Razgovor sa Britani Čeri: Svi samo pokušavamo da nađemo svoj put
Šta najviše volite da radite kada niste u ulozi pisca?
Volim da istražujem grad u kom živim i isprobavam nove stvari! Završila sam kurs slikarstva i izrade grnčarije. Mislim da je zabavno iskoračiti iz rutine i probati nešto novo.
Koja vas je knjiga poslednja rasplakala?
Bože, to je teško pitanje! U poslednje vreme nisam čitala mnogo tužnih knjiga, tako da moram da razmislim o tome!
Koju biste životinju izabrali za svoju maskotu/avatar/totem? I zašto?
Izabraću štene jer ih tako lako uzbude najjednostavnije stvari, baš kao i mene!
Šta je najteže u stvaranju lika koji je suprotnog pola?
Da mi muški junaci ne zvuče previše ženstveno. Muškarci i žene ne misle niti pričaju na isti način, tako da je važno da mi momci ne ispadnu suviše „mekani“.
Kako birate imena za svoje likove?
Ponekad pitam čitaoce za savet, a ponekad istražujem značenja određenih imena i onda ih dam svojim likovima.
Da li u vašim knjigama postoje tajne koje samo nekolicina ljudi može pronaći?
Ima nekoliko internih šala koje samo moji najbliži mogu primetiti. Rekla bih ti koje su, ali onda više ne bi bile tajna, ha ha.
Koliko ti u proseku treba da napišeš knjigu?
Od dva do četiri meseca.
Šta trenutno čitaš?
Ne čitam kada pišem! Ali kada završim baciću se na „Then There Was You“ od Kler Kontreras!
Ako bi mogla da se vratiš u prošlost i samoj sebi daš savet, šta bi to bilo?
Budi blaga prema sebi i drugima. Svi samo pokušavamo da nađemo svoj put iz dana u dan.
Da li imaš da daš neki savet u vezi sa tim kako ostati organizovan u životu, pisanju ili na društvenim mrežama?
Da, isključila sam se sa društvenih mreža i počela da živim ispunjeniji život. Spoznala sam da mi je to što sam se skinula sa interneta osnažilo pisanje. Smatram da je održavanje fine ravnoteže između rada, društvenog života i emocionalnog zdravlja ključ za sreću.
Izvor: heanovelthoughts.com
Prevod: Vladimir Martinović
Autor: Britani Čeri




















