Prikaz romana „Na obali“: Večiti uspeh

Godina 1957, kad je roman „Na obali“ izvorno publikovan, nije bila toliko vremenski udaljena od Drugog svetskog rata, „odjavljenog“ atomskim bombama koje su Sjedinjene Države bacile na Hirošimu i Nagasaki. S druge strane, uveliko je tekao Hladni rat između SAD i Sovjetskog Saveza, pa samim tim i nuklearno naoružavanje. Stoga je ambijentiranost romana u 1963, posle „Trećeg svetskog rata“ i njime izazvane radijacije koji su već uništili pretežan deo planete, atakovala na strepnju čovečanstva probuđenu uništavanjem japanskih gradova 1945. godine i opremanjem nuklearnim oružjem. Zatim, junaci romana su mahom normalni ljudi u nenormalnim okolnostima, sa čijom će se dostojanstvenošću čitaoci lakše poistovetiti kad je posredi ekstreman kontekst. Oni tu dotičnu osobinu pokazuju čak i onda kad vlada Australije (jer radnja se odvija u Melburnu) deli stanovništvu sredstva za samoubistvo.
Upravo dignitetom protagonista sprečeno je da narativ koji govori o istrebljenju čovečanstva sadrži i natruhu utiska o mizantropiji. Štaviše, iako se može čitati kao roman o (sveopštem) samoubistvu, „Na obali“ nudi i mogućnost oprečnog tumačenja, koje bi knjigu prikazalo kao štivo o besmrtnosti, utoliko što likovi nastavljaju da planiraju budućnost iako znaju kakva će biti njihova skora sudbina.
Na primer, naučnik Ozborn kupuje strahovito brz crveni ferari, a poručnik u Kraljevskoj australijskoj mornarici Piter Holms i njegova supruga Meri prave srednjoročne planove za vrt koji nikada neće imati. Na kraju krajeva, platonska ljubavna priča o kapetanu američke podmornice Dvajtu Tauersu i Mojri Dejvidson, gde on ostaje veran sopstvenoj, po svoj prilici, već upokojenoj supruzi a njegova potencijalna partnerka ne samo da prihvata ovakvu posthumnu lojalnost nego se iz sklonosti prekomernom alkoholu i provodu pretvara u konstruktivnu osobu, možda je jedan od lepših doprinosa savremenog romana žanru melodrame. Takođe, autor vodi računa o tome da vremenu koje protiče posveti onoliko stranica koliko ono srazmerno zaprema u stvarnom životu i lišava narativ flešbekova i digresija, čime sve postiže da čitaoca primora da proživljava zajedničke trenutke s likovima.
S druge strane, možda je suviše objašnjavati stalnu aktuelnost Šutovog romana iz tačke gledišta sve više odmičućeg dvadeset prvog veka, s obzirom na aktuelni nezaustavljivi razvoj nuklearnog naoružanja, veštačke inteligencije i porast ratova u svetu. Bilo kako bilo, na vreme upozorivši čovečanstvo, englesko-australijski autor mu se večito odužio.
Autor: Domagoj Petrović




















