
Kroz roman, autor istražuje specifičan momenat istorije koji je duboko urezan u svesti svih onih koji su ga doživeli. On opisuje dečačku družinu i njihove nestašluke koji, kako roman odmiče, postaju sve ozbiljniji i zastrašujuće surovi, što se savršeno uklapa u dinamiku pripovedačevih uspomena. Tuševljakovićev roman lepo dočarava atmosferu trenutka, a slike koje stavlja pred čitaoca su detaljno opisane, čineći čitanje izuzetno zanimljivim.
Isidora Đolović je istakla da „Karota“ nije žanrovski fiksiran roman i da kroz dečačku perspektivu naratora, variranje atmosfere, tretiranje pitanja tuđinstva i majstorsko vladanje deskripcijom autor pruža motiv za čitanje do samog kraja.
„Blistavo pisanje o nečemu strašnom je možda najveći izazov“, ocenila je književna kritičarka.
Trilerozna atmosfera i dinamika pripovedanja u kojoj nema slepih uličica, neodgovorenih pitanja, nedorečenih likova i te kako ostavlja prostor za lična i pojedinačna tumačenja karaktera kojih ima sasvim dovoljno da ova knjiga preraste u višednevnu opsesiju, čak i nakon čitanja.









Fotografije: Vladimir Simić



















