Pristojnost nije Micino srednje ime: pokušate li da joj čestitate životni jubilej, ova šezdesetogodišnja gospođa oštro bi napomenula da ona ne slavi dečje rođendane, već nataliciju. Starinski izrazi sasvim su solidna kamuflaža njene neustrašive modernosti, njene spremnosti za sport, pisanje i špijunažu. Kad je situacija ozbiljna, nekrunisana vladarka Istočnog Vračara ugruvanu pridošlicu na svom pragu samo pita: „kupatilo ili krevet?“, i ima pripremljenu logističku podršku čak i ako odgovor glasi „frižider“.

Povratak Mice Đurđević, spisateljice, učiteljice mačevanja i neumornog borca za urbanistički red na Vračaru i okolini (13 godina nakon debija u Kajinoj kalmičkoj rapsodiji), znak je da Mirjana Đurđević ne odustaje od urnebesnog kadriranja istorije 20. veka. To što će Micino odranije znano „Novo groblje ideja za romane koji nikad neće biti napisani“ izroniti socrealističku stambenu romansu „Baraka 6b“, posledica je okolnosti između 1946. i 1951, života u vremenu tačkica, Golog otoka, zazora i nadzora. Moraće da vodi mudru taktičku bitku da svoj životni prostor oslobodi od oslobodilaca, ali i da saveznike pouči srpskom jeziku, kako bi ih što bolje integrisala u mistično-satiričnu alternativnu istoriju Beograda.

Autor: Vladislava Gordić Petković
Izvor: Nova