Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

BUKMARKER-logo

10 činjenica koje niste znali o „Ani Karenjini“

Roman „Ana KarenjinaLava Tolstoja je prvobitno izlazio u serijalu u časopisu Ruski glasnik, od 1875. do 1877. godine. Nakon sukoba sa urednikom časopisa oko političkih mišljenja iskazanih u poslednjem delu, Tolstoj je čitavu priču objavio kao roman godinu dana kasnije.
Većina ljudi zna čuvenu uvodnu rečenicu Tolstojevog tragičnog remek-dela: „Sve srećne porodice liče jedna na drugu, svaka nesrećna porodica nesrećna je na svoj način.“ „Ana Karenjina“ kazuje priču o Aninoj skandaloznoj aferi sa grofom Vronskim – aferi koja će ishodovati Aninim progonom iz društva i naposletku samoubistvom. Tolstoj Aninu priču balansira paralelnim zapletom o Konstantinu Ljevinu, bogatom zemljoposedniku koji je delimično zasnovan i na samom autoru. Roman se bavi temama braka, vernosti, ljubomore, vere i razlike između života u gradu i na selu.

Od kada je objavljen, roman „Ana Karenjina“ se smatra za jedno od najboljih dela realističke fikcije. Pisac Vilijam Fokner ga je proglasio za najbolje delo ikada napisano, a postoji i bezbroj adaptacija: filmskih, serijskih, radijskih, baletskih, operskih i pozorišnih.

1. Tolstoj je inspiraciju za pisanje „Ane Karenjine“ pronašao u uvodnoj rečenici priče Aleksandra Puškina.

Marta 1873. godine Tolstoja je neočekivano inspirisala uvodna rečenica u zbirci priča ruskog pisca Aleksandra Puškina: „Gosti su se pripremali da krenu ka letnjikovcu.“ Tolstoj je rekao svojoj ženi: „Tako treba da pišemo! Neko drugi bi započeo opisujući goste ili sobe, ali on je odmah prešao na akciju.“ Te noći je počeo da piše „Anu Karenjinu“.

2. Kao inspiracija za zaplet „Ane Karenjine“ poslužila je priča žene iz stvarnog života.

Ana Stepanovna Pirogova je bila ljubavnica jednog Tolstojevog prijatelja. Kada je saznala da je ljubavnik zapostavlja zbog Nemice koja je bila guvernanta njegove dece, pobegla je i danima lutala po prirodi. Na kraju se bacila pod teretni voz. Sam Tolstoj je posmatrao njenu autopsiju narednog dana. Veoma ga je uznemirila priča ove žene i zato je odlučio da napiše svoj slavni roman.

3. Za lik Ane Karenjine je kao inspiracija poslužila i Marija Hartung, ćerka Aleksandra Puškina.

Tolstoj je upoznao Mariju Hartung na jednom balu i odmah ga je opčinila njena lepota. Pričali su čitavo veče, a Marija mu je pričala o svom ocu i o svojim stavovima o književnosti i umetnosti. Tolstoj se divio njenom prefinjenom ukusu i smelom razmišljanju. Navodno je većinu Aninih fizičkih osobina zasnovao na Mariji.

4. Smatra se da je lik Ljevina zasnovan na samom Tolstoju.

Jedan kritičar je Ljevina nazvao „manje-više autobiografskom skicom“ samog Tolstoja. Tolstoju je čak i žena rekla kako Ljevin predstavlja njega, bez talenta. Tolstoj i Ljevin dele dosta političkih stavova i filozofskih dilema, među kojima je i prezir prema organizovanoj religiji.

5. Tolstojevo udvaranje je poslužilo kao inspiracija za neke detalje odnosa između Ljevina i Kiti.

Tolstoj je svoju ženu Sofiju Bers zaprosio baš kao što je Ljevin u romanu zaprosio Kiti. Jedne noći Tolstoj i Sofija su za stolom sedeli jedno naspram drugog na nekom društvenom okupljanju. Tolstoj joj je na ubrusu napisao šifrovanu poruku, koju je ona navodno shvatila i odgovorila mu na isti način. Tolstoj i Bersova su se venčali 1862. godine, kada je njemu bilo 34, a njoj 18 godina.

6. U anketi među savremenim piscima, „Ana Karenjina“ je proglašena za najbolju knjigu svih vremena.

Istraživač Dž. P. Zejn je od 125 najpoznatijih britanskih i američkih pisaca tražio da mu navedu svojih deset najboljih knjiga beletristike svih vremena. Analizirao je rezultate i 2007. godine sačinio spisak najboljih knjiga svih vremena. „Ana Karenjina“ se našla na vrhu.

7. Tolstoj se sukobio sa urednikom časopisa zbog političkih stavova iznetih u poslednjem delu serijala.

Roman „Ana Karenjina“ je izvorno objavljen kao serijal u časopisu. Na poslednjih nekoliko stranica romana Tolstoj osuđuje tursko-srpsko-ruski rat. Uredniku časopisa je ovo bilo nepatriotsko ponašanje i odbio je da ga objavi. Tolstoj je odbio da išta menja i u časopisu je objavio samo sažetak kraja romana.

8. Iako je prvo napisao „Rat i mir“, Tolstoj je „Anu Karenjinu“ smatrao svojim prvim pravim romanom.

Tolstoj „Rat i mir“ uopšte nije smatrao romanom, nazivao ga je „većim od romana“ – jer je kombinovao tradicionalnu priču sa istorijskim činjenicama i filozofskim raspravama. U članku iz 1868. godine je objasnio: „To nije roman, još manje epska pesma, i još manje istorijska hronika. ’Rat i mir’ je ono što je pisac želeo i uspeo da iskaže, u obliku u kom ga je iskazao.“ Pre romana „Rat i mir“, Tolstoj je napisao tri autobiografska dela: „Detinjstvo“, „Dečaštvo“ i „Mladost“.

9. Kolege Fjodor Dostojevski i Vladimir Nabokov su se divili Tolstojevom romanu.

Dostojevski je „Anu Karenjinu“ nazvao „besprekornim umetničkim delom“, a Nabokov se divio „besprekornoj čaroliji Tolstojevog stila“. Književna dela Dostojevskog istražuju ljudsku psihologiju Rusa 19. veka, a među njegovim najboljim delima su „Zločin i kazna“ i „Braća Karamazovi“. Nabokovljeva „Lolita“ se često ubraja među najbolje – i najkontroverznije – romane 20. veka.

10. Tolstoj se iz korena promenio nakon „Ane Karenjine“ i prihvatio skup verovanja poznat kao „hrišćanski anarhizam“.

„Ana Karenjina“ se završava tako što Ljevin odluči da živi pravim hrišćanskim životom, a do istog zaključka je došao i Tolstoj. Nakon pisanja „Ane Karenjine“ odlučio je da se odrekne dotadašnjeg stila života i promoviše striktno hrišćansko bitisanje, koje nije imalo veze sa organizovanom religijom. Naposletku je objavio da će se odreći svih zemaljskih dobara i lutati svetom kao kaluđer. Nije daleko odmakao – zapatio je upalu pluća nedugo pošto je napustio dom. Umro je u 82. godini života.

Izvor: coursehero.com
Prevod: Đorđe Radusin

Podelite na društvenim mrežama:

Slika Lav Tolstoj

Lav Tolstoj

<p style="text-align: justify">Lav Nikolajevič Tolstoj (1828-1910), ruski grof, književnik i mislilac, jedan od najvećih svetskih romanopisaca.<br /> <br /> I po ocu i po majci poticao je iz vrlo starih i uglednih plemićkih porodica. Poput drugih isuviše umnih i darovitih ljudi, Lav Tolstoj odustaje od institucionalnog školovanja. Svoje obrazovanje će nastaviti, po metodu Rusoa, samostalno i svestrano. Njegova znanja bila su ogromna i raznovrsna: govorio je i poznavao 17 jezika, uključujući hebrejski, starogrčki, latinski i staroslovenski; uspešno se bavio muzikom, mestralno svirao klavir i komponovao; upražjnavao je mnoge sportove i bio strastan lovac; izučavao je filozofiju, istoriju i pedagogiju; osnovao nekoliko škola za kmetovsku decu gde je i predavao; samostalno se bavio proljoprivredom, i kao Ljevin, zajedno sa svojim seljacima obrađivao zemlju; jedno vreme je službovao u vojsci iz koje se demobiliše u činu poručnika. Od 1847. pa do kraja života prilježno vodi dnevnik, na čijim prvim stranicama, sledeći primer Bendžamina Franklina, propisuje sebi ciljeve i zadatke, a zatim u tananom i strogom samopresipitivanju odmerava njihove rezultate.<br /> <br /> Sve dok nije stupio u vojnu službu 1851, Tolstoj u velikim ruskim gradovima živi prilično raspusnim životom, prepušta se kocki i pijankama, posećuje bordele, ali i nastavlja sa učenjem, te započinje rad na više pripovedaka i romana. Među njima je i <em>Detinjstvo</em>, prvi deo zamišljene romansirane autobiografije (<em>Detinjstvo. Dečaštvo. Mladost</em> celovito objavljene 1859) čija će pojava 1852. izazvati nepodeljeno oduševljenje kod publike.<br /> <br /> Oficirsku službu Lav Tolstoj je obavljao nepunih pet godina, boraveći neko vreme na Kavkazu (iskustva iz tog perioda inspirisala su npr. <em>Kavkaske priče</em> i <em>Hadži Murata</em>), posle čega se priključuje ruskoj vojsci u Krimskom ratu. Pošto se po neslavnom završetku vojevanja, definitivno odrekao vojne službe, Tolstoj u više navrata, tokom 1856, 1859, 1860. i 1861. godine, putuje po zapadnoj Evropi, Francuskoj, Nemačkoj, Engleskoj, Švajcarskoj, Italiji i drugde. Put u Pariz učvršćuje njegovo prijateljstvo sa Ivanom Turgenjevom, koji ga je povezao sa Gistavom Floberom. Kasnije se, u Briselu se upoznao i sa Pjer-Žozefom Prudonom, a u Londonu sa Čarlsom Dikensom.<br /> <br /> Tolstoj je septembra 1862. stupio u brak sa Sofijom Andrejevnom Bers, gotovo upola mlađom od njega (njemu je 34, a njoj 18 godina), sa kojom je izrodio 13 dece, 9 sinova i 4 ćerke. Od tada Tolstoj sa porodicom uglavnom živi u Jasnoj Poljani, i uz mnoge domaće poslove i dobrotvornu deltnost, najveći deo svog vremena posvećuje pisanju. U narednim decenijama nastaju romani <em>Rat i mir</em> (1863-1869), <em>Ana Karenjina</em> (1873-1877), <em>Vaskrsenje </em>(1889-1899), niz antologijskih pripovedaka.<br /> <br /> Pred kraj života Tolstoj beži od svoje supruge, i na nekoj maloj ruskoj seoskoj železničkoj stanici Astopov, završava svoj veoma buran život krajem 1910. godine zbog upale pluća.<br /> <br /> Veliki deo njegovih ostvarenja dugo će ostati u rukopisu, a nešto će biti objavljeno tek posle piščeve smrti. Tolstojeva sabrana dela, čije je objavljivanje započeto još za njegovog života, obuhvatala su 90 tomova, a kritičko izdanje koje se još uvek priprema trebalo bi da sadrži 150 tomova. Njegova ostvarenja prevedena su na gotovo sve evropske jezike (do kraja XX veka biće preveden na 114 različitih jezika). Više puta biva predložen za Nobelovu nagradu i za književnost i za mir, ali se svojom odlukom posle 1905. odriče svake dalje kandidature. 1903. izabran je za inostranog člana Srpske kraljevske akademije, pored ruske jedine takve institucije u svetu koja ga je pozvala u svoje članstvo.</p>

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Group-96634x
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x