Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

BUKMARKER-logo

Vule Žurić: Tragična sudbina povezuje heroje i gubitnike

Nova knjiga Vuleta ŽurićaHeroji i gubitnici – dvadeset sentimentalnih priča o dvadesetom veku“, u izdanju Lagune, sadrži dvadeset dokumentarnih pripovesti o velikanima među kojima su Bora Stanković, Petar Kočić, Krista Đorđević, Branko Vukelić, Pjer Paolo Pazolini, Lav Trocki, Mladen i Sreten Stojanović, i drugi. Ove istinite priče živote tih ljudi, ali i čitavu epohu 20. veka, osvetljavaju iz perspektive neobičnih detalja, životnih drama i neočekivanih obrta, a istovremeno podsećaju na to da je sećanje važno za jednu kulturu baš kao i za identitet pojedinca.
Laguna-Intervju-05.01
Junaci Vaših dokumentarnih pripovesti otadžbini su dali sve, da bi ih ona slavila tek kad su herojstvo zaslužili teškim mučeništvom, a neke je prosto zaboravila. Da li Vas to ljuti ili prosto podstiče na pisanje?

Ršum nas je davno naučio kako se otadžbina brani lepotom i lepim vaspitanjem, pa je u tom smislu onaj najmanji zajednički sadržalac sudbina heroja i gubitnika, o kojima sam pisao, njihova mahom tragična sudbina. Da ih je sudbina milovala, da nisu hrlili u susret velikim događajima, već da su se štedeli i živeli kalkulantski, istorija ih ne bi zapamtila, a njihova dela ne bi činila temelj naše ili svetske kulture.

Zašto se sećate baš te epizode u kojoj je Bora Stanković pri povlačenju u Velikom ratu izgubio rukopis „Tašane“ ili Kočićevog učiteljevanja u Makedoniji?

To su prelomni trenuci u životu dva pisca. Pisac „Nečiste krvi“ kao da do kraja nije mogao da pronikne u prirodu rata i novih životnih pravila, pa je usred katastrofe pisanim putem tražio od bugarskih okupacionih vlasti da mu vrate fasciklu ostavljenu u nekoj fioci njegove privremene niške kancelarije. Kočić je pak stanje „naše stvari“ u Skoplju, koje je i dalje bilo pod otomanskom jurisdikcijom, video i previše jasno i nije ni hteo ni umeo da ćuti, jer je umeo i morao da piše. Bora Stanković izrazito apolitičan, i Kočić do srži u politici, imali su posla sa onim Kišovim „pasjim sinovima“ i nisu imali ni najmanje izgleda da iz te neravnopravne borbe izađu kao pobednici. Uz vraćanje nenadmašnim pripovedačkim opusima dvojice gorostasa srpske književnosti, nije naodmet primiti k znanju fusnotu o načinu na koji su polako ali sigurno gubili bitku sa korumpiranim, na sve spremnim polusvetom.

Dok pišete o četničkom majoru Jezdimiru Dangiću, a zatim o Ivanu Goranu Kovačiću, piscima koje bismo danas smeštali na ideološku desnu ili levu stranu, pratite njihovu unutarnju motivaciju koja nam deluje logično u datim okolnostima. Šta o njima mladi mogu znati kada Kovačićeve „Jame“ nema u školama, a jedan od poslednjih mladobosanaca nigde se ni ne pominje?

O pesniku „Jame“ i piscu zapisa sa robije u bihaćkoj Kuli i zeničkom kazamatu i danas se zna mnogo, ali je pitanje koliko njihove sudbine interesuju sastavljače najnovijih kurikuluma našeg istorijskog pamćenja. Jer bez obzira na to da li govorimo o hrvatskom pesniku čijoj se umetnosti i žrtvi divio i jedan Pikaso ili o mladobosancu i četničkom vojvodi, koji se 1944. godine borio u Varšavskom ustanku, reč je o ljudima koji su ispunili svoju sudbinu, ali su te sudbine, eto, mimo onoga što bi danas trebalo da bude kulturološki prihvatljivi narativ.

Kako vidite put braće Mladena i Sretena Stojanovića, od dečaka mladobosanaca do heroja u komunizmu?

Ove godine je obeležena stotinu dvadeset i peta godišnjica rođenja Sretena Stojanovića, čiji Karađorđe stoji kod Narodne biblioteke i Hrama Svetoga Save u Beogradu, a Njegoš na platou između Filozofskog fakulteta i Kapetan Mišinog zdanja. Njegov brat, lekar koji je besplatno lečio krajišku sirotinju i igrao tenis, poginuo je na Kozari i preselio se u narodnu epiku. Njihova slobodarska ideja nije se menjala, do danas je ostala najčistiji primer posvećenosti boljitku naroda i njegove kulture. Obojica mladobosanci, od ranih školskih dana, ostali su verni razumevanju jugoslovenstva kao prostora socijalne jednakosti i kulturnog uzdizanja.
Laguna-text-05.01
Kristi Đorđević posvetili ste važno mesto, u vezi i sa njenim bratom od strica Savom Šumanovićom. Da li ona spada u red građana, poput Ive Andrića, bez čijeg autoriteta socijalizam nije mogao?

I gospođa Krista i gospodin Andrić držali su do diskrecije. Za razliku od Bore Stankovića i Petra Kočića, umeli su da donose dobre odluke u teškim trenucima. Tito je suprugu prvog našeg venerologa Đurice Đorđevića cenio i poštovao, jer je u Drugom svetskom ratu sačuvala partijsko zlato, dok je našeg jedinog nobelovca primio u kratku, kurtoaznu posetu, ne zadržavši ga ni na ručku. Ali zato su Krista Đorđević i Ivo Andrić krajem šezdesetih u domu Rodoljuba Čolakovića u malom društvu dočekivali Nove godine. Nikada nećemo saznati o čemu su pričali, ni o čemu su ćutali.

Pažljivi ste čitalac starih Politika i arhivske građe, a u slučaju Pazolinijeve smrti postupate kao istražitelj forenzičar?

Ili pre kao čitalac knjige o još jednoj neuspeloj istrazi koja nas nije dovela do pune istine o razlozima za Pazolinijevo smaknuće i identitetu onih koji su nečiju naredbu hladnokrvno izvršili. A što se izučavanja građe tiče, nema lepšeg dela istraživačkog posla. Nikada ne znate kada ćete pročitati nešto što će vas odvesti do nove teme, nove priče o herojima i gubitnicima bez kojih ne bismo bili ono što i dalje jesmo. Politika je neosporni deo tog bića. Zato njen svaki novi broj nije tek samo skup redovnih rubrika kojima se ispraća u prošlost još jedan dan, već upravo riznica činjenica koje će onome koji se kroz pedeset ili stotinu godina bude interesovao za naše vreme pokazati da se uprkos poteškoćama uvek može i mora biti ozbiljan. I voditi računa o jeziku.

Sećate se detinjstva u olimpijskom Sarajevu i tamošnje Kinoteke. Na koji način su Vas ta sportska i kulturna sećanja oblikovala?

Što čovek više sazreva, a onda i stari, sve manje mu uspeva da svaki čas ne poseže za sećanjima. Ali sećamo se odavno oblikovani. Otuda moje posezanje u priče o jednom ne tako davnom, a opet davno prošlom vremenu u ovoj knjizi treba razumeti samo kao još jedan način da se progovori o kulturi jedne zemlje u kojoj sam rođen, u kojoj sam živeo i u kojoj živim. Te zemlje više nema, ali je njena kultura, sviđalo se to nekome ili ne, i dalje ključna za razumevanje kako onoga kroz šta smo prolazili i kroz šta prolazimo, tako i onoga što nas tek čeka.

Autor: Marina Vulićević
Izvor: Politika

Autor: Vule Žurić

Podelite na društvenim mrežama:

Slika Vule Žurić

Vule Žurić

<p style="text-align: justify">Vule Žurić rođen je u Sarajevu 1969. godine.<br /> <br /> Zbirke priča: <em>Umri muški </em>(1991), <em>Dvije godine hladnoće</em> (1995), <em>U krevetu sa Madonom</em> (1998), <em>Valceri i snošaji</em> (2001), <em>Katenačo</em> (2011) i <em>Tajna crvenog zamka</em> (2015).<br /> <br /> Romani: <em>Blagi dani zatim prođu</em> (2001), <em>Rinfuz</em> (2003), <em>Tigrero</em> (2005), <em>Crne ćurke i druga knjiga crnih ćurki</em> (2006), <em>Mrtve brave</em> (2008), <em>Narodnjakova smrt </em>(2009),<em> Nedelja pacova</em> (2010), <em>Srpska trilogija</em> (2012) i <em>Republika Ćopić</em> (2015).<br /> <br /> Autor je knjige radio-drama <em>Crni glas za belu hartiju</em> (2017), knjige za decu <em>Roman bez ormana</em> (2017), kao i zvezdaškog dela monografije <em>Mnogo smo jači/Derbi, moj derbi</em> (2014).<br /> <br /> Za Lagunu je priredio tematske zbirke priča savremenih jugoslovenskih autora posvećene Gavrilu Principu (<em>Gavrilov princip</em>) i Branku Ćopiću (<em>Orlovi ponovo lete</em>).<br /> <br /> Napisao je scenario za film Gorana Markovića <em>Slepi putnik na brodu ludaka</em> (2017) i dramu <em>Posljednji mejdan Petra Kočića</em>, koja je imala praizvedbu na sceni Narodnog pozorišta Republike Srpske u oktobru 2017. godine, u režiji Nebojše Bradića.<br /> <br /> Njegove priče prevođene su na desetak jezika, a sa engleskog je preveo monografiju o savremenoj umetnosti Vila Gomperca <em>Šta gledaš</em> (2015) i sa italijanskog roman Huga Prata <em>Korto Malteze u Sibiru</em> (2017).<br /> <br /> Dobitnik je nekoliko književnih nagrada, među kojima je i &bdquo;Andrićeva nagrada&ldquo; za zbirku priča <em>Tajna crvenog zamka</em>, koju je 2014. godine objavila Laguna.<br /> <br /> Živi u Pančevu.</p>

O velikim-malim osećanjima na promociji Jelice Greganović drugog dana manifestacije Dečji dani kulture

Serijal za sada broji tri knjige „Bau-Bau“ (o strahu), „Gde živi ljubav“ (o ljubavi) i „Svitac Svetozar“ (o ljutnji), a u pripremi je i četvrta, u kojoj će kroz lik Tužne Vrbe Vesele biti predstavljena tuga.

Pročitaj više

O životu, vrlini i moći razuma: „Meditacije ili Samom sebi“ Marka Aurelija u prodaji od 5. marta

Remek-delo praktične filozofije „Meditacije ili Samom sebi“ poslednjeg rimskog cara Marka Aurelija, sa izuzetnim predgovorom Vladete Jankovića, nudi dragocene uvide o životu, vrlini i moći razuma. Meditacije koje je napisao u poslednjim godinama svojih vojnih pohoda sadrže privatna

Pročitaj više

Igrajmo se bojama: Veliki posteri za bojenje „U zoo-vrtu“ i „U luna-parku“ u prodaji od 5. marta

Čuješ li tutnjavu vozića i muziku sa ringišpila? Mmm, zamirisale su kokice u luna-parku! Okupi društvo pa pođite različitim stazama zoo-vrta. Pauza je u bistrou! Razvij veliku bojanku, zgrabi bojice i gledaj kako luna-park ili zoo-vrt oživljavaju pod tvojom rukom. Prati primer ili svojoj

Pročitaj više

Za kreativnu zabavu – bojanke „Šareni trenuci“ u prodaji od 5. marta

Uz prelepe bojanke „Šareni trenuci: Razvedri dan bojama!“ i „Šareni trenuci: Zabava u svim bojama!“ pred vama su sati zabave sa vašim mališanima. Ove bojanke sadrže raznovrsne ilustracije prilagođene deci, od životinja do zabavnih likova i predmeta iz svakodnevnog života. Pružaju

Pročitaj više

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Group-96634x
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x

Copyright © Laguna d.o.o. Starine Novaka 23, Beograd • Matični broj: 17414844

Powered byoozmi.com