Besplatna dostava za porudžbine iznad 3000 RSD

bukmarker

RAZGOVOR: AMITAV GOŠ, INDIJSKO-AMERIČKI PISAC, AUTOR ROMANA “STAKLENA PALATA”, ZA “VIJESTI”

Egzil kao bijeg od predrasuda



“Staklena palata”, roman Amitava Goša indijsko-američkog pisca, tematski je vezan za podneblje Burme (današnji Mjanmar) iz vremena britanske invazije 1885. godine kada vojnici silom otjeraju kraljevsku porodicu iz Staklene palate u progonstvo. Radžkumar, siroti dječak, se sprijateljio s Doli, djevojčicom čija će mu ljubav odrediti život. Godinama kasnije, kao bogat čovjek, on odlazi da je traži. “Staklena palata” (“Laguna”, prevod Dijana Radinović) je izuzetna priča o ljubavi i ratu, rađanju strastvene ljubavi, o udesu, porodici i njenoj sudbini.
Amitav Goš je rođen 1956. u Kalkuti. Djetinjstvo je proveo u Bangladešu, Šri Lanki i sjevernoj Indiji. Studirao je u Delhiju i na Oksfordu, a predavao je na brojnim indijskim i američkim univerzitetima. Goš je autor romana “Krug razuma” (francuska nagrada “Medicis”), “Sjenka linija” (prestižna indijska priznanja “Sahitya” i “Ananda Puraskar”), “Kalkutski hromozom” (nagrada “Artur Klark”), “Gladna plima” (“Hač Krosvord” nagrada) i “More maka” (najuži izbor za Bukerovu nagradu 2008). Piše i putopise i eseje, a saradnik je brojnih časopisa (Granta, Njujorker, Njujork tajms, Obzerver). Živi u Njujorku, odakle je i govorio za “Vijesti”.
Vaš roman “Staklena palata” pokriva period s kraja 19. i kroz dobar dio 20. vijeka. Kakva je istorijska pozadina i koji su znameniti događaji zastupljeni u Vašem romanu?
- “Staklena palata” počinje kao porodični memoar. Imao sam strica koji je rastao u Burmi i veliki dio svog života živio tamo. Kao mlad čovjek ušao je u trgovinu drvetom i stekao je zamašnu svotu novca. Porodična legenda kaže da je njegova sreća počivala na jednoj pogodbi, koju je on uspio da ostvari pomoću čiste istrajnosti: to je bio ugovor za obezbjeđivanje drvima za tračnice željezničke pruge Bengal – Nagpur. Kao dijete, sjećam se, kada bismo putovali vozom kroz istočnu Indiju, moj otac bi mi rekao da slušam ritam točkova po šinama: “Čuješ li to?” rekao bi on. “To je zvuk drveća tvog strica”.
Moj stric je napustio Burmu baš ispred invazije Japanaca, 1941. godine: to je, naravno, bilo vrijeme kada se događao masovni egzodus Indijaca iz Burme. Poslije toga moj ujak je proveo ostatak svog života u Kalkuti, gdje sam i ja rođen. Poput mnogih izbjeglica, on se nikada nije adaptirao na svoj novi dom: njegovo srce je i dalje bilo u Burmi i on nikada nije mogao da prestane da razmišlja i priča o zemlji koju je ostavio. Za njega Burma je uvijek bila “zlatna zemlja” i on je imao nepresušnu količinu priča o toj zemlji. Ja sam volio te priče i one su stvarale fascinaciju Burmom i Jugoistočnom Azijom. “Staklena palata” je izrasla iz tih ranih sjećanja i interesovanja.
“Staklena palata” se pored priče o stricu trgovcu drvetom u Burmi temelji i na vojnoj karijeri Vašeg oca. Zašto su te priče bile zanimljive za književno transponovanje?
- Očeva priča o Burmi je bila velika inspiracija za mene. Takođe, moj otac me je naučio šta je značilo biti indijski vojnik u službi Britanske kraljevine. To je naravno jedna od tema koja se provlači kroz knjigu. Ali, izvan velikih tema, ja isto tako dugujem mome ocu dobar dio sjećanja o prošlosti: način na koji je on govorio o starim automobilima i kamerama. Svi ti elementi provukli su se kroz knjigu. Za mnoge Indijce jedna od najvećih privlačnosti Burme (i Jugoistočne Azije uopšte) ogledala se u tome što je nudila bjekstvo od obaveza prema porodici, kasti i klasi koje samelju čovjeka. Burma je puna priča migranata koji su stigli sa četiri novčića u džepu i došli da tu potraže svoju sreću. Razlog zašto su mnogi mladi muškarci poželjeli da potraže svoju sreću u tom dijelu svijeta, je taj da nijesu morali da se uzdržavaju starih predrasuda Indije. Radžkumar iz “Staklene palate” je upravo takva osoba.
“Staklena palata” je isto tako i priča o egzilu i ljubavi. Zašto su te teme uvijek aktuelne?
- Roman je priča o komplikovanim međusobno povezanim životima junaka, a ljubav i egzil su nerazmrsivi dio njega.
Britanska kolonizacija Indije je česta bolna tema kod englesko-indijskih pisaca. Kao postkolonijalni pisac, kako Vi pravite fikciju od tih istorijskih dešavanja? Šta je u fokusu Vaših interesa?
- Iako prošlost ne može biti promijenjena, ja smatram da je naša dužnost da je proispitamo i upitamo se kakva je naša sopstvena uloga u njoj. Ali to je uvijek težak napor i postaje dvostruk ako dozvolimo da prošlost drugi urame.
Vaš novi roman “More maka” bio je u užem izboru za nagradu Man Buker. Šta nam možete reći o ovoj knjizi?
- “More maka” pripovijeda jednostavnu priču: prati različitu grupu likova koji se nalaze na putovanju na brodu pod imenom “Ibis”, on je plovio od Indije do ostrva Mauricijus. Godina je 1838. i većina putnika na “Ibisu” su migranti pod ugovorom iz sjevernog Bihara, iz zone koja je bila pod vladavinom britansko-istočno-indijske kompanije, svjetski najznačajnije regije u kojoj se proizvodio opijum: mak je zvijezda vodilja sudbina tih migranata. Zajedno sa migrantima “Ibis” takođe nosi i nekoliko osuđenika i slijepih putnika, kao i kontigent indijskih čuvara i nadgledača. Brod je popunjen ljudstvom koje sačinjava posada azijskih mornara – “laskara” pod tim imenom su bili poznati – a oficire su sačinjavala tri Evropljanina.
Tako na moru “Ibis” postaje na teškoj probi sa ljudima različitih klasa, rasa, kasta i nacionalnosti, naći će se među posljedicama koje su ponekad apsurdne, ponekad ubitačne, čak moguće je i spasonosne. Moja je nada da će čitalac pronaći priču transformacije, jednu koju sam ja zamislio, od mnogih naših odustajanja kroz koja moramo da proživimo.

Postkolonijalna književnost

Vi ste pisali o indijskom identitetu u kolonijalnom i postkolonijalnom svijetu. Ali, šta je sa ovim pitanjem danas, pod sjenkom globalizacije?
- Nijesam sasvim siguran šta znači termin “postkolonijalni”. Smatram da ljudi kada žele da koriste taj termin pokušavaju da naglase vrstu razlike između Zapada i ostatka svijeta, ali to je nezgrapan način pokušaja da se povuče linija. Mislim da indijski, afrički i latinoamerički način pisanja nije isti. Postoje elementi u afričkom stilu pisanja koji se ne vide u indijskom pisanju – uticaj domorodačkih priča je samo jedan primjer. Pretpostavljam da se uglavnom može reći da postoji zajednički opšti interes, kao i u politici – ali onda bi se isto tako moglo stvoriti postkolonijalno pisanje i kod Njemaca i Italijana. Nesreća u vezi sa tim terminom je što ima namjeru da izbriše specifičnosti koje su u osnovi određenog kulturnog konteksta.

Vujica OGNJENOVIĆ

Autor: Amitav Goš

Podelite na društvenim mrežama:

Slika Amitav Goš

Amitav Goš

Amitav Goš rođen je u Kalkuti, a detinjstvo je proveo u Bangladešu, Šri Lanki i severnoj Indiji. Studirao je u Delhiju i na Oksfordu, a predavao je na brojnim indijskim i američkim univerzitetima. Napisao je jedan putopis i tri romana priznata od strane kritike. Goš takođe piše i za časopise Granta, Newyorker, New York Times i Observer. Živi u Njujorku sa ženom i dvoje dece.

Bukmarker podkast, ep. 1 – Ivan Tokin: Pisanje mi je dalo život

Dobro došli u podkast Bukmarker! Gost prve epizode je pisac Ivan Tokin. Tokin je svoj prvi roman „Najnormalniji čovek na svetu“ objavio 2014. godine, usledili su „Pas“ (2017) i „Neli“ (2019) i zbirke kratke proze „Molekuli“ (2015) i „M2 Multiverzum“ (2018). Povod za naš razgovor bio je njegov posled

Pročitaj više

„Lusi“ u Novom Sadu

U utorak 25. novembra 2025 održano je predstavljanje romana „Lusi“ Bojana Savića Ostojića u novosadskoj knjižari Bulevar Books. Razgovor je vodila Vladislava Gordić Petković.   Kritičarka je naročito istakla značaj muzičke matrice u knjizi. Ta plejlista, delom reprodukovana na kraju romana, uglavnom

Pročitaj više

Upoznajte Mišiće, Veveriće i Surliće: Četvrti deo slikovnice „Srećne porodice“ Ane Grigorjev od 28. novembra u knjižarama

Serijal „Srećne porodice“ Ane Grigorjev čini četiri slikovnice za mališane koje ih uče lepim manirima, s pozitivnim primerima iz porodične svakodnevice. Čitaoci će upoznati ukupno 12 porodica koje žive u jednoj zgradi, i kroz njihove dogodovštine, uživaće u poučnim pričicama i divnim ilustracijama.

Pročitaj više

Noć knjige od 12. do 14. decembra!

Uzbuđenje je u vazduhu jer se bliži još jedna Noć knjige i prilika da podelimo radost čitanja sa drugima. Od 12. do 14. decembra 2025. godine, 33. Noć knjige će se održati u knjižarama Delfi i Laguninim klubovima čitalaca, na 68 lokacija u 37 gradova u Srbiji i regionu, kao i na sajtovima laguna.rs,

Pročitaj više

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Group-96634x
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x

Copyright © Laguna d.o.o. Kralja Petra 45, Beograd • Matični broj: 17414844