Prikaz romana „Zov kivija“ Sare Lark
U centru pažnje nalaze se Gvinajrin sin iz drugog braka Džek Makenzi i njene praunuke Glorija i Lilijan.
Na samom početku romana, čini se da je Džekova i Glorijina sudbina jasno predodređena i da se nimalo ne kosi sa njihovim željama i planovima. Oboje maštaju o farmerskom životu na Novom Zelandu i raduju se takvoj budućnosti, jer ona u potpunosti odgovara njihovim sposobnostima. Ali njihovi životi se u jednom trenutku iznenada menjaju. Glorijina egocentrična majka donosi odluku da svoju dvanaestogodišnju ćerku pošalje u internat u dalekoj Engleskoj. Boravak u novoj sredini u ovoj devojčici, koja je do tada bila srećna i sa obe noge čvrsto stajala na zemlji, budi nezadovoljstvo i nesigurnost. Glorijina odluka da sudbinu preuzme u svoje ruke rezultiraće traumatičnim iskustvima, koja će je fizički i psihički skoro potpuno uništiti.
Sa Glorijom u engleski internat dolazi i samouverena i prilagodljiva Lilijan. Ni rano odvajanje od roditelja, ni novo okruženje, ne mogu zaustaviti njeno napredovanje. Lilijan hrabro korača svojim putem.
Sudbina je dugo bila blagonaklona prema Džeku Makenziju. On vredno radi na Kivord stejšnu, pronašao je lepu, pametnu i dobru ženu – život se odvija planiranim tokom. Iznenada, sudbina mu zadaje udarac koji ga potpuno izbacuje iz šina. U pokušaju da pobegne od svega, Džek se pridružuje novozelandskim trupama u Prvom svetskom ratu. Na frontu, njegovim nezalečenim emocionalnim ranama iz prošlosti pridružuju se nove, i on se vraća na Novi Zeland potpuno izmenjen.
Bilo je pravo zadovoljstvo čitati ovu knjigu. Ona ne govori samo o ovcama i pašnjacima, već nas upoznaje sa svetom engleskih privatnih škola na početku 20. veka, predstavlja nam kulturu novozelandskih starosedelaca, priča o procvatu nauke i školstva na Novom Zelandu i prikazuje svu tragediju Velikog rata. Ukoliko bi autorka odlučila da napiše i četvrti nastavak ove sage, u meni bi imala vernog čitaoca.
Izvor: histo-couch.de
Prevela: Jelena Tanasković



















