Prikaz romana Danice Bogojević: Izazov za nas i djecu našu
Dobitnica regionalne nagrade za dječju književnost „Mali princ“ za svoj prethodni roman „Zagrli Mesec“ Danica Bogojević i svojim novim književnim ostvarenjem dokazuje da ima sve potrebno što bi pretpubertetliju vezalo za knjigu: zanimljivu priču, dinamičnu naraciju pripovijedanu iz više uglova, razumljivost, ali i raskoš jezika koja se ogleda u prenošenju utisaka bogatog unutrašnjeg života koji, prije svega – dobro poznaje. Sa spiska izdvajam još nešto: temu kojom se autorka bavi (vršnjačko nasilje), kao i milje u kojem junaci obitavaju – naša svakodnevica.
Vršnjačko nasilje jeste popularna tema (ne zbog toga manje važna), pa ipak, u mnoštvu tekstova koji se njime bave (kako naučnih, esejističkih, do književnih) nije lako pronaći pravi ugao posmatranja pa samim tim i autentičnost priče. Bogojevićeva to i te kako uspijeva. Kontrastno oslikavajući svijet brzine naših života naglim prelazima iz virtuelnog u stvarnost ili opisom (ne)društvenog života društvenih mreža, ona tom svijetu suprotstavlja bogatstvo unutrašnjeg svijeta djevojčice koja se, izopštena od drugara, bori sa problemima odrastanja. Naizgled poznat sinopsis, pa ipak, sve je drugačije. U želji da izgradi svoj kućerak među oblakoderima, Ema sebi stvara pomagača: ni manje ni više nego Fridu Kalo. Ta Frida je neposredna i puna razumevanja za razliku od stvarnih ljudi kojima je Ema okružena. Pa ipak, nakon što izvrši svoju dužnost, imaginarna Frida se povlači. Onako šmekerski, baš kao što bismo očekivali i od istorijske Fride.
Podsetivši nas na to kako lako prenebregavamo probleme svoje dece, tešeći se time da smo „svi to prošli“, niz neočekivanih obrta koji nas očekuje u drugoj polovini knjige nas otrežnjava, ali i osvežava. Otrezni nas tako što se zamislimo nad sopstvenim životima i problemima preko kojih često rutinski pretrčavamo, a osveži starom mišlju da nas od književnosti za decu ne razdvaja godište iz lične karte, već izbori u sopstvenoj polici.
Autor: Sanja Savić Milosavljević
Izvor: Bedem
Vršnjačko nasilje jeste popularna tema (ne zbog toga manje važna), pa ipak, u mnoštvu tekstova koji se njime bave (kako naučnih, esejističkih, do književnih) nije lako pronaći pravi ugao posmatranja pa samim tim i autentičnost priče. Bogojevićeva to i te kako uspijeva. Kontrastno oslikavajući svijet brzine naših života naglim prelazima iz virtuelnog u stvarnost ili opisom (ne)društvenog života društvenih mreža, ona tom svijetu suprotstavlja bogatstvo unutrašnjeg svijeta djevojčice koja se, izopštena od drugara, bori sa problemima odrastanja. Naizgled poznat sinopsis, pa ipak, sve je drugačije. U želji da izgradi svoj kućerak među oblakoderima, Ema sebi stvara pomagača: ni manje ni više nego Fridu Kalo. Ta Frida je neposredna i puna razumevanja za razliku od stvarnih ljudi kojima je Ema okružena. Pa ipak, nakon što izvrši svoju dužnost, imaginarna Frida se povlači. Onako šmekerski, baš kao što bismo očekivali i od istorijske Fride.
Podsetivši nas na to kako lako prenebregavamo probleme svoje dece, tešeći se time da smo „svi to prošli“, niz neočekivanih obrta koji nas očekuje u drugoj polovini knjige nas otrežnjava, ali i osvežava. Otrezni nas tako što se zamislimo nad sopstvenim životima i problemima preko kojih često rutinski pretrčavamo, a osveži starom mišlju da nas od književnosti za decu ne razdvaja godište iz lične karte, već izbori u sopstvenoj polici.
Autor: Sanja Savić Milosavljević
Izvor: Bedem
