Besplatna dostava za porudžbine iznad 3000 RSD

bukmarker

Prikaz romana „Sigurna kuća“: Postoji li bezbedno mesto za žene žrtve nasilja?

U romanu „Sigurna kuća“ autorka Marina Vujčić odmereno i dostojanstveno  dokumentuje i gradi hroniku žene koja je u samoodbrani ubila supruga koji ju je godinama zlostavljao.

Ono što u ogromnom broju slučajeva naruži knjigu i što u načelu ne bi ni trebalo da bude iole upadljivo je priprema za pisanje, u smislu vidljivih tragova pomnog istraživanja „terena“, lova na faktografiju... „Sigurna kuća“ Marine Vujčić je kontraprimer toj tezi i tom sudu. Naime, dosta brzo postaje posve očigledno da je samom činu pisanja ovog sasvim uspelog proznog dela prethodilo opsežno i temeljno istraživanje tog neveselog (i po svaku društvenu zajednicu poraznog) fenomena žrtava nasilja, koje su dospele u zatvor nakon što su u trenu (kakvu-takvu) pravdu uzele u sopstvene ruke. Vujčić u ovoj svojoj knjizi brižljivo, uz zavidnu meru odmerenosti i dostojanstva – i spram teme i spram ključne akterke – dokumentuje i gradi hroniku žene koja je u samoodbrani ubila svog supruga, istog onog koji je godinama kinjio, unižavao i zlostavljao.

Već samo prethodna rečenica je dovoljna da verziraniji i oprezniji čitalac shvati po kakvom se tom skliskom terenu kretala autorka radeći na ovoj priči u baš ovom obliku – obliku proze koja bi da pleni i dokumentarističkim naturalizmom, i upečatljivom empatijom, i nedostatkom bilo kakvih primesa i senki cinizma i naknadne pameti, uz to, podjednako daleko i od brzopotezne aktivističke ostrašćenosti na prvu loptu i od jalovog sentementalizma. Na tom tragu ova Sigurna kuća (sa tim zajedljivim naslovom) je knjiga upravo onakva kakva je i trebalo da bude – mudra, nežna, decentna, promišljena, empatična, istinoljubiva... Ako je potrebno to dokazati kroz samo nekoliko rečenica, evo i malenog uzorka: „U sjećanju tražiš onu tuđinku koja si bila, koja je u život pred sobom vjerovala onako kako vjeruje u sve neoborivo. Sjećaš je se kao da gledaš crno-bijele fotografije neke pretkinje koja je umrla prije tvog rođenja i sad te neko mora uvjeriti da je doista postojala.“

U pitanju je po više osnova složena proza, ali i delo o kome se svakako može u isti mah i nadahnuto suditi. To prirodno proističe iz nadahnjujućeg utiska koji „Sigurna kuća“ ostavlja na iole ambicioznije i zahtevnije među čitaocima.

Arhitektonika priče je snažno i ozbiljno postavljena, idejna poenta je i razmahano i usredsređeno izvarirana, a centralni lik jasno pozicioniran i prikazan u svoj toj svojoj punoći u najmanju ruku udvojenog identiteta. Nema tu mnogo potrebe za polaznim mudrovanjem – glavna junakinja je osim na zatvorsku kaznu (dakle, zbog ubistva u samoodbrani) osuđena i na život i prateću mu introspekciju u kovitlacu pakla vlastite savesti.

Autorka uspeva da nas ubedi i da sve do poslednjih stranica „Sigurne kuće“ odneguje, na raznorodne načine prikaže i održi iluziju upečatljivosti u prikazu nametnute, istovremeno i životne i identitetske drame žrtve koja je i ubica. U toj ravni se javlja poprilično glavolomna mozgalica šta je to zapravo, šta život može i treba da bude, kao i šta i koje su u datim okolnostima krajnje razmere  zločina. Ako ćemo pošteno, a i iskreno, tom proaktivizmu, kao instinktivnoj reakciji na krivdu i maltretman nas uče i svete knjige, dok nas, na drugoj strani,  strah, nesnađenost, zarobljenost na poziciji žrtve, te nemoć pred udarom društvene stigme, na sreću, u većini slučajeva zadržavaju na tački društveno prihvatljivih i uslovljenih reakcija. U tom pogledu potpuno izlišnim se čini svako insistiranje na dokazivanju verističkog profila ove priče, jer, na sreću svih nas, reči i jezik su i dalje kadri da porode ovako kvalitetnu prozu kojoj je  pojašnjavanje konteksta sasvim izlišna rabota.

Autor: Zoran Janković
Izvor: časopis Bukmarker, br. 42

Podelite na društvenim mrežama:

Bukmarker podkast, ep. 1 – Ivan Tokin: Pisanje mi je dalo život

Dobro došli u podkast Bukmarker! Gost prve epizode je pisac Ivan Tokin. Tokin je svoj prvi roman „Najnormalniji čovek na svetu“ objavio 2014. godine, usledili su „Pas“ (2017) i „Neli“ (2019) i zbirke kratke proze „Molekuli“ (2015) i „M2 Multiverzum“ (2018). Povod za naš razgovor bio je njegov posled

Pročitaj više

„Lusi“ u Novom Sadu

U utorak 25. novembra 2025 održano je predstavljanje romana „Lusi“ Bojana Savića Ostojića u novosadskoj knjižari Bulevar Books. Razgovor je vodila Vladislava Gordić Petković.   Kritičarka je naročito istakla značaj muzičke matrice u knjizi. Ta plejlista, delom reprodukovana na kraju romana, uglavnom

Pročitaj više

Upoznajte Mišiće, Veveriće i Surliće: Četvrti deo slikovnice „Srećne porodice“ Ane Grigorjev od 28. novembra u knjižarama

Serijal „Srećne porodice“ Ane Grigorjev čini četiri slikovnice za mališane koje ih uče lepim manirima, s pozitivnim primerima iz porodične svakodnevice. Čitaoci će upoznati ukupno 12 porodica koje žive u jednoj zgradi, i kroz njihove dogodovštine, uživaće u poučnim pričicama i divnim ilustracijama.

Pročitaj više

Noć knjige od 12. do 14. decembra!

Uzbuđenje je u vazduhu jer se bliži još jedna Noć knjige i prilika da podelimo radost čitanja sa drugima. Od 12. do 14. decembra 2025. godine, 33. Noć knjige će se održati u knjižarama Delfi i Laguninim klubovima čitalaca, na 68 lokacija u 37 gradova u Srbiji i regionu, kao i na sajtovima laguna.rs,

Pročitaj više

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Group-96634x
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x

Copyright © Laguna d.o.o. Kralja Petra 45, Beograd • Matični broj: 17414844