
Dragana Bošković je poredila poslednji i pretposlednji („Tuđine“) Marojevićev romana i ukazala na to da je autodestrukcija spona između ove dve knjige. Bošković je skrenula pažnju i na umesnost naslova, u smislu da je posredi zaista roman jer prati razvojni put glavnog junaka od kasnog upuštanja u alkohol, preko promiskuiteta do njegovih pokušaja da prestane da pije. U veoma zanimljivoj analizi, književna kritičarka je, između ostalog, pobrojala deo pića koje konzumiraju likovi dela i pročitala njegov odlomak koji pokazuje da su književnost i pisanje zapravo oni motivi knjige koji uspevaju da prevaziđu temu i raznolika stanja glavnog junaka.




















