Tamara Sorak
Singtonovo oko za detalje je neverovatno! On se potpuno transponovao u rane tridesete godine prošlog veka, a ipak predstavio jedan potpuno moderan i dinamičan roman.
U trenutku koji je, ispostaviće se, za Nemačku i uopšte istoriju presudan, mirni jednolični život Martina Kirša menja pravac. Psihijatar koji pati za bratom poginulim u Velikom ratu, veren je ćerkom uticajnog čoveka i dane provodi brinući o svojim pacijentima i krijući sopstvenu bolest koja ga izjeda. Baš kada je mislio da će sve zauvek ostati isto i da nikada prema svojoj verenici neće osetiti ludu strast, spremnost za sve, pravu ljubav, kao što nije ni prema jednoj ženi do tada, dva dečaka pronalaze onesvešćenu polunagu ženu na obodu šume, ženu koja ne zna ni sopstveno ime. Ženu koju je već ranije viđao i opsedao se mislima o njoj.
Pred nama je knjiga koja, pre svega, govori o savršenstvu. Savršena lepota, savršeno znanje o do tada neslućenim pitanjima i savršena genijalnost su svakako dostižni, ali kada dođu do svog vrhunca, oni umiru, skreću u psihičku bolest ili jednostavno ostaju nesrećni. Pri čitanju, svakome mora da proradi ponos na našu Milevu Marić i žal što je njeno ime ostalo u senci Ajnštajna, pred kojim se uvek povlačila, zbog kojeg je čitava porodica, uključujući i izgubljenu Lizerl, ostala nesrećna, izgubljena, večno u nadi da će ih On, Tvorac Teorije Relativiteta primetiti. To je jedan prelepi, ponekad bolni portret ljubavi, znanja i društva.
Kiki
Knjiga je dobra.
Veoma mi se dopalo kako je opisano neko drugo vreme. Pokazuje i pocetak II Sv.Rata,licne strahove,stavove,kolebanja likova. Preporucujem!