Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

BUKMARKER-logo

5 kontroverznih knjiga za književnu debatu

U potrazi ste za nekom novom, smelom knjigom kojom biste pokrenuli čitalački klub? Evo nekoliko predloga kontroverznih naslova. Od klasika do savremenih romana, ova provokativna štiva će garantovano pokrenuti raspravu na vašem sledećem sastanku književnog kluba ili komentare na vašoj Fejsbuk stranici posvećenoj knjigama...
Roman „Sluškinjina priča“ nije samo radikalan i briljantan iskorak za autorku, Margaret Atvud, već je reč o toliko sugestivnom i moćnom štivu da čitaoci dugo neće moći da izbrišu određene slike i prognoze. Radnja se odvija u relativno bliskoj budućnosti i opisuje život na prostoru nekadašnjih Sjedinjenih Država, što se sada naziva Republika Gilead – monoteokratija nastala kao reakcija na društvene nerede i naglo opadanje nataliteta, vrativši i čak prevazišavši represivnu netoleranciju prvobitnih puritanaca. Novi režim sledi Knjigu postanja apsolutno doslovno, iz čega proizlaze bizarne posledice kako za žensku, tako i za mušku populaciju.

Priču pratimo iz perspektive Fredovice, jedne od nesrećnih Sluškinja u novom društvenom poretku. Jezgrovitom, ali tečnom prozom, tonom koji je nekad hladnokrvan, nekad nežan, očajan, strastven i sarkastičan, junakinja nam otkriva najmračnije tajne iza naizgled mirne fasade pripadnika nove administracije, dok istovremeno saznajemo kakav je logički zaključak određenih tendencija koje su aktuelne u savremenom društvu. Roman „Sluškinjina priča“ je duhovit, pun iznenađenja, zastrašujuć, i izuzetno ubedljiv. Pred vama je oštra satira, ozbiljno upozorenje – rečju, remek-delo.
Dobitnik Pulicerove nagrade i Nacionalne nagrade za književnost, roman koji govori o izdržljivosti i hrabrosti jedne žene, prerastao je u svojevrstan kulturološki fenomen.

Sili je odrastala u siromaštvu, u ruralnoj sredini u Džordžiji, prezrena i zlostavljana u sopstvenoj porodici. Pokušava da svoju sestru, Neti, sačuva od slične sudbine, i dok Neti uspeva da pobegne u novi život kao misionar u Africi, Sili ostaje sama, bez svoje najbolje prijateljice i osobe od poverenja, udata za starijeg muškarca i osuđena na usamljenički život sa grubim i brutalnim mužem.

U pokušaju da se izbori sa životnim nedaćama koje se često čine nepodnošljive, Sili počinje da piše pisma Bogu. U ovim pismima, koja pokrivaju period od 20 godina, zabeležen je proces samootkrića i samoosnaživanja, vođen snagom nekoliko jakih žena. Sili upoznaje Šug Ejveri, ljubavnicu svog supruga i džez pevačicu, koja ume da uživa u životu, i ženu svog posinka, Sofiju, koja je izaziva da se izbori za svoju samostalnost. Iako je njen muž sakrio većinu pisama koje joj sestra slala, ispostavlja se da je Netina bezrezervna podrška najvažnija od svega.

Roman „Boja purpura“ prodat je u više od 5 miliona primeraka, inspirisao je i film, koji je kasnije nominovan za Oskara, u kojem glavnu ulogu tumači Opra Vinfri, u režiji Stivena Spilberga, a prerastao je i u Brodvejski mjuzikl nominovan za nagradu Toni. Proglašen za književno remek-delo, ovo je jedinstven roman koji je autorku Alis Voker, „svrstao u kategoriju velikih pisaca, poput Foknera“; dakle, mučno – ali istovremeno i izuzetno pozitivno – čitalačko iskustvo za nove generacije čitalaca.
Nezaboravna, srceparajuća priča o neverovatnom prijateljstvu između bogatog mladića i sina očevog sluge, uhvaćenih u tragičan vrtlog istorije – roman „Lovac na zmajeve“ vodi čitaoce u Avganistan u trenutku napete, ključne promene i uništenja. Moćna priča o prijateljstvu, ali i snazi knjiga, ceni izdaje i mogućnosti iskupljenja; takođe, govori o moći koju očevi imaju nad svojim sinovima – njihovoj ljubavi, njihovoj žrtvi i lažima.

Otkad je objavljen, 2003. godine, roman „Lovac na zmajeve“ postaje jedan od omiljenih, jedinstvenih klasika savremene književnosti, roman koji je dirnuo srca miliona čitalaca i pokrenuo karijeru jednog od najcenjenijih američkih pisaca.
Knjiga „Ubiti pticu rugalicu“, prevedena je na više od 40 jezika, prodata u više od 30 miliona primeraka širom sveta, poslužila je kao inspracija za popularan igrani film, a američki bibliotekari su je izabrali za jedan od najboljih romana 20 veka.  Zanimljiva, srceparajuća, i u celosti izvanredna priča o sazrevanju na Jugu, zatrovanom opasnim predrasudama – knjiga prikazuje svet velike lepote i nepromenljivih nejednakosti, viđen očima mlade devojčice, dok njen otac – lokalni advokat, borac za pravdu – rizikuje sve braneći čoveka crne rase, optuženog da je počinio stravičan zločin.
Netremice zureći u ambis ropstva, ovaj očaravajući roman transformiše istoriju u priču moćnu poput priče o Egzodusu i intimnu poput uspavanke. Seta, junakinja priče, rođena u ropstvu uspeva da pobegne u Ohajo, ali osamnaest godina kasnije, ona još nije slobodna. Proganjaju je sećanja na dom, predivnu farmu na kojoj joj se dogodilo mnogo nepodnošljivih stvari. A Setin novi dom opseda duh njene bebe, koja je umrla bezimena i na čijem nadgrobnom spomeniku stoji jedna jedina reč: Voljena. Ova gorka, poetična, napeta knjiga predstavlja vrhunsko ostvarenje.

Izvor: bookbub.com
Prevod: Maja Horvat

Podelite na društvenim mrežama:

Slika Haled Hoseini

Haled Hoseini

<p style="text-align: justify">Haled Hoseini je rođen 1965. godine u Kabulu, u Avganistanu. Njegov otac bio je diplomata u Ministarstvu spoljnih poslova Avganistana, a njegova majka je predavala farsi i istoriju u velikoj srednjoj školi u Kabulu. Ministarstvo spoljnih poslova šalje njegovu porodicu 1970. godine u Teheran, gde je njegov otac radio u avganistanskoj ambasadi.<br /> <br /> U Teheranu su živeli do 1973, kada su se vratili u Kabul. Jula 1973, u noći kada je rođen najmlađi Hoseinijev brat, zbačen je avganistanski kralj Zahir Šah u državnom udaru, koji je bez krvi organizovao kraljev rođak Daud Kan. U to vreme, Hoseini je išao u četvrti razred, i već je bio otkrio književnost i bio očaran brojnim knjigama koje je čitao.<br /> <br /> Avganistansko Ministarstvo spoljnih poslova 1976. godine još jednom premešta Hoseinijevu porodicu, ovog puta u Pariz. Bili su spremni da se vrate u Kabul 1980, ali je do tada Avganistan već doživeo krvavi komunistički prevrat i invaziju sovjetske vojske. Hoseinijevi su tražili i dobil politički azil od Sjedinjenih Američkih Država. Hoseinijeva porodica se u septembru 1980. preselila u San Hoze u Kaliforniji. Njegov otac je radio nekoliko poslova istovremeno i uspeo je da obezbedi svojoj porodici život bez socijalne pomoći. Haled Hoseini je maturirao 1984. i upisao se na Univerzitet Santa Klara, gde je diplomirao na osnovnim studijama iz biologije 1988. godine. Sledeće godine upisao se na medicinski fakultet &bdquo;San Dijego&ldquo; Kalifornijskog univerziteta, gde je 1993. diplomirao. Završio je stažiranje u bolnici &bdquo;Sidar-Sinaj&ldquo; u Los Anđelesu i 1996. započeo bavljenje internom medicinom. Međutim, njegova prva ljubav uvek je bilo pisanje.<br /> <br /> Hoseini ima žive, nežne i lepe uspomene na mirnodopsku presovjetsku eru Avganistana, kao i na svoja lična iskustva sa avganistanskim Hazarima (plemena u Avganistanu, Pakistanu i Iranu). Jedan Hazar posebno je imao uticaja na malog Haleda &ndash; bio je to tridesetogodišnjak po imenu Husein Kan, koji je radio za Hoseinijeve dok su živeli u Iranu. Kada je Haled bio u trećem razredu, učio je Kana da čita i piše. Iako je njegov odnos sa Huseinom Kanom bio kratkotrajan i više zvaničan, Haled se uvek sećao topline i privrženosti koja se razvila među njima &ndash; to je odnos koji se odrazio u njegovom prvom romanu &bdquo;Lovac na zmajeve&ldquo; (Laguna, 2006).<br /> <br /> U maju 2007. godine objavio je drugi roman &bdquo;Hiljadu čudesnih sunaca&ldquo; (Laguna, 2008). Obe knjige prodate su u preko 10 miliona primeraka u SAD i više od 38 miliona primeraka širom sveta.<br /> <br /> Hoseini je 2006. imenovan za ambasadora dobre volje UNHCR-a, Agencije za izbeglice Ujedinjenih nacija. Nadahnut putovanjem u Avganistan u svojstvu ambasadora UNHCR-a osnovao je neprofitnu Fondaciju Haled Hoseini za humanitarnu pomoć Avganistancima. Živi u severnoj Kaliforniji.<br /> <br /> Za više informacija o Haledu Hoseiniju posetite sledeće veb-sajtove: www.khaledhosseini.com i www.khaledhosseinifoundation.org.<br /> <br /> Foto:&nbsp;Elena Seibert</p>

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Group-96634x
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x