Roman koji je anticipirao nacionalni mit
„Afera Marković“, u kojoj su glavne uloge igrali Alen Delon i prva dama Francuske Klod Pompidu, već skoro pola veka je generacijska priča beogradskih mladića koji su, privučeni svetlostima velegrada, prvi pokušali da pokore i poda se bace čitav svet. Njihovi pusti snovi uglavnom su se završavali tragično na đubrištu, razmrskane glave ili sa metkom u potiljku.
Miloš Milošević, Stevica Marković i ostali počeli su kao statisti i kaskaderi u vreme spektakularnih filmskih koprodukcija šezdesetih godina, kada je izgledalo da će Avala i Košutnjak postati novi Holivud. Najveće svetske zvezde osećale su se u Beogradu kao kod kuće.
Alen Delon je snimao megaspektakl „Marko Polo“ i bio oduševljen našim mangašima. Miloša Miloševića poveo je sa sobom u Pariz, gde su ih već čekali Stevica Marković i mnogi drugi. Proslavili su se i stradali kao Delonovi telohranitelji, iako su bili ubeđeni da su veći mangupi i zvezde čak i od njega samog. Nacionalna megalomanija, koja je i dalje ovde u modi, odvela ih je preko ivice ponora.
Miloš Milošević je na pragu velike filmske karijere nađen mrtav u Holivudu u vili Mikija Runija, sa njegovom suprugom, a Stevicu Markovića je smrt stigla u Parizu i prerasla u političku aferu koja je zatresla Francusku i ušla u istoriju moderne Evrope.
Ta zla kob naših neustrašivih junačina ostala je srpsko nacionalno obeležje i dan-danas kao univerzalna priča o izneverenom prijateljstvu, nezahvalnosti, ucenama i elementarnom nepoštovanju osnovnih ljudskih vrednosti. Tako je zapravo i počeo naš tragični nesporazum sa svetom i mit o mračnom zapadu koji nema razumevanja i milosti za naše uzvišene vrline i prostakluke, a mladalačke zablude su u međuvremenu postale pogubni nacionalni mitovi, iz kojih nikako ne možemo da se izbavimo.
Roman „Gorila“ Dušana Savkovića je, prateći stradanje beogradske zlatne mladeži u velikom i opasnom svetu, anticipirao nacionalni mit da se „Srbija saginjati neće“, makar je skratili za glavu.
Autor: Milomir Marić



















