Prikaz romana „Oštrica brijača“
Mom analizira efekte koje samožrtvovanje ima na čoveka. Pod tim se ne podrazumeva samo pomoć nekome ko je u nevolji što je samo po sebi plemenito i često moralni imperativ. Više se odnosi na žrtvu svog bića koje se pretvara u slabost u obliku kompleksa mesije gde pojedinac veruje da poseduje moć da spasi dušu koja je očigledno pošla putem sa kog nema povratka.
Nakon što Larija duboko pogodi smrt saborca u ratu, on kreće na putovanje po kontinentima upoznajući različite religije koje mu pomažu da dođe do nekoliko shvatanja o samom sebi. Atmosfera i emocije u romanu se menjaju kada se pojavi Sofi koju Lari zaprosi. Još uvek osećam trzaj koji sam imala dok sam čitala o Larijevim beznadežnim pokušajima da se žrtvuje kako bi je spasao. Opisujući strast koja je obuzela Larija, inače bistrog momka, Mom piše da je nakon veridbe sa Sofi Lari pokušao da „spase dušu jedne zabludele žene koju je poznavao još dok je bila nevino dete“ i da je „samopožrtvovanje strast tako moćna da naspram nje blede čak i glad i požuda. Ta strast baca svoju žrtvu u propast u času najviše potvrde njene ličnosti. Njen predmet nije bitan, može biti vredan žrtve, a može biti i sasvim bezvredan. Nema opojnijeg vina, ni pogubnije ljubavi, ni privlačnijeg greha. Kad prinosi sebe na žrtvu, čovek je na trenutak veći od samog Boga, jer kako Bog, beskonačni i svemogući, uopšte može da žrtvuje sebe? U najboljem slučaju, može na žrtvu da prinese svog sina Snažno delo.“
Jedini roman koji sam pročitala da u potpunosti ispituje ovu značajnu slepu tačku ljudskog bića.
Sam naslov romana potiče iz „Katha Upanishad“, hinduističke knjige mudrosti: „Oštricu brijača je teško mimoići: tako mudri kažu da je put ka spasenju težak.“
Izvor: Goodreads
Prevod: Dragan Matković



















