Vanja Bulić

Vanja Bulić (1947) čitav radni vek je proveo kao novinar u pisanim i elektronskim medijima. Za televiziju je uradio više od četiri hiljade emisija različitih žanrova, a pisao je za gotovo sve prestižne listove nekadašnje Jugoslavije. Bio je glavni urednik časopisa ITD, Zum, Praktična žena, pomoćnik glavnog urednika časopisa Duga, glavni urednik satelitskog programa TV BK, urednik zabavnog programa TV BK i TV Happy. Dobitnik je više novinarskih nagrada za pisano novinarstvo i gotovo svih priznanja koja se dodeljuju za posao voditelja na televiziji. Radio je dokumentarne filmove (Državni radnik, Crveni barjak Filipa Filipovića), scenarista je četiri TV serije (Jugovići – RTS, Javlja mi se iz dubine duše – TV Košava, Drugo stanje – BK TV i Kafana na Balkanu – Telekom). Koscenarista je dugometražnog filma Lepa sela lepo gore i scenarista filmova Drugo stanje i Pokidan. Napisao je zbirke priča Kako sam gajio blizance (1995), Sto bisera (2009), Istorija u krevetu (2012), Muškarac u izvesnim godinama (2014), Zašto bog nema auto (2016) i Rupe u glavi (2020), i romane Tunel – lepa sela lepo gore (1996), Ratna sreća (1999), Zadah belog (2000), Vrele usne (2001), Parada strasti (2003), Drugo stanje (2006), Oko otoka (2009), Šole (2010), Simeonov pečat (2012), Jovanovo zaveštanje (2013), Dosije Bogorodica (2014), Devedesete (2015 – knjiga u kojoj se nalaze četiri romana objavljena devedesetih godina prošlog veka), Teslina pošiljka (2015), Šmekeri (2016), Šmekerke (2017), Viza za nebo (2017), Dušanova kletva (2018), Teodorin prsten (2019), Savin osvetnik (2020), Tata u drugom stanju (2021), Milutinov greh (2023). Priredio je dnevnik iz Haga Veselina Šljivančanina Branio sam istinu (2012), a napisao je i romansirane biografije glumaca Petra Božovića, Miše Janketića, Marka Nikolića, Lazara Ristovskog, Jelisavete Seke Sablić i pevača Ace Lukasa. Napisao je pet pozorišnih komada: Državni radnik, Rijaliti obračun, Jače smo od sudbine, Braća po Hagu i Bitanga u boji. Među nagradama dobijenim za spisateljski rad izdvajaju se Zlatni beočug za trajni doprinos kulturi Beograda, nagrada „Radoje Domanović“ za najbolju knjigu satiričnih priča, kao i tri godišnja priznanja Redakcije za kulturu RTS Zlatni hit liber za najtraženije knjige u knjižarama i bibliotekama Srbije 2012, 2013. i 2015. godine. Otac je trojice sinova, imao je rok sastav, strastveni je igrač preferansa i još uvek igra odbojku. Član je Udruženja novinara Srbije i Udruženja književnika Srbije.