margaret Atvud trenutno živi u Torontu.<br /> <br /> Foto:&nbsp;© Luis Mora</p>

Slika Toni Morison

Toni Morison

<p style="text-align: justify">Američka književnica Toni Morison (1931-2019) bila je jedna je od najznačajnijih savremenih američkih stvaralaca. Ona je prva crna autorka koja je ovenčana Nobelovom nagradom, koju je dobila 1993. godine. Švedska akademija je hvalila njen jezički stil i &bdquo;vizionarsku snagu&ldquo;.<br /> <br /> Čuvena po svojoj posvećenosti temi rasnih predrasuda u SAD, Toni Morison je neumorno pripovedala o njoj sa istom dozom besa i saosećanja.<br /> <br /> Među mnogim priznanjima kojima je ovenčana je i Pulicerova nagrada iz 1988. godine za roman &bdquo;Voljena&ldquo;, a 2012. dobila je Medalju za slobodu od svog prijatelja i bivšeg predsednika Baraka Obame. Pre nego što je započela spisateljsku karijeru, Morisonova je dugi niz godina radila kao urednica u čuvenoj izdavačkoj kući Rendom Haus, i zaslužna je sa promovisanje crnačke literature. Nakon karijere u izdavaštvu, predavala je na brojnim čuvenim univerzitetima kao što su Jejl i Prinston. <br /> <br /> Napisala je jedanaest romana, od kojih su najpoznatiji <em>Voljena </em>i <em>Pesma Solomonova</em>.<br /> <br /> Pohvale kritičara su uvek bile jednoglasne: &bdquo;Ona poseduje besprekoran osećaj za emocionalni detalj. Možemo je slobodno nazvati najsvesnijim lirskim piscem današnjice.&ldquo;<em> The Philadelphia Inquirer</em><br /> &nbsp;</p>

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Group-96634x
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x