Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

BUKMARKER-logo

13 romana sa važnim životnim lekcijama

Lav Tolstoj je napisao da „svi misle kako promeniti svet, a niko ne misli kako promeniti sebe“. Čitanje je etička potraga, a načitan čitalac je dobro potkovan pojedinac.

Od mnogih darova koje nam knjige pružaju, možda je najvažnije što nam daruju sposobnost da se identifikujemo i saosećamo sa neznancima koji imaju drugačiji životni put – čak i ako su izmišljeni.
Foto: Image by lookstudio on Freepik

Najefikasnije lekcije često su najsuptilnije, a mnogi romani postaju klasici jer njihove poruke odolevaju promenama standarda i ostaju sveže i inovativne kao i kada su prvi put napisane.

U nastavku slede životne mudrosti iz 13 omiljenih romana, koji sami po sebi ne služe isključivo za zabavu, već poboljšavaju i kvalitet života svima koji ih čitaju.

Gospođa Bovari“ (1856)

Jedno od dela koja su oblikovala zapadnu književnost „Gospođa Bovari“ priča o običnoj ženi koja se, ugušena svojim buržoaskim načinom života, prepušta romantičnim fantazijama, završava se katastrofom. Gistav Flober je Emu Bovari zasnovao po svom liku, a i svaki čitalac može da uvidi poneku od sopstvenih slabosti koje se odražavaju u impulsivnoj heroini romana.

„Orlando“ (1928)

„Orlando“ je delo koje je bilo neverovatno ispred svog vremena. Virdžinija Vulf je još 1928. godine napisala priču o besmrtnom, androginom pesniku, a verovatno još uvek ni danas nismo u stanju da uhvatimo korak sa njenom inventivošću. Roman, koji je delimično i šifrovano ljubavno pismo upućeno Virdžinijinoj prijateljici Viti Sakvil-Vest, predstavlja rod kao fluidan i istoriju kao pitanje perspektive, još očarava čitaoce, dok se Orlando šetka elizabetanskim dvorovima i stupa u brak sa pomorskim kapetanom.

„Izgubljene iluzije“ (1837–1843)

Predstavljamo dokaz da što se stvari više menjaju – to više ostaju iste. „Izgubljene iluzije“ Onorea de Balzaka trodelna su vrtložna turneja francuskog romanopisca po salonima Pariza 19. veka, dok samouvaženi mladi pesnik iz provincije uči surove realnosti života uma u nemilosrdnoj društvenoj klimi metropole.

Solomonova pesma“ (1977)

Prvo remek-delo Toni Morison „Solomonova pesma“ je priča o Mejkonu „Mlekadžiji“ Dedu Mlađem, njegovoj sestri Pilat i njegovom najboljem prijatelju Gitari, dok kreću u magičnorealističnu odiseju u mičigenskom Rast Beltu. Morisonova se spretno bavi građanskim pravima, nasleđem robova u Sjedinjenim državama i afroameričkom porodicom, praveći moderni mit biblijskih razmera.

Zločin i kazna“ (1866)

Kada je reč o pitanjima moralnog rasuđivanja i zakona, ne postoji ništa bolje od „Zločina i kazne“, vanvremenske priče Fjodora Dostojevskog koja govori o nesrećnom ubici Raskoljnikovu, studentu koji bezrazložno ubija pre nego što postaje pometen filozofskom pričom o krivici, haosu i redu koja ostaje konačna reč u opasnostima nihilizma.

„Čovek praznih šaka“ (1974)

Veliki uspeh koji prevazilazi korene naučne fantastike, „Čovek praznih šaka“ predstavlja opservacije Ursule K. le Gvin o kolektivizmu i tržištu slobodnog kapitala iz doba Hladnog rata, koji su u romanu zamišljeni kao dve odvojene planete Uras i Anarres. Roman prati Ševeka, fizičara sa anarho-sindikalističke planete koji se bori sa hijerarhijskim vrednostima Urasa, otkrivajući u tom procesu protivrečnosti građanskog društva koje su dugo bile autorkina preokupacija.

„Kuga“ (1947)

Iako je „Stranac“ možda poznatije delo, filozofski roman „Kuga“ Alberta Kamija ima prednost kada je u pitanju izražavanje odgovornosti građana jednih prema drugima. Kroz priču o gradu negde na severnoafričkoj obali, opustošenom bubonskom kugom, roman prikazuje nezaboravan presek društva koje reaguje na krizu.

„Kindred“ (2008)

Genijalni spoj istorijske drame i naučne fantastike „Kindred“ je najpristupačnije delo Oktavije Batler, u kojem 26-godišnja Dejna, prebačena na plantažu pre rata, živi kao rob. Smeštena između dva sveta, Dejna je savršena metafora za narušen odnos između Amerike i njene istorije.

Mobi Dik“ (1851)

Roman o kome se neprekidno priča, „Mobi Dik“ Hermana Melvila je originalni američki klasik, knjiga koja ima nešto važno da ponudi svakom čitaocu. Delom avanturistička priča, delom istraživanje prirode Boga, roman deluje duž dve ravni: kroz ambicioznog, predanog kapetana Ahaba i nedostižnog kita, čija je bitka večna i suštinski ljudska.

„Uspeh po svaku cenu“ (1952)

Jedan od velikih južnjačkih romana, „Uspeh po svaku cenu“ remek je delo Flaneri OʼKonor o potrazi za Bogom u grotesknoj i ukletoj Americi. Avanture Hejzel Mouts i neposlušnog čuvara zoološkog vrta Enoha Emerija (koji želi da postigne „uspeh po svaku cenu“ iz naslova) među propovednicima i prevarantima, nezaboravni su klasik 20. veka.

Džejn Ejr“ (1847)

Neprikosnoveni roman „Džejn Ejr“ Šarlote Bronte, koji je umnogome odredio tok književnosti za sva vremena, suštinski je gotička priča o guvernanti iz Tornfilda, ljubavnoj vezi sa zavodljivim Ročesterom i tragičnoj prošlosti koja im oboma preti. Pročitajte „Džejn Ejr“ zarad snage njene buntovne heroine.

„Nevidljivi čovek“ (1952)

Veliki američki roman, ako tako nešto postoji, „Nevidljivi čovek“ ispituje američko crnačko iskustvo kao nijedan roman pre ili posle. Roman Ralfa Elisona spaja jug, Harlem, komunizam i svaki aspekt rase na način na koji čitalac ne može a da ne bude dirnut, bez obzira na poreklo.

„Ostaci dana“ (1989)

Kazuo Išiguro je napisao roman o engleskim manirima. „Ostaci dana“, priča o savršenom batleru Stivensu, koji postaje tihi posmatrač indiskrecije svog poslodavca, lorda Darlingtona, u Drugom svetskom ratu. Ovo remek-delo pokazuje cenu koje uzdržanost sa sobom nosi.

Autor: Dž. V. Mekormak
Izvor: theculturetrip.com
Prevod: Danijela Daničić Antić

Podelite na društvenim mrežama:

Slika Gistav Flober

Gistav Flober

<p style="text-align: justify">Gistav Flober rođen je u Ruanu 1821. godine, u građanskoj katoličkoj porodici čiji su preci bili protestanti (a umro je u Kroaseu 1880). Uči školu u Kraljevskom koležu, a od 1832. godine u ruanskoj gimnaziji i već kao đak pokazuje sklonost ka pisanju. Upoznaje Ernesta Ševalijea i s njim 1834. godine osniva rukopisni list <em>Umetnost</em> i napredak u kome objavljuje svoj prvi tekst. Piše eseje i priče u duhu &bdquo;crnog&ldquo; romantizma u kojima izražava pesimističku viziju sveta. Da bi ga nagradili za položen ispit, roditelji mu omogućavaju da putuje na Pirineje i Korziku. Utiske sa toga putovanja, prožete romantičarskim maštarijama, Flober će izraziti u delu <em>Putovanje na Pirineje i Korziku</em> (1883). <br /> <br /> Prvi značajan događaj u Floberovom životu je susret sa Elizom Fuko Šlezinger 1836. godine u Truvilu na Moru. Ova žena biće ljubav njegovog života. Njeno prisustvo oseća se već u njegovom prvom romanu <em>Sećanja jednog ludaka</em>, napisanom 1838, a objavljenom posthumno 1901. To mladalačko delo skica je budućeg <em>Sentimentalnog vaspitanja</em> u kome će Eliza Šlezinger biti transponovana u liku gospođe Arnu. <br /> <br /> Godine 1856. završava prvi značajan roman <em>Gospođa Bovari</em> i objavljuje ga u Pariskoj reviji. Zbog njega je optužen za &bdquo;uvredu javnog i verskog morala i dobrih običaja&ldquo;, u isto vreme kada i Bodler zbog <em>Cveća zla</em>. No, za razliku od Bodlera, Flober biva oslobođen krivice, kako neki smatraju, zahvaljujući veštini advokata i porodičnim vezama. Roman, kome je optužba donela publicitet, pojavljuje se i kao knjiga (1857) i svome autoru donosi slavu. Godine 1866. on dobija Legiju časti.<br /> <br /> U septembru 1857. započinje rad na istorijskom romanu <em>Salamba</em> koji prikazuje pobunu varvarskih plaćenika u Kartagini za vreme punskih ratova. Da bi prikupio dokumentaciju na licu mesta, odlazi u Tunis 1858. Delo objavljuje 1862, a dve godine kasnije nastavlja pisanje romana <em>Sentimentalno vaspitanje</em> koji izlazi iz štampe 1869, ali nema uspeha ni kod publike ni kod kritike. Odsustvo tradicionalnih romanesknih elemenata suviše je velika novina za to vreme.<br /> <br /> Poslednja decenija Floberovog života puna je nedaća i razočaranja. On, međutim, i dalje piše, te 1877. objavljuje <em>Tri pripovetke</em>: &bdquo;Prostodušno srce&ldquo;, čija je glavna junakinja Felisita transpozicija sluškinje u Floberovoj porodici, &bdquo;Legenda o Svetom Julijanu Gostoprimcu&ldquo;, koja prikazuje srednjovekovno doba i &bdquo;Irodijada&ldquo;, koja je fokusirana na sudbinu Svetog Jovana Krstitelja. Te godine nastavlja rad na knjizi <em>Buvar i Pekiše</em>, koju je započeo 1872, a koja ostaje nedovršena i biva tek posthumno objavljena 1881. Posthumno će biti objavljen i <em>Rečnik otrcanih misli </em>(1911), na kome Flober isto tako radi. <br /> <br /> Umire u Kroaseu 1880. godine od izliva krvi u mozak. Njegovoj sahrani prisustvuju brojni značajni pisci: Emil Zola, Alfons Dode, Edmon de Gonkur, Gi de Mopasan. No, iako Flober uživa veliko poštovanje svojih savremenika, Bodlera, koji je oduševljen <em>Gospođom Bovari</em>, i mladih pisaca naturalističke škole koji ga smatraju svojim učiteljem, pravi domet njegovog dela biće shvaćen tek u XX veku. Marsel Prust, a zatim i Natali Sarot, Rob-Grije i drugi predstavnici francuskog novog romana, u njemu će videti svoga prethodnika.</p>

Slika Herman Melvil

Herman Melvil

<p style="text-align: justify">Rođen u Njujorku (1819&ndash;1891), imao je život prepun pustolovina. Prijavio se na kitolovac i plovio je južnim Pacifikom. Živeo je na Tahitiju i Havajima i bio u Američkoj mornarici. Godine 1844. prestao je da plovi i počeo da piše o svojim pomorskim iskustvima u raznim romanima: <em>Tajpi</em> (1846), <em>Omu</em> (1847), koji je pobrao velike uspehe, i svoje remek-delo <em>Mobi Dik</em> (1851). <br /> <br /> U ovom romanu Melvil se osvrće na zlo, otelovljeno u dva glavna lika: s jedne strane je kit, koji predstavlja zlo bez osećanja pošto uništava sve na šta naiđe, a s druge je kapetan Ahab, koji predstavlja uporno zlo, pošto ga njegova lična mržnja i glad za osvetom teraju da goni kita iako time izlaže opasnosti živote svojih ljudi.</p>

Slika Šarlota Bronte

Šarlota Bronte

<p style="text-align: justify">Šarlota Bronte (1816&ndash;1855) rođena je u selu Torntonu u zapadnom Jorkširu u Engleskoj. Otac Patrik Bronte bio je poreklom Irac. Završio je klasične nauke na Univerzitetu u Kejmbridžu, a zatim je 1807. godine proizveden u sveštenika anglikanske crkve. Majka je umrla kada je Šarloti bilo pet godina. Šarlota, njene četiri sestre i brat nastavili su da žive sa ocem i veoma religioznom tetkom i vaspitavani su u duhu anglikanstva. Ubrzo su četiri starije sestre, Šarlota, Emili, Elizabet i Marija poslate u školu za žensku decu sveštenika Kauen bridž, u kojoj dve sestre Elizabet i Marija umiru od tuberkuloze. Šarlota i Emili se nakon toga vraćaju kući. Narednih nekoliko godina o njihovom obrazovanju stara se otac. Kada je Šarloti bilo četrnaest godina, upisuje se u školu Rou hed. Posle svega godinu dana Šarlota se vraća kući kako bi podučavala sestre Emili i En. Pet godina kasnije, 1835. godine Šarlota se vraća u školu Rou hed, u kojoj radi kao nastavnica do 1838. godine. Posle iskustva u školi neko nekoliko godina radi kao guvernanta, da bi se ponovo vratila kući u Havort. <br /> <br /> Godine 1842. sa sesetrom Emili putuje u Brisel, gde drži časove engleskog jezika, dok Emili predaje muziku. Već posle nekoliko meseci sestre su prinuđene da se vrate u Englesku zbog smrti tetke. Međutim, Šarlota se vraća u Brisel 1843. godine i tu provodi još godinu dana baveći se raznim poslovima podučavanja. Šarlota je svoj briselski period opisala u romanima <em>Vilet</em> i <em>Profesor</em>. Mada je roman <em>Profesor</em> napisan i ponuđen izdavačima pre ostalih, objavljen je tek posthumno. <br /> <br /> Profesionalni kniževni život Šarlota Bronte započela je objavljivanjem poezije. Pisala je duge narativne pesme i dramske monologe u skladu sa vladajućim poetskim manirom svog vremena. U maju 1846. godine zajedno sa sestrama Emili i En o sopstvenom trošku izdala je zbirku poezije. Knjiga, međutim, nije imala uspeha. Štampana je pod pseudonimima Kurer, Elis i Ekton Bel, koji su označavali imena sestara Šarlote, Emili i En. Već sledeće godine Šarlota, a zatim i njene sestre objavljuju debitantske romane. Najpre Šarlota <em>Džejn Ejr</em>, a zatim i Emili <em>Orkanske visove</em>, pa onda i En <em>Agnes Grej</em>. Njihovi romani spadaju danas u najpoznatija dela viktorijanske i svetske književnosti. Prvi objavljeni roman doneo je Šarloti Bronte veliku popularnost i ona nastavlja da piše romane. <br /> <br /> Pisanje romana <em>Širli</em> prekinuo je niz tragičnih događaja u porodici Bronte &ndash; umire brat i obe sestre, ali Šarlota ipak završava roman i objavljuje ga u maju 1849. Godine 1853. izlazi poslednji od romana koji su objavljeni za Šarlotinog života <em>Vilet</em>. Romani su hvaljeni od viktorijanske kritike zbog pronicljivih zapažanja i refleksija o društvu, a često i osporavani zbog neumornog traganja za načinima izražavanja ženskog glasa i iskustva sveta. Ipak, nijedan nije doživeo uspeh <em>Džejn Ejr</em>. Roman <em>Profesor</em> objavljen je nakon Šarlotine smrti (1857). <br /> <br /> Šarlota Bronte udala se u leto 1954. godine za sveštenika Artura Bela Nikolsa. Umrla je nekoliko meseci kasnije u toku prve trudnoće, u martu 1855. godine.<br /> <br /> &ndash; Aleksandra V. Jovanović</p>

Slika Toni Morison

Toni Morison

<p style="text-align: justify">Američka književnica Toni Morison (1931-2019) bila je jedna je od najznačajnijih savremenih američkih stvaralaca. Ona je prva crna autorka koja je ovenčana Nobelovom nagradom, koju je dobila 1993. godine. Švedska akademija je hvalila njen jezički stil i &bdquo;vizionarsku snagu&ldquo;.<br /> <br /> Čuvena po svojoj posvećenosti temi rasnih predrasuda u SAD, Toni Morison je neumorno pripovedala o njoj sa istom dozom besa i saosećanja.<br /> <br /> Među mnogim priznanjima kojima je ovenčana je i Pulicerova nagrada iz 1988. godine za roman &bdquo;Voljena&ldquo;, a 2012. dobila je Medalju za slobodu od svog prijatelja i bivšeg predsednika Baraka Obame. Pre nego što je započela spisateljsku karijeru, Morisonova je dugi niz godina radila kao urednica u čuvenoj izdavačkoj kući Rendom Haus, i zaslužna je sa promovisanje crnačke literature. Nakon karijere u izdavaštvu, predavala je na brojnim čuvenim univerzitetima kao što su Jejl i Prinston. <br /> <br /> Napisala je jedanaest romana, od kojih su najpoznatiji <em>Voljena </em>i <em>Pesma Solomonova</em>.<br /> <br /> Pohvale kritičara su uvek bile jednoglasne: &bdquo;Ona poseduje besprekoran osećaj za emocionalni detalj. Možemo je slobodno nazvati najsvesnijim lirskim piscem današnjice.&ldquo;<em> The Philadelphia Inquirer</em><br /> &nbsp;</p>

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Group-96634x
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x