Elma

Duboko licno, ali pronicljivo putovanje kroz posljednje godine kolonijalizma u Rodeziji koje se ocituje kroz srce i um djeteta evropskih korijena rodjeno u Africi. Procitala sam ovu knjigu u jednom danu i nisam je mogla ispustiti. Bila sam pogodjena pricom o "normalnom" djetinjstvu u disfunkcionalnoj porodici u haosu u kojem svijet izmice. Bobo Aleksander vjesto istrazuje pitanja identiteta: koliko duboko zapravo nasi korijeni rastu u stranoj zemlji, gdje je dom, odakle nas osjecaj za identitet dolazi, gdje pripadamo, kako zivimo s nadom i ocajem, i mozemo li prezivjeti nasu porodicu! Slike su s vremena na vrijeme sirove i sokantne, i nezaboravljive. Mi znamo kako zavrsava prica o kolonijalizmu u Africi, ali ovo je ziva istorija, prvi red sjedista za intimno i licno, putovanje jednog djeteta koje je prebrzo odraslo.

Branka Trifković*

Kroz fascinantne prizore Afrike upoznajemo devojcicu Bobo prateci tok njenog odrastanja i teskog zivota u kojem gubi svoje najblize, velikim delom kriveci sebe za to. Knjiga koja nikoga nece ostaviti ravnodusnim... Procitavsi ovu knjigu, naucicete da vise cenite zivot, takav kakav je.

Svetlana Obradović

Moram priznati da su me zastrasujuci i "mracan" naslov kao i slika na koricama ove knjige dugo odbijali da je uzmem u ruke. Sve je upucivalo na neku mracnu pricu o nekijm uzasavajucim stvarima...Medjutim, svi moji strahovi su nestali vec posle par procitanih redova, posle prve slike. Kakav preokret! Kakva fantasticna knjiga za sve koji vole putovanja, avanturu i fascinirani su Afrikom! I jos jednom cu reci fantasticno ispricana prica o odrastanju i sazrevanju, o istoriji jedne porodice, koja se bori za opstanak, za svoje parce neba i zemlje, koja se bori sa svojim demonima i tragedijama i koja, uprkos svemu, opstaje... Apsolutno sjajna knjiga-nemojte je propustiti!

Danijela Dorado Radojičić

Fulerova (Bobo) se kao dvogodišnjakinja sa porodicom odselila u Rodeziju, i kasnije u Malavi, Zimbabve i Zambiju. Pisan jezikom deteta ,,Ne idimo noćas psima" opisuje afričko detinjstvo, uhvačeno u zamku rasizma, građanskog rata, preživljavanja, malarije, bolnih gubitaka....ali i životne snage koja nalazi humor i smeh i onda kada nema baš ničega iz čega bi se iscedila kapljica optimizma. ... ... Opisi predela su divni. ♥ ... A roman je bremenit atmosferom. ♥ ,,Šta ja to, kao dete, ne znam o Africi ... miris, verlinu, slatkoću, dim, slanoću, oštrinu - mekotu. Afrika - ona je kao crni čaj, rezani duvan, miris svežeg požara, stari znoj, mlada trava." ♥ Ljubiteljima Sponzoruša, Grabljivica, Dokoličarki, Sexa i grada, Kandži, Crvenkapa, memoara ocvalih javnih ličnosti i političara i sl. ne preporučujem nikako, zbog opasnosti od mogućeg kulturnog šoka, a koji neminovno sledi posle otkrića da ima života i bez Farme, blejanja, brendirane robe, isforsiranih druženja i dr. I to kakvog! Sa stranica ovog romana vidik puca baš u tom pravcu.

Čekerevac Vesna*

Malo me podseća na "Bibliju otrovne masline" po opisima tok čudnog života u krajevima gde po meni mogu opstati samo domaći. Ostalima je boravak rizičan. Koliko se samo jadna mala Bobo napatila zbog gubitka brata i sestre. Čak je i sebe okrivila za smrt sestre. Ima i duhovitih opaski u dečjem žargonu, ali suština je da je predstavljeno razmišljanje tih malih glava punih sopstvenih snova i fantazija. Knjiga je vredna pažnje i, ako već niste, ne propustite je