Tristan Kol ima lošu reputaciju. On je zloban i neuredan, poput psa na lancu i udaljio se od porodice i prijatelja. Ali postoji razlog zašto je ovakav; samo ne želi nikome to da kaže. Čitaoci prilično rano saznaju za to i od početka smo na njegovoj strani. Izgubio je sve što mu je bilo drago i bio je toliko blizu smrti kao što niko nije, ali i dalje funkcioniše. To je jedini način za koji zna da se nosi sa bolom. Ali onda upoznaje svoju novu komšinicu, Elizabet i njenu malu devojčicu Emu. One su se tek vratile u grad i polako vraćaju Tristana u zemlju živih. Vidite, izgubio je ženu koju je voleo svim srcem i malog sina u saobraćajnoj nesreći. Elizabet je izgubila muža i oca svoje ćerke takođe u nesreći, tako da su povezani tragedijom. Na početku je to samo fizička veza, jedna od onih koja ispunjava samo osnovne potrebe, ali dok polako rane zarastaju, njihova veza postaje dublja i prerasta u ljubav.
Ovo je divna i srceparajuća priča. Duboko pogađa. Vrlo je dobro napisana i imaćete osećaj da se nalazite kraj junaka i da preživljavate njihov bol, posebno Tristanov. Primetićete kako se njegov zid polako spušta i kako postaje očaran Emom, iako to ne želi.
Izvor: goodbadandunread.com
Prevod: Miloš Vulikić