Besplatna dostava za porudžbine iznad 3000 RSD

bukmarker

Vođen majčinom rukom do istine

Vođen majčinom rukom do istine - slika 1
Intervju sa Igorom Marojevićem

Malo je poznato da je kao neku vrstu državnog kajanja komunistička inteligencija, čim smo od Njemaca kao starih državnih neprijatelja stekli nove u vidu Rusa 1948, uvela njemački jezik kao obavezan predmet, kazao Marojević za "Dan"

Čitalačka publika od nedavno ima priliku da se uvjeri u kvalitet romana "Majčina ruka", novog djela književnika Igora Marojevića. Nesumnjivo najzreliji Marojevićev roman do sada, "Majčina ruka" prvi put u srpskoj književnosti otvoreno i ubjedljivo rasvjetljava osjetljivu i bolnu temu odnosa novih vlasti i domaćeg stanovništva prema folksdojčerima poslije Drugog svjetskog rata.

Glavni junak je gimnazijalac čiji je jedini san da se oslobodi nevinosti. U potrazi za ženama i djevojkama, upoznaje dvije Njemice, svoju vršnjakinju Hertu i njenu znatno stariju sestru Sonju. Naizgled još jedan Marojevićev roman o ljubavnom trouglu neosjetno prelazi u uznemirujuću priču o porodici Šleser i drugim „Švabama", većinom civilima, koje je između 1944. i 1948. godine zadesio izgon iz socijalističke Jugoslavije ili smrt i poniženja u vojvođanskim logorima. Tako u ovom romanu doslovno oslobađanje od nevinosti nosi i dodatno značenje koje se odnosi na istoriju, na istinu koju je sve do tada, krajem `70. godina prošlog vijeka, dječakova familija na čelu sa majkom krila od glavnog junaka. Kome je pripadala kuća u koju se poslije rata, među mnogim drugim kolonistima, uselila njegova porodica? Kakvo je sazrijevanje mladih ljudi pod neočekivanom sjenkom istorije? Da li je moguća ljubav opterećena poviješću? Ovo su samo neka od pitanja koja "Majčina ruka" pokreće na uzbudljiv, duhovit i intrigantan način.

U novom romanu ste se ponovo, kao i u "Šnitu", bavili Njemcima?

- "Majčina ruka", "Šnit", "Žega" i još dva romana koji predstoje ako sve bude u redu sa zdravljem i životom, dio su petoknjižja Etnofikcija, u kojem se bavim, osim našim narodom, Špancima i Njemcima, kao jedinim evropskim nacijama koje su bile pod sankcijama tokom 20. vijeka. "Šnit" tretira suživot Njemaca, Srba i Hrvata u Zemunu, kada je ovaj grad službeno pripao NDH, gdje su Njemci imali faktičku vlast, a "Majčina ruka" ih tretira kao žrtve, u razdoblju od 1944. do 1948, kada su njihove kuće po Vojvodini i životi mnogih od njih tretirani kao ratna odšteta. Nije tako bilo samo kod nas, nego i u Čehoslovačkoj i Poljskoj. Što se tiče SFRJ, procjenjuje se da je pogubljeno oko 60.000. Ono što je, pak, zajedničko za "Šnit" i "Majčinu ruku" jeste da se bavim tabu temama iz istorije - Zemun u NDH, odnosno stradanje Folksdojčera posle Drugog svjetskog rata. Istorija sam je u oba slučaja u pozadini pripovijedanja, a tema je snalaženje individualca u agresivnom kolektivu u nezgodno doba. S tim što je u "Majčinoj ruci" povijest u još većoj pozadini te, za razliku od "Šnita", nije u pitanju istorijski, ni paraistorijski roman.

Francuski gonkurovac Matijas Enar i srpski pjesnik i prozaista Zvonko Karanović odmah su se oglasili i poručili da je ovo Vaš ubjedljivo najbolji roman?

- Vjerovatno svaki pisac smatra da je njegova nova knjiga najbolje što je do tada stvorio, tako da se apsolutno slažem sa cijenjenim kolegama. U svakom slučaju, "Majčina ruka" je znatno jednostavnije napisan roman od prethodnih. To je bilo diktirano činjenicom da je glavni junak šesnaestogodišnjak koji, samim tim, svom pripovijedanju ne može dopustiti odviše finesa. Ukoliko je na prvom receptivnom nivou priča jasnija, u knjigama negativne spoznaje značenjska subverzija mora biti dublja. Smatram da je tako i u "Majčinoj ruci".

Očekujete li „prozivke" poput one da rado pišete o tuđim stradanjima, ali ne i o srpskom?

- To nije tačno, budući da ja ne znam gdje je osim u "Šnitu" opisan pokolj Srba u Batajnici od strane ustaša, i to prilično detaljno. Ali, tačno je da radije opisujem tuđe stradanje počinjeno od strane kolektiva kojem pripadam. Gledao sam na forumima „argumente" tipa `Pa šta ako smo pobili nekoliko desetina hiljada Njemaca ako su prije toga i oni nas`; `Kojih Njemaca i koji Njemci`. Folksdojčeri o kojima govorimo su mahom umoreni bez suđenja. Kad pročitam „argumente" poput ovih uvidim koliko takve „patriote" u stvari nesvjesno vole svoje protivnike, jer praktično smatraju da njihova strana treba da usvoji nacističke metode.

Odakle Vam poriv da se bavite prognanim Njemcima?

- "Majčina ruka" je dobrim dijelom odgovor na moje čuđenje babinoj njemačkoj kući u Vrbasu i tome što na sva moja pitanja o njenim izvornim vlasnicima odgovora nije bilo. Mislim da je jednako strašna progonu tih ljudi i doseljavanju kolonista u njihove kuće činjenica da se o tome nije smjelo pričati. Malo je poznato da je kao neku vrstu državnog kajanja komunistička inteligencija, čim smo od Njemaca kao starih državnih neprijatelja stekli nove u vidu Rusa 1948, uvela njemački jezik kao obavezan predmet u osnovne i srednje škole. I tako, đaci su, ne znajući zašto to moraju, učili njemački jezik, iako u zemlji on nije bio bitan, jer je od 500, 600 hiljada Njemaca, koliko ih je bilo prije Drugog svjetskog rata, ostalo pet, šest hiljada najupornijih ili najumornijih... U svakom slučaju, "Majčina ruka" nije istorijski roman, nego roman o odrastanju jednog dječaka na koje naglo pada sjenka istorije. Da se on nije čudio babinoj kući, i da nije upoznao stariju Njemicu, i da ono što se desilo njenoj porodici između 1944. do 1948. godine u Vrbasu, ne smeta njihovoj prisnosti da se razvije, u tom romanu ne bi uopšte bilo istorije, bila bi to pitka priča o odrastanju i gubljenju nevinosti, ako bih uopšte imao dovoljan poriv da je napišem.

Zanimljivo je da roman počinje opisom zemljotresa u Crnoj Gori 1979. godine?

- Glavni junak se sa majkom preselio iz Vrbasa u Perast, jer je u Vrbasu dobio plućni apsces, a u Boki ga dočekuje zemljotres. Ona odlučuje da je manja opasnost za njega novo izlaganje hladnoći nego eventualni novi zemljotres koji seizmolozi najavljuju. Tako je, vođen majčinom rukom, on izložen novom plućnom problemu i istoriji, u čijem je prećutkivanju pred glavnim junakom i majka odlučujuće učestvovala.

Potomak kolonista

U romanu tretirate i crnogorske koloniste?

- Sin sam i unuk porodice koja je iz okoline Nikšića preseljena u Vrbas, takođe, državnim ukazom, takođe, ne pitajući se mnogo. Ima tu riječi i o crnogorskim samoubicama koje više nisu mogle da izdrže neprijatnu ravnicu, otuđeni asfalt i tehničke novine. Mnogi su se prilagodili, pa su valjda zbog lakšeg adaptiranja u startu odustali od pitanja o tome ko je bio izvorni vlasnik imovine koju su dobili od države. Senzibilniji pojedinci kao minimum imaju razvijen odnos prema prostoru u kojem žive a u ovom slučaju takvi su teško podnosili život u tuđim, otetim kućama. Naravno, senzibilnih pojedinaca je uvijek najmanje.

Autor: Mila Milosavljević
Izvor: Dan

Autor: Igor Marojević

Podelite na društvenim mrežama:

Slika Igor Marojević

Igor Marojević

Igor Marojević rođen je 1968. u Vrbasu. Diplomirao je Srpski jezik i književnost na Filološkom fakultetu u Beogradu i studirao master iz Svetske književnosti na Univerzitetu Autonoma u Barseloni. Objavio je Beogradsko petoknjižje: romane „Dvadeset četiri zida“ (1998, 2010), „Parter“ (2009), „Prave Beograđanke“ (2017) i „Tuđine“ (2018) i zbirku priča „Beograđanke“ (2014, šest izdanja), kao i četiri romana iz „Etnofikcije“, još nedovršene pentalogije: „Žega“ (2004, 2008), „Šnit“ (2007, 2008, 2014), „Majčina ruka“ (2011) i „Ostaci sveta“ (2020, 2022). Ostala dela: novela „Obmana boga“ (1997), zbirke priča „Tragači“ (2001), „Mediterani“ (2006, 2008) i „Sve za lepotu“ (izbor kratke proze, 2021), knjigu sociokulturnih eseja „Kroz glavu“ (2012) i „Roman o pijanstvima“ (2019). Napisao je i drame: „Nomadi“ (u produkciji barselonskog Instituta za teatar izvođena 2004. na katalonskom i španskom, na kojem je i napisana), „Tvrđava Evropa“ (prevod prethodnog komada sa španskog, BELEF 2008) i „Bar sam svoj čovek“ (Beogradsko dramsko pozorište 2009‒2011). Prema njegovom romanu „Dvadeset četiri zida“ istoimena pozorišna adaptacija izvođena je takođe u BDP, 2003/2004. Njegova dela objavljivana su na španskom, ukrajinskom, katalonskom, mađarskom, portugalskom, slovenačkom i makedonskom jeziku. Zastupljen u desetak reprezentativnih antologija srpske, ex-YU, južnoistočnoevropske i evropske kratke proze. Dobio je više od deset književnih nagrada, između ostalih Andrićevu, „Meša Selimović“, Nagradu grada Beograda, „Zlatni Beočug“, „Károly Szirmai“, Nagradu iz Fonda „Borislav Pekić“, „Desimir Tošić“… Izbor iz svojih književnih eseja sprema za zbirku pod radnim naslovom „Preteče“. Piše i knjigu pripovedaka „Granična stanja“. Preveo je preko 20 proznih knjiga sa španskog i katalonskog jezika. Član je Srpskog i Katalonskog PEN-a i Udruženja književnih prevodilaca Srbije te jedan od osnivača Srpskog književnog društva, preko kojeg od 2002. ostvaruje status samostalnog umetnika. Živi u Zemunu.

Bukmarker podkast, ep. 1 – Ivan Tokin: Pisanje mi je dalo život

Dobro došli u podkast Bukmarker! Gost prve epizode je pisac Ivan Tokin. Tokin je svoj prvi roman „Najnormalniji čovek na svetu“ objavio 2014. godine, usledili su „Pas“ (2017) i „Neli“ (2019) i zbirke kratke proze „Molekuli“ (2015) i „M2 Multiverzum“ (2018). Povod za naš razgovor bio je njegov posled

Pročitaj više

„Lusi“ u Novom Sadu

U utorak 25. novembra 2025 održano je predstavljanje romana „Lusi“ Bojana Savića Ostojića u novosadskoj knjižari Bulevar Books. Razgovor je vodila Vladislava Gordić Petković.   Kritičarka je naročito istakla značaj muzičke matrice u knjizi. Ta plejlista, delom reprodukovana na kraju romana, uglavnom

Pročitaj više

Upoznajte Mišiće, Veveriće i Surliće: Četvrti deo slikovnice „Srećne porodice“ Ane Grigorjev od 28. novembra u knjižarama

Serijal „Srećne porodice“ Ane Grigorjev čini četiri slikovnice za mališane koje ih uče lepim manirima, s pozitivnim primerima iz porodične svakodnevice. Čitaoci će upoznati ukupno 12 porodica koje žive u jednoj zgradi, i kroz njihove dogodovštine, uživaće u poučnim pričicama i divnim ilustracijama.

Pročitaj više

Noć knjige od 12. do 14. decembra!

Uzbuđenje je u vazduhu jer se bliži još jedna Noć knjige i prilika da podelimo radost čitanja sa drugima. Od 12. do 14. decembra 2025. godine, 33. Noć knjige će se održati u knjižarama Delfi i Laguninim klubovima čitalaca, na 68 lokacija u 37 gradova u Srbiji i regionu, kao i na sajtovima laguna.rs,

Pročitaj više

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Group-96634x
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x

Copyright © Laguna d.o.o. Kralja Petra 45, Beograd • Matični broj: 17414844