Besplatna dostava za porudžbine iznad 3000 RSD

    Draga Mašin

    Draga Mašin

    Ljubiša Jocić

    O knjizi
    Nenadmašan roman o zlosrećnoj srpskoj kraljici, ženi poslednjeg Obrenovića. U njemu pisac pitkim i besprekornim stilom prelama atmosferu koja dočarava fin de siècle, istovremeno i epohu kraja dinastije Obrenovića, kroz porodične nesreće, uspon i pad dvorske dame Drage Mašin. Objavljen 1959. godine, u razmahu socrealističke književne mode, roman nije udostojen nepristrasnog kritičkog suda iako je doživeo uspeh kod čitalaca. Svestran i plodan umetnik, avangardni slikar, sineasta, pesnik i romansijer, Ljubiša Jocić izvajao je verodostojan portret kraljice Drage Obrenović, od njenog teškog detinjstva bez roditelja i staratelja, sa još četvoro mlađe braće i sestara, preko neželjene udaje, izdržavanja od skromne udovičke penzije i uzdizanja na društvenoj lestvici u ulozi prevoditeljke i novinarke, sve do uspona na dvoru, čaršijskih spletki, kratkotrajne bračne sreće i zverskog ubistva u Majskom prevratu 1903. Njen lik izrasta kroz slikovit dekor Srbije i Beograda s kraja XIX veka, u zaostaloj patrijarhalnoj sredini u kojoj se tek rađala građanska klasa. Zbog netrpeljivosti i sukoba roditelja, ekskralja Milana i kraljice majke Natalije, i sam najčešće u sukobu sa njima, golobradi kralj Aleksandar nalazi u majčinoj omiljenoj dvorskoj dami najpre tajnu utehu za svoje duševne patnje a kasnije, i javno, saveznicu i saputnicu u dramatičnoj političkoj i životnoj areni. Fatalna ljubav Aleksandra i Drage Obrenović, koja će izmeniti tok srpske istorije, potanko je, uverljivo i nadasve uzbudljivo oživljena u Jocićevoj tragičnoj romansi, prepletenoj sa stvarnim ličnostima i istorijskim činjenicama.
    Detalji o proizvodu
    Komentari (4)
    Cena:
    1.099,00RSD
    Ovaj artikal trenutno nije dostupan.

    Besplatna dostava za porudžbine iznad 3.000 RSD

    Ljubiša Jocić

    Ljubiša Jocić (Ub, 1910 – Beograd, 1978), srpski pesnik, slikar, romansijer, novinar, režiser i scenarista, rođen je u uglednoj građanskoj porodici. Rano je ostao bez oca, koji je umro od tifusa kao lekar u Prvom svetskom ratu. Porodica ga šalje u Pariz na studije 1928. godine, gde upisuje vajarsku školu i dolazi u dodir sa nadrealistima i avangardnim piscima Bretonom, Elijarom, Aragonom, Mišoom. Počinje da objavljuje pesme i eseje u časopisu „50 u Evropi“ i drugim avangardnim listovima u Jugoslaviji, kao i u pariskom časopisu „Commune“. Zbirka pesama „San ili biljka“ izlazi mu 1930, „Ljubav i sloboda“ 1934. i na francuskom knjiga „Poesies et Contes (Un essai vers le noveau realisme)“ 1937. Tokom tridesetih godina XX veka zbližava se sa beogradskim nadrealistima Dušanom Matićem, Aleksandrom Vučom, Markom Ristićem, Кočom Popovićem, Oskarom Davičom, ali sebe smatra samo njihovim saputnikom i odbija da zvanično pristupi nadrealističkom pokretu. Po povratku iz Pariza u Beograd 1938. objavljuje zbirke pesama „Pesme“ (1938) i „Sumorna pitanja“ (1940), zbirku priča „Proletnji san“ (1940), kao i svoj prvi roman „Polomljena kola“ (1940). Pored književnog rada bavio se i slikarstvom i vajarstvom, pedesetih godina izlagaće svoje slike u Кlubu umetnika u Beogradu i Galeriji de Bon u Parizu. O njegovim slikarskim delima povoljnu kritiku objavio je francuski pisac Anri Mišo. Levičar i antifašista koji je u svom stanu krio komuniste ilegalce, blizak predratnim levim intelektualcima Đilasu i Zogoviću, Jocić počinje da objavljuje i u levičarskim časopisima „Naša stvarnost“, „Mlada kultura“, sarajevskom „Pregledu“ i dr., pa je po izbijanju rata prokazan kao „belosvetski vetropir, skitnica i anacionalni element“ i prisiljen da se za vreme okupacije uz pomoć prijatelja psihijatra najpre skloni u psihijatrijsku bolnicu u Toponici, da bi kao potporučnik u rezervi u kraljevskoj vojsci izbegao regrutaciju, a zatim zajedno sa majkom nekoliko godina u Opštu državnu bolnicu na Guberevcu u Beogradu. Po oslobođenju Beograda uputio se u Rušanj, prišao partizanima i „malo se prošetao“ po ratištima, da bi se najzad po završetku rata 1945. zaposlio kao novinar u listu „Borba“. Slede knjiga pesama „Ogledalo“ (1945), ljubavni roman „I s tobom sama“ (1954), fantazmagorična poetska proza o fenomenu zla „U zemlji Arastrata“ (1955), roman napisan pre rata zajedno sa Milojem Čiplićem „Tamnice“ (1956) i istorijski roman „Draga Mašin“ (1959). Za života je objavio još sedam zbirki pesama: „Ogledalo“ (1951), „Кrilato korenje“ (1952), „Skriveni svetovi“ (1960), „Кurir na prozoru“ (1963), „Sve devojke treba da putuju“ (1972), „Кoliko je sati“ (1976), „Mesečina u tetrapaku“ (1975). Jocić se od 1947. ogledao i na filmu: režirao je blizu dvadeset kratkih dokumentarnih i igranih filmova, i jedan dugometražni („Devojčica i njena lutka Crvenkapa“, 1951), napisao je scenario za prvi srpski animirani film „Pionir i dvojka“ (1949), koji je režirala njegova tadašnja supruga Vera Jocić i koji je osvojio Gran-pri na filmskom festivalu u Veneciji. Sredinom sedamdesetih se priklonio signalizmu, avangardnom stvaralačkom pokretu čiji je osnivač pesnik Miroljub Todorović, i napisao niz tekstova o ovom pravcu koji su objavljeni posthumno („Ogledi o signalizmu“, 1994).

    Saznajte više

    Slični naslovi

    laguna-klub-citalaca

    Postanite član Laguna Kluba čitalaca i uživajte u benefitima!

    Gift program od 10%, popusti do 30%, a specijalni rođendanski popust čak 40%!

    Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

    visa-logo4x
    Group-96674x
    Group4x
    Group-96724x
    layer14x
    Group-96634x
    Group-96654x
    Group-96664x
    image-4384x
    Group-96644x
    image-4394x

    Copyright © Laguna d.o.o. Kralja Petra 45, Beograd • Matični broj: 17414844