Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

BUKMARKER-logo

Prikaz knjige „Dijalog o Zlu i Dobru“: Ovoga puta o dobru

dijalog-o-zlu-i-dobru-11
Đorđe Lebović (Sombor, 1928 – Beograd, 2005) spada među one pisce koje čitaoci otkrivaju tek nakon njihovog odlaska. Iako se, tokom bezmalo pola veka, ostvario kao plodan dramatičar i scenarista, njegovo ime ostalo je zakriljeno popularnošću onih koje, u pozorišnom i filmskom svetu, obasjava svetlo reflektora.

Tek post mortem, nedovršenim romanom „Semper idem“ koji od prvog pojavljivanja 2005. godine do danas doživljava ponovna izdanja ne silazeći s bestseler lista, postao je poznat i omiljen među čitaocima. Godine 2021. publikovana je njegova zbirka priča „Anđeli neće sići sa nebesa“, a nedavno se pojavio „Dijalog o Zlu i Dobru: Razgovor pisca i glumice“ potpisan imenima Đorđa i Zlate Lebović.

Reč je o drugom izdanju knjige premijerno štampane 2011. godine. Objavljena najpre u koprodukciji nekomercijalnih, strukovno isprofilisanih izdavača (Pozorišnog muzeja Vojvodine i vojvođanskog Zavoda za kulturu), u prvi mah nije dobila priliku da dospe među širu publiku. I činjenica da je prvobitno potpisuje Zlata Lebović, koja se posle kratke glumačke karijere povukla sa scene sedamdesetih godina, uslovila je da knjiga razgovora dospe u ruke samo retkima. Toj kategoriji pripada i teatrolog Miroslav Radonjić koji je ovu knjigu propratio lepim prikazom „O zlu. Pokadšto i o dobru“.

I zaista, počev od inverznog naslova ove dijaloške knjige „O Zlu i Dobru“, njen sadržaj je većim delom usmeren na holokaust i logoraško iskustvo Đorđa Lebovića u nacističkim fabrikama smrti – Aušvicu, Saksenhauzenu, Mauthauzenu. Međutim, oči u oči s Tanatosom, ovaj vernik života, kako nam svedoči i ova knjiga, ukazuje na neočekivane, bizarne, katkad i fantazmagorične momente vezane za proplamsaje ljudskosti i dobrote.

„Hoću da verujem u Ljudskost koja je univerzalno dobro“, evocira reči svoga supruga Zlata Jakovljević Lebović, zaslužna za brigu o njegovoj ostavštini i kreator ovog zamišljenog intervjua „glumice i pisca“, nastalog reverzibilno, dodavanjem pitanja iznad fragmenata istrgnutih iz Lebovićevih priča, intervjua, zapisa, svedočenja, eseja...

Vera u ljudskost, dobrota, istina, pravda, odgovornost, volja, tolerancija, humanizam, nadasve – ljubav prema životu, čine ozračje iz kog emanira misao Đorđa Lebovića. Ostvaren kao umetnik, zaboravlja se da je ovaj autor – na šta nedvosmisleno ukazuju njegovi „odgovori“ – po obrazovanju filozof. (Ne želeći da mu život protekne među formulama, sa tehnologije se prebacio na filozofiju, gde mu je profesor, odeven u kožni mantil ispod kog se ocrtava revolver, zagorčao studije, te se priklonio  pozorištu.)

„Veliko zlo se sjurilo na nas i nismo ga mogli savladati, pa smo se mirili s njim, zadržavajući maštu i unutrašnje spokojstvo, dve veoma važne komponente za opstanak“, kazuje Lebović čije životno iskustvo prethodi epikurejskoj ideji o ataraksiji. Ne samo u idejama, već i u stilu, rečenicom svedenom do univerzalnosti sentence, prepoznajemo u ovom piscu vanrednog mislioca.

Pisanje je za njega imalo isceliteljski značaj. No, književnost (jednako kao filozofija i nauka), smatra Lebović, podrazumeva i odgovornost: „Pisac poseduje dar, zapažanje, zna šta je dobro, a šta zlo, zna šta su posledice zla, on ima odgovornost“. Sa svešću o tome da „čovekova beznadežnost, o kojoj se danas govori, otrovni pesimizam, psihoza straha“ pomažu „kreatorima Zla da nezadovoljne svrstaju u desetoredove, obećavajući novi i srećniji poredak“, Lebović svojim delom uspeva da odagna pesimizam i beznađe. Jedno od sredstava za kojim poseže, i kada se dotiče najtegobnijih tema, jeste humor, koji je za njega i u najcrnja vremena, „bio jedina dostupna zamena da se zavara glad i da se preživi kao ljudsko biće.“

„Naš mikrokosmos je ograničen onim što vidimo, a ako su to samo Nepravda i Zlo, ugrozili smo Nadu bez koje se ne može živeti. Kad zločin zavlada u bilo kom delu sveta, kad se taj svet u zajedničkom ludilu pretvara u zverinjak, uvek postoje svetle tačke, ljudi koje ne pokreću sile Zla, već njihova unutarnja svetlost – Dobrota. Naučio sam u detinjstvu od moje hrabre majke da se nada ne sme gubiti. Moje zvezde su mi davale nadu za izlazak iz mraka. To je to.“

Iza konstatacije da je na ovom svetu Zlo prisutnije od Dobra, sledi pitanje ima li leka tome. Lebović tvrdi: „Ima, i najbolje je da se lek uzima preventivno. To je pitanje savesti – večita borba svetlosti i tame, a to je pravi smisao ljudskog postojanja. Šta je drugo važno ja ne znam? Nacija, vlast, moć, slava, novac?“

Najveću opasnost video je u nacionalizmu. U Izraelu, gde je devedesetih godina tražio pribežište od rata na ovim prostorima, revoltiran na poznanika koji od njega nastoji da iznudi potvrdu o pripadništvu jevrejskom narodu, izjašnjavao se kao –  „Somborac iz Vojvodine“.

Ateista naklonjen nauku socijaliste iz Nazareta i moralu poniklom na deset božjih zapovesti, verovao je da „dobre ideje ne propadaju“, već „se vraćaju u drugačijem obliku“. Volja za pravdom i istinom, smatrao je, mogu da nadvladaju regresiju. U okretanju čoveku i prosvećivanju video je izlaz: „Za mene je danas najvažnija porodica. Obrazovanje porodice je spas za države, za svet, za našu budućnost koja je na tankoj grani.“

Ono u šta Lebović veruje je zelena grančica ljudskosti: „Veru sam izgradio u logoru gde Boga nije bilo, postojali su samo ljudi, dobri ili zli, ali ako neko nije verovao ni u šta, bio je živ mrtvac, materija u raspadanju.“ Pozitivan, kako kaže, u nameri da preživi, neophodnu potporu nalazio je u prijateljima. Prijateljstvo je za njega imalo izbaviteljski značaj. Pomagati prijatelju, biti kraj njega i u najtežim trenucima, davalo je smisao postojanju. (Iz učenja o potrebi za smislom, Viktor Frankl posle izlaska iz logora, razvio je čitav psihoterapeutski metod.)

U onome što izriče jedan od Lebovićevih prijatelja Jovan Ćirilov u pogovoru ovih razgovora, precizno je vrednovan njen značaj: „To što svedoči Đorđe Lebović s onu stranu groba živ je argument, i za one najskeptičnije, da život vredi živeti, čak i protiv okolnosti, i da je mogućno, što je možda u ovoj knjizi, najdragocenije – prikloniti se Dobru okružen čak i najvećim zlom u istoriji čovečanstva.“

Autor: Natalija Ludoški
Izvor: časopis Prosvjeta, br. 183

Podelite na društvenim mrežama:

Slika Đorđe Lebović

Đorđe Lebović

<p style="text-align: justify">Đorđe Lebović (Sombor, 1928 &ndash; Beograd, 2004), pisac i dramatičar, detinjstvo je proveo u čestim selidbama i prilagođavanju na novu okolinu, najviše u Somboru i Zagrebu, usled razvoda roditelja i složene porodične situacije. Njegov osetljiv dečački karakter oblikovalo je apokaliptično vreme &bdquo;Velikog Sunovrata&ldquo;, kako ga sam naziva, zlo vreme koje se približavalo tokom njegovog odrastanja u krilu jevrejske porodice. Osnovnu školu je pohađao u Somboru i Zagrebu, a sa petnaest godina sa članovima svoje porodice transportovan je u koncentracioni logor Aušvic. <br /> <br /> U logorima Aušvic, Saksenhauzen i Mathauzen proveo je skoro dve godine, do završetka Drugog svetskog rata, i preživeo zahvaljujući, između ostalog, poznavanju nemačkog i mađarskog jezika. Kao pripadnik radne grupe staklorezaca učestvovao je u nacističkom demontiranju Krematorijuma II u Aušvicu, kada su nacisti ubrzano uništavali tragove svog zločina. Po povratku iz logora, Lebović je saznao da je izgubio celu porodicu i ostao bez 40 članova šire i uže familije. <br /> <br /> Završio je gimnaziju u Somboru u skraćenom roku 1947, a potom upisao filozofiju u Beogradu i diplomirao 1951. Za vreme studija radio je kao fizički radnik, nastavnik matematike, prevodilac i humorista, zarađujući za život kao reporter u Radio Beogradu i kolumnista u humorističkom listu &bdquo;Jež&ldquo;. Po završetku studija radi kao novinar u Radio Novom Sadu i kustos Muzeja pozorišne umetnosti u Beogradu, a od 1955. godine kao upravnik Letnje pozornice u Topčideru. Od 1960. godine upravnik je Izložbenog paviljona u Beogradu, a od 1979. direktor Drame u Beogradskom dramskom pozorištu. Godine 1981. odlazi u invalidsku penziju.<br /> <br /> Bio je član Evropskog komiteta &bdquo;Aušvic&ldquo;, nosilac ordena poljske vlade za doprinos idejama mira. <br /> <br /> Đorđe Lebović se javlja u književnosti pričom <em>O ljudima u paklu i paklu u ljudima</em> 1955. godine i novelom <em>Živeti je ponekad visoko</em>, objavljenom u prestižnom časopisu &bdquo;Delo&ldquo; 1956. Sledi drama <em>Nebeski odred</em>, koju je napisao u saradnji sa piscem Aleksandrom Obrenovićem, po mnogima začetak moderne srpske dramaturgije. Drama je prevedena i izvođena na desetak svetskih jezika, a 1957. godine nagrađena Sterijinom nagradom u Novom Sadu. Za dramu <em>Haliluja</em> ponovo osvaja Sterijinu nagradu 1965. godine. Vanrednu Sterijinu nagradu dobiće 1968. za dramu <em>Viktorija</em>. <br /> <br /> Tokom umetničkog delovanja napisao je mnogo radio drama, TV-drama, serija i scenarija za dugometražne igrane filmove. Najviše uspeha među njima imale su drame <em>Svetlosti i senke</em>, <em>Traganje po pepelu</em> (prva nagrada na međunarodnom festivalu radio drama <em>Prix Italia</em>), <em>Vojnik i lutka</em>, <em>Cirkus</em>, <em>Srebrno uže</em>, <em>Pali anđeo</em>, <em>Dolnja zemlja</em>, <em>Ravangrad 1900</em>, <em>Sentandrejska rapsodija</em>, <em>Ponor</em>... Drame su mu štampane i izvođene u Poljskoj, Mađarskoj, Češkoj, Slovačkoj, Rusiji, Bugarskoj, Rumuniji, Italiji, Austriji, Holandiji, Belgiji, Danskoj, Norveškoj, Engleskoj, SAD i Izraelu. <br /> <br /> Od filmova za koje je Đorđe Lebović napisao scenarija najviše uspeha imali su <em>Most</em>, <em>Devojku s Kosmaja</em>, <em>Valter brani Sarajevo</em> i <em>Konvoj za El Šat</em>. <br /> <br /> U rukopisu i rasuti po časopisima ostali su njegovi eseji i desetak novela (<em>Zli umiru vertikalno</em>, <em>Kako je Greko zaradio hleb</em>, <em>Deset vodoravnih crta</em>, <em>Anđeli neće sići sa nebesa</em>, <em>Ako lažem, obesite me, moliću lepo</em>, <em>Sahrana obično počinje popodne</em>, <em>Važan esek</em> i dr.).<br /> <br /> Po izbijanju ratova na tlu bivše Jugoslavije, &bdquo;sa istim predznakom &ndash; tla i krvi&ldquo;, odlučio je da napusti Beograd i sa porodicom se preselio u Izrael 1992. godine. U Srbiju se vratio 2000. i do smrti četiri godine kasnije pisao svoj jedini, autobiografski roman <em>Semper idem</em>, koji je ostao nedovršen.&nbsp;</p>

O velikim-malim osećanjima na promociji Jelice Greganović drugog dana manifestacije Dečji dani kulture

Serijal za sada broji tri knjige „Bau-Bau“ (o strahu), „Gde živi ljubav“ (o ljubavi) i „Svitac Svetozar“ (o ljutnji), a u pripremi je i četvrta, u kojoj će kroz lik Tužne Vrbe Vesele biti predstavljena tuga.

Pročitaj više

O životu, vrlini i moći razuma: „Meditacije ili Samom sebi“ Marka Aurelija u prodaji od 5. marta

Remek-delo praktične filozofije „Meditacije ili Samom sebi“ poslednjeg rimskog cara Marka Aurelija, sa izuzetnim predgovorom Vladete Jankovića, nudi dragocene uvide o životu, vrlini i moći razuma. Meditacije koje je napisao u poslednjim godinama svojih vojnih pohoda sadrže privatna

Pročitaj više

Igrajmo se bojama: Veliki posteri za bojenje „U zoo-vrtu“ i „U luna-parku“ u prodaji od 5. marta

Čuješ li tutnjavu vozića i muziku sa ringišpila? Mmm, zamirisale su kokice u luna-parku! Okupi društvo pa pođite različitim stazama zoo-vrta. Pauza je u bistrou! Razvij veliku bojanku, zgrabi bojice i gledaj kako luna-park ili zoo-vrt oživljavaju pod tvojom rukom. Prati primer ili svojoj

Pročitaj više

Za kreativnu zabavu – bojanke „Šareni trenuci“ u prodaji od 5. marta

Uz prelepe bojanke „Šareni trenuci: Razvedri dan bojama!“ i „Šareni trenuci: Zabava u svim bojama!“ pred vama su sati zabave sa vašim mališanima. Ove bojanke sadrže raznovrsne ilustracije prilagođene deci, od životinja do zabavnih likova i predmeta iz svakodnevnog života. Pružaju

Pročitaj više

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Group-96634x
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x

Copyright © Laguna d.o.o. Starine Novaka 23, Beograd • Matični broj: 17414844

Powered byoozmi.com